#25656 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko
Posted: 01/10/2016 01:35
by kluz franjo
Poštovani gospodine Kojoviću,
evo nešto za lektiru u vrijeme izborne šutnje.
Tekst kopiran BEZ prethodne saglasnosti autora doc. Z.M.
Daytonovska uspostava mira i Države: materijalno – moralna degradacija ljudskosti!
„Možemo ignorirati stvarnost, ali ne možemo ignorirati posljedice te stvarnosti“
Ayn Rand
Kako svaka promjena na dobro nužno počinje od zla, tako je i naglasak ovog uvoda na ono „loše“ u našem društvu. Kako bih opravdala sam podnaslov ovog skupa, Pravda kao izazov temeljne ljudskosti, a i osobne motive organiziranja skupa na ovu temu, ovaj sam uvod naslovila: Daytonovska uspostava mira i Države: materijalno – moralna degradacija ljudskosti! i podijelila sam ga na dva dijela: Prvi nosi naslov: Materijalna nepravda: degradacija kroz glad naroda, i tu sam teoretski okvir koji sam preuzela od Zygmunda Baumana, pokušala konkretizirati s par statističkih podataka. U drugom dijelu, koji sam naslovila s: Duhovno moralna nepravda: degradacija kroz strah naroda!, pokušala sam teoretski okvir Jaspers-ove metafizičke krivnje i političke odgovornosti konkretizirati životnim primjerom koji sam preuzela od jednog poznanika.
Uvod
BH društvo već dvije decenije živi „prošlost koja ne želi proći“, već dvije decenije to društvo materijalno pljačka a duhovno i moralno orobljuje „svoje“ „građane“. Osobna neinformiranost, nedostatak politički razvijene svijesti, a ljudski oblikovane savjesti, ono Havelovo „odbijanje promišljanja“, i rezultira i uzrokuje sustavnom manipulacijom ljudima. Ova manipulacija već dvije decenije održava i daje moć pojedincima kojima takvo stanje ide u prilog.
Nedostatak svijesti o individualnoj odgovornosti bh građanima je oduzela dio slobode jer je od nas napravila „bezličnu masu poslušnih i podobnih“. A ostatak slobode nam je oduzela nacionalistička retorika odgovornih uvučena i u najegzistencijalnija područja, retorika zahvaljujući kojoj smo, opet što iz nepromišljanja, što iz nedostatka metafizičke odgovornosti, osobni identitet ljudskosti predali u ruke kolektivne pripadnosti.
Prije nego pokušam objasniti posljedice ignoriranja „stvaranja neslobodnog građanina“, kratka napomena: u društvu u kojemu se krećem, zločin te neslobode kroz materijalno – duhovno izrabljivanje ljudi, pokušavala sam objasniti etičkim kategorijama i moralno intoniranim sudovima (?!), sad ću pokušati brojevima (statistikom), preuzimajući ideju naratora na početku Malog Princa: „Ako odraslima kažete: „Vidio sam lijepu kuću od ružičaste opeke s geranijama na prozorima i golubovima na krovu...“, oni neće moći zamisliti takvu kuću. Njima valja reći: „Vidio sam kuću od sto tisuća franaka“. Tada će uzviknuti: „Kako je lijepa!“
Materijalna nepravda: dehumanizacija kroz glad naroda
Poznati sociolog Zygmunt Bauman kaže da je o Holokaustu dijelio mišljenje svoje generacije i generacija koje su slijedile: Da je Holokaust strašan zločin, koji su počinili zli nad nevinima. Da to zlo pripada samo malom broju „bestijalnosti nacista“. Da je Holokaust, u najboljem slučaju, samo neka „kancerozna formacija civilnog društva“, zapravo, samo „trenutna ludost u redovitom kontekstu mudrosti“. Međutim, nakon sustavnog istraživanja autor zaključuje kako je ovo mišljenje „sterilizirana slika o Holokaustu“, slika koja dopušta samo „intelektualnu utjehu“ i „samoproglašenu moralnu distancu“ od onoga u što smo svi upleteni. Naime, kako to autor tvrdi, Holokaust je bio: „Rezultat susreta starih napetosti koje je moderna ignorirala i moćnih sredstava racionalnog i efikasnog djelovanja stvorenih od samog civilnog i modernog društva. Autor zapravo zaključuje da su čimbenici koji su to nasilje i zlo omogućili, bili, i još uvijek jesu, prošireni i posve „normalni“.
Ovo, da su ti čimbenici bili, i da još uvijek jesu i prošireni i posve normalni, gotovo u potpunosti potvrđuje današnja bh društveno – politička zbilja. Ove Baumanove stare napetosti, ova moćna sredstva racionalnog djelovanja stvorena od samog civilnog društva, ne samo da naše društvo potvrđuje, nego i, rekla bih, osmišljeno ucjepljuje u tkivo društva onu „normalnost“ čimbenika koje su zlo omogućili. Navodeći samo neke od njih: transgeneracijski prijenos pamćenja i traume, viktimizacija, predrasude, nacionalizam, sustavno montiranje mozgova kroz orvelijansko „razbijanje duha na komade kako bi se sastavio u željeni oblik“, šutnja intelektualaca sekularne i vjerske provenijencije, nemoć i svojevrsna izdaja institucija koje ih štite, sve je ovo bilo prisutno ne samo u ratu, nego je i društveno – politička zbilja današnjeg bh društva.
Ali, kako uz sve ovo navedeno, bh društvo ima nepravdu i u sam Ustav države ugrađenu, odlučila sam se dio te nepravde izrazit brojevima, statistikom, i životnom epizodom jednog od mnogih građana. Gdje nisam uspjela pronaći službene statističke podatke, koristila sam približni prosjek onih neslužbenih.
Prema službenim podatcima administrativna stopa nezaposlenosti iznosi 31,7 %, neslužbeni idu i do 44%. Prema Agenciji za statistiku prosječna plaća za srpanj 2016. iznosila 837,00 KM. Međutim, obzirom da su u ovaj prosjek uračunate plaće javnog sektora, taj broj ne odgovara realnoj slici. Zbog administrativne podjele države nastale Daytonom, BiH ima najglomazniji birokratski aparat ne samo u Europi nego, možda i u svijetu, koji upošljava, kako to određeni testovi tvrde, od 180.000 do 200.000 službenika.
Dakle, u proračun prosječne plaće ušle su visoke plaće političara koje su usporedive s primanjima njihovih kolega u Europi. Prema neslužbenim podacima svaki treći radnik u BiH je prijavljen na zakonom određenu minimalnu plaću u iznosu od 410,00 KM, zbog čega je prosjek plaće u tom realnom sektoru 500,00 KM a, prema istim izvorima, referiram se na niz članaka objavljenih po različitim portalima, sindikalna potrošačka korpa iznosi oko 1.800,00 KM. U svakom slučaju, usporedbom javnog i privatnog sektora rezultira da određeni državni službenici, koje autor članka koji koristim kao referencu navodi imenom i prezimenom, na godišnjem nivou ostvare iznos za koji običnom radniku u prosjeku treba oko 110 godina rada.
Duhovno – moralna nepravda: dehumanizacija kroz strah naroda!
U pokušaju teoretske podloge konkretnog primjera kojega ću navesti... Onu Baumanovu „normalnost“ racionalnih sredstava koji su omogućili zlo, tu su „normalnost“ potvrdila mnoga istraživanja, posebno ona iz područja društvene psihologije. Stav onih kojima je ova normalnost došla u dimenzijama „zastrašujućih otkrića“ te dovela u pitanje uvjerenje o vlastitoj „nevinosti“ , čime je i poništila iluzornu, rekla bih ideološku, podjelu svijeta na crno – bijelo, a ljudi na „dobre“ i „zle“, njihov bih stav sažela riječima Karla Jaspersa o „metafizičkoj krivici“: Ako ne uradim sve što je u mojoj mogućnosti da spriječim zločine, i sam sam dijelom kriv!
Ova „kolektivna krivnja čovječanstva“ postaje jasnijom u svjetlu autorova poimanja političke krivnje, krivnje svih građana jedne države, zbog koje snose i političku odgovornost za način na koji se njima vlada. Kako to Jaspers sažima: Bezbrojni sitni propusti, konformističko prilagođavanje, jeftino opravdanje i neprimjetno pospješivanje nepravde, doprinošenje stvaranju javne atmosfere koja onemogućava jasno viđenje stvari, sve ono što čini zlo mogućim, sve su to preduvjeti političke krivnje koju snose svi ljudi. U teološkom promišljanju ova se politička krivnja javlja u terminu „strukture grijeha“, tumačenje koje preuzimam od Ivana Pavla II: „Strukture grijeha ... imaju svoj korijen u osobnom grijehu pa su stoga uvijek vezane uz konkretne čine osoba, koje takve strukture stvaraju, učvršćuju i otežavaju da se one uklone“.
Sad, u pokušaju da konkretiziram ove strukture grijeha, a i da pokušam objasniti onu moralnu degradaciju, jedan konkretan primjer. Zamoljena sam da, zbog mogućih posljedica, ne iznosim imena i mjesta (osim ako baš budem morala!). Riječ je trgovcu. Pred kraj redovitog radnog vremena oko 19. 30 po tu su osobu došli nadređeni i odvezli ju na „ispomoć“ u susjedni grad gdje se otvarala nova trgovina tog lanca. Ta je „ispomoć“ trajala cijelu tu noć, do jutra, tako da je ta osoba taj dan radila 22 sata, a slijedeći dan ušla u svoju redovitu drugu smjenu. Ovakav im se dan često ponavlja a radnici ove trgovine su prijavljeni na onu zakonski mimimalnu plaću od 420, 00 KM. Desi se da i po četiri mjeseca rade bez ijednog slobodnog dana, i bez određenog radnog vremena. Apsolutno ništa od ovoga „prekovremenog“ rada radnicima nije plaćeno niti na bilo koji način nadoknađeno. Osim toga, sav manjak koji prijeđe dopušteni minimum, moraju radnici platiti. U taj minus ulazi roba s istekom roka i ukradena roba. Manje trgovine su obično bez video nadzora a broj radnika minimalan tako da je krađa gotovo redovita pojava. O načinu na koji se odnose prema radnicima, o tom stupnju suvremenog oblika robovlasništva i još suvremenije dehumanizacije i degradacije ljudi, imalo bi se puno više od ovoga reći ali mislim da nama, ovdje okupljenima, više od ovoga nije potrebno. Dopustit ću sebi neku vrstu možda i neukusne moralne kvalifikacije: od onih statističkih podataka strukturalne nepravde, gora je, za ljudski zdrav razum i zdrav duh, nepodnošljivija ona molba da javno ne iznesem imena. Molba iza koje stoji strah da se bez tako „dobrog“ radnog mjesta ostane. Što, uz sve ovo rečeno, sugerira da je ovo mjesto ipak jedno od poželjnijih.
Prema neslužbenim informacijama, od prošle godine do sada iz BiH je otišlo oko 80.000 većinom mladih, obrazovanih ljudi i mladih bračni parova (dakle, najpotentnija strukturna društava). Kao razlozi ovakvog egzodusa, na prvom mjestu je nezaposlenost, zatim velika egzistencijalna i politička nesigurnost u zemlji, nedostatak prostora za bilo kakvo napredovanje i usavršavanje, potpuna apatija i beznađe da se situacija može i da će se promijeniti. Taj „trend“ odlaska se svakodnevno povećava tako da sad odlaze i ljudi koji imaju posao. Upravo ta činjenica da odlaze i oni koji imaju posao daje materijal za, u najboljem slučaju neutemeljene izjave visoko pozicioniranih intelektualaca koji konstatiraju da je u pitanju „samo suvremeni trend“, da su ljudi „razmaženo upali u neopravdano samosažaljenje i kuknjavu“, jer se „u BiH dobro živi“, „voze se bolja auta nego u Rimu“, „svi puše a i kafići su puni“. Iako se sve rečeno iz određene perspektive može i objasniti jer posjeduje i dozu istine, ovakve nepotpuno utemeljene izjave ga ipak više pravdaju nego što objašnjavaju. Smatram (a iz podataka koje sam navela), da, pored toga što ovakvi zaključci govore hladnoj neosjetljivosti prema čovjeku i bezosjećajnosti prema onomu što ljudi trpe, ovakve izjave ulaze i u ono Jaspersovo neprimjetno pospješivanje nepravde kroz stvaranje javne atmosfere koja sprječava jasno viđenje stvari čime zlo čini mogućim, a strukture grijeha prisutnim! Jer, sve i ako ih ne stvaraju, onda ih učvršćuju i otežavaju da se one uklone!
Vračajući se na ideju koju sam ukrala od naratora Malog Princa i primjenjujući ju na ovaj sadržaj: Ako odraslima kažete: „Vidio sam strah i bezvoljnost čovjeka. Beznađe im ocrtalo bore lica. Vidio sam suze u očima odraslog muškarca, stid zbog suza i sram što obitelj, koliko god radio, ne može prehraniti ...“, oni neće moći zamisliti takvog čovjeka. Njima valja reći: „Vidio sam čovjeka čija je plaća 500,00 KM u državi u kojoj je potrošačka korpa 1.800,00 KM“. Tada bismo svi mi „uhljebljenih“ trebali, iz one metafizičke odgovornosti, barem blago pocrvenit, ako ne priznati: „Za njegove sam bore i ja kriv“!
#25665 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko
Posted: 02/10/2016 21:58
by valter.ba
Pa to je bilo očekivano jer se gradjani i ljevica nisu u stanju dogovoriti za zajedničkog kandidata, nažalost. Zato ćemo u Centru naredne 4 godine gledati Ajnadzica. Ovako raspršeni glasovi Bukve, Damira, Samera su pokazatelj naivnosti gradjanske opcije i valjda je sada jasno da je fakat u jedinstvu snaga[emoji16][emoji16][emoji16]. Nadam se samo da ćemo u vijećima imati većinu i da smo naučili lekciju.
Sent from my SM-G900F using Tapatalk
#25668 Re: Naša stranka, sve što ste željeli da pitate a niste imali ko
Posted: 03/10/2016 00:15
by putokaz1
NS nema infrastrukturu,ponegdje i loš izbor kadrova te ZOR,pograšan izbor općine za pobjedu
a lijepa stranka sa mnogo dobrih ideja ljudi,i ja sma glasao za NS ali malo nas