Nisam mu ja, majke mi, podmetnula, sam ju je našao svezanu za ogradicu
Čestitamo gospođi doktor! I ja se zabrinuh, te prestaje dojenje, te ne javlja se, reko nešto je ozbiljno u pitanju, kad ono ona doktor
Nama tuta ispočetka super krenula. I bila super jedno mjesec dana, dok ovaj gospodin nije odlučio da počne kakiti ujutro u 5. Onda sam odustala - ne mogu fakat svaki dan u pola 5 ustajati i stavljati ga na tutu.
Sad mu je običaj sljedeći - kad ja trebam do kuhinje ili kupatila, stavim ga u krevetac, kao jedino sigurno mjesto. Onda on iskoristi priliku, klekne u krevetiću, uhvati se rukama za ogradicu i kaki. Poslije toga počne da se smije, priča, galami. Kad se vratim, ako ne galami, nije kakio, a ako galami-kakio je

I nema šanse da to promijenim. Ako ga, prije nego izađem iz sobe, stavim na tutu, eventualno u nju piški, kakiti neće. Odmah poslije toga se u krevetiću ukaki. Pošto ja ovaj njegov krevetić pomjeram kako mi odgovara svaki dan, kontam da ga pomjerim do kupatila na par dana
