Odrastati u ratu i poslije rata, pa onda kad poslije rata krenuše da dolaze razne drangulije, tehnologija se lagano razvila,prvo terminator pa play station 1, walkmani, pa diskman pa gameboy, prvi polifoni telefoni, nokie, a malo prije toga VHS kasetu na primjer ako ne premotaš zločinac si

, pa sam taj čin biranja filmova je bio fenomenalan (ima jedna anegdota iz moje mahale, ulazi jedan lik u videoteku a drugi ga pita: "a je li, kakav je to film? jel pirat?...a ovaj odgovara, ma nije jaro triler je")

, pa telefoni kolutaši, okreni nulu da te bolje čujem

razne igre koje smo igrali kao djeca, 90% vremena vani do grla u blatu, kad smo kod blata, najviše smo voljeli reći, "hajmo u belaj" pa uzmemo štapove ,na štapove blatne kuglice i bacaj u prozore :)Pa brate igrali smo čele, strelica, planova, ke-kaman, kocke...ma prejako djetinjstvo, bruka djece, razne, što izbjeglica što nas iz grada. Danas gledam skoro ih nema ni fudbala da zaigraju, o belajima da ne pričam, nula odrastanje nažalost. Nema tih para za koje bi se mijenjao sa ovom jadnom, slabašnom, amerikaniziranom, futavom, glupom nadasve, nargila DE-generacijom i sa njihovim odrastanjem i ovim modernim vremenima, da u muziku ne ulazim harakiri ću izvršiti.