#2601 Re: Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...
Posted: 10/03/2017 09:00
Je li ono bojler ponjeo i ususko ga itisonom?Sarajmen wrote:
Je li ono bojler ponjeo i ususko ga itisonom?Sarajmen wrote:
Zamisli da smo 92-e znali kako ce sve ove materijalne stvari pojeftiniti zbog Kine, proizvodnih procesa... Da ce cuveni videorekorderi postati bezvrjedni... Kako bi se samo smanjio intenzitet rataWoody wrote:Patriotizam je patriotizam. Ali bojler je 100 DEM. Pa odaberi šta ti je isplatnije
Ovo je Aerodromsko naselje u proljeće 1996.stakasa wrote:Je li ono bojler ponjeo i ususko ga itisonom?Sarajmen wrote:
Ovo je aerodromsko.Sarajmen wrote:
Sarajmen wrote:Nije sigurno Ulemek, poznat mi je identitet ljudi sa fotografije. Uostalom, ni na slici on hijerarhijski ne bi bio ispod Zvezdana. Legije ima prisutnog od 1992 do 1995 u RBiH, ali je to priča za druga područja i teme.KENJAC wrote:A ovaj sto cuci lici na Legiju ?
@Bata , formacija je srbijanska JSO, kod običnog svijeta nazivana ''crvene beretke'' . U ovom slučaju nije riječ o tzv tajnim operacijama, već je najvjerovatnije fotografija zabilježena na području tzv ''Srpskog Sarajeva'' tokom jedne od posjeta njihovog šefa tadašnjoj strukturi vlasti RS-a- Dakle, kao ljudi iz njegovog osiguranja.
I meni se čini da je ovaj skroz desno Jovanović Zvezdan, na današnji dan ubio Zorana Đinđića.Sarajmen wrote:
Ovo je i za srnu previse, jos da su spomenuli da zelene beretke napadaju avionima prica bi bila potpuna...Sarajmen wrote:
Pero Petrović je od 1970. godine radio u sarajevskoj policijskoj stanici Koševo. Bio je uzoran policajac, koji je savjesno obavljao svoj posao. Nije ni slutio da će posljedni radni zadatak, tog 4. aprila 1992. godine, biti za njega tragičan.
NJegova supruga Sloba u potresnom svjedočenju Srni rekla je da se sve desilo na Bajram, 4. aprila 1992. godine. "Bili smo u našem stanu na Grbavici sa kćerkama 16-godišnjom Bobanom i 13-godišnjom Biljanom. Pero je bio na bolovanju. Te kobne noći, malo prije 23.00 časa na naša vrata je zakucao komšija Dalipagić, čijeg imena ne mogu da se sjetim. Rekao je da neka djeca obijaju vozila na parkingu ispred zgrade i pozvao Peru da interveniše.
Otišli su zajedno u Policijsku stanicu u Novom Sarajevu. Više ga nisam ni vidjela živog... Domalo mi je telefonirao i rekao da će brzo kući, samo da popije kafu sa kolegom Lazom Bojanićem. Potom sam zaspala...
Probudilo me zvono. Mislila sam da je moj Pero, ali na vratima je bio komšija Dalipagić. Pitala sam ga `Gdje je Pero?` Kratko mi je odgovorio `Raniše ga`. Na to sam samo rekla `Ubiše ga", kaže Sloba.
Sloba je potom telefonirala u Policijsku stanicu Novo Sarajevo. Neko od njegovih kolega rekao je da se Pero nalazi u bolnici, na Koševu.
"U gradu je već počela pucnjava. Nakon dva dana sa komšinicom Salihom Aljić otišla sam u Policijsku stanicu Novo Sarajevo. Kada sam pitala gdje je moj muž rekli su u Hitnoj pomoći. Otišla sam tamo. LJekar me odveo u jednu garažu, preko puta Hitne. Kada sam ušla vidjela sam nekoliko leševa. Moj Pero je bio u uglu... na nekim kolicima, prekriven čaršafom. Kada sam ga otkrila, vidjela sam da je mrtav", ispričala je Sloba Petrović.
Tijelo ubijenog policajca prebačeno je u mrtvačnicu bolnice Koševo, odakle ga je Sloba i preuzela uz pomoć Perinog kolege Adila Babića. "Kad smo došli pred mrtvačnicu, tu je bio veliki broj pripadnika `zelenih beretki`. Uzvikivali su - `vadite to iz sanduka, biće još ubijenih četnika`. Jedva sam se izvukla odatle. Sa kovčegom, u dva vozila, u kojima su bila naša djeca i Perine kolege, krenuli smo prema Sedreniku, gdje su nas zaustavili neki vojnici. Policajce Miću Đekanovića i Slobodana Mlađenovića istjerali su iz vozila i zaprijetili im strijeljanjem.
Tada su se okrenuli prema meni i rekli - 'NJih ćemo da streljamo, djecu ćemo za meze, a ti ćeš da gledaš'. Srećom sa nama je bio Adil, koji im je rekao 'Prvo mene ubijte, pa onda njih'... Potom su nas pustili. Adil nas je dopratio do Hreše, a mi smo produžili prema Mesićima, rodnom mjestu mog supruga, gdje je i sahranjen", prisjeća se Sloba.
O svim dešavanjima te kobne noći 4. april 1992. godine, Sloba je saznala od komšije Dalipagića. On je ispričao da su te noći, dok su pili kafu, u Stanicu policije upali pripadnici muslimanskih paravojnih formacija i odmah pitali za imena.
NJemu su rekli da legne, a Petrovića i Bojanića su odveli u podrum. Potom su odjeknuli pucnji... Dalipagić je čuo kada je jedan od pripadnika "zelenih beretki" rekao "jednog smo ubili"... Savim je jasno da je policajac Pero Petrović ubijen samo zato što je Srbin. Pripadnicima "zelenih beretki" zasmetalo je ime nedužnog policajca. Zasmetalo im je što je Srbin.
Istog dana, 4. aprila 1992. godine, muslimanske paravojne formacije u napadu na Policijsku školu na Vracama brutalno su ubile i srpske specijalce 32-godišnjeg Milu /Branka/ Lizdeka iz Mokrog, opština Pale, i 29-godišnjeg Milorada /Vase/ Pupića iz Zenice. Obojica su posthumno odlikovana Orednom Miloša Obilića.
Tom prilikom ranjeni su i policajci Duško Jević, Miodrag Repija i Risto Lubura, dok su od neprijateljskih hitaca poginula tri srpska civila, stanovnika Vraca, a dvoje je ranjeno.
Muslimanska paravojna formacija takozvane "zelene beretke" su već 3. aprila 1992. godine zauzele sve policijske stanice u Sarajevu, osim stanica na Ilidži i u Ilijašu.
(http://www.palelive.com / Srna / Tatjana Parađina)
Oci, nos obrve...dodaj 20-30 kila, mozda vise, i eto ga. Ne zaboravi da je od 96 na steroidima, teretana, tetovaze, farbanje kose u plavo, malo liposukcije i tako te stvari...malo tehno, malo šmrks.junior3 wrote:Sad sam ga što kaže Šojić zumbiro, mene ne liči ni najmanje.
Nije mi jasan moderator sto prenosi ovakve lazi.Da je barem naglasio nebuloze sa Srne i paljanskih portala.Hoce li nam istoricari biti djeca predsjednika cetnickih organizacija?Istog dana, 4. aprila 1992. godine, muslimanske paravojne formacije u napadu na Policijsku školu na Vracama brutalno su ubile i srpske specijalce 32-godišnjeg Milu /Branka/ Lizdeka iz Mokrog, opština Pale, i 29-godišnjeg Milorada /Vase/ Pupića iz Zenice. Obojica su posthumno odlikovana Orednom Miloša Obilića.
Tom prilikom ranjeni su i policajci Duško Jević, Miodrag Repija i Risto Lubura, dok su od neprijateljskih hitaca poginula tri srpska civila, stanovnika Vraca, a dvoje je ranjeno.
'vako je bilo: javljaju nama (PU Stari Grad) da se vec par sati niko ne javlja iz PU N.S. Nema kontakta ni vezom ni telefonom niti ima pozornika. Govori se da se pucalo, ali nema informacija ko gdje i kada. Pokupe nas jedno 15-tak sa terena da odemo dole. Stanica je iza crkve (ulazi se iz E. Sehovica) mi ostavimo auta u E. Sehovica vec je kasno mozda oko 3 iza ponoci. Kad smo stigli dole tu su vec Beretke ( desetak) stigle i zauzele "položaje" u onim prolazima ispod zgrada. Medjutim niko nije prilazio stanici. I mi malo po malo izmedju auta privucemo se do stanice svjetla upaljena ali niko se ne miče, vrata zatvorena. Ne smije niko da ih razvali da nije miniranoSarajmen wrote:Oslobođenje, 6.4.1992.
Ovo je slikano najvjerovatnije na Palama, prilikom posjete Jovice Stanisica (tada nacelnika SDB Srbije). JSO je tada bio u pratnji Stanisica. Tacno je da je ovaj skorz desno Zvjezdan Jovanovic, a ovaj sto cuci definitivno nije Legija, jer je tada jos bio pripadnik Arkanove garde. U JSO dolazi tek 1996 godine kao i veci dio klosara iz garde.Sarajmen wrote: