Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Doći će dan kad ćeš upoznati nekog ko će ga izbrisati. Nekog boljeg. Nekog ko će te voljeti kao što treba da budeš voljena. U najmanju ruku onoliko koliko zaslužuješ...
Mislio je da misli isto što i ona kad se gleda u ogledalu, kad se ljubavnici izvlače iz nježnog noćnog zagrljaja: jedno je biti tijelo, a drugo je biti lijepa... Kako je toplo i ugodno grliti se i voljeti se, i tako blagotovorno... U ljubavi je dobro to što zaboraviš na svoje tijelo da bi se utopio u tijelu drugoga, a drugi upije moje tijelo da ne misli na ljepotu, prestajemo promatrati sebe bez drugoga, oboje slijepi i spojeni, samo dodir, samo užitak, prestajemo suditi o ružnoći ili ljepoti jer to u mraku više uopće nije važno, dva se tijela stope i prestanu se promatrati izvan sebe, prestanu suditi jedno o drugom izvan sebe spojenih ljubavnim činom i izgube svaki pojam o ružnoći ili o ljepoti, o mladosti ili starosti...
Ne mogu birati ljude kakve zelim,niti u njima samo ono sto je dobro.Moram da primim ili odbijem ljude koje mi zivot salje,i ono sto je u njima,nerazdvojeno.I mozda bih grdno pogrijesio kada bih prihvatio samo svece,kada bi ih i bilo,jer su sigurno nepodnosljivo dosadni.
Mesa Selimovic
Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.
Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep stao bi tek treptaj svetlosti. U njega se smestila nasa ceznja, u njega se smestila nasa ljubav. Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko. Deli nas tek delic najmanjeg dela. A ipak, koliko god se trudio, koliko god tezio i hteo, nikada me neces dosegnuti. Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep stao bi tek treptaj oka. U njega se smestio nas zivot, u njega se smestila nasa sudbina. Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji. Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredjenih razdaljina, prostranstvo koje nije potrebno preci. Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke ne bi li me zagrlio. Izmedju nas je more beskraja - ne vece, ne dublje od njenog dodira. Ali zar ne znas? To je more ljubavi i ono ce nas zauvek spajati.
I opet mi prosle noci nisi dala spavati. Prije nego sto sam krenuo na pocinak, pomakao sam se i napravio ti mjesta i pokusao sam zamisliti da si ovdje tako meka i topla i podatna. Ispruzio sam ruku i ostao razocaran....
.. i zapamti, svaki casak svake noci u kojem nemam tebe, sve te noci u kojima sam daleko od tebe, u kojima me nisi htjela, zadaju mi bol, a toj je muci jednaka spoznaja da su to trenuci i noci izgubljeni, izgubljeni, izgubljeni zauvjek....
Ne mozes vjerovati koliko mi nedostajes. Budan sam veci dio noci jer mislim na tebe, a danju shvatim kako me noge same nose... u tvoju sobu... zatim je pronadjem praznu i odem sav bolestan od tuge kao odbijen ljubavnik....
A poseban
