Novak20 wrote:@ Karlin, Hakiz.
Kad se piše noću prisutan je manjak koncentracije

. Islam naravno nije nova i nepoznata religija u Evropi. Nova je u smislu da nije prošla procese koje su prošle druge evropske religije zajedno sa svojim društvima od kraja 18 vijeka. Ti procesi nisu bili ni brzi ni ujednačeni u svim evropskim državama ali se mogu popisati i obrazložiti.
Industrijalizacija, razvoj nacionalne, građanske i pojedinačne svijesti nauštrb vjerske, ukidanje feudalizma, potenciranje individualizma, obavezno školovanje, razvoj nauke i tehnike, borba za ravnopravnost polova i ko zna šta još....doveli su evropska društva u stanje razvoja i dominacije. Bilo je tu a ima i danas procesa koji su proizašli iz te težnje za dominiranjem. Ratovi, imperijalizam, kolonijalizam, neokolonijalizam itd.
Ne mogu detaljno da razglabam o svemu šta je bilo dobro šta loše i koliko je koga šta pogodilo. Ono što sam htio reći je da se prirodnim razvojem društva domicilna religija postepeno prilagođavala novim uvjetima a vjera slabila jer nije bilo prisile na pojedinca da razmišlja uniformno. Neka evropska društva su i pored svega zadržala jak vjerski identitet kao dopunu nacionalnom. Irci u borbi protiv Engleza, Poljaci u strahu od Rusa itd. S druge strane, Norvežani su većinom postali ateisti sa jakim nacionalnim identitetom.
Sve to, je pratilo svjetovno, sekularno uređenje država zasnovano na slobodi i jednakosti te pravnom sistemu koji štiti pojedinca. Razlika između pojedinih država naravno ima u stepenu odnosa zaštite države i njenih interesa naspram interesa pojedinca. Bilo kako bilo, sistem funkcioniše.
E sad...
religija za koju sam rekao da je nova na tlu Evrope suštinski nije nova ali nije ni prošla procese koji drugi jesu. Austro-Ugarska je aneksijom Bosne i Hercegovine "naslijedila" muslimansko stanovništvo. Nekih 30 godina nakon toga donosi Zakon o Islamu kojim uređuje odose između ove religijske zajednice i države. Nedavno je taj Zakon doživio i svoje izmjene o kojima ćemo vjerovatno pričati. Kako su stvari riješene u drugim zemljama koje su bile kolonijalne i gdje se doseljava muslimansko stanovništvo, ne znam. Moram da ugrabim vremena da pročitam a može i neko drugi dati doprinos.
Islam kao religija, sam po sebi, nije uniformisan jer među muslimanima prolazi iste procese koje je prošlo kršćanstvo. Nije dakle istina da se Islam ne može mijenjati i prilagođavati a da ne izgubi suštinu vjerovanja u Allaha. U Austriji su, recimo, registrovane dvije islamske zajednice. Svjedoci smo da se u današnjem vremenu vode krvavi sukobi između muslimana samih. O uzrocima neću ovom prilikom ali o posljedicama od kojih su neke masovna emigracija ili radikalizacija domicilnih evropskih muslimana se može pričati jer će pogoditi i evropske zemlje koje su dio današnjeg globalnog sela.
Kao što reče Seln, muslimani ne vole da se kjafiri miješaju u njihove odnose. Mislim da je u pravu mada i sami muslimani znaju otvoreno tražiti saveznika na kjafirskoj strani a ne bi trebali ako ćemo tako gledati na stvari.
Stoga Evropa treba preispitati samu sebe po pitanju vanjske i unutarnje politike prema muslimanima.
Po meni, Evropa se, osim slanja humanitare nije trebala miješati u sukobe između muslimana. Pogotovo ne na strani onih radikalnih. Glupost je obarati više - manje sekularnog diktatora koji nastoji uvesti pomake u svjetovnom i ekonomskom razvoju tog društva i štiti manjine a davati prednost onima koji žele ostvariti i izvoziti sistem oprečan i stran sekularnoj demokratiji.
Život u Evropi se već desetljećima, u principu, ne vrti oko vjere. Bilo čije. Nije to drago ni kršćanskim crkvama ali tako je kako je. Na unutarnjem planu interes Evrope i demokratije je integracija muslimana. U svrhu iste se mora naći kompromis u odnosu između države i Islamske religijske zajednice. Jedne ili više njih. U tom smislu, Islam se kao religija u Evropi, kroz prakticiranje, mora prilagoditi većinskom evropskom sekularizmu, demokratiji i laicizmu a ne obrnuto. Točak istorije teško vraća nazad da negdje ne pukne. Zato ekstremizmu religije nema mjesta u Evropi osim ako ista ne ide na samouništenje ili samoukidanje vlastitih tekovina.
O pojedinačnim slučajevima i ispoljavanjima vjere po načinu odijevanja, lajanju.... ne vrijedi pričati. To se relativno lako sankcioniše ako ima potrebe za tim. Za burkini, ponavljam, nema potrebe da se kažnjava.
Ljudi su ljudi. Vjeruju ili ne vjeruju u Boga ovog - onog, griješe pa se kaju i traže oprosta, socijalno su prilagodljivi u većoj ili manjoj mjeri, izazivaju ili se pritaje....
Nije to razlog da se mi na forumu svađamo, da nekoga namjerno ili nenamjerno vrijeđamo i prijetimo jedni drugima kao onaj jučer. Na koga se ovo odnosi, prepoznaće se sam.