Prilično je besmisleno suprostavljati sisteme, a da se ne ide u detalje, i genezu samih odnosa.
Drugo je pitanje, zašto ih suprostavljati? Nije mi jasan refleks za antagoniziranjem. Zar ne bi bilo bolje racionalno ih analizirati i kombinovati dokazane uspješne modele?
Zato, ne treba previše pametovati, ali model zapadne liberalne demokratije je najbolji politički sistem koji postoji, i koji se najviše približio svom idealu. Ovo dvoje spominjem, jer postoje sistemi koji su teoretski genijalni, ali u praksi rezultiraju katastrofom i diktaturama, poput komunizma.
I ovo je bitno ograničiti na moderna vremena, jer istorijski gledano, postoje sistemi koji su za običnog čovjeka sigurno bili bolji, ali ih je jako teško upoređivati sa današnjim, zbog ogromne vremenske distance. Npr, El Andalus istorija pamti kao sistem u kojem nije bilo siromašnih, jer tada nisu imali kome dijeliti zekat, obavezni muslimanski porez na imovinu.
Zato mi je glupo neprirodno suprostavljanje zapadnih i nezapadnih država i sistema. Pogotovo ako se istorijski analiziraju korijeni određenih tekovina koje pripisujemo jednom ili drugom sistemu.
Npr, pojam multikulturalnosti je tekovina osmanskog carstva. Današnji zapad zapravo kopira multikulturalnost koja je započela u osmanskom carstvu. Bezbroj je primjera, od čega se najlakše prisjetiti Sefarda i očuvanja vjerskih sloboda na teritoriji osmanskog carstva. Jako slična situacija je bila i u El Andalusu.
E sada, ako gledamo na stvari sa perspektive ideala i objektivno, doći ćemo do nekih zanimljivih zaključaka:
Indeksi islamičnosti su zajednički istraživački rad vodećih naučnika širom svijeta, a njime upravlja neprofitna fondacija Islamicity (Islamičnost). Projekat je osnovao Hossein Askari, profesor emeritus međunarodnog biznisa i međunarodnog poslovanja na Univerzitetu George Washington, i već je ujedinio stručnjake iz 15 muslimanskih zemalja, što predstavlja oko 50 posto svjetske muslimanske populacije.
Indeksi islamičnosti su višedimenzionalni pokazatelj koji ima za cilj procjenu pridržavanja jednog društva učenju Kur’ana i praksi Poslanika Muhammeda. Oni pružaju kompas i mjerilo državama kako bi izgradile djelotvorne institucije za poboljšanje njihovih socijalnih, ekonomskih i ljudskih prava.
Kao kvantitativne mjere privrženosti islamskim vrijednostima i institucijama, ovi indeksi pružaju osnovu za raspravu o reformama koje se ne mogu tako lako odbaciti od strane vjerskih lidera i vladara.
Indeksi služe i kao jednostavan način za upoznavanje nemuslimana s islamom, nešto što je potrebno da se smanji sumnja i suzbiju islamofobija i rastuća podjela između Istoka i Zapada.
Indeksi, koji se procjenjuju od 2000. godine, obuhvataju 153 zemlje i četiri dimenzije – ekonomska dimenzija, dimenzija prava i vladavine, dimenzija ljudskim i političkim prava, te dimenzija o međunarodnim odnosima i sve ove dimenzije su spojene u petu dimenziju koja predstavlja ukupni indeks.
Prema zadnjim rezultatima indeksa za 2018. godine, Novi Zeland je na vrhu liste sa najboljim rezultatima kao što je bio slučaj i prošle godine. Slijede ga Švedska, Holandija, Island, Švicarska i Irska.
Top 20 zemalja su one iz sjeverne Evrope, Novi Zeland, Kanada, Australija i Japana. Drugim riječima, ove zemlje daleko bolje prate propise islama u poređenju sa zemljama u kojima su muslimani većina i koje propovijedaju islam kao jedan od vodećih principa upravljanja.
Pošto je tema Turska, ne vidim razloga da se priča o nekom suprostavljanju. Turska je država koja pokušava da pomiri svoje višestruke identitete. Siguran sam da većina Turaka želi da Tursku urede poput Njemačke. Takođe, siguran sam da bi dosta stvari i prilagodili svojim potrebama i osobenostima. Neminovno geografski pripada i Evropi, ali Evropa nije baš načisto sa time. Turska je i muslimanska država, ali i parlamentarna demokratija i država koja jako puno ulaže u razvoj tehnologija i znanja. Sve ovo su i islamski ideali i ja tu ne vidim nikakav konflikt.
Sa druge strane, zapad se polako udaljava od idela koji su ga izgradili i proslavili. Globalizacija i zapadni ideali nisu se baš najbolje snašli, pa smo dobili negativne pojmove poput izvoza ili utjerivanja demokratije, licemjernog odnosa prema nekim državama, podržavanja i instaliranja diktatura, nedemokratskih praksi, ili diskriminacije prema građanima unutar samih država.
U drugom valu smo dobili Trumpa, povampirenu desnicu, vojno-industrijske komplekse koji su se apsolutno oteli kontroli i destabiliziraju svijet zarad profita, dekadenciju ljudskih prava i svođenje čitave kategorije samo na LGBT prava...
Istina je da je sloboda muslimana koju doživljavaju na zapadu došla između ostalog i iz borbe LGBT zajednice za veću liberalnost tih društava. Takođe je velika istina da je zapad ideje poput multietničnosti, multikulturalnosti upravo kopirao od tadašnjih islamskih država.
Suština je da niti jedan sistem nije završena priča na koju treba staviti tačku. Jedino ispravno je kontinuirano usavršavanje i napredak. Ključna stvar je da nekada treba prihvatiti da taj napredak ne mora nužno dolaziti iz tvoje baze ili odakle ga najviše očekuješ.
ili vidi šta je Dioklecijan radio tim istim kršćanima... Jevreje da ne spominjem.
smanjio se apetit..
Nema tu puno prostora za slobodno misljenje. Samo jedno proklizavanje i odmah stizu etikete. Sutra da Zeljko Komsic izjavi kako ne treba praviti vlast sa SDA, odmah bi postao ustasa. 