arzuhal wrote:Stari, al' mi lego
Bosanac, Hercegovac i Crnogorac došli na peron malo ranije, pa
skoknuli „na po jednu”.
Međutim, malo se zarakijali pa skoro zakasnili. Kad su istrčali na
peron - voz već krenuo.
Njih trojica potrče za vozom i - kao u svakom vicu -
Crnogorac prvi odustane.
Hercegovac trči još malo, pa i on stane.
Ali Bosanac se zainatio, trči sve brže i brže, pruži ruku, dohvati
neku štangu, stisne, đipne, prekobrcne se i uleti u voz k'o Indiana
Jones.
Ova dvojica zadihani i u čudu gledaju prizor, pa Crnogorac reče:
-Viđu avetinje, a samo je doš'a da nas isprati...
Ti mene podsjeti na jednu staru, istinitu pricu
Da joj ne spominjem ime, prijateljica moje mame se, tamo negdje pocetkom 60-ih udala za Djetica (studenta u Sarajevu). On galantan, mlad, obrazovan, dzentlmen, ma ljubav sve u sesnaest...Te ti, narednog dana krenuli vozom kod njegovih - da se snaja zorno prikaze. Te ti, u neka doba u vozu, poceo on nju lagano pripremati " Eto, znas, moji su stariji ljudi, pa, ako mozes, ja cu sve do sela nositi kofere, ali kada dodjemo do sela - ti bi mogla to naprtiti, da ne misle oni kako im se sin sramoti vukuci zenine stvari..."
Kaze ti ona njemu
"Joj, dobro si mi rekao, ima li jos stagod, da se ne brukamo?"
"Pa, eto, kad vec pitas, trebala bi oca u ruku poljubiti, i predvece - ponuditi se da mu noge operes"
"A... ni to ne znadoh... E bas ti hvala... Sta jos?"
"PA eto, ujutro ustati prva, da se zivotinje spreme i hljeb zamijesi i ........."
Tu ti voz dodje do Mostara (za ove mladje - nekada se vozom u CG islo preko Mostara), a ona ce ti njemu:
"Deder mi, bogati, spusti malo taj moj kofer..."
Spusti on kofer, a ona kofer u ruke, pa preko vrata

Do razvoda se vise nisu vidjeli
