Malo sutra će biti oslobođen.Maraschino wrote:tik-tak tik-tak tik-tak...ICTY: U slučaju smrti Ratka Mladića prvostepena presuda je konačna
Sad ce navaliti ljekari iz Nis da ga makar na infuziji drze do drugostepene uz nadu da ce biti oslobodjen ''srpski 'eroj''.
Odmah naredili uklanjanje spomen ploče, a ovi poslušno iznijeli.Viče se alahweber i to, a ja to, u normalnom stanju, nisam u stanju da pratim.
oldtajmer wrote:http://www.kurir.rs/vesti/politika/2946 ... i-u-rusiji
nadzivit ce raso izgleda sve nas
volim ove srbijanske naslove vidjet neg se hljeba najest,poprave mi dan vazda
Glasam za Albaniju.Zemlje u kojima haški osuđenici mogu da izdržavaju zatvorske kazne su: Španija, Nemačka, Velika Britanija, Austrija, Italija, Belgija, Danska, Švedska, Norveška, Portugal, Finska, Francuska, Letonija, Poljska, Slovačka, Ukrajina i Albanija.
salji ga u tursku , u celiju sa nekim karamuratomTomahawk11 wrote:oldtajmer wrote:http://www.kurir.rs/vesti/politika/2946 ... i-u-rusiji
nadzivit ce raso izgleda sve nas
volim ove srbijanske naslove vidjet neg se hljeba najest,poprave mi dan vazdaGlasam za Albaniju.Zemlje u kojima haški osuđenici mogu da izdržavaju zatvorske kazne su: Španija, Nemačka, Velika Britanija, Austrija, Italija, Belgija, Danska, Švedska, Norveška, Portugal, Finska, Francuska, Letonija, Poljska, Slovačka, Ukrajina i Albanija.
Canak NanadKinaski wrote:Cedomir Jovanovic cini se kao okej srbin
...ima i Kandicka,Pesicka itdI ja...mislim da niko još tamo nije služio, tamanTomahawk11 wrote:oldtajmer wrote:http://www.kurir.rs/vesti/politika/2946 ... i-u-rusiji
nadzivit ce raso izgleda sve nas
volim ove srbijanske naslove vidjet neg se hljeba najest,poprave mi dan vazdaGlasam za Albaniju.Zemlje u kojima haški osuđenici mogu da izdržavaju zatvorske kazne su: Španija, Nemačka, Velika Britanija, Austrija, Italija, Belgija, Danska, Švedska, Norveška, Portugal, Finska, Francuska, Letonija, Poljska, Slovačka, Ukrajina i Albanija.
Eo i od menedaddy-kool wrote:Kao i običnozavrzlama wrote:Srpsku politiku i ideologiju ne interesuju njihove zrtve niti se stide onoga sto su pocinili..sutra da oslabi uticaj zapada na BIH oni bi bagerima unistili mezare u Potocarima i na tom mjestu otvorili javno smetliste...srpsku pokitiku interesuje teritorija,slave li srbi generale koji si ratovali u Hrvatskoj i na Kosovu,neslave jer su izgibili rat i terititoriju...slave mladica jer imaju rs kao ratni plijen..davno sam pisao dok su me mnogi optuzivali,da je SANU zavrsio satanizaciju samih srba...srbi kao narod(cast izuzetcima) neznaju,nece i nesmiju da zive sa drugim i drugacijim,srbija ce gurat BIH srbe protiv BIH i bosnjaka do posljednjeg srbina...sta ce biti u buducnosti?...nastavit ce se jos gora anntbosanska histerija,jos jace iseljavanje svih a srba ponajvise..u datom trenutku ce srbija iz sopstvenih razloga gurnut rs u prakticnu secesiju..
To ce biti i kraj velikosrpskom mesetarenja po BIH...dotle rahat namjenska patnja...
Rado idu đevojke u mladiće
Piše: Boris Dežulović
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da pročita vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Znaš, kaže, one zajebancije, “sve su žene lisice, samo je Josipa Lisac”, “sve su žene zle, samo je Anica Dobra”, ili “sve žene imaju svoj vlastiti izgled, samo Neda Ukraden”? Ili, štajaznam, “svi muškarci imaju veliki, samo Sulejman Veličanstveni”, “svi muškarci karaju, samo je Goran Karan”, ili “svi smo mi Srbi, samo Tuta Bugarin”?
E pa novi je, veli, “sve smo mi Kosovke đevojke, samo Ljiljana Mladić”.
“Ja sam general Ratko Mladić”, napisala je tako na svom Facebooku novinarka Radio-televizije Republike Srpske Ljiljana Preradović uoči presude bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, otužno kopirajući onaj čuveni slogan “Je suis Charlie” – “Ja sam Charlie” – gestu solidarnosti francuskog umjetnika Joachima Roncina nakon stravičnog pokolja u redakciji Charlie Hebdoa u januaru 2015. Roncinov “Je suis Charlie” uskoro se premetnuo u jedan od najpopularnijih hashtagova u povijesti Twittera, nadahnuvši kasnije hiljade pomodnih parafraza podjednako salonskih ljevičara i desničara, sve dok se, eto, gotovo tri godine kasnije, zaokruživši veličanstveni luping u Banjoj Luci, nije vratio kao “Ja sam general Ratko Mladić”, protestni gest solidarnosti jedne televizijske novinarke s čovjekom koji je stravične pokolje naređivao.
“Ja sam general Ratko Mladić”, olako se tako javno identificirala tridesetčetverogodišnja banjalučka balavica, “ja sam general Ratko Mladić”, odjekuje Bosnom i Hercegovinom i danas, dvadeset dvije godine kasnije: “Ne bojte se ništa, sve će biti u redu, ja sam general Ratko Mladić.” Baš tim riječima tjeskobnih se julskih dana 1995. general Mladić predstavljao prestravljenim ženama i djeci Srebrenice i Žepe, ulazeći u svaki autobus i ponavljajući “ja sam general Ratko Mladić, i želim vam srećan put”.
Ljiljana, naravno, nije bila tu - imala je balavica dvanaest godina kad je đeneral ispraćao njene vršnjakinje daleko, da ne vide i ne čuju kad im očevi i braća zakukaju – kao što, uostalom, nije bila tu ni kad se slavni đeneral sakrivao po vlažnim podrumima i prigradskim uđericama, kao što nije bila tu ni kad je otkriven, odveden u Haag i osuđen, i kao što neće biti tu kad ta olupina od čovjeka ostatak života bude skapavao u nekom švedskom ili talijanskom zatvorskom pansionu. Što je onda nesretnu Ljiljanu Preradović potjeralo da se onako dotjerana uvuče u oznojenu, pet brojeva veću uniformu i natakne perutavu đeneralovu šapku, pa dvadeset dvije godine kasnije uđe u onaj autobus u Srebrenici, stane pred svoje male, drhtave vršnjakinje i njihove užasnute majke i nene, i gordo podvikne - “Ne bojte se ništa, sve će biti u redu, ja sam general Ratko Mladić.”
Nisi, budalo, jadnice – dođe čovjeku da joj odgovori – ti si Ljiljana Preradović iz Prnjavora, imaš trideset i četiri, mlada si i glupa, ali nisi ratni zločinac, nikad u svom malom, kratkom i bijednom životu nisi naredila niti jedan plotun na grad, a kamoli nečije strijeljanje!
Svašta ti još možeš biti ako želiš, možeš biti Ljiljana Bulatović ili Ljiljana Smajlović, možeš možda biti i Isidora Bjelica, možeš biti i Jelena Karleuša ili Ceca, možeš biti čak i Kim Kardashian, ali ne možeš, ovco, biti Ratko Mladić. Čak i kad bi dala otkaz na RTRS-u i upisala Vojnu akademiju, dogurala do pukovnice i prve generalke u Srbalja, pa okupila vojsku, okružila neki gradić, potjerala sve žensko iz enklave i dala strijeljati sve muškarce, i dalje bi bila Ljiljana Preradović.
Ratni zločinac, ali Ljiljana Preradović.
Novo je, eto, i naopako vrijeme došlo, ne kažem, idu kršćani u muslimane, muslimani u kršćane, idu momci u homoseksualce, cure idu u lezbijke, stari ljudi u mlade, crni u bijele, sve u svašta i svako u svakoga ide, i sa svim se čovjek izmiri - idu i mladići u djevojke, i djevojke u mladiće, ali da djevojke idu u Mladiće, nije do sad bilo zabilježeno.
Nije, naravno, važna Ljiljana Preradović. Ona je sitna i nebitna, tek tanki glas svoje generacije, naraštaja što je cijeli odrastao i izrastao pod đeneralovim šinjelom, pa se dvadeset dvije godine kasnije, kad je sve gotovo, javlja za streljački vod pred hangarom Zemljoradničke zadruge u Kravici, i upisuje u Mladiće kao u balerine.
Pa oduševljeno javlja: “Ja sam general Ratko Mladić.”
Ima boga taman da je ovolicni, kažu u Bosni. Pa stari, onemoćali, bolesni i usrani general dočekao na koncu svoju novu mladost, i postao Mladić na kraju – đevojka.
Rampage wrote:Ja se jedino čudim onima koji se (i dalje) čude na ovakve reakcije iz genocidne tvorevine i iz Srbije, kao i na (ne)reagovanje onih koji baštine istu ideologiju kao i genocidaši, samo u drugom dresu.
Imamo posla s nacijama koje se jednostavno povampire na sam spomen Bosne i Bošnjaka, nisu problem Turci, nije problem vjera, problem su Bošnjaci i Bosna.
Svi smo mi dužni postaviti juniore pred sebe, bar jednom mjesečno, i prenositi im šta je tačno bilo. Bez mitomanije i bez guslanja, samo i isključivo činjenice, tehnički, onako kako se sve tačno desilo.
ima...kaže, odgovor je u ovih 20 hiljada i nešto napisanih postova.Org wrote:Šta kaže onaj Radosni, kakva li su njegova razmišljanja o presudi. Ima li ga danas na forumu?
u civiliziranim zemljama ce se uciti u udzenicima ovo i tHočka."Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti"
Ostalo upisano za vijeke vjekova.pici wrote:u civiliziranim zemljama ce se uciti u udzenicima ovo i tHočka."Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti"
)
julisiz es grant wrote:Pogledajmo malo i drukčije mišljenje iz Srbije, čovjeka čiji je stav po ovim pitanjima uvijek bio konzistentan, i dok je obavljao odgovorne političke funkcije (inače simpatični čikica iz školskog programa RTB s kraja 80-ih, ko pamti
Zarko je ostao kakav je uvijek bio! Aferim! Ali koliko ima ovakvih? U politici Srbije jos samo Ceda! Obicnih Srba takvog postenog stava izgleda tek malo vise! Koliko ih ima na ovom forumu? Gdje je onaj sisoljub Radosni? Ima ih jos, da ih cujemo!julisiz es grant wrote:Pogledajmo malo i drukčije mišljenje iz Srbije, čovjeka čiji je stav po ovim pitanjima uvijek bio konzistentan, i dok je obavljao odgovorne političke funkcije (inače simpatični čikica iz školskog programa RTB s kraja 80-ih, ko pamti
Ja sam nacionalizam, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje jugoslovenske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene
Eto.
Za razliku od Radovana Karadžića koji, budu li ga poslužili gorštački geni i bude li ga vrijeme što je pred nama gađalo skraćenjem kazne, smrt može dočekati u beogradskom stanu, dajući intervjue za „Politiku“, „Večernje“ i „Praktičnu ženu“, Ratko Mladić je na „suđenju vijeka“, onom koje je, takoreći, bilo pečat na rad Tribunala u Hagu, dobio doživotnu.
I šta ćemo sad?
Odgovor baca u očaj. Jer odsad ćemo – kao i dosad.
Mladić je osuđen za protjerivanje, progone, silovanje, okrutna i nečovječna postupanja, za kršenje zakona i običaja ratovanja, genocidnu namjeru u pet opština i genocid u Srebrenici.
Kakve će ta osuda praktične posljedice imati na zemlje bivše Jugoslavije i njihove politike, prije svega na Bosnu i Hercegovinu, poprište Mladićevih starozavjetnih zlodjela? Iste kao da je osuđen za obijanje trafike i krađu žvaka.
To je – dakle ništa – krajnji domet međunarodnozajedničkog projekta „suočavanje sa prošlošću i pomirenje“. Sa prošlošću smo se suočili, u miru čekamo, spremni da je ponovimo.
Sada, kada je sve rečeno i učinjeno, na gomilu zajedničkog poraza imam dodati šest prostih teza.
ŠEST PROSTIH TEZA
Prvo. Suočiti sa prošlošću ima smisla nekoga ko te prošlosti nije svjestan, ili je odbija priznati.
Oni koji su svih ovih godina branili Mladića i Karadžića nisu to činili zato što misle da oni nisu počinili genocid, nego baš zato što znaju da jesu.
Baš zato što jesu počinili genocid, Dodik je po Radovanu nazvao studentski dom a Vučić „performativno“ otvorio Bulevar Ratka Mladića.
Njih dvojica, Dodik i Vučić, politička djeca Ratkova i Radovanova, nisu prisiljeni čak ni da se performativno ograde od njihovih zločina. Dodik ih, te zločine, brutalno veliča, dok ih Vučić kvarno relativizuje.
Hag zvaničnom Beogradu i Banjaluci Mladića ne tura pod nos, niti za tim ima potrebe – jer Mladić je, kako bi se reklo, već u njihovom srcu, molitvama i mislima. Osim toga, i u srži nacionanog projekta koji sprovode evo skoro tri decenije.
Kakva je svrha „suočavanja“ kada oni koje „suočavate“ drže kako su Mladićeva djela remek-djela?
Andrija Mandić, jedan od političkih lidera Srba u Crnoj Gori, kao nosioca tog remek-djela imenuje „srpsku vojsku“. Koju, kaže, „srpski narod nikada neće i ne može, nezavisno od presuda i odluka Tribunala, zaboraviti“. Vojska na čijem čelu su, podsjeća Mandić, bili Radovan Karadžić i general Mladić, „obezbijedila je opstanak našeg naroda na teritorijama zapadno od rijeke Drine i spriječila da nam se ponovi ono što se dogodilo 1941-45. godine“.
Uzgred... Nije sud u Hagu onaj koji Srbima nameće kolektivnu krivicu, niti taj sud ima moć da takvo što učini. Srpske vlade to čine, u kontinuitetu. Dodik i Vučić to čine. Ni oni, sami, nemaju moć kolektivizacije krivice. Ali u tome im pomažu mediji, akademije, univerziteti, pisci, reditelji, napokon i građani, i to nije drugo nego udruženi zločinački pothvat protiv srpskog naroda. Sud u Hagu učinio je sve da krivicu individualizuje, dok srpske vlade krivicu neprekidno kolektivizuju, i tako svoje građane pretvaraju u živi štit nacionalnog projekta.
Drugo . Republika Srpska je dokaz da se zločin isplati.
Treće . To što je Srebrenica, mjesto genocida, pripalo Republici Srpskoj, čija je vojska genocid počinila, dokaz je da se zločin isplati.
Četvrto . Da nije bilo presude Ratku Mladiću, ne bismo znali za kakav rafinirani cinizam je sposoban Milorad Dodik. „Ne znam da li iko živ u RS-u smatra da je general Mladić kriv“, rekao je. Ne smatra, jer je sve one koji bi mogli smatrati Mladić pobio, ili raselio iz Republike Srpske. Rezultat zločina se uzima kao ključni dokaz da zločina nije bilo. To je dijabolično. Na to ćemo se vratiti u posljednjoj tezi.
Peto. Presudom Mladiću priča o ex-Yu ratovima devedesetih, njihovim razlozima i posljedicama, nije okončana. Ratko Mladić je bio egzekutor. Ljudi čije je ideje sprovodio u djelo na slobodi su i na slobodi umiru. Njihove ideje, nažalost, umrijeti neće. Izučavaće ih u školama, na fakultetima, o njima će se govoriti na simpozijima i u Akademiji. Jednoga dana, biće reciklirane, onako kako se već reciklira smeće.
Promašaj „Projekta Hag“ sastoji se u tome što se sudilo ljudima, ne idejama. Mnogo važnije od toga hoće li Srbija sudu izručiti ljude koje ovaj potražuje bilo je da se u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni zabrani reciklaža i nova proizvodnja ideologije koja je dovela do rata.
Zločinačka organizacija iz sjenke je pobijedila: sva priča onih beogradskih, podgoričkih i banjalučkih medija koji tužno trube posmrtni marš o izdaji i nepravdi samo su govna kojima oni đubre cvijeće zla koje tek treba da nikne.
Šesto. Ratko Mladić, njegovi sljedbenici i njihova ideologija dokaz su da je nacionalizam djelatni satanizam. Kako?
Evo vam uprošćeni Dekalog.
Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud.
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Ne ubij.
Ne sagriješi bludno.
Ne ukradi.
Ne reci lažna svjedočanstva.
Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
Ne poželi nikakve tuđe stvari.
A sad vam evo Deset prostih nacionalističkih zapovijesti.
Ja sam nacionalizam, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje jugoslovenske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Kad počiniš zločin, pozovi se na naciju, Boga svog.
Slavi naciju svoju.
Mrzi im i oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
Za svoj narod: ubij.
Za svoj narod: siluj.
Za svoj narod: ukradi.
Za svoj narod: laži.
Njihove žene su tvoje.
Njihova zemlja je tvoja.
I rest my case.
Izbjegavas odgovor. Ali ako ti je problem odmah napisati kako vidis presudu onda je jasan odgovor.radostan dan wrote:ima...kaže, odgovor je u ovih 20 hiljada i nešto napisanih postova.Org wrote:Šta kaže onaj Radosni, kakva li su njegova razmišljanja o presudi. Ima li ga danas na forumu?
Radosni je malo prosvijeceniji Srbin, umije biti duhovit, procitao je i nekih knjiga izgleda, ali ocigledno ne da na Bozinovice i Kalinovik!animus wrote:Izbjegavas odgovor. Ali ako ti je problem odmah napisati kako vidis presudu onda je jasan odgovor.radostan dan wrote:ima...kaže, odgovor je u ovih 20 hiljada i nešto napisanih postova.Org wrote:Šta kaže onaj Radosni, kakva li su njegova razmišljanja o presudi. Ima li ga danas na forumu?
