Hakiz wrote: ↑29/08/2020 18:47
A_A_AKCIJA wrote: ↑29/08/2020 15:23
U suštini, Turčin kad se probudi, sve cijene su u lirama, uključujući cijenu rada. Nisu u eurima. Hljeb je i dalje npr 1 liru, voće povrće. Njega skoro nimalo ne pogađa pad lire, osim što će mu guzleme žena praviti sa turskim sirom, a ne italijanskim, što će uzeti kredit za turskog Renault-a umjesto VW i što će ljetovanje provesti u Antaliji a ne Riminiju.
Ovo se zove supstitucija domaćim proizvodima i na kraju ima pozitivan učinak na ekonomiju, jer je odjednom veća potražnja za domaćim proizvodima, jer su strani skuplji 22%. Velike ekonomije poput Turske dobro reagiraju jer mogu supstituirati sve, jer proizvode skoro sve. Turci jedini deficit imaju na nafti i to je jedini proizvod bez substituta i koji može uzrokovati povećanje cijena u lirama. Opet, ovo je godina jeftine nafte, pa se i to poklopilo kao dobar faktor.
Ekvilibrij se ponovno uspostavlja kada turski proizvodi zauzmu tržište, a valuta ojača i porastu kamate jer je potražnja za novcem veća zbog zagrijavanja privrede
Ovo bi ti bio malo pojednostavljen model koji učiš na money and banking predmetu i nije nikakvo čudo, osim nekome ko nije ekonomske struke.
Turci proizvode televizor (BEKO) ali u taj televizor ugrađuju ekran koje ne prave oni nego ga kupuju od Kineza ili Japanaca ili Korejanaca pa taj televizor postaje skuplji Turčinu jer je BEKO morao da ga plati 22 % više da bi ga ugradio u svoj TV uređaj.
Poskupiće gorivo jer mašine kojima će vaditi tu svoju naftu koliko god je imaju će poskupjeti, njih ne proizvode, ili nešto drugo u lancu prerade sirove nafte uvoze, a poskupljenjem goriva poskupljuje i kruh i voće i povrće i sve šta sam proizvodiš.
Proizvode li Turci mašine za mužu krava da bi imali domaće mlijeko, sir itd?
Koliko medicinske opreme, lijekova itd Turci proizvode, pogotovo bez plaćanja licenci i patenata?
Itd.
A plate ostale iste.
Dakle osiromašivanje građana, neće moći kupovati ni te proizvode koji se proizvode u Turskoj.
Inflacija je kao vatra, malo ako pogriješiš, eto katastrofalnog požara.
To šta ti govoriš može u državi koja ništa ne uvozi, sve sama proizvodi i puno izvozi. A ne postoji ekonomija koja apsolutno sve šta joj treba sama proizvodi. Banalan primjer, kafa. Kafa ne raste u Turskoj, pržionica koja prodaje kafanama i u prodavnice distribuiše kafu u slobodnoj prodaji mora uvesti sirovu kafu. Jest da Turci nisu neke kafedžije, ali eto.
Ja nisam izmislio ove teorije o novcu. Ovo je materija koja se uči na fakultetu. Nikakvo previše mudro slovo.
Naravno, nekontrolirana inflacija je katastrofa za ekonomiju. Opet je problem što mi na ovo gledamo očima bivše Jugoslavije koja nas je uništila inflacijom. Postoje načini da se time upravlja i iskoristi za razvoj.
Ja ovdje govorim da nije baš tako jednostavna priča: valuta slabi, ekonomija propada. Naveo sam ti primjere kada to može i pogodovati ekonomiji.
Dodatno, pad valute najviše škodi onima koji imaju više novca. iPhones I slične stvari će biti skuplje, to nema dileme, ali se od toga ne umire od gladi. Nije propast ekonomije što se proda manje uvozne tehničke robe.
Za detaljnije analize ti treba struktura zaduženosti turskih firmi, struktura potrošnje, uvoza i izvoza i glavnih industrija.
Ja koliko znam, Turci se oslanjaju na proizvodnju hrane, tekstila, turizam, a to su grane koje ne ovise od uvoznog repromaterijala i pad lire im neće skoro nikako naškoditi, dapače učiniće ih konkurentnijim.
Bukvalno, taj Algida sladoled što spominje salik, koji se pravi u Turskoj možeš sada prodati u neograničenim količinama u svijetu, samo zbog slabe lire. Taj proizvođač će naplatiti manje u stranoj valuti, ali lako može povećati prodaju nekoliko puta zbog dobre cijene.
Ekonomska teorija za jaku i stabilnu valutu kaže da odgovara bogatim i razvijenim državama, jer tako mogu lakše, jeftinije i sigurnije investirati u manje države i imati osiguran profit od inflacije. Npr Amerika od 90ih i prvi val globalizacije. Jakim dolarom su mogli investirati širom svijeta.
Također, odgovara im stabilna valuta ali ne i jaka (ne, to dvoje nije isto) države u koju investiraju, jer tako štite profit.
Upravo ovo gore je i oličeno u Washingtonskom konsenzusu, gdje je jedna od dogovorenih tačaka insistiranje na čvrstim kursevima.
Turskoj jedino ozbiljno dugoročno može naškoditi slabljenje međunarodne likvidnosti firmi zaduženih u stranim valutama i to je jedan od ciljeva ovog špekulativnig rušenja lire. Da se ti dugovi u slučaju nemogućnosti servisiranja konvertuju u vlasničke udjele, te strane banke dobiju turske firme podžaba.
