Mrsko mi prevoditi članke.
Wiki rulez
Svaki put kad postaš neki svoj video od jednog te istog usera , ja ću postati ovaj članak sa Wikija
https://bs.wikipedia.org/wiki/Dokazi_evolucije
Embriološki dokazi
Uporednom analizom embrionskog razvića raznih organizama također se mogu izvesti zakljućci o stepenu i suštini njihove sličnosti, koja dokazuje zajedničko porijeklo.
Već nakon formiranja embriona, kod kičmenjaka se može uočiti velike sličnosti. U prvom periodu nakon toga veoma je teško razlikovati embrione riba, vodozemaca, gmizavcia, ptica i sisara. UTada se kod svih (uključujući i čovjeka) vide repni dio, škržne brazde, škržni krvotok, i dvodijelno srce, što su tipske riblje osobenosti. Budući da paleontološki podaci pokazuju da svi današnji kičmenjaci potiču od ribolikih predaka, ova pojava dokazuje ponavljanje njihovog evolucijskog razvoja. Čak i pri kraju embriogeneze, teško je međusobno razlikovati neke od kičmenjaka: što je srodnost veća – veća im je i sličnost. Na osnovu tih zapaženja, njemački biolog Ernst Haeckel je razvio teoriju rekapitulacije, postavivši tzv. zakon biogeneze, prema kojem je ontogeneza kratka rekapitulacija filogeneze.
Embriološki podaci mogu također ukazati i na niz zanimljivih detalja o zajedničkom porijeklu naoko biološki veoma udaljenih vrsta organizama. Tako, npr., tokom embriogeneze, kitovo mladunče ima dlaku, što na svojevrstan način dokazuje njegovo zajedničko porijeklo sa kopnenim sisarima.
Morfološko-anatomski dokazi
Uporedbom morfologije i anatomske građe suvremanih organizama, uključujući i njihove dokazane pretke, moguće je sagledati puteve njihove filogeneze. Naime, spoljno-morfološki izgled, anatomska i histološka konstitucija, kao i već pominjana univerzalna ćelijska građa, neposredno dokazuju zajedničko porijeklo, srodničke veze i filogenetske odnose.
Plan građe velikih skupina (koljena) životinjskog svijeta ispoljava upadljive sličnosti. Kosturi kičmenjaka, npr., su po tome toliko slični da se nedvojbeno može pratiti evolucijska transformacija pojedinih regija i pojedinih kostiju od riba pa do današnjih ljudi. Takva uopćenost plana građe se uočava i u ostalim skupinama životinja, posebno kod insekata, a i biljaka.
Homologni i analogni organi su također dobri argumenti morfoloških manifestacija evolucije i zajedničkog porijekla različitis skupina živih bića. Funkcije ovakvih organa u različitim skupinama mogu biti istovjetne, slične ili posve različite.
Homologni organi su, npr., prednji udovi svih kičmenjaka koji dišu plućima. Ruka čovjeka (sisara), prednja noga nekog vodozemca, gmizavca ili krilo ptice sadrže koštane elemente istog porijekla i rasporeda. Oni pored toga imaju i istu – lokomotornu funkciju.
Analogni organi su oni različitih skupina živih bića, koji imaju različito evolucijsko porijeklo, ali istu ili sličnu funkciju. To su, primjerice, krila ptica i insekata, škrge riba i pluća sisara i sl.
Unutrašnji organi i njihovo evolucijsko usavršavanje također očiti dokazi zajeničkog porijekla svih današnjih kičmenjaka. Tako srce riba ima dva dijela, vodozemaca – tri, a kod gmizavaca se uočava početak odvajanja i četvrtog dijela (koji je kod krokodila potpuno pregrađen), da bi ptice i sisari imali potpuno okončan proces evolucije četverodijelnog srca (od po dvije komore i pretkomore). Istovjetan smisao transformacije imaju i pluća i neki drugi organski sistemi.
Rudimentni organi dokazuju da su tokom evolucijske prošlosti bili normalno razvijeni i isto tako imali karakterističnu funkciju. Takvi organi su brojni, a kao ilustracia se obično uzimaju; karlični pojas kitova, ostaci očiju slijepih životinja, slijepo crijevo čovjeka, različiti organi guštera i sl.
Atavizmi su tragovi davnih svojstava, koja se povremno javljaju kod rijetkih savremenika. To su kod čovjeka prekomjerna dlakacost, veći broj mliječnih žlijezda ili uoćljivi ostatak repa. Razlika između atavizama i rudimenata je u tome što se rudimenti redovno javljaju kod svih pripadnika neke vrste organizama, a atavizmi veoma rijetko i pojedinačno.