Ne znam zasto iz principa? ako je kvalitet moze se procitati, ako nije kvalitet, bolje neplain vanilla wrote:ne znam vala sto stavljas tu Soptu
cim sam vidjela naslov, znala sam da je ona pisala..a iz principa citati necu
Oh seln, vidi se da te duze nije bilo. Ljudi na forumu podrzavaju i Covica i Tihica i njihove teze etnoteritorijalizacije samo da bi ocrnili Lagumdziju i SDP.seln wrote:Ma, Sopta je opajdara koja radi za sitnu paru.Pismonosa wrote:Ko o čemu, Sopta i Banksy o raspadu BiHDanima, mjesecima, godinama... raspadoše se kukajući
Zabremedet mi je Banksy: znam da nije placenik, a zelja da ocrni SDP mi ipak nije dovoljan motiv za slaganje sa Soptom.
Ili, ''ljudi'' na forumu podržavaju nepotizam, korupciju, kriminal, bezakonje, glupost, primitivizam ... samo da bi podržali SDP.vee-jay wrote:Oh seln, vidi se da te duze nije bilo. Ljudi na forumu podrzavaju i Covica i Tihica i njihove teze etnoteritorijalizacije samo da bi ocrnili Lagumdziju i SDP.seln wrote:Ma, Sopta je opajdara koja radi za sitnu paru.Pismonosa wrote:Ko o čemu, Sopta i Banksy o raspadu BiH
Zabremedet mi je Banksy: znam da nije placenik, a zelja da ocrni SDP mi ipak nije dovoljan motiv za slaganje sa Soptom.
o tim famoznim ljudima se na forumu prica ali barem ja ih ne vidim.Banksy wrote:Ili, ''ljudi'' na forumu podržavaju nepotizam, korupciju, kriminal, bezakonje, glupost, primitivizam ... samo da bi podržali SDP.vee-jay wrote:Oh seln, vidi se da te duze nije bilo. Ljudi na forumu podrzavaju i Covica i Tihica i njihove teze etnoteritorijalizacije samo da bi ocrnili Lagumdziju i SDP.seln wrote: quote="Pismonosa"
Ko o čemu, Sopta i Banksy o raspadu BiH
/quote
Ma, Sopta je opajdara koja radi za sitnu paru.
Zabremedet mi je Banksy: znam da nije placenik, a zelja da ocrni SDP mi ipak nije dovoljan motiv za slaganje sa Soptom.
seln wrote:Al' ima sise, sto jest - jest....ultima_palabra wrote:Upravo zamišljam kako bi bilo da je RS pred nestankom, a da meni neko da pare da napišem članak u kojem žalim za tom nadasve plemenitom tvorevinom.
Mislim da bih bolje odglumio iskrenost od Sopte.
... slika je u oku posmatrača ...vee-jay wrote: ...
o tim famoznim ljudima se na forumu prica ali barem ja ih ne vidim.
pa navedi osobu.. ili eto, parem postavi post iz kojeg se navedena izjava da procitati.Banksy wrote:... slika je u oku posmatrača ...vee-jay wrote: ...
o tim famoznim ljudima se na forumu prica ali barem ja ih ne vidim.
Poslije duže vremena oglasio se i Miloradov omiljeni kamenjarac!ПЛОЧКИНИЋ: КОРУПЦИЈА ВЛАДА ПРАВОСУЂЕМ
Предсједник невладине организације "Кроација либертас" Лео Плочкинић упозорио је да корупција влада правосуђем на свим нивоима БиХ, те да је БиХ доведена у групу земаља које проблем независности правосуђа морају рјешавати лустрацијом.
ŽIVIM u zemlji pretjerane stvarnosti. Pretjeranih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Zraka punog pretjerane nesnošljivosti i pretjeranih nacionalizama koji se odazivaju na tri različite pjesme, tri različite zastave i tri različita psovanja one tuđe matere. Tko god je mogao, oštetio je i odradio ovakvu Bosnu i Hercegovinu kao jeftinu prostitutku sa laganim smetnjama u razvoju.
Stranci ublehaši cifrajući svoje sterilne životopise, dodajući u njih stavku "višegodišnjeg rada s luđacima", puneći džepove tim nezaboravnim i egzotičnim pothvatom. NVO, mađioničari ružičaste "ko nas bre zavadi" svakodnevice koja postoji samo na njihovim obilnim domjencima gdje žderačina i piće ne biraju naciju i vjeru, kad se prolomi neki trešerski narodnjak koji sve naše narode i narodnosti baca u delirij. Novinari, što državni, što regionski, što svjetski, sukladno profilu svojih čitatelja i željama kapitalističkih vlasnika istih listova, o našim danima pišu il' satiru, il' ozbilju, il' esej pun bola i romantike. Holivudski hohštapleri, ratni profiteri, domaći politički lopovi, intelektualni madrfakeri - držači veleumnih tribina o "rješenju". Koje nikako ne dolazi. Ali strpljen budi, junače.
Autizam vladajućih autokrata
Živim u zemlji lažnih strpljivosti. Bošnjaci strpljivo čekaju da se raspadne RS. Hrvati strpljivo čekaju da se raspadne BIH. Srbima strpljivo puca neka stvar što se ovi gore i zbog čega strpljuju. Znaju oni kako s njima izići na kraj. Baciš im malo nekakvih nadležnosti da se frajerišu ko pijevci u avliji. Daš elitistično-autističnom Lagumdžiji mjesto ministra vanjskih poslova da se može našetavati po svijetu i sakupljati pečate u putovnici, i onda ti on zauzvrat odigra odluku o usvajanju budžeta kao ponizni psić.
U ovoj se zemlji bez problema, u javnom tv duelu, jedan ministar svom nadređenom predsjedniku smije u facu kao lik iz horor filma, posprdno mu govoreći – "Hajd me smijeni ako smiješ". Predsjednik iz one neprevaziđene koalicije u demokratskom svijetu - koalicije multikulti raje i ustaša de luxe koji vladaju Federacijom. A ti si recimo godinama pisao protiv nelegalnosti tako sklopljene federalne vlasti i bivao prozivan najružnijim imenima, stavljan praktički u istu ravan sa licemjernom lopinom Čovićem i krpio probušene gume na autu. No ministar, hinja, ali socijaldemokratična hinja, može to isto ponoviti u javnom tv duelu i nikom ništa. Ministar iz stranke koja je sama našla, obukla, dovela i postavila na mjesto predsjednika nesretne Federacije tog otužnog čovjeka, mu sam spočitava da je nelegitiman i da iza njega od hrvatskog naroda ne stoji ni vlastita obitelj. I nikom ništa. Pravimo se da nismo čuli. Pravimo se da nismo upravo odslušali tko zna koji čin sulude predstave naših života i razobličavanja njene stvarnosti.
Dobar i loš Hrvat
Živim u zemlji koju ne smiješ voljeti i željeti joj ništa dobro. Samo nevolje nju održavaju u igri i samo ako igraš po pravilima podržavanja i podrivanja kaosa igra je još uvijek tvoja disciplina. Biti javno prihvatljiv Hrvat u Hercegovini danas znači da ti ne smiju smetati izborne, nacionalističke igranke oko Mostara. Jer Mostar je naš! Čiji naš? Pa stolni rvacki, čovječe. Nema veze što diplomirani Pero u takvom Mostaru nema posao, na isti način kao što ga nema ni diplomirani Emir, jer ga je dobio neki nediplomirani ćaćin ili babin sin. Nema veze što je njegova vladajuća nomenklatura ugasila svu kulturu i medije u gradu, da se stanovnici vesele privatnom kinu nakon toliko godina kao rijetkom eksponatu u zoološkom vrtu. Biti prihvatljiv Hrvat u Hercegovini znači da ne smiješ spomenuti kako županije s hrvatskom većinom zahvaljujući bagri političara koja se smjenjivala ove godine, grcaju u dugovima, i da u njima trenutno sjedi ekipa koja ima najlošiju karmu ikada – pokrala bi, ali nema šta. Nema veze što u takvim županijama rodilje čekaju mjesecima na porodiljne naknade i što se privid dobrog života održava samo zahvaljujući onih par privatnih proizvodnih pogona. Pravilo broj jedan - tko spominje takve stvari želi zlo Hercegovini. A Hercegovina je hrvatstvo protiv čijih loših izdanaka ne smiješ reći niti riječ, inače će te pojesti mrak.
Biti javno prihvatljiv Hrvat u Bosni znači da moraš zaboraviti da si Hrvat iz Hercegovine. Jer ona sama po sebi negira sve čovječno. Džaba što znaš da su ti i ćaća i dedo ljudine samo takve, i što je istih takvih, dobronamjernih i tihih ljudi puno to hercegovačko, vrijedno podneblje. Moraš također podržavati nacionalizam većinske nacije, lažnu multikulturalnost i govoriti da je Hrvatima ekstra i ništa im ne fali, a dobri Srbi su samo oni koji su ostali u Sarajevu da mu igraju kako ono svira. Nema veze što vidiš da ideologije kojih umišljaš da si dio, sve više počinju ličiti na one populističke, velikonečije, koje si mrzio. Da se mrtvi koriste kao meso za patetične bodove u svijetu koji za te mrtve ne mari ni sad, kao ni onda kad su umirali. Nema veze što ti je jasno da je klaunu Lagumdžiji socijala bila najbliža onda kad se eventualno sudario u haustoru s čovjekom koji je po struci socijalni radnik. Nema veze što jedna divna žena umire u bolnici, nemarom liječnika i države, a vladajuća politička kasta vodi Gorana Bregovića za rukicu da uradi CT bez dokumenata i preko reda. Sa sve kamerama javne televizije. Pravilo broj dva – tko spominje takve stvari želi zlo Bosni. A Bosna je fetiš i Bosna je iznad svega. Ono kad voliš samo ime i imaginaciju nečega što ne postoji, a boli te đon kako u stvarnosti žive njeni radnici, vojnici, prognanici. Kako žive njeni ljudi.
Konzilij za proglašavanje smrti
Voljeti Bosnu i Hercegovinu, ovakvu, tužnu i prodanu lošim političarima i još lošijim podanicima istih, danas je vratolomija s čijih su tobogana pobjegli i oni najluđi. Dok je bilo para iz kojekakvih fondova, dok su se po medijima preslagivali zaslužni i parama nagrađivani, romantični epovi o BIH su živjeli. Danas svi ti odjednom uviđaju "nemogućnost ovakvog uređenja". Svako malo u medijima neki ekskluzivni "Veliki rasplet" u scenariju vrhunskih intelektualaca, političara, dezertera. Otvorili oči, šta li. Prije će biti da su služili dok su poslužili.
Fantastično je plivati protiv struje u ovakvom licemjerno postavljenom stanju svijesti. Sad kad su svi ko biva nešto konačno shvatili, prokontali, zaključili, elaborirali. I čekaju taj finalni kraj s kokicama u rukama, da baš oni prvi mogu reći – eto, jesam li rekao da će tako biti i da drugačije nije ni moglo? Sa spremljenim koferom punim gaćica i čarapa, da se automatski i kameleonski mogu odmah presložiti u neki novi poredak. Gdje će naravno, opet biti - drugačiji, progresivni, umni i širokog razmišljanja. Kroničari naših vremena. Koji su običnom čovjeku posvetili sve skupa dosada deset sekundi svoje pažnje.
Ja zato nekako kada zamišljam taj kraj Bosne i Hercegovine o kojem svi u zadnje vrijeme apokaliptično pričaju, svoju zemlju vidim uvijek ponosnu i dostojanstvenu. I znam da će radije otići sama iza kuće i objesiti se o trešnjino drvo, nego dopustiti da je ubije netko od ovih koji se godinama u nju kunu lažno i beskrupulozno.
Naravno da je dobar ...Corto Maltese wrote:
Dobar tekst ko god da ga je pis'o
Još jednom za Tukidida
24.04.2012. | PIŠE: Muharem BAZDULJ, Oslobođenje
Otkad postoji umjetnička kritika, postoje i lamenti nad njezinim niskim nivoom. A ipak, problem nikad nije u žanru i disciplini kao takvim, nego u onima koji se kritikom bave. U različitim epohama, različiti kritičari uspiju se izboriti za poziciju da se njihovo kritičko mišljenje uvažava, da oni bivaju ti koji neko djelo mogu i kanonizovati i "sahraniti", poziciju za kojom uzalud žude horde mediokriteta filovanih samo zavišću i mržnjom, a sve zarad vlastite neostvarenosti.
Kad je o književnosti u Jugoslaviji riječ, recimo, to je pozicija koju su imali Mihiz i Igor Mandić. U Njemačkoj, a opet iz oblasti književnosti, na pamet najprije pada Macel Reich-Ranicki. U Americi, pak, a kad je riječ o sedmoj umjetnosti, o filmu, dakle, među nekolicinom imena, izdvaja se ipak kritičar Chicago Sun-Timesa koji je još 1975. godine dobio Pulitzerovu nagradu: mislim, naravno, na Rogera Eberta.
Ova rutinska varijacija na temu umjetničke kritike što završava pozivanjem na Rogera Eberta tek je uvod u analizu jedne drukčije kritike upućene na račun publikacije objavljene od strane fondacije krštene imenom i prezimenom jednog drugog Eberta, Friedricha Eberta (1871-1925), njemačkog socijalističkog lidera i predsjednika Vajmarske republike. Kritiku je ispisao Denis Bećirović, po funkciji zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, po obrazovanju - doktor nauka, reklo bi se istorijskih. Predmet njegove kritike je publikacija "Bosna i Hercegovina 2025: Scenariji budućeg razvoja događaja", i to zapravo ne publikacije u cjelini, nego jedan od pet scenarija u njoj prezentovanih, scenario prema kojem Bosna i Hercegovina 2025. godine ne postoji kao država u današnjim svojim granicama.
I potpisnik ovog teksta bio je dio dvadesetočlanog tima za izradu scenarija. Ipak, među motivima za nastanak ovog teksta nikakvu ulogu ne igra ništa što bi se moglo nazvati (ko)autorskom sujetom. Bećirovićevo "saopćenje za medije" namjestilo se, naime, kao savršena ilustracija opasnog autizma koji uveliko vlada takozvanom patriotskom bosanskohercegovačkom politikom. Suština njegovog saopćenja nalazi se u prvoj rečenici, odnosno u tezi da je disolucija Bosne i Hercegovine nemoguća jer je to zemlja "u kojoj se još uvijek traže posmrtni ostaci žrtava genocida i ratnih zločina koje su pobijene s ciljem da se Bosna i Hercegovina nepovratno podijeli".
Nekako u isto vrijeme kad je Bećirović javnosti odaslao svoje saopštenje, jedan od vodećih njemačkih (i evropskih) dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je članak u kojem se tvrdi da je raspad BiH zbog genocida u Srebrenici još uvijek tabu tema za aktuelne evropske političare, ali da za novu generaciju političara to može i prestati biti tabu tema ako Bosna i Hercegovina nastavi biti nefunkcionalna država. Političari kojima je cilj što jača i što stabilnija država Bosna i Hercegovina ne mogu se ozbiljno i uspješno boriti za ostvarivanje svog cilja, ako će infantilno zatvarati oči pred strahovima. Ima nečeg praznovjernog u ideji da je neka opasnost manja ako ju se glasno ne imenuje. To je razmišljanje iz onog "da zlo ne čuje" registra. Kao da čovjek krvari iz debelog crijeva, pa mu doktor kaže da postoji mnogo bolesti kojima to može biti simptom, a da je jedna od njih i rak, a čovjek ga optuži da "legitimiše" mogućnost raka.
Dala bi se, zapravo, i to s puno argumenata, braniti i teza da je neku opasnost lakše izbjeći ako se njena mogućnost na vrijeme predvidi, no tome ovdje nije mjesto. Izlišno je to, ako imamo visokorangirane političare, pa još i istoričare po profesiji, koji globalnu real-politiku doživljavaju kao sferu u kojoj kategorija pravde igra važniju ulogu od kategorija moći i interesa. Poodavno je još Nietzsche ponudio lijek protiv naivnosti koja platonovske idealne kategorije projektuje u stvarni život: Treba čitati Tukidida! Hrabrost suočavanja sa realnošću, tome nas uči Tukidid, isti onaj Tukidid koji je, prema čuvenom Audenovom stihu, znao sve šta se može reći o demokratiji. Zar zbilja i među profesionalnim političarima, pa još i na visokim pozicijama, ima naivnosti usporedive sa onom poslovičnih francuskih sobarica, zbog koje valjda misle da su vojne intervencije na Kosovu, u Iraku ili u Libiji posljedica visoko humane motivacije zapadnjačkih političara, pa na istom tragu drže da im istančano moralno osjećanje lidera velikih sila garantuje ostvarenje ciljeva za koje se oni, očito, i ne bore previše uspješno i efikasno?
Umjesto vremena potrošenog na sastavljanje ionako slabo pismenog "saopćenja za javnost", Bećiroviću je bilo bolje da je pažljivo pročitao članak iz FAZ-a. Shvatio bi možda, naime, da je funkcionalnost države puno bolja garancija za njenu opstojnost i stabilnost od vječnog ponavljanja istorijskih činjenica o zločinima počinjenim na tlu te države. Uostalom, kad podsjeća na strahote koje su se desile u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, Bećirović zaboravlja da su i onomad polagane velike nade u pravdoljubivost velikih sila. Kao što je pad Berlinskog zida učinio da opstanak Jugoslavije više ne bude interes Zapada, tako i eventualna promjena nekih globalnih geopolitičkih okolnosti može učiniti i da se interesi Zapada u Bosni i Hercegovini promijene. Za takvu je mogućnost, makar i bila slabo vjerovatna, bolje biti spreman, nego nespreman.
25. April 2012.
Mi ćemo umrijeti čekajući rješenje
Piše: Emir Imamović, Radio Sarajevo
Između saopćenja za javnost u kojem je zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović kritizirao Studiju "Bosna i Hercegovina 2025: Scenariji budućeg razvoja događaja" Fondacije „Friedrich Ebert“ i teksta Muharema Bazdulja u Oslobođenju, u kojem je pisac i jedan od „scenarista“ dokazao da je Bećirović jedan od onih što ne mogu ponuditi rješenje, jer ne razumiju problem, u Mostaru je završeno snimanje filma Obrana i zaštita, redatelja Bobe Jelčića.
Da prvo obnovimo gradivo na najkraći način: Fondacija „Friedrich Ebert“ je angažirala dvadeset ljudi na izradi pet scenarija koji se bave Bosnom i Hercegovinom 2025. Jedan od njih predviđa i prestanak postojanja BiH u sadašnjim granicama, odnosno raspad zemlje, što je Bećirovića natjeralo da se obrati javnosti i kaže kako je disolucija BiH nemoguća jer je riječ o državi "u kojoj se još uvijek traže posmrtni ostaci žrtava genocida i ratnih zločina koje su pobijene s ciljem da se Bosna i Hercegovina nepovratno podijeli". Muharem Bazdulj je Bećirovićevu reakciju nazvao političkim autizmom, odnosno nespremnošću da se suoči sa mogućom opasnošću, a zapravo je riječ o potpuno krivom čitanju: u označenim i neoznačenim grobnicama poginulih u proteklom ratu ne leže nikakvi garanti opstanka BiH, već sasvim suprotno, razlozi zbog kojih je naše međusobno nerazumijevanje toliko da Bosna i Hercegovina ne može biti ništa više od države na tankoj granici opstanka.
I pomenuti scenario Bobe Jelčića, ali pravi, filmski, govori o Bosni i Hercegovini za nekoliko godina. Vrijeme radnje nije 2025., već 2020., a mjesto je – Mostar. Jelčić je, inače, jedan jako ozbiljan čovjek: profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, pozorišni redatelj čije predstave među zagrebačkom publikom – što nije ni malo ni nevažno – imaju kultni status, dok u inostranstvu ne prolaze nimalo lošije. Istovremeno, on je i neko ko se zna nositi sa gubitkom svijeta u kojem je odrastao. Bobo je, naime, rođeni Mostarac, ali nije razapet između sumanutih, očajničkih pokušaja da nađe grad kojeg više nema, niti je u samo jednom od sadašnja dva – možemo se mi lagati do sudnjeg dana, kao Bećirović recimo, ali u Mostaru danas postoje dva grada koji se jedva sreću u putu a i to kada moraju – pronašao, patetično kazano, zamjenu za ulice svog djetinjstva u kojem je sve, od igre sa djecom drugih nacija, do proslava Prvog maja i navijanja za, recimo, „Velež“, bilo posljedica jugokomunističkog terora.
Ljubitelji fraza bi Obranu i zaštitu opisali kao film o ljudima i odnosima među ljudima (o čemu inače govore svi filmovi, računajući i porniće). Jelčić je, dakle, snimio film o Mostaru 2020. i onome što bi u njemu trebao biti život. U najkraćem: Hrvat sa zapadne strane sazna za smrt nekadašnjeg prijatelja, Bošnjaka, sa istočne i mora donijeti odluku o tome hoće li mu ili ne otići na dženazu. Drugo nikako ne želi, a prvo znači sve: završiti rat u sebi, preći nevidljivu ali čvrstu granicu između svjetova prekjučerašnjih prijatelja i jučerašnjih neprijatelja, onih koji to neprijateljstvo možda nisu htjeli, ali ga sigurno nisu mogli izbjeći.
Budućnost u filmu umjetnika koji je kazao: „Ponuditi rješenje značilo bi demagogiju u bilo kojoj varijanti, a film nije tu zbog toga, on eventualno može konstatirati stanje stvari i radikalizirati ga do prepoznatljivih razina. Ogoliti ga i prikazati jasnijim“, ne nudi nimalo optimističnu sliku Bosne i Hercegovine za nekoliko godina. Ona, ta slika, dijelom jeste i mračnija nego bi bila da je Jelčić priču smjestio u neki manje rastureni grad, ali je to tek nijansa koja nema nikakvog suštinskog značaja. Mostar 2020. bit će isti kao Mostar 2002. ili 2012., a ni Bosna i Hercegovina iz 2025. neće biti ništa drugačija od ove danas. Mi svoju budućnost jednako možemo vidjeti kroz prozor i u retrovizoru.
Sva bosanskohercegovačka društva, a ima ih najmanje četiri, dijele se među sobom na manjinu koja barem pokušava završiti rat i većinu koja ga nastavlja drugim sredstvima. I nikome tu nije lako, samo što se drugi boje onoga sa čim se prvi bore u sebi. Završiti rat, naime, ne znači samo fizički prijeći na neku drugu stranu, već i suočiti se sa strahom od onih što su bili neprijatelji, pa onda i sa vlastitim porazom. Golema je muka sebi priznati da je rezultat godina koje su svačiji život trajno obilježile – ništa. Ogromno ništa: starog života nema, novi je grozan, ideali su rasprodani, a ciljevi ostali trajno nedostižni. Ostali su samo grobovi: označeni i neoznačeni i u njima kosti onih čije su smrti određuju živote promašenih.
Mi ćemo umrijeti čekajući rješenje i protok vremena nam nimalo neće pomoći: za osam Jelčićevih ili trinaest godina iz Studije koja je naljutila zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH – ja nakaradna naziva... – mi ćemo, kao i danas, sve što čini našu stvarnost smatrati privremenim, a živjeti u istoj onoj prošlosti u kojoj su sa druge strane rijeke oni od kojih očekujemo da sami potpišu kapitulaciju, kada ih već mi ne možemo vojno poraziti. Ko god bili i mi i oni. U tom očekivanju da tamo, gdje god, dođu pameti i počnu razmišljati kao mi, smo više nego u svemu drugome isti. A upravo to se sigurno neće desiti nikada. Sa iskustvom koje imamo možemo – koliko god se trudili biti drugačiji - samo živjeti sa strahom čak i kada nam, kao Jelčićevom Slavku, i ne prijeti nikakva fizička opasnost.
Iako je realno moguće svašta, sa Bosnom i Hercegovinom i nama u njoj se još dugo neće desiti ništa. Historiju u kojoj smo statirali neće samo kako treba ispisati, već će je i završiti naši potomci rođeni 2020, 2025. i(li) kasnije. Bez, kako kaže Bobo Jelčić, našeg ili naših odnosa prema poslijeratnom ratu, prema zabludama i floskulama u kojima smo živjeli, bez obzira na vrijeme i političke sustave u kojima smo odrastali i formirali se, oni će od svih scenarija koji se nama čine mogući i nemogući, odabrati svoj. I neće, kao što mi radimo, za mišljenje pitati grobove. Jer sve što ti grobovi znače nama, njima neće značiti. Zato će, za razliku od nas, moći, a ne tek morati razgovarati.
Corto Maltese wrote:Dobar tekst ko god da ga je pis'o
http://www.klix.ba/vijesti/bih/podrzan- ... /120425149Podržan Prijedlog zakona o autocesti na Koridoru 5-C
Predstavnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine odobrio je danas na sjednici u Sarajevu većinom glasova (53 "za" osam suzdržanih i 23 protiv) po hitnom postupku Prijedlog zakona o autocesti na Koridoru 5-C.
TeheranCki talibani potpuno su izgubili glave u svom političkom stanju očaja i ničim izazvani nasrnuli na likwebby-x wrote:Bošnjački intelektualci opet zaključili da je Dodik
najveća smetnja da bi BiH postala Švicarska.
Usporedba Dodika i Hitlera.
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-min ... o-bih.html
Sad ce se pojaviti Hrvatski intelektualci koji ce ga braniti, jel tako?webby-x wrote:Bošnjački intelektualci opet zaključili da je Dodik
najveća smetnja da bi BiH postala Švicarska.
Usporedba Dodika i Hitlera.
http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/iz-min ... o-bih.html
Bitno je da se sere po SDPu i svemu sto dolazi iz Sarajeva. To Sarajevski lesinari jedva docekaju.heckler wrote:Po cemu je ova budala zasluzila da se i jedna njena recenica prenosi na forumu a kamoli u drugim medijima?
Svaki drugi forumas ovdje ima sta pametnije i interesantnije napisati nego ta izlinjala zmijuga. Ignore opucati, nije bitna uopste.
Izvini, ko su mrski komunisti u današnjem vremenu?Canton wrote:Bitno je da se sere po SDPu i svemu sto dolazi iz Sarajeva. To Sarajevski lesinari jedva docekaju.heckler wrote:Po cemu je ova budala zasluzila da se i jedna njena recenica prenosi na forumu a kamoli u drugim medijima?
Svaki drugi forumas ovdje ima sta pametnije i interesantnije napisati nego ta izlinjala zmijuga. Ignore opucati, nije bitna uopste.
Podsjeca na period sa pcoetka devedesetih, svi su dobri osim mrskih komunista, kada na vlast dodju predstavnici sva tri naroda, jest cemo zlatnim kasikama i biti svicarska....
protiv koga su se digli svi nacionalisti...Corto Maltese wrote:
Izvini, ko su mrski komunisti u današnjem vremenu?
Uvijek me iznenadi kad vidim da ima iole pismenog svijeta koji još uvijek nije u stanju razlučiti razliku između Valtera i Lažnog Valtera.Canton wrote:protiv koga su se digli svi nacionalisti...Corto Maltese wrote:
Izvini, ko su mrski komunisti u današnjem vremenu?
SDP, ko ce bit
Zapadna Njemačka ...Canton wrote:Bitno je da se sere po SDPu i svemu sto dolazi iz Sarajeva. To Sarajevski lesinari jedva docekaju.heckler wrote:Po cemu je ova budala zasluzila da se i jedna njena recenica prenosi na forumu a kamoli u drugim medijima?
Svaki drugi forumas ovdje ima sta pametnije i interesantnije napisati nego ta izlinjala zmijuga. Ignore opucati, nije bitna uopste.
Podsjeca na period sa pcoetka devedesetih, svi su dobri osim mrskih komunista, kada na vlast dodju predstavnici sva tri naroda,
jest cemo zlatnim kasikama i biti svicarska....
Dobro da ih jos nisi uporedio i sa KPJ iz 1941.Canton wrote:Bitno je da se sere po SDPu i svemu sto dolazi iz Sarajeva. To Sarajevski lesinari jedva docekaju.heckler wrote:Po cemu je ova budala zasluzila da se i jedna njena recenica prenosi na forumu a kamoli u drugim medijima?
Svaki drugi forumas ovdje ima sta pametnije i interesantnije napisati nego ta izlinjala zmijuga. Ignore opucati, nije bitna uopste.
Podsjeca na period sa pcoetka devedesetih, svi su dobri osim mrskih komunista, kada na vlast dodju predstavnici sva tri naroda, jest cemo zlatnim kasikama i biti svicarska....