Citati koje bi podijelili s drugima

[stachu]

Razum traži, ali srce pronalazi.

Po danu smo svi hrabri, snažni i ne mislimo na naše slabosti.. Zato se po noći vidi sve, kada se uhvatimo sa telefonima u rukama i tipkamo napamet poznat broj...

[dark_killer]

Ne postoje citati koje bi iko trebao podijeliti sa drugima. Ali razumijem da je zanimljiva zabluda o suprotnom.

gdje pise da bi neko "trebao" dijeliti citate sa drugima

[frameni]

Svako ljudsko biće živi svoju sopstvenu želju:ona čini deo njegovog blaga i,
iako je emocija ta koja mnoge može da otera,obično privlači onoga koji je voljen.

Paulo Coelho

[Entropio]

Vraća mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraća, nećeš me prepoznati
Kao na slobodi, opet učim jesti, hodati

Otkako te ne volim,
Opet noću kiše moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Pitao sam ljude, kolko će to trajati,
Može li se umrijeti, hoću li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oči naviknu

Otkako te ne volim,
opet noću kiše moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.

Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka maše,
Prazno mi je, ali lakše
Otkako te ne želim.

Otkako te ne volim.

Arsen Dedić, "Otkako te ne volim"

[frameni]

Pustila sam te u život.
Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da bude.
I sada više ne mogu da te pustim od sebe.
A i zašto bih te puštala…
Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš,
šta si vidio,
i šta bi želio da vidiš.
Ali znam da sam ti dopustila da vidiš mnogo više nego bilo ko drugi.
Možda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo više o tebi,
ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim očima tražila samo jedno – svoj odraz.
I znaš, ponekad sam ga i pronalazila.
Ali čim bih pomislila na … ljubav, sebe više ne bih vidjela.
Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me uvlačiš u san.
Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim.
Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u meni.
Naučio si me…
Da želim, ali da se ne nadam.
Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima.
Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo više.
Da neke stvari čekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme čeka nas.
Naučio si me da između riječi i ćutanja odaberem riječ
i da onda kad govorim, govorim ono što želim.
Ti si birao da slušaš ono što kažem,
a ja sam birala da kažem ono što želim da čuješ.
Želim da čuješ da uspijevaš svu vječnost pretvoriti u jedan trenutak – onda kad si tu.
I da je taj trenutak sve što mi nedostaje u životu.

Danica Radović

[frameni]

Tvoja duša

Da li TI nekada razmišljaš o svojoj duši?

Zatvori oči na kratko, diši, oslušni …

Da, to što zajedno s tobom diše, osjeća, misli,

prati treptaj tvoga oka…

jeste tvoja duša.

Duboko, duboko… u tebi sakrivena,

sa puno misli, sjećanja, osjećanja…

pokrivena, živi i diše…

samo tvoja duša.

Kako TI zamišljaš svoju dušu?

Tvoja duša može biti…

poput proplanka cvijeća,

-ima svega u njoj po malo,

i korova može biti.

Ali ona diše, miriše…

U tebi, sa jednim posebnim omjerom

svake vrste cvjeta, mirisa i boje,

živi, diše…

samo tvoja duša.

Osjećaš li sada neki mir,

i kako ti grudi spokoj mije?

To se tvoja duša u tebi

zbog pomena njena širi…

i pored srca, ona ti sad treperi.

Tvoja duša može biti poput ptice,

što nečujno krila skuplja, pa širi…

glavicu propinje, pa poginje…

Duboko, duboko…

u tebi ona ravnomjerno diše,

ponekad bolno uzdiše…

ali i cvrkuće, grgolji…

– tvoja duša.

Može biti labuđe bijelog perja

ili malo, samo malo… sivlje boje,

može biti siva ili tamnija ali,

– to je ipak tvoja duša.

Posebne nijanse živosti i boje,

na posebnoj kod tebe dubini sakrivena,

i s posebnim omjerom misli pokrivena,

živi i diše… samo tvoja duša

Razmišljaj o njoj,

ne dozvoli da se krije,

i tvoje pravo lice od tebe skriva.



Senada Brčaninović

[Lullaby5]

Da li sam još uvek ona mera
po kojoj znaš ko te boli,
i koliko su svi drugi pred tobom bili goli?
Ona mera po kojoj znaš ko te otima, a ko plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

[potočanka]

..i tako tješim druge kao znam o čemu se radi, osjećam se potrebnom da nekom uputim riječ ohrabrenja... a kad sam ja u pitanju... ne snalazim se baš...

[vesela_sveska]

..i tako tješim druge kao znam o čemu se radi, osjećam se potrebnom da nekom uputim riječ ohrabrenja... a kad sam ja u pitanju... ne snalazim se baš...

[butterfly_01]

...ima tišina kojih se sećam više nego najlepših reči...
Jovan Ducic

[frameni]

Sve sto mi ostaje

Sve što mi ostaje to je moje Srce
veliko kao nebo
i duboko kao more...
... Zamisli
To je sve što staje
a ja sam mislio da će
mnogo više toga biti
Čak ni svoju zvijezdu nemam,
rijeka mi je odavno protekla

Al ipak imam jedno veliko Srce
i u njemu beskraj tuge
Bijelu zoru, predivnu na dlanu

... Imam zaista mnogo
Vjeruj mi, ne žalim...

Za mnom sjaj ne blijedi

Zeljko Krznarić

[Aleluja]

Ako misliš da si suviše mali da napraviš razliku, pokušaj spavati sa komarcem!

[frameni]

Jednom

Jednom će tvoje misli
Poletjeti na krilu sjete
U tvojim očima zaiskrit će suza
Davno zaboravljenog sjećanja.
I plakat ćeš, plakat ćeš jer
mnogo toga skupilo se
U dubinama tvojih zjenica.
Požutjele stranice svoga srca
Prepune nezavršenih misli
I stihova meni upućenih
Sada listaš
Grčevito tražeći nešto čega nema,
Nešto što si davno izgubio...

Danijela Bonacin

[stachu]

Jednom

Jednom će tvoje misli
Poletjeti na krilu sjete
U tvojim očima zaiskrit će suza
Davno zaboravljenog sjećanja.
I plakat ćeš, plakat ćeš jer
mnogo toga skupilo se
U dubinama tvojih zjenica.
Požutjele stranice svoga srca
Prepune nezavršenih misli
I stihova meni upućenih
Sada listaš
Grčevito tražeći nešto čega nema,
Nešto što si davno izgubio...

Danijela Bonacin

[Entropio]

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
I umoran sam od traženja rešenja,
Koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
Ali ne rastu.

A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
A ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?

Ne kradi mi međuvreme,
Ako vec ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
Ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije izmedju nas.
Ono je izmedju mene i mene.

Ne kradi mi međuvreme,
Bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
Budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
I ostaćeš zauvek, sa mnom bez mene.

Mika Antić, "U međuvremenu"

[frameni]

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
I umoran sam od traženja rešenja,
Koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
Ali ne rastu.

A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
A ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?

Ne kradi mi međuvreme,
Ako vec ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
Ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.

Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije izmedju nas.
Ono je izmedju mene i mene.

Ne kradi mi međuvreme,
Bojim se - upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
Budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
I ostaćeš zauvek, sa mnom bez mene.

Mika Antić, "U međuvremenu"

[Entropio]

Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći.
Oprosti mi što sam proljeće
jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se
iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja.
Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo.
Tako žureci nisam ni pomislio
da ćes biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli.
Zbog toga što ce nas jednu
vječnost
zvijezde razdvajati
i sto neću moći usne da ti
dodirnem.

Željko Krznarić

[Entropio]

Znaj da te volim zato što si kao ja,
pa samo svetlost i lepotu vidiš
u svakom biću i svakoj stvari;
što (kao i ja) toliko veruješ ljudima
da niko ne može da te prevari,
i što se životu, kao čaroliji,
iz dana u dan svakodnevno diviš...
Volim te što sve što sanjaš –
na javi, kao i ja, budan živiš...

Znaj da te volim i zato što nisi kao ja,
što me uzimaš sa mojim prtljagom
i što za tebe ne znače ništa ni stihovi,
koji kao srebrnina zveče za mnom kad koračam,
ni muzika što mi pokret zanosi u struku,
ni tišina, živa zazidana
u mojoj nesvesti iz koje se budim...
Volim te, što za tebe sve je samo pusta tlapnja,
ako je bez mene,

i što u tvom krilu mogu da predahnem
od svega što jesam i svega što nisam...

Živka Komlenac

[frameni]

Pala je zvijezda
i mrak je odjednom pao u zjene
ako me voliš
ako me voliš
daj da skinemo te teške sjene
da ne mogu više ništa tužno reći
da ne budu kiše
da ne bude ništa
a da ljubav bude...
Ako me voliš
reci mi pjesmu koje rijeke znaju
reci mi ljubav najveću
jos veću od veće
da mi traju te usne na usni
da mi tijelo trne i usahnu suze.
Ako me voliš
reci mi lijepo
neka mi bude jutro na tijelu
da me ne prevare ponoćna bdijenja
jer pala je zvijezda u moje zjene.
Ako me voliš
ako me voliš
da skinemo skupa te teške sjene
da mi pjesme polude
da ne bude ništa
a da ljubav bude...

Zeljko Krznarić

[ptičica]

Uvijek ima malo istine u onome "samo se šalim", malo emocija iza "nije me briga", tuge iza "sve je uredu" i "trebaš mi" iza onog "ostavi me na miru"

[vesela_sveska]

Možda se tako ne ponašam, ali stalo mi je. O,da… Itekako mi je stalo...

[ptičica]

Dokle god volimo nekoga zbog njegovih vrlina to nije ništa ozbiljno,kada ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana - onda je to ljubav
Guitry

[Entropio]

Dokle god volimo nekoga zbog njegovih vrlina to nije ništa ozbiljno,kada ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana - onda je to ljubav
Guitry

[hanny12]

[Entropio]

"Ljudi se postuju recima, a vole cutanjem. Ljubav je kao snaga: ako je vise trosis, vise ces je i imati. (...) Kada bi prostori ovako umeli da vole, kao ja, vec bi postali beskonacnost. Kad bi vreme ovako umelo da voli, kao ja, vec bi se pretvorilo u vecnost. Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja, vec bi odavno bila zvezda. (...) Voli najzescom neznoscu, kao da zivis jedini put i nikada vise." - Mika Antić