Kada se isplati iseljenje iz BiH u druge države?

[Hendrix]

Zavisi s kim se porediš.
Andrew Tate se sad smije tvom životu jer on iz Bukuresta naruci ovion, ode u Monte Carlo, plati hotel za sebe i par svojih ljudi, provede tamo 3 dana i potroši 300 000€. Tako da se on upiša kad vidi koliko se ti veseli što si dobio par milja za božić i živiš u rentanom stanu od 60m2, vas 4..
A sa druge strane milijarde ljudi sline kad vide život nekog Bosanca koji ima vlastitu kuću, vozi Škodu Oktaviu staru 5g, u kući ima Netflix, laptop, playstation, 4 mobitela, ide na more, zimovanje, hoda po restoranima...

Necemo u ekstreme. Namjerno sam napisao dio o prosjecnom neambicioznom zapadnjaku koji uvijek moze naci bezze posao da zivi dobro i da mu neko ne zapali selo svakih 50 godina ili ga otjera iz kuce, pobije familiju. Uzme pasos i pici na avion, vize i papiri njemu nisu na pameti. Ja govorim o prosjeku, ima i Bosna milionere koji zive bolje od vecine Shvaba.

Naravno da je super Bosna naspram recimo Jemena, ali to nije poenta.

Poenta je da je zivot prekratak da se provede u politickom cirkusu i konstantnom pranju mozga. Vecina ljudi zeli da radi i pristojno zaradi i zivi neki normalan zivot.

[_BataZiv_0809]

Frustracija milenijalaca se itekako moze vezati za ovu pojavu da su 2000tih i ranih 2010 svi studirali. Bilo je studenata ko u prici, profesori su se izivljavali jer su mislili da kobila nikad nece crknuti, a diplome su se bukvalno stancale. Kupovina diploma na privatnim fakultetima je bio samo logican nastavak tog trenda.

A gledaj sad situacije

Bukvalno sve sto u jednom trenutku izgleda sigurno i nepromjenjivo kasnije postane nesigurno i itekako promjenjivo.

Nama da je neko ovo pricao dok smo studirali, proglasili bismo ga ludim.

[Ecci]

Frustracija milenijalaca se itekako moze vezati za ovu pojavu da su 2000tih i ranih 2010 svi studirali. Bilo je studenata ko u prici, profesori su se izivljavali jer su mislili da kobila nikad nece crknuti, a diplome su se bukvalno stancale. Kupovina diploma na privatnim fakultetima je bio samo logican nastavak tog trenda.

A gledaj sad situacije

Bukvalno sve sto u jednom trenutku izgleda sigurno i nepromjenjivo kasnije postane nesigurno i itekako promjenjivo.

Nama da je neko ovo pricao dok smo studirali, proglasili bismo ga ludim.

Zavisi od fakulteta. Ako ces poslije faksa u advokate, onda i nije lose. Inzinjeri puno bolje stoje nego prije 20 godina.
Raja masovno upisivala menadzmente i trice jer se pucalo na drzavne jasle ili na visu poziciju na drzavnim jaslama. I to se manje vise popunilo mada mene uvijek iznenadi kreativnost kod izmisljanja novih radnih mjesta

[_BataZiv_0809]

Ma govorim o politickim naukama, kriminalistici i sl...

Masa je te raje otislo vani da radi ove poslove njegovatelja, recepcionera, kuhara, aerodromskog osoblja itd...

Ljudi koji su vodili obrazovanje prije 20 godina zasluzuju dugotrajnu robiju.

[n+1]

Frustracija milenijalaca se itekako moze vezati za ovu pojavu da su 2000tih i ranih 2010 svi studirali. Bilo je studenata ko u prici, profesori su se izivljavali jer su mislili da kobila nikad nece crknuti, a diplome su se bukvalno stancale. Kupovina diploma na privatnim fakultetima je bio samo logican nastavak tog trenda.

A gledaj sad situacije

Bukvalno sve sto u jednom trenutku izgleda sigurno i nepromjenjivo kasnije postane nesigurno i itekako promjenjivo.

Nama da je neko ovo pricao dok smo studirali, proglasili bismo ga ludim.

Nije to samo naš fenomen. Jedna od vodećih socioloških hipoteza u posljednoj deceniji bila je tzv. Elite overproduction hipoteza, koja polazi od toga da se društvene i političke tenzije našeg vremena makar dijelom mogu objasniti činjenicom kako su se milenijalci obrazovali da postanu elita, a dobili su svijet u kome prevrću burgere i potplaćeni su, jer društvo nikada i nije moglo apsorbovati tako mnogo elite.

Razočarenje u takav svijet se onda manifestovalo, prije svega, nadprosječnom popularnošću ljevičarskih politika među milenijalcima, snažnim anti-establišment sentimentom, te nizom pokreta poput Ocuppy Wall Street ili protesta poput Lying Flat, Quiet Quitting, i slično.

Evo zanimljiv trend diploma u Americi.

[_BataZiv_0809]

@n+1 sensei

[Dope_Man]

U 99% Švaba čuči mali nacista.

Bravo za tebe

[Ozimician]

Spoiler

Show

Frustracija milenijalaca se itekako moze vezati za ovu pojavu da su 2000tih i ranih 2010 svi studirali. Bilo je studenata ko u prici, profesori su se izivljavali jer su mislili da kobila nikad nece crknuti, a diplome su se bukvalno stancale. Kupovina diploma na privatnim fakultetima je bio samo logican nastavak tog trenda.

A gledaj sad situacije

Bukvalno sve sto u jednom trenutku izgleda sigurno i nepromjenjivo kasnije postane nesigurno i itekako promjenjivo.

Nama da je neko ovo pricao dok smo studirali, proglasili bismo ga ludim.

Nije to samo naš fenomen. Jedna od vodećih socioloških hipoteza u posljednoj deceniji bila je tzv. Elite overproduction hipoteza, koja polazi od toga da se društvene i političke tenzije našeg vremena makar dijelom mogu objasniti činjenicom kako su se milenijalci obrazovali da postanu elita, a dobili su svijet u kome prevrću burgere i potplaćeni su, jer društvo nikada i nije moglo apsorbovati tako mnogo elite.

Razočarenje u takav svijet se onda manifestovalo, prije svega, nadprosječnom popularnošću ljevičarskih politika među milenijalcima, snažnim anti-establišment sentimentom, te nizom pokreta poput Ocuppy Wall Street ili protesta poput Lying Flat, Quiet Quitting, i slično.

Evo zanimljiv trend diploma u Americi.

Odlican prikaz situacije, s tim mislim da je kod nas ovaj trend sa nekih 10-tak god zakasnjenja.

Da, milenijalci se osjecaju kao prevarena generacija, jer su ulozili mnogo truda, novca, vremena i zivaca - da na kraju dobiju veliko NISTA od toga.
Ono sto najvise boli milenijalce je to sto su proveli toliko vremena na studijama, da su se okrenuli u drugom smijeru, bili bi u tome dosta uspjesniji.

Ali milenijalci su imali ogroman pritisak okoline da studiraju po svaku cijenu (da postanu dio elite).

Jer pazi situaciju, cijeli zivot kroz skolovanje roditelji ti govore, ako ne budes ucio skolu - bit ces kao taj neki XY lik iz komsiluka koji nije htio da uci skolu. Na kraju se desi da taj XY lik postane uspjesniji i bogatiji od tebe i ti na kraju osim nekog zvanja - nemas nikakvu opipljivu korist od tog svog skolovanja. Ovaj vec zivot sredio, ti tek pocinjes neku "karijeru". I naravno da se javlja frustracija, najvise zbog izgubljenih godina, koje se ne mogu vratiti.

Zato imamo slucajeve da dipl. pravnici, politolozi, historicari - idu vani da krecu od nule na niskoplacenim poslovima - jer lakse je na taj nacin priznati poraz i los izbor.

Nedavno sam na FB nasao jedan tekst doktorice stomatologije koja je nakon mnogo truda i pokusaja odustala od tog poziva i odlicno opisala situaciju, samo ne znam da li je dozvoljeno ovdje dijeliti linkove FB profila (iako je objava javna)?

[elcaliente]

Spoiler

Show

Nije to samo naš fenomen. Jedna od vodećih socioloških hipoteza u posljednoj deceniji bila je tzv. Elite overproduction hipoteza, koja polazi od toga da se društvene i političke tenzije našeg vremena makar dijelom mogu objasniti činjenicom kako su se milenijalci obrazovali da postanu elita, a dobili su svijet u kome prevrću burgere i potplaćeni su, jer društvo nikada i nije moglo apsorbovati tako mnogo elite.

Razočarenje u takav svijet se onda manifestovalo, prije svega, nadprosječnom popularnošću ljevičarskih politika među milenijalcima, snažnim anti-establišment sentimentom, te nizom pokreta poput Ocuppy Wall Street ili protesta poput Lying Flat, Quiet Quitting, i slično.

Evo zanimljiv trend diploma u Americi.

Odlican prikaz situacije, s tim mislim da je kod nas ovaj trend sa nekih 10-tak god zakasnjenja.

Da, milenijalci se osjecaju kao prevarena generacija, jer su ulozili mnogo truda, novca, vremena i zivaca - da na kraju dobiju veliko NISTA od toga.
Ono sto najvise boli milenijalce je to sto su proveli toliko vremena na studijama, da su se okrenuli u drugom smijeru, bili bi u tome dosta uspjesniji.

Ali milenijalci su imali ogroman pritisak okoline da studiraju po svaku cijenu (da postanu dio elite).

Jer pazi situaciju, cijeli zivot kroz skolovanje roditelji ti govore, ako ne budes ucio skolu - bit ces kao taj neki XY lik iz komsiluka koji nije htio da uci skolu. Na kraju se desi da taj XY lik postane uspjesniji i bogatiji od tebe i ti na kraju osim nekog zvanja - nemas nikakvu opipljivu korist od tog svog skolovanja. Ovaj vec zivot sredio, ti tek pocinjes neku "karijeru". I naravno da se javlja frustracija, najvise zbog izgubljenih godina, koje se ne mogu vratiti.

Zato imamo slucajeve da dipl. pravnici, politolozi, historicari - idu vani da krecu od nule na niskoplacenim poslovima - jer lakse je na taj nacin priznati poraz i los izbor.

Nedavno sam na FB nasao jedan tekst doktorice stomatologije koja je nakon mnogo truda i pokusaja odustala od tog poziva i odlicno opisala situaciju, samo ne znam da li je dozvoljeno ovdje dijeliti linkove FB profila (iako je objava javna)?

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

[n+1]

Spoiler

Show

Nije to samo naš fenomen. Jedna od vodećih socioloških hipoteza u posljednoj deceniji bila je tzv. Elite overproduction hipoteza, koja polazi od toga da se društvene i političke tenzije našeg vremena makar dijelom mogu objasniti činjenicom kako su se milenijalci obrazovali da postanu elita, a dobili su svijet u kome prevrću burgere i potplaćeni su, jer društvo nikada i nije moglo apsorbovati tako mnogo elite.

Razočarenje u takav svijet se onda manifestovalo, prije svega, nadprosječnom popularnošću ljevičarskih politika među milenijalcima, snažnim anti-establišment sentimentom, te nizom pokreta poput Ocuppy Wall Street ili protesta poput Lying Flat, Quiet Quitting, i slično.

Evo zanimljiv trend diploma u Americi.

Odlican prikaz situacije, s tim mislim da je kod nas ovaj trend sa nekih 10-tak god zakasnjenja.

Da, milenijalci se osjecaju kao prevarena generacija, jer su ulozili mnogo truda, novca, vremena i zivaca - da na kraju dobiju veliko NISTA od toga.
Ono sto najvise boli milenijalce je to sto su proveli toliko vremena na studijama, da su se okrenuli u drugom smijeru, bili bi u tome dosta uspjesniji.

Ali milenijalci su imali ogroman pritisak okoline da studiraju po svaku cijenu (da postanu dio elite).

Jer pazi situaciju, cijeli zivot kroz skolovanje roditelji ti govore, ako ne budes ucio skolu - bit ces kao taj neki XY lik iz komsiluka koji nije htio da uci skolu. Na kraju se desi da taj XY lik postane uspjesniji i bogatiji od tebe i ti na kraju osim nekog zvanja - nemas nikakvu opipljivu korist od tog svog skolovanja. Ovaj vec zivot sredio, ti tek pocinjes neku "karijeru".

Zato imamo slucajeve da dipl. pravnici, politolozi, historicari - idu vani da krecu od nule na niskoplacenim poslovima - jer lakse je na taj nacin priznati poraz i los izbor.

Nedavno sam na FB nasao jedan tekst doktorice stomatologije koja je nakon mnogo truda i pokusaja odustala od tog poziva i odlicno opisala situaciju, samo ne znam da li je dozvoljeno ovdje dijeliti linkove FB profila (iako je objava javna)?

Postavi, ne moraš ime objaviti.

Zanimljiva je cijela ta dinamika koja je posrala milenijalce. Prethodne dvije generacije su stasale u srednju klasu, za njih je doista važilo da fakultet predstavlja srebreni metak, dok je uspjeh zaista bio funkcija truda. I onda su taj nauk prenijeli i na na svoju djecu.

Međutim, svijet se promijenio, pravila igre su se promijenila, dijelom zbog toga što su se i fakulteti transformisali u institucije od kojih se očekuje manje da prave intelektualce, a više da štancaju kadar za tržište rada. Studirati filozofiju ima smisla samo u društvu koje cijeni znanje kao takvo i gdje se ne očekuje da to znanje bude nužno u funkciji kapitalizma. Milenijalci su vjerovali kako još uvijek žive u takvom svijetu.

Ne bih ja tu nešto posebno krivio roditelje. Oni su dali savjet koji je vrijedio u njihovom svijetu i njihovom iskustvu. Pripremali su djecu za svijet kojeg više nema. Milenijalci su uradili sve što im je rečeno: učili su i završavali fakultete. I onda prc.

Rezultat je da imamo najobrazovaniju generaciju u historiji čovječanstva, koja je ogorčena. I za razliku od svih prethodnih revolta, kroz historiju, gdje se bunilo seljaštvo, plebs, proletarijat i njima slični, sada po prvi put imamo masovno nezadovoljstvo elite koja to nije.

[Ozimician]

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

Pa BRAVO, upravo zato se i osjecaju prevareni - taj posao su mogli raditi i bez srednje skole.
Osjecaju se prevarenim jer su ulozili mnogo godina, novca i zivaca da bi radili posao za kojeg treba jedino elementarna pismenost. xD

[Ozimician]

Eh evo post od te doktorice:

Kad se “pročulo” da više ne radim stomatologiju, počele su da mi stižu poruke podrške i sažaljenja. Naročito od rodbine. “Čuo sam da nisi više tamo, baš mi je žao…” “Rekla mi je mama da si dala otkaz…” ali i kritike poput “Neka to bude privremeno! Ti si stomatolog, što si učila toliko ako se nećeš time baviti?!” …“Doći će vrijeme, budi strpljiva, nema veze što radiš za minimalac!”… “Ti si doktor!” Nije bilo ni jedne jedine pohvale. Zamislite kako se onda bilo s tim nositi?
Problem našeg društva, naročito odraslih i starijih iz vremena “još onog dobrog doba” jeste što su navikli da rade jedan posao do kraja života, i to su prenosili na sledeće generacije. Da ništa ne mijenjaju i ne rizikuju.
Čisti primjer je moja baka. Kaže da je, kad je završila srednju, dobila posao u državnoj firmi i tamo ostala 30 godina, svoj puni radni vijek. Dok to priča, ona cvjeta. Blista! “Ja sam penziju zaradila za jednim istim stolom, ispred svoje pisaće mašine!” oči joj sijaju dok to govori, jer za nju je to najveći uspjeh i dostignuće, ne postoji ništa iznad, sve je time uradila u životu i postigla maksimum. Ipak, vremena su se promijenila.
Ja sam sada, kad se već sve sleglo i utisci nekako posložili nakon što sam pauzirala stomatologiju, srećnija nego ikad. Radim ono što me ispunjava, na sve načine. Osjećam se korisno i motivisano. Napredujem, ne stagniram. I u tome je poenta. Bakino vrijeme je odavno prošlo. Generacija naših roditelja donekle ima tu svijest i iako mojima nije bilo lako prihvatiti tu odluku, podržali su me. Ali mi mlađi, kao i nove, otvorene, mlade generacije trebamo da se okrećemo ka nečem boljem, da težimo ka uspjehu i promjeni. Mene 7 godina fakulteta nije ni za šta vezalo niti mi je zapečatilo sudbinu. Fakultet je bila moja želja, ispunila sam si je, pokušala, ali eto, nije mi se baš isplatilo. I to je samo 7 godina. A šta je 7 godina naspram cijelog života? Na kraju krajeva, diploma je uvijek tu, bar da se hvalim da sam doktor
Šta vi mislite o svemu ovome?

Ono sto sam cuo od stomatologa (koji su zavrsili fax u zadnjih par godina) - njima je bas uzasno, doslovno rade za minimalac kod privatnika. Nije im neka sreca ni kad odu u Njemacku (imaju platu u rangu med. sestre).
A samo skolarina na Stomatologiji u Sarajevu kosta 7000 KM godisnje.

[Didier]

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

Pa BRAVO, upravo zato se i osjecaju prevareni - taj posao su mogli raditi i bez srednje skole.
Osjecaju se prevarenim jer su ulozili mnogo godina, novca i zivaca da bi radili posao za kojeg treba jedino elementarna pismenost. xD

Kod mene u kvartu dok sam živio u Hagu je poštar pričao samo španski. Jednom smo unosili kauč konopcem, i trebala nam je jedna ruka da drži konopac kako kauč ne bi razbio prozor ispod nas, naišao je taj poštar, a ja sam ga pitao ima li samo četiri minute (quatro minutos) da pridrži konopac. Pomogao je.

I onda Švabo nudi fakultetski obrazovanim ljudima da rade to isto, kako neće biti nadrkani...

[elcaliente]

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

Pa BRAVO, upravo zato se i osjecaju prevareni - taj posao su mogli raditi i bez srednje skole.
Osjecaju se prevarenim jer su ulozili mnogo godina, novca i zivaca da bi radili posao za kojeg treba jedino elementarna pismenost. xD

Pa glupo je razmisljanje ako si zavrsio fakultet da ces imati bezbrizan radni zivot.
Naravno oni koji su se usko specijalizirali masinski inzinjer, elektrotehnika, bio- hemija to je druga prica.

Iskreno sta ce neko sa ekonomskim fakultetom iz BiH u Njemackoj kada ne zna jezik na tom nivou.
Ili DiF, oni imaju toga na bacanje.

[elcaliente]

Pa BRAVO, upravo zato se i osjecaju prevareni - taj posao su mogli raditi i bez srednje skole.
Osjecaju se prevarenim jer su ulozili mnogo godina, novca i zivaca da bi radili posao za kojeg treba jedino elementarna pismenost. xD

Kod mene u kvartu dok sam živio u Hagu je poštar pričao samo španski. Jednom smo unosili kauč konopcem, i trebala nam je jedna ruka da drži konopac kako kauč ne bi razbio prozor ispod nas, naišao je taj poštar, a ja sam ga pitao ima li samo četiri minute (quatro minutos) da pridrži konopac. Pomogao je.

I onda Švabo nudi fakultetski obrazovanim ljudima da rade to isto, kako neće biti nadrkani...

Ne nudi im, oni sami dolaze i traze to da rade.

[Didier]

Kod mene u kvartu dok sam živio u Hagu je poštar pričao samo španski. Jednom smo unosili kauč konopcem, i trebala nam je jedna ruka da drži konopac kako kauč ne bi razbio prozor ispod nas, naišao je taj poštar, a ja sam ga pitao ima li samo četiri minute (quatro minutos) da pridrži konopac. Pomogao je.

I onda Švabo nudi fakultetski obrazovanim ljudima da rade to isto, kako neće biti nadrkani...

Ne nudi im, oni sami dolaze i traze to da rade.

De ba, pa nije niko lud. Kao što rekoh ovih dana, u većini njih čuči mali nacista. A Bošnjo još sretan kad mu daju mrvice.

[skafiskafsnjak]

Spoiler

Show

Odlican prikaz situacije, s tim mislim da je kod nas ovaj trend sa nekih 10-tak god zakasnjenja.

Da, milenijalci se osjecaju kao prevarena generacija, jer su ulozili mnogo truda, novca, vremena i zivaca - da na kraju dobiju veliko NISTA od toga.
Ono sto najvise boli milenijalce je to sto su proveli toliko vremena na studijama, da su se okrenuli u drugom smijeru, bili bi u tome dosta uspjesniji.

Ali milenijalci su imali ogroman pritisak okoline da studiraju po svaku cijenu (da postanu dio elite).

Jer pazi situaciju, cijeli zivot kroz skolovanje roditelji ti govore, ako ne budes ucio skolu - bit ces kao taj neki XY lik iz komsiluka koji nije htio da uci skolu. Na kraju se desi da taj XY lik postane uspjesniji i bogatiji od tebe i ti na kraju osim nekog zvanja - nemas nikakvu opipljivu korist od tog svog skolovanja. Ovaj vec zivot sredio, ti tek pocinjes neku "karijeru". I naravno da se javlja frustracija, najvise zbog izgubljenih godina, koje se ne mogu vratiti.

Zato imamo slucajeve da dipl. pravnici, politolozi, historicari - idu vani da krecu od nule na niskoplacenim poslovima - jer lakse je na taj nacin priznati poraz i los izbor.

Nedavno sam na FB nasao jedan tekst doktorice stomatologije koja je nakon mnogo truda i pokusaja odustala od tog poziva i odlicno opisala situaciju, samo ne znam da li je dozvoljeno ovdje dijeliti linkove FB profila (iako je objava javna)?

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

A Hier oder zu mitnehmen

[elcaliente]

Ne nudi im, oni sami dolaze i traze to da rade.

De ba, pa nije niko lud. Kao što rekoh ovih dana, u većini njih čuči mali nacista. A Bošnjo još sretan kad mu daju mrvice.

Do Bosnje je.
Ja ima par poznanika pravnika i jednog mljecni tehnicar svi dole dali otkaze i raznose pakete ovdje, super im.
Kazu da zarade vise nego dole.

[elcaliente]

Ne mora se niko osjecati prevaren, uvjek ima izbora.
Dva pitanja koja se moraju zapamtiti za uspjesan rad su : zelite li vasu colu sa ili bez leda i ketchup ili mayo?

Ako hoces jos lakse da prodjes ne moras uciti pitanja nego samo 4 rijeci.
Ein Paket für Sie.

I lagano plata bez stresa legne.

A Hier oder zu mitnehmen

To su ovi napredniji sa crnim kosuljama.

[sumirprimus]

problem jesto vecina upisuje skole i bira poziva da bi to fino unovcila za par godina a ne zato sto ima predispozicije i interesovanje za neku struku. to je glavni problem.
a love ima u svakoj struci ako znas sta radis i ak hos radit.
uostlaom sta je definicija srece? po tome se onda nikad ne bi samoubili ljekari advokati direktori, milioneri a opet...

[skafiskafsnjak]

A Hier oder zu mitnehmen

To su ovi napredniji sa crnim kosuljama.

Nije za vrijedjanje niciji posao, ali mc je katastrofa

[n+1]

Eh evo post od te doktorice:

Kad se “pročulo” da više ne radim stomatologiju, počele su da mi stižu poruke podrške i sažaljenja. Naročito od rodbine. “Čuo sam da nisi više tamo, baš mi je žao…” “Rekla mi je mama da si dala otkaz…” ali i kritike poput “Neka to bude privremeno! Ti si stomatolog, što si učila toliko ako se nećeš time baviti?!” …“Doći će vrijeme, budi strpljiva, nema veze što radiš za minimalac!”… “Ti si doktor!” Nije bilo ni jedne jedine pohvale. Zamislite kako se onda bilo s tim nositi?
Problem našeg društva, naročito odraslih i starijih iz vremena “još onog dobrog doba” jeste što su navikli da rade jedan posao do kraja života, i to su prenosili na sledeće generacije. Da ništa ne mijenjaju i ne rizikuju.
Čisti primjer je moja baka. Kaže da je, kad je završila srednju, dobila posao u državnoj firmi i tamo ostala 30 godina, svoj puni radni vijek. Dok to priča, ona cvjeta. Blista! “Ja sam penziju zaradila za jednim istim stolom, ispred svoje pisaće mašine!” oči joj sijaju dok to govori, jer za nju je to najveći uspjeh i dostignuće, ne postoji ništa iznad, sve je time uradila u životu i postigla maksimum. Ipak, vremena su se promijenila.
Ja sam sada, kad se već sve sleglo i utisci nekako posložili nakon što sam pauzirala stomatologiju, srećnija nego ikad. Radim ono što me ispunjava, na sve načine. Osjećam se korisno i motivisano. Napredujem, ne stagniram. I u tome je poenta. Bakino vrijeme je odavno prošlo. Generacija naših roditelja donekle ima tu svijest i iako mojima nije bilo lako prihvatiti tu odluku, podržali su me. Ali mi mlađi, kao i nove, otvorene, mlade generacije trebamo da se okrećemo ka nečem boljem, da težimo ka uspjehu i promjeni. Mene 7 godina fakulteta nije ni za šta vezalo niti mi je zapečatilo sudbinu. Fakultet je bila moja želja, ispunila sam si je, pokušala, ali eto, nije mi se baš isplatilo. I to je samo 7 godina. A šta je 7 godina naspram cijelog života? Na kraju krajeva, diploma je uvijek tu, bar da se hvalim da sam doktor
Šta vi mislite o svemu ovome?

Ono sto sam cuo od stomatologa (koji su zavrsili fax u zadnjih par godina) - njima je bas uzasno, doslovno rade za minimalac kod privatnika. Nije im neka sreca ni kad odu u Njemacku (imaju platu u rangu med. sestre).
A samo skolarina na Stomatologiji u Sarajevu kosta 7000 KM godisnje.

Ma evo ti samo dva primjera iz meni bliskog okruženja.

- Drug iz klupe otišao studirati nuklearnu fiziku u Ameriku. Postao doktor nauka, porodica krv ispišala dok su finansirali studij na privatnom univerzitetu. U međuvremenu udarila green agenda, jebo nuklearnu energiju, idu renewables, a drug godinama sladoled prodavao. I onda ti dođu ove boomeričine sa svojim životnim mudrostima da objasne kako njima niko ništa nije dao i kako ne treba biti entitled. Drug je nedavno (cca. prije godinu dana) našao prvi posao u struci na nekom institutu, bogu iza nogu.

- Školska drugarica upisala farmaciju jer je ista važila za jedno od najperspektivnijih zanimanja u tom trenutku. Apoteke se doslovce otimale za posljednjeg farmaceuta. Znam jer sam u to vrijeme imao farmaceuta u porodici koji nikad nije CV napisao, a postavljao je uvjete poslodavcima. Pet godina kasnije, nakon diplomiranja, kolegica ne može naći posao. Eno je sad presretna što radi za 1200 KM.

Evo i bonus treći primjer, a Bata može potvrditi, ako se sjeća. Imali smo profu u srednjoj školi koji je tušio da je Saobraćaj budućnost i da je najpametnija opcija upisati isti. Needless to say, saobraćajni inžinjeri mahom jedu govna sada.

Ono što hoću reći jeste da su milenijalci bačeni u svijet koji se tako brzo mijenjao da, čak i ako si ispravno birao i razmišljao o perspektivnosti fakulteta, ako si birao teži put, to još uvijek nije garantovalo da se stvari neće fundamentalno promijeniti za tih nekoliko godina tvog studija.

[elcaliente]

To su ovi napredniji sa crnim kosuljama.

Nije za vrijedjanje niciji posao, ali mc je katastrofa

Meni bas uvjek izgleda da je njima zabavno na poslu, pogotovo kada je vise nasih.
Na ZOBu znaju nekada i narodne sebi pustiti, odjekuje iz kuhinje.

[skafiskafsnjak]

Nije za vrijedjanje niciji posao, ali mc je katastrofa

Meni bas uvjek izgleda da je njima zabavno na poslu, pogotovo kada je vise nasih.
Na ZOBu znaju nekada i narodne sebi pustiti, odjekuje iz kuhinje.

Ma mislio sam na platu .... a posao ko posao... malo se vise stoji ali nema nekog stresa

[sumirprimus]

na zapadu je zlo i naopako a ovde je taman mjera, ja stvarno ne znam gdje ovi ovoliki zavedeni idu iz bosne?
na zapad ute tjeraju da radis, pravo iz pidzame u radno odijelo, i tamo se samo peru guzice i konobari. nije ko ovde