Forum Klix.ba

A_A_AKCIJA wrote: ↑28/08/2020 13:12 Vidi malo istorijski, kako je Grčka, kada i od koga dobila ostrva. Hint, englezi zakuhali kao i bezbroj puta do tada.

A_A_AKCIJA wrote: ↑28/08/2020 13:14De ba, Kiki.

Ti vjeruješ Twitter statusima, helou!

Turska vanjska politika i mit o novom osmanskom dobu
Iako mnogi smatraju kako je turska vanjska politika ekspanzionistička, ona je zapravo odbrambena i pragmatična.

Posljednjih godina, sve više samopouzdanija vanjska politika Turske osjetila se širom njenog susjedstva. Ovog jula, nakon sukoba Azerbejdžana i Armenije u Nagorno-Karabahu, Ankara je pokrenula vojne vježbe sa azerbejdžanskom armijom, jasno poručivši kako stoji uz svog saveznika.

Tokom maja, turska vojna podrška pomogla je međunarodno priznatoj Vladi nacionalnog jedinstva (GNA) u Tripoliju da protjera snage odmetnutog vojnog komandanta Khalife Haftara, koji ima podršku Rusije, Egipta i UAE-a, sa većeg dijela zapadne Libije.

Turska vojna intervencija je u februaru blokirala pokušaj sirijskog režima i njegovih iranskih saveznika da preuzme posljednje pobunjeničko uporište u sirijskoj provinciji Idlib i nagnala Moskvu da poštuje dogovor iz 2018. o deeskalacijskoj zoni.

Zaista, danas turska vanjska politika ima utjecaja od Zapadnog Balkana i Kavkaza do Zaljeva i sve do Roga Afrike. Ovo je nagnalo neke analitičare sa tursku politiku tretiraju kao „novo-osmanske“ ambicije za regionalnom hegemonijom. Ukazujući na zvaničnu retoriku, oni su zaključili kako je strategija Ankare vođena „novo-otomanskom ideologijom“.

No, mimo retorike i simboličnih poteza, turska vanjska politika više izgleda defanzivno u prirodi i određena sa tri glavna stava: Unutrašnja stabilnost i teritorijalni integritet; Primjećena prijetnja o toga da regionalni rivali popune vakuum na Bliskom istoku nastao odlaskom SAD-a; te Energetska nezavisnost

Odbrana domaće stabilnosti
Turske projekcije sile označavaju jasno odvajanje od ranih godina Vlade Stranke pravde i razvoja (AKP) koja se bavila doktrinom „nula problema sa susjedima“ koju je razvio tadašnji ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu. Ovu doktrinu su nadmašila dešavanja „Arapskog proljeća“ i vakuum nastao povlačenjem SAD-a iz Iraka 2011. godine.

Žurba raznih regionalnih sila da odrede ishod arapskih ustanaka 2010. i 2011. godine, te smanjenje američkog interesa u regiji, natjerali su Tursku sa razmotri svoj regionalni pristup. Sukob iz 2015. sa Radničkom partijom Kurdistana (PKK), koja je vodila oružani ustanak protiv turskih država više od 40 godina, te neuspjeli pokušaj puča 2016. samo su ojačale ovo razmatranje pošto su turski lideri sve više postali zabrinuti zbog vanjskih prijetnji domaćoj stabilnosti.

Turski Ustav je 2017. doživio promjene kako bi se predsjedništvu dale velike ovlasti u području vanjske i sigurnosne politike, što je dozvolilo predsjedniku Erdoganu da vodi dosta sigurniju regionalnu strategiju.

Prva veća promjena politike desila se u Siriji. Do 2016. je Ankara shvatila kako je izgubila šansu da oblikuje ishod sirijskog sukoba. Iako ima 900-kilometarsku granicu sa Sirijom, postalo je jasno kako nije uspjela postići nijedan od svojih ključnih ciljeva u sirijskom građanskom ratu: Uklanjanje režima Bashara al-Assada i postavljanje prijateljske vlade u Damasku.

Suprotno od toga, Rusija i Iran, obje države koje ne graniče sa Sirijom, bile su uspješnije u osiguranju svojih interesa u ovoj ratom razorenoj državi. Uspjeli su sačuvati Assadov režim i obustaviti napredak opozicije koju je podržavala Turska.

Nakon ruske vojne intervencije septembra 2015. u korist Assadovog režima, turska mogućnost utjecaja na tok sukoba bila je svedena na minimum. Američka podrška Jedinicama narodne zaštite (YPG), sirijskom ogranku PKK, u borbi protiv ISIL-a također je razbudila turske vlasti i natjerala ih da ponovo razmotre svoju politiku prema Siriji.

Rezultat toga je uspostava skromnijeg cilja: Sprečavanje uspostave kurdske enklave (sa dominacijom PKK-a) duž južne granice što bi moglo destabilizirati turske regije sa Kurdima. Ankara je olabavila svoj stav oko al-Assada kako bi dobila rusku podršku za svoju vojnu intervenciju na sjeveru i sjeverozapadu Sirije kako bi ispunila svoj novi cilj.

Tako su turski interesi u Siriji ostali vezani za područja uz granicu i više nisu posvećeni budućnosti režima u Damasku. Suzbijanje destabilizirajućih posljedica sirijskog rata u samoj toj državi postali su glavna briga Ankare

Regionalne prijetnje i energetska nezavisnost
Važan pogon turske vanjske politike je i energetska sigurnost koja se sama povezala sa raznim prijetnjama koje dolaze od regionalnih rivala. Trenutno, Rusija i Iran pokrivaju približno 80 posto turskih potreba za energentima. Rivalstvo sa obje države stavlja Ankaru u delikatnu poziciju.

Zbog toga Turska posljednjih godina vodi politiku diverzifikacije izvora energije i povećava napore potrage za izvorima energenata u područnim vodama, među kojima je i Sredozemno more. Ovo direktno utiče na njenu politiku prema Libiji.

Kada je izbio drugi građanski rat u Libiji 2014. godine i kada je Haftar pokušao ujediniti Libiju pod svojom upravom, Turska se nije činila zainteresiranom da bude značajniji akter libijskog sukoba. Njena pažnja je bila fokusirana na svog susjeda Siriju i druge bliske prijetnje. Turska podrška GNA-u u Tripoliju je bila ograničena na medijsku i diplomatsku podršku.

Uspostavljanje Plinskog foruma istočnog Mediterana (EMGF) početkom 2019. godine, čiji su članovi Egipat, Grčka, Kipar, Izrael, Italija, Jordan i Palestinska uprava, povećalo je turski osjećaj nesigurnosti pošto je bila isključena iz ovog regionalnog dogovora transformacije istočnog Mediterana u veće energetsko čvorište.

Tada je Turska uvidjela Libiju kao najbolju šansu da uzvrati na pokušaje da je izoliraju. Povećano neprijateljstvo od strane Egipta i UAE-a je dodatno ubrzalo ovu promjenu politike.

Novembra 2019. godine, turska Vlada je potpisala sporazum sa GNA o pomorskim pravima u Mediteranu čime su u biti promjenjene granice ekskluzivnih ekonomskih zona u istočnom Sredozemlju, što je bio signal turske namjere da blokira svaki projekat izvoza energije Evropi bez njene dozvole. Stoga je opstanak GNA u Tripoliju postao centralni turski interes. Kada je Haftar obnovio svoju ofanzivu na Tripoli ranije ove godine, Turska je snažno stala uz GNA i promijenila dinamiku libijskog sukoba.

Regionalno rivalstvo sa UAE-om, za koga Turska sumnja da ima udjela u pokušaju puča 2016. i u podršci YPG i PKK, također je ponukalo Ankaru da 2017. djeluje protiv blokade Katara, njenog glavnog arapskog saveznika i sve više bitnog distributera plina.

Turska Vlada je tumačila djelovanje UAE-a, Saudijske Arabije, Bahreina i Egipta kao pokušaj promjene režima u Dohi – svojevrsnu reprizu pokušaja puča u Turskoj.

Od 2011. godine, Abu Dabi sa svojim saveznicima u Rijadu pokušava potkopati jačanje snaga bliskih islamistima široma arapskog svijeta, a sa kojima je Ankara našla zajednički teren. Tokom 2013. je UAE pomogao orkestriranje vojnog udara protiv demokratski izabranog predsjednika Egipta Mohameda Mursija.

Nakon neuspjelog puča u Turskoj, UAE je tražio od Saudijske Arabije i drugih regionalnih saveznika da idu protiv Katara. Podrškom Kataru, Turska se zapravo brani i učvršćuje svoju poziciju vis-a-vis svojih rivala. Parlament Turske je hitno ratificirao vojni sporazum sa Dohom i trupe su bile razmještene u savezničku državu kako bi se spriječila moguća saudijsko-emiratska vojna akcija.

Stoga, ono što izgleda kao agresivna turska politika skriva odbrambeni pragmatizam, a ne ambicije povratka Osmanske slave. Zaista, u većini svojih projekcija djelovanja, turski potezi su bili iznuđeni vanjskim okolnostima, a ne ekspanzionizmom. Ovo je jedna od mnogih posljedica američkog povlačenja sa Bliskog istoka.

Kikibombona wrote: ↑28/08/2020 13:33

A_A_AKCIJA wrote: ↑28/08/2020 13:14De ba, Kiki.

Ti vjeruješ Twitter statusima, helou!

Minimalna plata u Turskoj je 527 konvertibilnih maraka (2348 lira). To je Turska.

Rast GDP-a je bio visok jer su krenuli sa dna. Vec par godina stagniraju i bilježe usporen rast sto ce reci da su blizu limita. To su jbg cinjenice.

Jos ako se nastave problemi sa lirom, ako isprovociraju sankcije zapada, ekonomija ce pasti na koljena. Tada ce do izražaja doci zelja AKP da ostane na vlasti i zelja CHP da preuzme vlast.

Previse je otrova u Turskog, politickog amonij nitrata, da ne bi eksplodiralo u narednim godinama. Nece biti rata ali hoce unutrasnjih sukoba u borbi za vlast i ekonomskog kolapsa.

...

Ti si u komentaru iznad napisao da Turska ima tri priblizno kvalitetne opcije. Dvije zaista jesu kvalitetne. Treća, raskid sa zapadom i savez sa Rusijom, je katastrofa za Tursku. Ekonomija bi kolabirala ako bi puklo sa zapadom. Turska ekonomija je toliko ranjiva na zapadni utjecaj da ju Tramp obara jednim bezazlenim tvitom.

geralt wrote: ↑28/08/2020 12:59

A_A_AKCIJA wrote: ↑28/08/2020 12:12 Trakavica sa EU, državni udar koji kofol ni jedna obavještajna struktura osim Rusa nije vidjela, prijetnja sanke cijama za S400 dok Grci uredno imaju S300, embargo na Patriote, f35, grčka granica pod nosom Turskoj... Erdogan samo gradi jako dobru pregovaračku poziciju, koja na kraju mora rezultirati dobrim ishodom za Turke. Naravno, njegova politika je maksimalistička, jer zna da će jedino tako dobiti realno.
Šta god da se desi, osim rata, biće veliki iskorak u odnosu na zamišljene pozicije Turske, kako ih zamišlja EU i USA.

Stvarno su ti Grci bezobrazni, kako ih nije stid da posjeduju ostrva pod nosom Turskoj.

Postoji mnogo razumnih ustupaka koje bi Grci mogli napraviti prema Turskoj - osnivanje zajednickog koncerna za busenje u Mediteranu, priznavanje nezavisnosti sjevernom Kipru, itd. Odustajanje od svojih granica prema UN Konvenciji o pravu mora nije razumno ocekivanje. Da se razumijemo, nisam nikakav grkofil, nisam tamo nikad u zivotu bio dok Tursku redovno posjecujem, poznajem 20 puta vise Turaka nego Grka... ali ne mogu biti na strani agresora. Da na vlast u Grckoj dodje Zlatna zora i pocne ozbiljno pricati o Megali ideji, bio bih na strani Turske.

Ono sto Grckoj ide u prilog je to sto su diplomatskim putem ucinili mnogo u prethodnim godinama, pa zato sada u svom uglu imaju Egipat, Saudiju, UAE, Francusku, Italiju i Izrael. Turska u svom uglu ima... Katar i trecinu Libije.

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 13:30 tursku nista ne obavezuje da prihvati proklamaovana eez prava od strane grcke koja su suprotnosti sa un konvencijom. dzaba siljite.

grcka nije arhipelaska zemlja i ne moze zahtijevati 200 milja eez za ostrva, po konvencije joj pripada ostrvskog eez onoliko kolika je povrsina ostrva, cackaju mecku bezze.

1. Where the same continental shelf is adjacent to the territories of two or more States whose coasts are opposite each other, the boundary of the continental shelf appertaining to such States shall be determined by agreement between them. In the absence of agreement, and unless another boundary line is justified by special circumstances, the boundary is the median line, every point of which is equidistant from the nearest points of the baselines from which the breadth of the territorial sea of each State is measured.

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:02

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 13:30 tursku nista ne obavezuje da prihvati proklamaovana eez prava od strane grcke koja su suprotnosti sa un konvencijom. dzaba siljite.

grcka nije arhipelaska zemlja i ne moze zahtijevati 200 milja eez za ostrva, po konvencije joj pripada ostrvskog eez onoliko kolika je povrsina ostrva, cackaju mecku bezze.

Stvarno ne mogu da razlucim da li svjesno lazes ili samo slijepo prenosis tursku propagandu, ali u svakom slucaju cu ti citirati relevantan clan konvencije:

1. Where the same continental shelf is adjacent to the territories of two or more States whose coasts are opposite each other, the boundary of the continental shelf appertaining to such States shall be determined by agreement between them. In the absence of agreement, and unless another boundary line is justified by special circumstances, the boundary is the median line, every point of which is equidistant from the nearest points of the baselines from which the breadth of the territorial sea of each State is measured.

Nije konvencija nikakav tajni dokument, evo linka sa UN-ove stranice: https://legal.un.org/ilc/texts/instrume ... _shelf.pdf

Ima ukupno 5 stranica skupa s naslovnom, nece ti oduzeti mnogo vremena da je procitas, niti trebas biti pravnik da je razumijes.

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 14:12 dakle, minorno grcko ostrvo pored turske obale ima 200 milja eez, da ili ne? pa onda dalje da ti odgovorim.
nije sporno kopno nego ostrva, to sto si ti citiro je vezano za kontinentalni obalni pojas, koji nije ni sporan.

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:27

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 14:12 dakle, minorno grcko ostrvo pored turske obale ima 200 milja eez, da ili ne? pa onda dalje da ti odgovorim.
nije sporno kopno nego ostrva, to sto si ti citiro je vezano za kontinentalni obalni pojas, koji nije ni sporan.

Da. Ostrvo = kopno. Sve i jedna granica teritorijalnih voda na svijetu je iscrtana prema tom principu, izuzev arhipelaskih drzava za koje vaze posebna pravila (more izmedju npr. filipinskih ostrva je kompletno filipinsko, nema medjunarodnih voda). Evo ti i link na definiciju teritorijalnih voda: https://www.un.org/Depts/los/convention ... /part2.htm

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 14:36

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:27

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 14:12 dakle, minorno grcko ostrvo pored turske obale ima 200 milja eez, da ili ne? pa onda dalje da ti odgovorim.
nije sporno kopno nego ostrva, to sto si ti citiro je vezano za kontinentalni obalni pojas, koji nije ni sporan.

Da. Ostrvo = kopno. Sve i jedna granica teritorijalnih voda na svijetu je iscrtana prema tom principu, izuzev arhipelaskih drzava za koje vaze posebna pravila (more izmedju npr. filipinskih ostrva je kompletno filipinsko, nema medjunarodnih voda). Evo ti i link na definiciju teritorijalnih voda: https://www.un.org/Depts/los/convention ... /part2.htm

Pogledacu, ali je u konketnom slucaju apsurndo praviko da ostrvo castelrico tik do obale turske ponistava eez turske obale.

Kada bi to izuzeli iz spora, ne bi bilo toliko tesko doci do kompromisa.

Lakat Jebić wrote: ↑28/08/2020 13:52 Taj blok nema veze sa grčkom diplomatijom, nego sa unaprijed formiranim interesima u koje je grcka uletila u konkretnoj situaciji

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:47

The 51st State wrote: ↑28/08/2020 14:36

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:27
Da. Ostrvo = kopno. Sve i jedna granica teritorijalnih voda na svijetu je iscrtana prema tom principu, izuzev arhipelaskih drzava za koje vaze posebna pravila (more izmedju npr. filipinskih ostrva je kompletno filipinsko, nema medjunarodnih voda). Evo ti i link na definiciju teritorijalnih voda: https://www.un.org/Depts/los/convention ... /part2.htm

Pogledacu, ali je u konketnom slucaju apsurndo praviko da ostrvo castelrico tik do obale turske ponistava eez turske obale.

Kada bi to izuzeli iz spora, ne bi bilo toliko tesko doci do kompromisa.

Apsurdno je i da granica prolazi usred grckih ostrva, sto Turska trazi. Naravno da je kompromis moguc, ugovorom izmedju dvije drzave se moze povuci granica kako god se one dogovore. Ali je u praksi potrebno da drzava koja nesto trazi nesto i ponudi zauzvrat, a ne da nastupi siledzijski.

Kikibombona wrote: ↑28/08/2020 13:33 Minimalna plata u Turskoj je 527 konvertibilnih maraka (2348 lira). To je Turska.

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:57

Lakat Jebić wrote: ↑28/08/2020 13:52 Taj blok nema veze sa grčkom diplomatijom, nego sa unaprijed formiranim interesima u koje je grcka uletila u konkretnoj situaciji

Slazem se da svako ima neki svoj interes, ali je i Grcka povlacila neke pametne poteze - potpisivanje ugovora o razgranicenju sa Italijom i Egiptom, EastMed ugovor sa Izraelom, obecavanje Patriota Saudiji za zastitu naftnih polja... Naravno da Saudiji grcki Patrioti ne trebaju i da je gesta cisto simbolicna, ali simbolicne geste su bitan dio diplomatije.

A_A_AKCIJA wrote: ↑28/08/2020 15:43

Kikibombona wrote: ↑28/08/2020 13:33 Minimalna plata u Turskoj je 527 konvertibilnih maraka (2348 lira). To je Turska.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_m ... by_country

Kiki, ti sa faktima vazda u ofsajdu

Dakle, u januaru je bila 489 internacionalnih dolara bruto, odnosno oko 400 neto tj prilagođena za PPP ili, ako ćeš mak na konac, oko 650 KM. Dakle, dosta veća nego što kažeš. I prije nego kreneš o padu lire, padale su cijene svega, pa i proizvoda koji ulaze u PPP, jer Turci većinu tih proizvoda sami proizvode.

Kod tebe ništa novo...

2,943 Turkish lira ($498) per month (gross). 2,324 Turkish liras ($394) per month (net after taxes).[243]

geralt wrote: ↑28/08/2020 14:02 Nije konvencija nikakav tajni dokument, evo linka sa UN-ove stranice: https://legal.un.org/ilc/texts/instrume ... _shelf.pdf

Ima ukupno 5 stranica skupa s naslovnom, nece ti oduzeti mnogo vremena da je procitas, niti trebas biti pravnik da je razumijes.

Kikibombona wrote: ↑28/08/2020 15:57 1 dolar = 7.3 lira

2324 ÷ 7.3 = 318

318 dolara dodje oko 530km

...

Jedna Hrvatska je za Tursku ekonomski El Dorado. O Sloveniji bolje da ne govorim, druga planeta.

...

A sto se tice rasta GDP-a, pogledaj rast Ruande, Mongolije, Indonezije. Sve zemlje koje se penju sa dna bilježe dvocifren rast. Turci su skoro zakucati limit, rast je skroz usporio.