Izvoz vojne opreme: Politika iznad biznisa
Nakon nekoliko sedmica tokom kojih smo svjedočili međusobnim optužbama i prijetnjama krivičnim prijavama, sve očitije postaje da je kompanija “UNIS GROUP” postala žrtvom političkih igara domaćih i stranih aktera. Ispunjavanje ugovora o izvozu municije u Ukrajinu sve je neizvjesnije, a pritisci Rusije i političara iz RS-a su zasad urodili plodom. Ali ovaj slučaj ilustrira mnogo dublje probleme s kojima se privreda suočava svaki put kad se nađe politici na putu
S vremena na vrijeme se u političkom životu Bosne i Hercegovine odigraju događaji na kojima je uočljiva snaga glavnih aktera, ali i prioriteti bh. i stranih političara. Jedan od takvih je i pitanje izvoza UNIS-ove municije i naoružanja u Ukrajinu, koje već poprima epske oblike s obzirom na to da su u igru uključeni svi elementi koji u BiH znače život. Rusi, RS-ovci, federalci, zapadnjaci, namjenska industrija, krivične prijave, ostavke ministara i geopolitičke kalkulacije formiraju začarani krug u kojem najslabija karika ispada, a ostali nastavljaju igru.
Poštivanje procedure
Privredno društvo “UNIS GROUP d.o.o.” okosnica je namjenske industrije u BiH i okuplja osam kompanija iz FBiH koje se bave proizvodnjom naoružanja i municije. Nakon ugovora potpisanog s partnerom u Ukrajini, vrijednog deset miliona konvertibilnih maraka, Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MVTEO) predaju zahtjev za izvoz municije u Ukrajinu. Zahtjev s pratećom dokumentacijom, kakva je “end user” certifikat, originalni ugovor, prijevod ugovora, predat je 29. septembra 2014. godine a Ministarstvo je imalo rok od devedeset dana da, nakon pribavljenih saglasnosti od ostalih institucija, izda potrebnu dozvolu. Ministarstvo odbrane BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH, Ministarstvo vanjskih poslova BiH i Obavještajno-sigurnosna agencija BiH dali su zeleno svjetlo za izvoz. Po službenoj dužnosti MVTEO mora izdati suglasnost za izvoz ako su svi uvjeti zadovoljeni, ali rok od devedeset dana koji je istekao 29. decembra 2014. nije ispoštovan, a “UNIS-ova” roba još nije izvezena. Iz ove kompanije su nakon toga počele optužbe da je došlo do namjerne opstrukcije ovog posla, a odgovorni su se vrlo brzo pronašli.
Nepozvan igrač
Sad već bivši ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Boris Tučić našao se u dilemi kad su pribavljene sve potrebne saglasnosti za izvoz. Prema izjavi Mladena Ivanića, srpskog člana Predsjedništva BiH, Tučić mu se obratio za mišljenje i pitao šta da radi. Na to mu je Ivanić odgovorio da zatraži mišljenje Predsjedništva BiH “znajući da Predsjedništvo nema nadležnost i da će teško postići saglasnost da tu temu stavi na dnevni red”. Tučić je savjetovan i da ne potpisuje odluku sve dok ne dobije stav Predsjedništva za kojeg su znali da neće doći u kratkom roku.
Međutim, nedugo nakon toga, 22. januara 2015. godine, Tučić podnosi ostavku na mjesto ministra i njegove ovlasti prelaze na njegovu zamjenicu Erminu Salkičević-Dizdarević. Njegov stranački šef Milorad Dodik ovu je odluku protumačio "principijelnom politikom SNSD-a koji se otpočetka protivio izvozu oružja u Ukrajinu". Istovremeno, Ivaniću se ovaj potez ministra nije svidio i nazvao ga je kukavicom i moralnom spodobom koja svoj kukavičluk prebacuje na druge. Međutim, pohvalno se izrazio o zamjenici Salkičević-Dizdarević koja je, kako kaže, pokazala mnogo više hrabrosti od Tučića i uputila zahtjev Predsjedništvu BiH da kaže svoje mišljenje o izvozu vojne opreme u Ukrajinu.
Paradoksalna je činjenica da institucija u koju je Ivanić izabran zajedno s Bakirom Izetbegovićem i Draganom Čovićem nema nikakvu nadležnost u ovom sporu sukladno Zakonu o kontroli spoljnotrgovinskog prometa roba i usluga od strateškog značaja za sigurnost BiH. Još je poraznija činjenica da on vuče poteze s namjerom odugovlačenja izdavanja dozvola. I dok je pristanak Tučića na tu igru razumljiv, teško je razumjeti pristajanje zamjenice Salkičević-Dizdarević da nastavi stopama svog bivšeg šefa.
Novi rok
Upitani da prokomentiraju činjenicu da u svojim rukama drže ključeve posla vrijednog deset miliona KM, ali i otvaranje mnogo većeg tržišta za domaće proizvođače, iz MVTEO za Novo vrijeme su izjavili da do daljnjeg neće davati saopćenja vezana za pitanje izvoza vojne opreme i naoružanja u Ukrajinu, te da ćemo, ako se pojave nove informacije koje su od značaja za javnost, o tome biti obaviješteni. Na pitanje jesu li svjesni da je prošao rok do kojeg su trebali iznijeti svoj stav, dobili smo odgovor da “ima rok kad je Boris Tučić dao otkaz i sad to ide ispočetka”.
Istovremeno, iz “UNIS-a” su nam potvrdili da njihov ugovor u Ukrajini još nije otkazan i da partner u Ukrajini ima mnogo razumijevanja za trenutne probleme i političku situaciju u BiH.
Efekt “Dodik” i koaliciona braća
Obrazac ponašanja koji je primijenio Mladen Ivanić zapravo se može očekivati i od ostalih političara iz RS-a koji nisu dio SNSD-a, a nalaze se u vladajućoj koaliciji na državnom nivou. Usljed Dodikovih optužbi da ne štiti interese RS-a, Ivanić je bio primoran otići korak dalje i pokazati se većim “patriotom” od Tučića koji mu je prepustio “vruć krompir” kad je u pitanju izvoz municije u Ukrajinu, čemu se Rusija oštro protivila. Time je Ivanića doveo u nezgodnu poziciju, ne samo spram javnosti u RS-u nego i prema koalicionim partnerima iz FBiH koji su bili spremni poPrema izjavi Mladena Ivanića, srpskog člana Predsjedništva BiH, Tučić mu se obratio za mišljenje i pitao šta da radi. Na to mu je Ivanić odgovorio da zatraži mišljenje Predsjedništva BiH znajući da Predsjedništvo nema nadležnost i da će teško postići saglasnost da tu temu stavi na dnevni red držati “UNIS-ov” zahtjev. Stav srpskog člana Predsjedništva BiH jeste da je izvoz oružja u Ukrajinu štetan s obzirom na to da će “u pitanje doći izvoz gasa po sadašnjim cijenama, školovanje studenata te niz ugovora od kojih će koristi imati poljoprivredni proizvođači”. Istovremeno, vrijednost poljoprivrednih proizvoda koje je BiH izvezla u Rusiju tokom 2014. godine je oko šest miliona KM, što je gotovo dvostruko manje od vrijednosti izvoza municije u Ukrajinu.
U pokušaju da spase svog koalicionog partnera pred očima javnosti u RS-u, članovi Predsjedništva BiH pristali su na usvajanje stava prema kojem “izvoz oružja i vojne opreme iz Bosne i Hercegovine u Ukrajinu u ovom trenutku nije u vanjskopolitičkom interesu Bosne i Hercegovine jer ne doprinosi regionalnoj sigurnosti, stabilnosti i aktuelnim međunarodnim diplomatskim naporima za postizanje mirnog rješenja krize u Ukrajini.”
Prijetnje Rusije
Rusija je izvršila pritisak na bh. institucije tako što je, prema nezvaničnim informacijama, poslala pismo u kojem navodi da bi izvoz municije u Ukrajinu doveo u pitanje trenutne cijene gasa našoj zemlji. Također, spomenuto je i 102 miliona KM duga naše zemlje prema “Gazpromu”, čije bi izmirenje ruska kompanija mogla vrlo brzo zatražiti. Navedeno je i da je BiH zemlja koja je prošla ratne strahote te da poučeni tim iskustvom ne trebamo potpirivati sukobe u drugim zemljama, pri čemu ruska strana zaboravlja da i sama šalje naoružanje separatistima u Ukrajinu, ali i da su ruski dobrovoljci ratovali u BiH na strani Vojske RS-a.
Ministar odbrane BiH Zekerijah Osmić navodi da je upoznat sa sadržajem pisma koje je stiglo iz Rusije i smatra da ta prijetnja nije ozbiljna. To vidi kao ideju koju Dodik zagovara zajedno s nekim predstavnicima ruske politike. Prijetnja nema utemeljenje s obzirom na to da Ukrajina nije na listi zemalja kojima je zabranjen uvoz naoružanja i municije, te da bi po toj logici Rusija mogla ucjenjivati i Njemačku ali to ne čini, izjavio je Osmić te zaključio da je u pitanju politikanska igra Dodika i Ivanića.
Istovremeno, generalni sekretar Centra za sigurnosne studije Denis Hadžović je za Novo vrijeme rekao da ne podržava izvoz oružja u zemlje u kojima postoji konflikt. On smatra da je to veoma teška odluka, ali da BiH ipak mora voditi računa o politici s obzirom na to da nam Rusija može nanijeti mnogo veću štetu nego što bismo imali koristi od izvoza municije u Ukrajinu.
Kako to radi Francuska
Dok se u BiH raspravlja o tome treba li dozvoliti izvoz 10 miliona konvertibilnih maraka vrijedne municije u Ukrajinu, francuske kompanije uz blagoslov države finaliziraju isporuku dva vojna broda Rusiji, vrijedna 1,7 milijardi dolara. Francuski predsjednik Hollande odolio je pritiscima EU-a i SAD-a da obustavi isporuku ovih brodova, jer bi u tom slučaju francuske kompanije bile dužne ruskoj strani namiriti svu štetu nastalu nepoštivanjem ugovora. Također, zapadni saveznici nisu bili voljni s Francuskom podnijeti finansijski teret raskida ugovora. Ali, za razliku od BiH, francuske kompanije su imale podršku države koja je odoljela pritiscima da obustavi ugovor. Osim toga, Kongres SAD-a je u decembru prošle godine odobrio predsjedniku Obami da Ukrajini isporuči vojnu pomoć vrijednu oko 300 miliona dolara.
Bh. vlasti nisu mogle računati ni na podršku EU-a u slučaju pritisaka Rusije. Upitan da obrazloži stav Evropske unije spram ruske prijetnje BiH u slučaju da se ostvari izvoz oružja u Ukrajinu, portparol Delegacije EU-a i specijalni predstavnik EU u BiH Andy McGuffie je izjavio da je “vanjska politika stvar nadležnih institucija BiH. Prema pravilu, Evropska unija uvijek poziva treće zemlje da usklade svoja stajališta s našima. To naročito važi za zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje.” Ali s obzirom na to da BiH nije članica ni EU ni NATO-a, posljedice usklađivanja svoje politike sa smjernicama EU snosila bi sama.
BiH na vjetrometini
Na primjeru blokiranog izvoza municije u Ukrajinu, nekoliko činjenica postaje očigledno. Prvo je da bh. kompanije ne mogu računati na podršku države u delikatnim slučajevima kakav je ovaj. Namjenska industrija je osjetljiva grana privrede i vrlo je moguće da će ovakvih situacija biti i u budućnosti. Ako bh. vlasti svaki put pokleknu pred izazovima, nameće se pitanje kako će teći razvoj namjenske industrije koja u posljednje vrijeme bilježi dobre poslovne rezultate. Drugo, na ovom primjeru je pokazan i utjecaj Rusije na BiH koja za razliku od EU, koju bh. političari često ne shvataju ozbiljno, govori jezikom ucjena koji domaći političari razumiju. U konačnici, postaje očigledna sva slabost pozicije BiH koja nije članica ni EU ni NATO-a i podložna je utjecajima sa strane koji se provode pomoću određene domaće političke struje.
a evo i jedna slicica da se vidi kako to sve izgleda na karti ono da se vidi "a gdje smo tu mi". mislim uticaji, interesi, NATO, rusija, vatikan, CIA, KGB i ostali konstitutivni faktori u BiH.
. Nego ove masine na videu mi djeluju malo ishabane zar se nebi koja investicija uraditi da se poveca proizvodnja sa novim masinama i eventualno ubaci jos proizvoda...
