Forum Klix.ba

809. Mađioničar

Sabranost je čudo uz pomoć kojeg sebe oživljavamo i ovladavamo sobom. Zamislite na primer mađioničara koji svoje telo iseče na delove i svaki od njih stavi na posebno mesto: šake na jug, ruke na istok, noge na sever i potom uz pomoć neke čudesne sile ispusti iz sebe krik na koji se svi oni delovi tela ponovo okupe u jednu celinu. Sabranost je isto to: ona je čudo koje u naše telo može ponovo prizvati raspršeni um i obnoviti njegovu celovitost, tako da smo u stanju da svaki minut svog života živimo u svoj njegovoj punoći.

Thich Nhat Hanh: The Miracle of Mindfulness

Sati wrote:

bizet wrote:sta je sa meditacijom?
vjezbati disanje mogu...u trudnoci su me ove vjezbe spasile od mene same, ali mi zvuci apstraktno ne misliti ili isprazniti um dok meditiras, ovo mi niti jednom nije uspjelo

Ovo je jedna od najvećih zabluda u vezi sa meditacijom, ali nažalost nije i jedina.
I mnogo štete nanosi, naročito onima koji je gaje u sebi

Zato, evo nešto baš kao za tebe:

Šest zabluda o meditaciji

odlicno stivo, hvala ti

810. Hoćeš li da se smejem ili da budem prirodan?

Jednom je neko hteo da me fotografiše i zamolio mi da se opustim i budem prirodan. Kad je uperio fotoapart u mene, reče: "Bhante, nasmešite se."

Onda mu rekoh: "Prvo si mi tražio da budem prirodan. Sad mi tražiš da se smejem. Hoćeš li da se smejem ili da budem prirodan?"

Kada je nešto smešno, osmeh dolazi prirodno. Takođe se smešimo kada naša napetost, stres i strah nestanu. Tada naše lice postane mirno i spokojno i osmehujemo se srcem, uopšte ne pokajući zube. To je ona vrsta osmeha koju je Buda uvek imao.

Kako postajemo iskusniji u meditaciji koncentracije na dah, postepeno prevladavamo pospanost, uznemirenost i druge prepreke za koncentraciju. Kako se koncentracija produbljuje, počinjemo da se osmehujemo srcem. Nije teško razumeti šta se tu događa. Dah je deo tela. Kad umirimo dah, telo postaje opušteno. Tada je dah oslobođen pohlepe, mržnje, obmane i straha. Kad se um poveže sa dahom, i um privremeno postane oslobođen pohlepe, mržnje, obmane i straha. Smirujući dah, udišite. Smirujući dah, izdišite. Tada se radost u nama prirodno rađa.

Bhante Gunaratana: Four Foundations of Mindfulness in Plain English

812. Ž-i-v-o-t

Što se mene tiče, ime mog najboljeg učitelja ima samo pet slova: ž-i-v-o-t. Život je zaista moj najbolji učitelj. Ako ste u stanju da se otvorite za situacije u kojima se nađete u životu, ovaj učitelj vam može saopštiti neke vrlo zanimljive stvari. Ali ako odmah dođete do zaključka da znate, to je kraj učenja. Zato je neophodno da imamo onaj stav koji se zove početnički um. Sa početničkim umom, sa "ne znam" umom, zaista možemo učiti od životnih situacija. Svaka situacija može biti meditativna situacija i to je jedan zaista divan način da živimo svoj život.

Godwin Samararatne

Hvala!

Hvala i u moje ime.
A dok ne krene diskusija, da nastavim gde sam stao...


812. Napredak

Pitanje: Kako možemo da ubrzamo napredak tokom meditacije?

Odgovor: Ne upinjite se da vaše napredovanje bude brže. Vežbanje je mnogo važnije. Na osnovu tog vežbanja napredak dolazi prirodno. Buda je dao lepo poređenje: Budite poput vrtlara. Negujte marljivo svoj vrt i zaista uživajte u tome. Dopustite cvetovima i plodovima da dođu kada bude pravo godišnje doba za to.

Godwin Samararatne: Motivation and Meditation

Sati wrote:Hvala i u moje ime.
A dok ne krene diskusija, da nastavim gde sam stao...


812. Napredak

Pitanje: Kako možemo da ubrzamo napredak tokom meditacije?

Odgovor: Ne upinjite se da vaše napredovanje bude brže. Vežbanje je mnogo važnije. Na osnovu tog vežbanja napredak dolazi prirodno. Buda je dao lepo poređenje: Budite poput vrtlara. Negujte marljivo svoj vrt i zaista uživajte u tome. Dopustite cvetovima i plodovima da dođu kada bude pravo godišnje doba za to.

Godwin Samararatne: Motivation and Meditation

Da se i ja jednom složim s tobom Sati, jer jeste mudrost da je "Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača".Ništa, dovoljno kvalitetno, se ne može napraviti "preko noći".

Kompatibilna sa ovim što si napisao je i ona narodna " Prije zore ne može svanuti".

Eto dođe i taj dan! Pa da nastavim u istom stilu, pošto vidim da je zavladao konsenzus

813. Strpljivost

Ništa vredno ne postiže se preko noći.

Bhante Gunaratana: Mindfulness in Plain English

814. Plemeniti osmostruki put

Plemeniti osmostruki put je Budina mapa postepenog putovanja ka oslobođenju, pre nego nekakav momentalni uvid potpunog probuđenja. Nekada ćete izgubiti balans u odnosu na pojedine delove puta, ali ćete ipak nastaviti da sazrevate. U mnogim područji života možda ćete skrenuti sa puta, ali iskrenost vaših namera i mudra sabranost koju unosite u različite situacije u kojima se nađete, obezbeđuju to sazrevanje čak i kada se spotičete.

Phillip Moffitt: Dancing with Life

815. Ne bi trebalo...

Da nešto ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako.

Ajahn Chah

Sati wrote:815. Ne bi trebalo...

Da nešto ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako.

Ajahn Chah

I tako @Sati, složismo se u nečemu, da to nije predznak skorog kijameta

Nego, volio bih da mi objasniš šta nam ovim riječima poručuje Ajahn Chah, meni nije jasno šta ovim riječima želi reći?

Da li nam želi ukazati na kauzalitet svih pojava, događaja, emocija, misli i sl., da li nam želi reći da se ono što se desilo nije moglo ne desiti?

Ili nam želi dati savjet da ne pokušavamo ispraviti "krivu Drinu", jer to nije moguće, da li nam ovim riječima želi poslati poruku da se ne trebamo truditi da popravimo ono što se zbog nečega "pokvarilo"?

Great Cornholio wrote:

Sati wrote:815. Ne bi trebalo...

Da nešto ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako.

Ajahn Chah

I tako @Sati, složismo se u nečemu, da to nije predznak skorog kijameta

Nego, volio bih da mi objasniš šta nam ovim riječima poručuje Ajahn Chah, meni nije jasno šta ovim riječima želi reći?

Da li nam želi ukazati na kauzalitet svih pojava, događaja, emocija, misli i sl., da li nam želi reći da se ono što se desilo nije moglo ne desiti?

Ili nam želi dati savjet da ne pokušavamo ispraviti "krivu Drinu", jer to nije moguće, da li nam ovim riječima želi poslati poruku da se ne trebamo truditi da popravimo ono što se zbog nečega "pokvarilo"?

Mislim da ovakva retorička i provokativna pitanja nisu poziv za razgovor.
Ili napiši stručnu kritiku o religioznim učenjima koja smatraš spornim, ili provjeri lične razlog zbog kojih se konfrontiraš s ljudima na ovim i drugim temama.

Rolo wrote: Mislim da ovakva retorička i provokativna pitanja nisu poziv za razgovor.
Ili napiši stručnu kritiku o religioznim učenjima koja smatraš spornim, ili provjeri lične razlog zbog kojih se konfrontiraš s ljudima na ovim i drugim temama.

Druže, ne bih ja da dobijem ban, pa eto zato ako ti možeš odgovoriti na postavljena pitanja, odgovori, ako ne onda nikom ništa.
Pitanja su konkretna, pa ako može konkretan odgovor, a na drugim temama ćemo o drugim temama

Sati wrote:815. Ne bi trebalo...

Da nešto ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako.

Ajahn Chah

@Cornholio, da to je to razmisljanje, ne treba ispravljati krive Drine, ono sto se desilo moralo se u tom trenu deisiti, nije se moglo izbjeci tad niti sprijeciti, zato iz svega treba izvuci ono najbolje i nauciti, kako se ne bi i u buducnosti ponavljalo

mozda sa budistickog stajalista bi to izgledalo kao prihvati, izvuci najbolje i nauci, bez negativnih osjecaja involved
mada sve je to narodna mudrost ako mene pitas, a opet svaka je religija i potekla iz naroda, pa se mozda zbog tog vrtimo u krug, i ovdje i na drugim temama...nema nigdje nikakve mistifikacije...trebaju godine da bi se stekla ta mudorst, a cesto ni to nije dovoljno, za one koji ne razmisljaju ili one koji nemaju srca, i o jednom i drugom se moze diskutovati, mada opet bi se vrtili u krug, jer onaj koji nije spreman otvoriti um za nova iskustva nema spasa ni milion prica, kao ni za onog koji nema hrabrosti otvoriti srce...da li oba slucaja dodju na isto na kraju?, voljela bih znati, ali onda bi nestalo cara u otkrivanju ovog zivota, ja pokusavam izbalansirati um i srce, a meditacija u tome mnogo pomaze...opet ta misticna rijec, balans

Great Cornholio wrote:

Sati wrote:815. Ne bi trebalo...

Da nešto ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako.

Ajahn Chah

I tako @Sati, složismo se u nečemu, da to nije predznak skorog kijameta

Nego, volio bih da mi objasniš šta nam ovim riječima poručuje Ajahn Chah, meni nije jasno šta ovim riječima želi reći?

Da li nam želi ukazati na kauzalitet svih pojava, događaja, emocija, misli i sl., da li nam želi reći da se ono što se desilo nije moglo ne desiti?

Ili nam želi dati savjet da ne pokušavamo ispraviti "krivu Drinu", jer to nije moguće, da li nam ovim riječima želi poslati poruku da se ne trebamo truditi da popravimo ono što se zbog nečega "pokvarilo"?

Kako ja shvatam, prvo i prvo, ne želi nam reći da treba da se prepustimo toku stvari poput nekih ameba (ovo je jedno od vrlo čestih nerazumevanja budizma!), u smislu baš me briga. Iako je to možda prva asocijacija o značenju ovih reči. Naravno da treba da ulažemo trud i usavršavamo sebe u vrlini i svesnosti koliko god je to moguće. Ali ono što želi reći je, čini mi se, da i pored sveg našeg truda ne možemo kontrolisati tok stvari koji je zapravo samo jedan beskrajni tok uzroka i posledica. Na to da li će se nešto dogoditi ili ne, da li će nešto biti ili ne, ne utičemo samo mi, već i čitava mreže različitih uzroka. Zato, kada na kraju ne ispadne baš sasvim po našem, kada stvari ne idu doboljno brzo koliko bismo mi želeli, ne treba da očajavamo. Dali smo i dajemo onoliko koliko je do nas i savest nam je u tom smislu mirna. I to je najvažnije. Dakle, Ađan Ča nam vraća pažnju sa ishoda, rezultata koji nije zadovoljavajući, na ono što je mnogo važnije, a to su naše reakcije na taj ishod, naše razočarenje, našu tugu, bes, okrivljavanje sebe ili drugih itd. Dakle, vraća nas na on fabriku patnje koja radi non-stom, 24 sata sedam dana u nedelji. Proizvodi brdo patnje. A ne bi morala uopšte da radi. Samo kad bismo je postali svesni.

Ne znam da li znaš engleski, ali smisao reči će ti sigurno biti jasniji kada pročitaš i kontekst u kojem su izrečene:

Ajahn Munindo describes a visit from Luang Por.
There was a very difficult period in my training in Thailand after I had already been a monk for about four years. As a result of a motor bike accident I had had before I was ordained, and a number of years of sitting in bad posture, my knees seized up. The doctors in Bangkok said it was severe arthritis, but nothing that a small operation couldn't fix. They said it would take two or three weeks. But after two months and three operations I was still hardly walking. There had been all kinds of complications: scar tissue, three lots of general anaesthetic and the hot season was getting at me; my mind was really in a state . I was thinking: My whole life as a monk is ruined. Whoever heard of a Buddhist monk who can't sit crossed-legged.' Every time I saw somebody sitting cross-legged I'd feel angry. I was feeling terrible, and my mind was saying, 'It shouldn't be like this; the doctor shouldn't have done it like that; the monks' rules shouldn't be this way ....' It was really painful, physically and mentally. I was in a very unsatisfactory situation.

Then I heard that Ajahn Chah was coming down to Bangkok. I thought if I went to see him he might be able to help in some way. His presence was always very uplifting. When I visited him I couldn't bow properly; he looked over me and asked, 'What are you up to?' I began to complain: 'Oh Luang Por,' I said, 'It's not supposed to be this way. The doctors said two weeks and it has been two months ....' I was really wallowing. With a surprised expression on his face he said to me, very powerfully: 'What do you mean, it shouldn't be this way? If it shouldn't be this way, it wouldn't be this way!'

That really did something to me. I can't describe how meaningful that moment was. He pointed to exactly what I was doing that was creating the problem. There was no question about the fact of the pain; the problem was my denying that fact, and that was something I was doing. This is not just a theory. When someone offers us the reflection of exactly what we are doing, we are incredibly grateful, even if at that time we feel a bit of a twit.

i na kraju mali praktični dodatak, a u vezi sa gore rečenim

Ja želim da tvoja patnja bude što manja, da je nemaš. Zato sam se potrudio da ti dam iscrpan odgovor i makar malo pomognem, ako je ikako moguće. Ali da li će taj odgovor tebi uopšte nešto pomoći ili neće, to već nije u mojoj moći. I ako na kraju kažeš, ovo su sve gluposti, ja i dalje mislim da je sve to bez veze, ja mogu samo da zaključim:

"Šteta da Cornholio nije imao više koristi od mog odgovora i žao mi je što je to tako. Ali to je tako iz različitih razloga. Da to u ovom trenutku ne bi trebalo da bude tako, onda ne bi ni bilo tako."

816. Budizam je nihilističan

Monasi, u kom smislu neko može reći: "Monah Gotama je nihilista, on propoveda učenje o poništavanju", a da to bude istina? Ja podučavam poništavanje pohlepe, mržnje i obmane. I propovedam poništenje loših, štetnih mentalnih stanja. Samo u tom smislu, monasi, neko može reći: "Monah Gotama je nihilista, on propoveda učenje o poništavanju", a da to bude istina.

Buda
Sīha sutta (AN 8.12)

Aleluja! Sati je promijenio mišljenje, sad vise ne misli da sam skroz beznadežan slučaj, zato se potrudio da mi lično odgovori na postavljeno pitanje, da mi da vlastito tumačenje Ajah chanovih riječi.
Nakon ovoga sam siguran da on želi da moja patnja nestane, bio me je otpisao, ali sam ga, izgleda, svojom upornošću privolio da mi da drugu šansu

Šalim se, hvala na odgovoru Složio bi se s tobom ako je ono što si ti rekao ono što je Ajahn Chan želio da nam svojim riječima poruči.
Znači, treba izabrati cilj, dati sve što je u našoj moći da ga ostvarimo, ali pošto nije sve do nas, trebamo biti spremni I na to da ga možda nećemo moći ostvariti, ali ne treba nas to obeshrabriti, pa da na početku odustanemo od tog cilja, već trebamo davati sve od sebe, činiti ono što nas void do tog cilja, koncentrisati se na ono što radimo a ne na ishod toga što radimo,ne razmišljati o tome hoćemo li, ili ne, taj cilj ostvariti, i ako tako radimo onda nam neće biti previse žao, nećemo biti previse ljuti, kad pored sveg našeg uloženog napora, želje, volje, znanja… ne uspijemo taj cilj ostavriti jer su nas drugi faktori ( ljudski ili neki drugi otežavajući faktori) , u ostvarenju tog cilja osujetili.

Fino to zvuči, ovako u teoriji, ali to u praksi zavisi od čovjeka do čovjeka, nisu svi istog temperamenta, neko se može lako I brzo pomiriti s tim da su ga drugi spriječili u ostvarenju cilja za kojeg se dao u potpunosti, nekome drugome je to puno teže, neki ne žele tako lako da se pomire s nepravdom koja im je nanešena, žele da oni koji su im nepravdu nanijeli za tu nepravdu odgovaraju, da prestanu da je nanose I drugima koji isti taj cilj žele da ostvare, ali pošto je to u većini slučajeva neostvarivo, pravi krivci rijetko kad budu osuđeni, onda su I ovi temperamentiji prisijeljni da se pomire sa “sudbinom”, da se ponašaju onako kako “budisti” kažu da je ispravno.

Sati, ne zamjeri ti meni, nemam ja ništa protiv tebe lično, samo ukazujem na ograničenja budizma, ja ne mogu biti budista, ja želim da oni koji nanose zlo drugima u tome budu spriječeni, da oni zbog kojih nevini pate budu spriječeni u činjenju zla, a budizam je tu nemoćan, budizam za patnju “okrivljuje” one koji nisu za to odgovorni, jer nije ba normalno ne naljutiti se kad učiniš sve da neki cilj ostvariš, a neko drugi ti u “sekundi” sve to sruši.

Ne slažemo se u nekim stvarima, ali ima i stvari u kojim se slažemo

Nije Sati promenio mišljenje, već se promenio ton kojim postavljaš pitanje, a i sadržaj pitanja. Pa sam smatrao da pitanje zaslužuje odgovor. To je sve.

Inače, kad smo već kod toga, Buda je na postavljena pitanja, a bilo ih je zaista mnoooogo, jer je propovedao 45 godina, odgovarao na četiri načina, u skladu sa samim pitanjem:

1. Pitanje za koje je najbolji precizan odgovor sa "da" i "ne". Takvo je recimo pitanje: Da li su sve uslovljene stvari prolazne?

2. Pitanje koje zahteva duži, analitički odgovor. Takvo je pitanje je li moguće i za ubicu da već u ovom životu postane potpuno probuđen? Tu je potrebno objasniti nekoliko "ako".

3. Pitanje na koje je najbolje odgovoriti kontrapitanjem. Recimo na pitanje: "Zašto je pogrešno ubiti neku životinju?" odgovor bi bilo pitanje: "Kako se ti osećaš kad neko pokuša da ubije tebe?"

4. Pitanje na koje nema smisla odgovarati i zato je najbolje odgovoriti ćutanjem. To su recimo takozvana metafizička pitanja o tome je li svet večan ili nije, je li nastao ili postoji oduvek i slična, koja nas pre zbunjuju nego što nam pomažu da uspostavimo unutrašnji mir. I to su naravno pitanja koja su postavljena radi provociranja, vređanja, omalovažavanja, a ne iz istinske želje da se zaista nešto sazna.

Eto, pa ti sad vidi iz koje ćeš grupe birati svoja pitanja ubuduće

Ok, kad smislim neko pitanje, a da nije iz ove četvrte grupe, postaviću ti ga

Great Cornholio wrote:Ok, kad smislim neko pitanje, a da nije iz ove četvrte grupe, postaviću ti ga

Može. Mada, pošto nisam Buda, ne garantujem da ću ti odgovoriti

817. Obična sreća

Postoji pet struna zadovoljstva čula. Kojih pet? Materijalni oblici koje opaža oko, prijatni, dopadljivi, primamljivi, povezani sa čulnim zadovoljstvima. Zvukovi koje opaža uho, mirisi koje opaža nos, ukusi koje opaža jezik i dodiri koje opaža telo, a svaki od njih prijatan, dopadljiv, primamljiv, povezan sa čulnim zadovoljstvima. To su pet struna zadovoljstava čula.

Koja god sreća i radost da nastanu kao rezultat tih pet struna zadovoljstava čula, to se naziva srećom čula. To je obična sreća, sreća prosečnog čoveka, sreća neznalice. Nju ne treba juriti, negovati, niti isticati. To je sreća, kažem vam, od koje treba zazirati.

Buda
Latukikopama sutta (MN 66)

MLAD MESEC - petak, 4. oktobar 2013.

Ništa specijalno

Dok živi uživa, kad umre uživa,
dobročinitelj uživa i ovde i tamo,
”Dobro učinih”, u takvoj misli uživa.
Još više uživa kad se u dobru ponovo rodi.

Dhammapada, 18

Nema ničeg specijalnog u vezi sa Dhammom. Dhamma je ono što jeste prirodno. Zato, živeći na neprirodan način, u opasnosti smo da previdimo ono što nam je pred očima. Kada smo u ravnoteži i opušteni, naše mentalne i fizičke sposobnosti funkcionišu na način koji doprinosi našem blagostanju. No, ako smo zaslepljeni i zbunjeni, gubimo pravi ugao gledanja na stvari. Tada smo skloni da zaboravimo da smo mi sami odgovorni za svoju sudbinu. Ako činimo dobro, dobro nam se vraća. Ako činimo loše, patnja nam se vraća. Ovo ne znači biti naivan, već biti prirodan. Ali biti istinski prirodan nije lako. I na kraju, nastojimo da odemo iza dobrog i lošeg i boravimo u miru koji je trajan, koji se se ne može narušiti.

S ljubavlju
monah Munindo

Sati wrote:817. Obična sreća

Postoji pet struna zadovoljstva čula. Kojih pet? Materijalni oblici koje opaža oko, prijatni, dopadljivi, primamljivi, povezani sa čulnim zadovoljstvima. Zvukovi koje opaža uho, mirisi koje opaža nos, ukusi koje opaža jezik i dodiri koje opaža telo, a svaki od njih prijatan, dopadljiv, primamljiv, povezan sa čulnim zadovoljstvima. To su pet struna zadovoljstava čula.

Koja god sreća i radost da nastanu kao rezultat tih pet struna zadovoljstava čula, to se naziva srećom čula. To je obična sreća, sreća prosečnog čoveka, sreća neznalice. Nju ne treba juriti, negovati, niti isticati. To je sreća, kažem vam, od koje treba zazirati.

Buda
Latukikopama sutta (MN 66)

Sati, nemoj sad reći " Eno, opet se pokvario ", ali s ovim Budinim riječima se ne mogu složiti, pogotovo mi je "zaparalo uši" ovo boldirano.

Jasno mi je da se budistički svećenici odriču gotovo svih čulnih užitaka, i bez obzira što ja u tome ne vidim neki "viši smisao", hajde nek se i odriču ako ih to čini srećnim, ali vala sve one koji žive normalnim životom (životom među svijetom a ne u izolaciji) nazivati neznalicama, smatrati ih manje vrijednih od monaha ( a na to se ono "prosječno" odnosi), svu sreću proizašlu iz uživanja u hrani, muzici, seksu i ostalim čulnim zadovoljstvima prezirati, nije mudro, i vala s ovom svojom izjavom Buda je "zeznuo" i vehabije

Da li je Buda stvarno ovo rekao, da li on smatra da su monasi vredniji od obične "sirotinje raje", bez koje bi, btw, monasi umrli od gladi?