BH reprezentativci i potencijalni reprezentativci - vol.3

[cyprus]

Top 20...

16. Ibrahim Šehić (Qarabag) - 16666 bodova
Ovo je bila sezona karijere za našeg drugog golmana, o čemu dovoljno govori i činjenica da se javila diskusija u javnosti o tome da li Šehić možda zaslužuje i da postane prvi golman našeg najjačeg tima. Ponovo je sa Qarabagom počistio konkurenciju u Azerbejdžanu, ali to nije nikakva novost. Ono što jeste novost je prvi historijski plasman azerbejdžanskog prvaka u grupnu fazu Lige prvaka. To je bila odlična pozornica za Šehu da se iskaže, što je on bez sumnje i uradio. Stajao je na golu autsajdera protiv izrazito teških protivnika kao što su Chelsea, Roma i Atletico. Samo je protiv Chelseaja bio uglavnom nemoćan, ali je u ostalim mečevima bio prava frustracija za protivničke napadače. Posebno se to odnosi na duele protiv velikog Atletica, koji osminu finala nije vidio upravo zahvaljujući našem golmanu. Šehić je na kraju upisao najviše odbrana u grupnoj fazi takmičenja, te su ga neki proglasili za najboljeg golmana u jesenjem dijelu Lige prvaka. Zbog toga su se mnogi nadali da bi Šehić mogao ostvariti transfer u neku od najjačih evropskih liga (najviše se spominjala Serie A), ali je na kraju svoj potpis ipak stavio na ugovor sa turskim Erzurumsporom...

Meni je ovaj prelazak jos uvijek nevjerovatan. Pa zasto konjina nije ostao gdje je? Cisto sumnjam da su ga se htjeli rijesiti po svaku cijenu.

Kakav danak neiskustvu

Ma, kako ranije rekoh - iz Azerbejdžana se niko nije prodo gdje treba... Džaba Liga prvaka... U velikim klubovima znaju da 2-3 dobre utakmice za golmana ne moraju značiti nužno da je isti ima kvalitet za najviši nivo, a azerbejdžanska liga zaista nije mjerilo... Ja sam pretpostavio da će ići u Tursku, doduše u nešto zvučnije ime nego što je Erzurum, al jebiga...

[Raigor Stonehoof]

Pa eto, da se jos jednu sezonu u lp pokazao, dokazao bi se svima. Ovako ce lp uz velida spahu samo.gledat.

[Bazinga1234]

Gojak i Hajrovic startaju večeras za Dinamo u kvalifikacijama za LP. Hodžić očekivano na klupi, Menala nema u zapisniku.

[Bazinga1234]

Zabi ga Izeeet.

[insaneinthebrain]

dobar gol izonija

[AmiĐa_Idriz]

Rumeni čim uoči konstrukcije gola, prečku ili statovu odma šuta

[Bazinga1234]

Hodžić ušao sa klupe i postigao lijep gol nakon ubacaja Izeta.

[insaneinthebrain]

igraju amer, ara i izoni

[cyprus]

Još malo pa gotovo...

15. Zoran Kvržić (Rijeka) - 17737 bodova
Visok plasman Kvržića na ovoj listi je najveće iznenađenje, čak i za mene kao autora iste. Objašnjenje koje mogu ponuditi uz to je činjenica da HNL trenutno kotira dosta solidno u evropskim okvirima, a Rijeka sa druge strane kotira dobro u HNL-u. Zapravo, može se reći da ovo i nije bila loša sezona za našeg igrača poniklog u okolini Doboja. Nakon tri uzastopne sezone u kojima nije pronalazio svoje mjesto u viziji Matjaža Keka, te je shodno tome išao na posudbe, opšta rasprodaja Rijekinih igrača iz prethodne šampionske generacije je otvorila mjesto našem bivšem/povremenom reprezentativcu da se izbori za svoje mjesto u timu. On je to u jesenjem dijelu sezone radio prilično solidno, da bi na proljeće ipak češće sjedio na klupi, s tim da je i tada znao upisati poneki dobar nastup nakon ulaska sa klupe u igru. Tako je npr. svojim golom protiv Istre donio Rijeci jednu od presudnih pobjeda u borbi za drugo mjesto na tabeli...

14. Izet Hajrović (Dinamo Zagreb) - 21613 boda
Izet se već predugo vremena traži (praktično još od odlaska iz Grasshoppersa) i izgleda nikako da se nađe. Protekle zime je završila njegova saga u Werderu, gdje je bio dosta dobro plaćen, a zauzvrat je pokazivao vrlo malo. Tokom jeseni nije započeo niti jednu utakmicu u startnoj postavi Werdera, a šansu je dobivao sa klupe uglavnom u utakmicama u kojima je njegovom klubu trebao preokret u igri. Nažalost, Izo ga nije donio niti jednom. Nakon što se našao na izlaznim vratima u Bundesligi, kao veliko pojačanje ga je doveo zagrebački Dinamo. Nažalost, ni u Maksimiru nije ostvario ono što se od njega očekivalo (bar ne dosad). Niti jedan pogodak i samo tri asistencije nisu baš statistika jedne od najglasnije najavljenih Dinamovih akvizicija u posljednjih nekoliko godina. Naravno, nije da nije pokazao baš ništa, bilo je tu i solidnih partija, ali opšti dojam je ostao nekako blijed. Umjesto toga, on i njegova supruga su punili redove tabloida u Hrvatskoj. Al eto, možda je ovaj večerašnji gol najava neke značajne prekretnice...

13. Ermin Bičakčić (Hoffenheim) - 22146 bodova
Još jedan paradoks - Hoffenheim je u sezoni iza nas ostvario najveći uspjeh u svojoj historiji - treće mjesto u Bundesligi, a Bičakčić je istovremeno imao svoju naslabiju sezonu u redovima ovog kluba, otkad je 2014. godine stigao u Sinsheim. Jednostavno je ispao iz forme, upisao mršavih devet nastupa, u kojima je imao još mršaviji učinak, što je dovelo do toga da ovog ljeta traži novi klub. Treba napomenuti da su tome doprinijele i povrede, sa kojima se dosta mučio u proteklih godinu dana. Nažalost, nećemo ga gledati u Ligi prvaka, a kao najvjerovatnija sljedeća destinacija za njega se spominje Turska, tačnije Trabzonspor...

12. Ognjen Vranješ (AEK Athina) - 22165 bodova
Nakon što su ga mnogi otpisali iz konteksta nekih ozbiljnih dostignuća u karijeri prije nekoliko godina, ista se počela kretati uzlaznom putanjom, koja je nastavljena i u ovoj sezoni. Napokon je prekinuta dominacija Olympiakosa u Grčkoj, tako što je AEK nakon dugog čekanja ponovo došao do titule, a svoj značajan doprinos na tom pohodu je dao i naš Vranješ. Naravno, i u ovoj sezoni je njegov burni temperament došao do izražaja - zaradio je pregršt kartona, ulazio u razne konfliktne situacije, a kao vrhunac se desio i njegov fizički sukob sa vlastitim trenerom. Ipak, ništa od toga nije uspjelo da ga omete u veoma dobroj formi. Kao kuriozitet će ostat upisan i njegov prvenstveni het-trik protiv Xanthija, obzirom da je prava rijetkost da odbrambeni igrač ostvari nešto poput toga. Ognjenu je u toj utakmici trebalo manje od pola sata da tako izrešeta mrežu protivničkog golmana. Na kraju sezone mu se ostvarila i želja koju je dugo iskazivao - prelazak iz Grčke u Belgiju, tačnije u veliki Anderlecht...

11. Sanjin Prcić (Rennes) - 26044 bodova
Prcićeva sezona se može okarakerisati kao uspješna. Njegov Rennes je završio na dosta dobrom petom mjestu na tabeli, a naš veznjak je drugu sezonu zaredom uspio naći svoje mjesto u standardnoj postavi kluba iz Bretanje, usprkos povredi zbog koje je odsustvovao u značajnom dijelu prve polusezone. Nakon što se oporavio, u 2018-toj godini je propustio samo jedan susret. Kao i ranijih sezona, osnovna statistika mu nije baš za zabezeknuti se (jedan gol i tri asistencije u prvenstvu), ali očigledno je da se njegov doprinos igri Rennesa ogleda na neki drugi način, budući da su pohvale bile znatno češće od kritika na njegov račun. Vrijedi spomenuti i da je u kupu postigao gol jednoj od najskupljih ekipa današnje - PSG-u, ali su na njegovu žalost Parižani ipak izašli kao pobjednici. Na kraju, usprkos svemu nabrojanom, Prcić je ovog ljeta napustio Rennes i trenutno pregovara sa različitim klubovima oko budućeg angažmana. Najzvučnije ime je Valencia...

[AmiĐa_Idriz]

Jel ga ovo zabio Prevljak. Neka prijateljska.

[Bazinga1234]

Jel ga ovo zabio Prevljak. Neka prijateljska.

Jeste protiv Rizespora. Vidjet ćemo šta će biti ove sezone, ima žestoku konkurenciju u Salzburgu.

Igrao je i Todor na lijevom beku. Ako Lainer ostane, teško da će se Darko naigrati.

[AmiĐa_Idriz]

Ostaće Lainer. Trebao je u Napoli čini mi se. A neka ga, nek uči pa nafataće on kakve takve minutaže. Sljedeće ljeto je već realno da Lainer ode, a ako se pokaže do tada može ga čekati mjesto.

[cyprus]

I još deset naših najboljih igrača u sezoni iza nas...

10. Gojko Cimirot (Standard Liege) - 28439 bodova
Cimirot nastavlja sa progresom u svojoj karijeri i vjerujem da je sazrio da preuzme ozbiljniju ulogu u našoj reprezentaciji. Znamo da on ne postiže golove baš često, ali kada zabije, to obično bude eurogol. Jednim takvim je praktično i otvorio sezonu iza nas u dresu PAOK-a (protiv ukrajinskog Olimpika u pretkolu Europa lige). Time je najavio odličnu jesen, kada je sa svojim klubom istakao ozbiljnu kandidaturu za naslov prvaka u Grčkoj. Zahvaljujući odličnim partijama, uvršten je u idealni tim polusezone u grčkoj ligi. To je dovelo do povećanog interesa brojnih evropskih klubova, uključujući i neke njemačke, ali na blago iznenađenje domaće javnosto, Cimirot je zimus prešao u belgijski Standard. Iako je na prvi pogled ova odluka bila i pomalo upitna, u konačnici se pokazala odličnom. Gojko je sjajnu formu nastavio i u Belgiji, te je pomogao Standardu da značajno podigne nivo svoje igre i završi na drugom mjestu u prvenstvu...

9. Toni Šunjić (Dinamo Moskva) - 32100 bodova
Oni koji su otpisali Tonija iz reprezentacije i ozbiljnog fudbala, mislim da će morat pričekat bar još neko vrijeme. Naime, nakon razočaravajuće sezone 2016/17 u Stuttgartu i Palermu, Šunjić je spakovao kofere i otišao opet put istoka, sada u Moskvu, potpisavši za tamošnji Dinamo. Iako je ovaj nekadašnji velikan daleko od nekadašnjeg sjaja iz sovjetskog perioda, riječ je o klubu koji i dalje ima određen ugled u Rusiji. Šunjića su doveli kao jedno od većih pojačanja za njihovu povratničku sezonu u najviši rang ruskog fudbala, i mislim da se nisu pokajali. Dinamova odbrana se u minuloj sezoni činila kao bolji dio tima, a upravo Šunjić je bio njena najvažnija poluga. Napad je ipak zakazao, o čemu dovoljno govori i činjenica da je Šunjić kao štoper bio četvrti najbolji strijelac ekipe (tri gola), te zbog toga Dinamo nije mogao dalje od osmog mjesta, ali nije ni to loše...

8. Vedad Ibišević (Hertha Berlin) - 32825 bodova
Vedatorov reprezentativni skor - 28 golova u 83 nastupa. Između ostalog, pripadaju mu i ona dva historijska pogotka - kvalifikacijski u Kaunasu, koji nas je odveo u Brazil, te onaj protiv Argentine na Marakani, naš prvi na svjetskim prvenstvima. Proteklu sezonu ćemo pamtiti puno više po tome što je rekao 'zbogom' reprezentaciji, nego po stvarima koje je uradio na terenu. Bilo kako bilo, hvala mu za sve, posebno za navedena dva gola. Nije ga uvijek išlo, ali volja, zalaganje i ljubav prema reprezentaciji i državi mu se nikada nisu mogli spočitati. Što se tiče protekle sezone, ona je bila obilježena golgeterskim postovima. Najprije je 'postio' od aprila do novembra. Zatim je u kratkom periodu postigao četiri gola, te između ostalog oduševio u utakmici protiv Kölna, pa se u javnosti odnekuda pojavila glasina da je Bayern zainteresiran da ga dovede u svoje redove. Međutim, onda je opet uslijedio golgeterski post od pet mjeseci. Pri kraju prvenstva je ipak malo popravio dojam sa još dva pogotka, ali generalno ovo je bila ne baš sjajna sezona za našeg, sada već bivšeg napadača. Njegova Hertha je završila u sredini tabele...

7. Edin Višća (Istanbul Başakşehir) - 33251 bod
Unazad pet godina, za svaku se u pogledu Višće može napisati jedno te isto, meni više dosadilo. Opet je 'pokidao'. Ubjedljivo najbolji asistent turske Superlige (15 asistencija), na šta je pridodao i devet golova. Briljirao je u brojnim utakmicama, ali posebno je ostala dojmljiva ona protiv Karabukspora u januaru, kada je u manje od 25 minuta upisao dva gola i dvije asistencije. Zabijao je i na evropskoj sceni (tri gola u Europa ligi), ali njegova Čuništa su ipak najviše bila ponosna na het-trik za reprezentaciju protiv Južne Koreje. Više mi ne preostaje ništa drugo, nego da ponovo postavim pitanje: šta se to još treba desiti da bi ovaj momak otišao u neku jaču ligu? Inače, njegov Başakşehir je dobar dio sezone proveo na prvom mjestu, ali zbog par kikseva pri kraju, u konačnici su ispustili i drugu poziciju, odnosno plasman u pretkolo Lige prvaka...

6. Ervin Zukanović (Genoa) - 37370 bodova
O Zuki se nije puno pričalo, ali on je odradio jednu dosta dobru sezonu. Prema nekim ocjenama i komentarima, bio je jedan od najpouzdanijih igrača Genoe u minuloj sezoni, iako je i on imao crnih dana, kao npr. u aprilu protiv Rome, kada je postigao autogol. Bez obzira na to, bio je jedan od najstandardnijih igrača svoje ekipe (treći po minutaži), što dovoljno govori o kvaliteti njegovih nastupa, pogotovo ako se zna da je Genoina odbrana generalno pružala solidne partije. Genoa je na kraju bila plasirana u donji dio tabele, ali blizu zlatnoj sredini. Ipak, Zukanović je neslavno završio sezonu - u 36. kolu je dobio crveni karton i suspenziju zbog nasrtaja na sudiju, iako se u tom momentu uopšte nije nalazio u igri. Znajući njegov temperament, ne bi nas ovo trebalo začuditi...

[Bazinga1234]

Kodro strijelac za Kopenhagen.

[Bazinga1234]

Neki Semir Smajlagic ušao sa klupe i zabio golcinu za slovensku Goricu!

https://streamable.com/57rz4
Predobar gol.

Menalo ušao sa klupe i igrat će čitavo drugo poluvrijeme protiv Rudesa.

[cyprus]

Haj da privedem i ovo kraju...

5. Asmir Begović (Bournemouth) - 46768 bodova
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da ovo nije bila baš sjajna sezona za našeg golmana, obzirom da će ostati obilježena sa nekoliko kikseva, zbog kojih je njegov Bournemouth ispustio neke bodove. Međutim, njegov trener cijelo ovo vrijeme ima neupitno povjerenje u njega, i to ne bez razloga. Naime, bilo je utakmica u kojima je Asmir i spašavao svoj tim, upisavši usput šest tzv. cleen sheetova, čime je dao svoj doprinos glatko izborenom opstanku u ligi. Razumije se, nije to neka brojka, ali treba uzeti u obzir da i odbrana Bournemoutha ove sezone često nije bila na nivou zadataka. Ono što je najvažnije za Begovića je činjenica da se vratio na go nakon sezone koju je presjedio na klupi Chelseaja, te da je branio u svim prvenstvenim utakmicama, ne dozvolivši svojoj rezervi, iskusnom Arturu Borucu, da upiše niti jedan minut. Sve kad se zbroji, ovo je bila jedna osrednja sezona za našu jedinicu - nije baš bila na nivou njegovih sjajnih partija u Stokeu, ali nije ni naročito loša. Sa druge strane, ne raduje to što se čini da je ponovo počeo birati reprezentativne utakmice u kojima će nastupiti...

4. Sead Kolašinac (Arsenal) - 48594 boda
Od svih naših reprezentativaca, Kolašinac je u protekloj sezoni imao vjerovatno najveću amplitudu. Kao što znamo, prošlo ljeto je ostvario transfer u Arsenal, a početak mu je bio kao iz snova. U Community Shieldu je na debiju postigao izjednačujući gol protiv Chelsea, te je tako dao krucijalni doprinos osvajanju ovog simboličnog naslova za svoj novi klub. Odmah je postao ljubimac navijača, koji su ga počeli zvati Tenk i usput ga proglasili igračem mjeseca augusta u Arsenalu. Sa odličnim igrama je nastavio i u narednim mečevima, te je nagrađen i titulom Arsenalovog igrača mjeseca u oktobru. Oduševljenje među navijačima Arsenala i javnosti na Otoku je išla dotle da su neki dovođenje Kolašinca proglašavali transferom decenije za Arsenal. Međutim, nakon toga je uslijedio veliki pad forme, gotovo do neprepoznatljivosti. Tome su djelomično doprinijele i Wengerove rotacije. Inače, Wenger mu je bio namijenio ulogu dosta ofanzivnog beka, a stiče se dojam da i pored pet postignutih golova u svim takmičenjima, Seo baš i nije najbolje odgovorio tom zadataku. Na kraju je ovo ispala još jedna razočaravajuća sezona za Arsenal (šesto mjesto u prvenstvu i ispadanje u polufinalu Europa lige)...

3. Senad Lulić (Lazio) - 61742 boda
Dok se za oproštaj Medunjanina, pa i Ibiševića može reći da su djelomično očekivani i razumljivi, Lulićevo 'zbogom' reprezentaciji nas je sve iznenadilo. Ovaj Džekin vršnjak nije niti toliko star, niti je primjetna neka izrazita silazna putanja u njegovoj karijeri, a još uvijek nisu do kraja stasale ni njegove alternative za poziciju lijevog krila u našem A timu. Dakle - falit će nam Lulić, to je sigurno, bez obzira što nismo uvijek bili zadovoljni onim što je pokazivao u reprezentaciji. Njegov brojač je stao na 57 nastupa i četiri gola za reprezentaciju, ali je jasno da njegov glavni doprinos ne treba tražiti u golovima, nego asistencijama (iako taj precizan podatak nemam). Šta reći - hvala i njemu. Za Lazio, čiji je kapiten, ove godine je odigrao blizu nivoa ranijih sezona (možda ipak nešto slabije) - postigao je tri gola i upisao šest asistencija. Svojevrsnu mrlju će ostaviti crveni karton kojeg je dobio u odlučujućem susretu borbe za mjesto u Ligi prvaka, kojim je pomogao protivnicima iz Intera da dođu do potrebne im pobjede...

2. Miralem Pjanić (Juventus) - 74442 boda
Mire se spustio jednu poziciju na ovoj listi u odnosu na prošlu godinu, tj. izgubio je prvo mjesto, ali to ne znači da se desio pad u njegovoj igri, nego samo da je Džeko došao nešto više do izražaja na međunarodnom nivou, tačnije u evropskim utakmicama. Pjanić je generalno zadržao konstantu u novoj šampionskoj sezoni za Juventus, kojoj je dao statistički doprinos sa pet golova i osam asistencija u prvenstvu. O njegovoj standardnosti i neizostavnosti u igri Stare dame dovoljno govori podatak da je među njegovim saigračima samo Gonzalo Higuain bio više na terenu od njega. Dakle, nije čudo što se špekuliše o njegovom transferu u klubove kao što su Barcelona, Real ili Manchester City, pogotovo ako se zna da s obzirom na godine, on na ovom nivou može igrati sigurno bar još četiri-pet godina. Ja bih ipak više volio da ostane u Juventusu, da vidimo kako će djelovati u timu sa Ronaldom...

1. Edin Džeko (Roma) - 84729 bodova
Iako Džeko važi za globalnu fudbalsku zvijezdu već skoro čitavu deceniju, čini se da ipak nikada do sada nije dobio ovoliku međunarodnu medijsku pozornost kao u proteklom periodu. Tome je prethodila titula najboljeg strijelca Serije A za sezonu 2016/17. Potom je postao jedini čovjek na dunjaluku svih vremena koji je postigao minimalno po 50 golova u tri lige tzv. petice. Ipak, najveću priču je ispisao u Ligi prvaka, gdje je bio glavni predvodnik Rome na putu do neočekivanog polufinala. Tresao je mreže velikih protivnika kao što su Chelsea, Barcelona i Liverpool. Na kraju je izabran u idealni tim Lige prvaka za sezonu 2017/18. Još prije toga, na prelazu kalendarskih godina, The Guardian ga je stavio na 43. mjesto među najboljim fudbalerima u prethodnoj godini, što je prvi put da se neki naš igrač nađe u top 50 na toj listi. Bez obzira što mu ova sezona nije bila toliko golgeterski plodonosna kao ona prethodna (ukupno 16 golova u Seriji A), mislim da Džeko bez ikakve sumnje zaslužuje da bude na čelu ove liste. Zimus sam se nadao da će preći u Chelsea, ali sada mislim da je napravio dobru stvar što to nije uradio...

[parappa]

Hvala na trudu @cyprus... Fino napisano
Ima li nešto slično za ove mlađe igrače koje javnost manje prati?

[SSemir]

Iznenadio sam se kad sam procitao da je ibisevic imao samo 32 nastupa za reprezentaciju.
Bravo za cyprus, priznajem da sam odustao od citanja one njegove liste sa olimpijade ali ovu sam ispratio

[cyprus]

Iznenadio sam se kad sam procitao da je ibisevic imao samo 32 nastupa za reprezentaciju.
Bravo za cyprus, priznajem da sam odustao od citanja one njegove liste sa olimpijade ali ovu sam ispratio

Čuj 32 Koji mi je q Ispravka netačnog navoda - 83 nastupa

Odoh ispravit...

@parappa - nekih mladih ima i na ovoj listi... One ostale je teško rangirat, posebno mislim na one što tek čekaju priliku u seniorskim timovima...

[cyprus]

Evo zbog bolje preglednosti, čitava lista na jednom mjestu...

1. Edin Džeko (Roma) - 84729 bodova
Iako Džeko važi za globalnu fudbalsku zvijezdu već skoro čitavu deceniju, čini se da ipak nikada do sada nije dobio ovoliku međunarodnu medijsku pozornost kao u proteklom periodu. Tome je prethodila titula najboljeg strijelca Serije A za sezonu 2016/17. Potom je postao jedini čovjek na dunjaluku svih vremena koji je postigao minimalno po 50 golova u tri lige tzv. petice. Ipak, najveću priču je ispisao u Ligi prvaka, gdje je bio glavni predvodnik Rome na putu do neočekivanog polufinala. Tresao je mreže velikih protivnika kao što su Chelsea, Barcelona i Liverpool. Na kraju je izabran u idealni tim Lige prvaka za sezonu 2017/18. Još prije toga, na prelazu kalendarskih godina, The Guardian ga je stavio na 43. mjesto među najboljim fudbalerima u prethodnoj godini, što je prvi put da se neki naš igrač nađe u top 50 na toj listi. Bez obzira što mu ova sezona nije bila toliko golgeterski plodonosna kao ona prethodna (ukupno 16 golova u Seriji A), mislim da Džeko bez ikakve sumnje zaslužuje da bude na čelu ove liste. Zimus sam se nadao da će preći u Chelsea, ali sada mislim da je napravio dobru stvar što to nije uradio...

2. Miralem Pjanić (Juventus) - 74442 boda
Mire se spustio jednu poziciju na ovoj listi u odnosu na prošlu godinu, tj. izgubio je prvo mjesto, ali to ne znači da se desio pad u njegovoj igri, nego samo da je Džeko došao nešto više do izražaja na međunarodnom nivou, tačnije u evropskim utakmicama. Pjanić je generalno zadržao konstantu u novoj šampionskoj sezoni za Juventus, kojoj je dao statistički doprinos sa pet golova i osam asistencija u prvenstvu. O njegovoj standardnosti i neizostavnosti u igri Stare dame dovoljno govori podatak da je među njegovim saigračima samo Gonzalo Higuain bio više na terenu od njega. Dakle, nije čudo što se špekuliše o njegovom transferu u klubove kao što su Barcelona, Real ili Manchester City, pogotovo ako se zna da s obzirom na godine, on na ovom nivou može igrati sigurno bar još četiri-pet godina. Ja bih ipak više volio da ostane u Juventusu, da vidimo kako će djelovati u timu sa Ronaldom...

3. Senad Lulić (Lazio) - 61742 boda
Dok se za oproštaj Medunjanina, pa i Ibiševića može reći da su djelomično očekivani i razumljivi, Lulićevo 'zbogom' reprezentaciji nas je sve iznenadilo. Ovaj Džekin vršnjak nije niti toliko star, niti je primjetna neka izrazita silazna putanja u njegovoj karijeri, a još uvijek nisu do kraja stasale ni njegove alternative za poziciju lijevog krila u našem A timu. Dakle - falit će nam Lulić, to je sigurno, bez obzira što nismo uvijek bili zadovoljni onim što je pokazivao u reprezentaciji. Njegov brojač je stao na 57 nastupa i četiri gola za reprezentaciju, ali je jasno da njegov glavni doprinos ne treba tražiti u golovima, nego asistencijama (iako taj precizan podatak nemam). Šta reći - hvala i njemu. Za Lazio, čiji je kapiten, ove godine je odigrao blizu nivoa ranijih sezona (možda ipak nešto slabije) - postigao je tri gola i upisao šest asistencija. Svojevrsnu mrlju će ostaviti crveni karton kojeg je dobio u odlučujućem susretu borbe za mjesto u Ligi prvaka, kojim je pomogao protivnicima iz Intera da dođu do potrebne im pobjede...

4. Sead Kolašinac (Arsenal) - 48594 boda
Od svih naših reprezentativaca, Kolašinac je u protekloj sezoni imao vjerovatno najveću amplitudu. Kao što znamo, prošlo ljeto je ostvario transfer u Arsenal, a početak mu je bio kao iz snova. U Community Shieldu je na debiju postigao izjednačujući gol protiv Chelsea, te je tako dao krucijalni doprinos osvajanju ovog simboličnog naslova za svoj novi klub. Odmah je postao ljubimac navijača, koji su ga počeli zvati Tenk i usput ga proglasili igračem mjeseca augusta u Arsenalu. Sa odličnim igrama je nastavio i u narednim mečevima, te je nagrađen i titulom Arsenalovog igrača mjeseca u oktobru. Oduševljenje među navijačima Arsenala i javnosti na Otoku je išla dotle da su neki dovođenje Kolašinca proglašavali transferom decenije za Arsenal. Međutim, nakon toga je uslijedio veliki pad forme, gotovo do neprepoznatljivosti. Tome su djelomično doprinijele i Wengerove rotacije. Inače, Wenger mu je bio namijenio ulogu dosta ofanzivnog beka, a stiče se dojam da i pored pet postignutih golova u svim takmičenjima, Seo baš i nije najbolje odgovorio tom zadataku. Na kraju je ovo ispala još jedna razočaravajuća sezona za Arsenal (šesto mjesto u prvenstvu i ispadanje u polufinalu Europa lige)...

5. Asmir Begović (Bournemouth) - 46768 bodova
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da ovo nije bila baš sjajna sezona za našeg golmana, obzirom da će ostati obilježena sa nekoliko kikseva, zbog kojih je njegov Bournemouth ispustio neke bodove. Međutim, njegov trener cijelo ovo vrijeme ima neupitno povjerenje u njega, i to ne bez razloga. Naime, bilo je utakmica u kojima je Asmir i spašavao svoj tim, upisavši usput šest tzv. cleen sheetova, čime je dao svoj doprinos glatko izborenom opstanku u ligi. Razumije se, nije to neka brojka, ali treba uzeti u obzir da i odbrana Bournemoutha ove sezone često nije bila na nivou zadataka. Ono što je najvažnije za Begovića je činjenica da se vratio na go nakon sezone koju je presjedio na klupi Chelseaja, te da je branio u svim prvenstvenim utakmicama, ne dozvolivši svojoj rezervi, iskusnom Arturu Borucu, da upiše niti jedan minut. Sve kad se zbroji, ovo je bila jedna osrednja sezona za našu jedinicu - nije baš bila na nivou njegovih sjajnih partija u Stokeu, ali nije ni naročito loša. Sa druge strane, ne raduje to što se čini da je ponovo počeo birati reprezentativne utakmice u kojima će nastupiti...

6. Ervin Zukanović (Genoa) - 37370 bodova
O Zuki se nije puno pričalo, ali on je odradio jednu dosta dobru sezonu. Prema nekim ocjenama i komentarima, bio je jedan od najpouzdanijih igrača Genoe u minuloj sezoni, iako je i on imao crnih dana, kao npr. u aprilu protiv Rome, kada je postigao autogol. Bez obzira na to, bio je jedan od najstandardnijih igrača svoje ekipe (treći po minutaži), što dovoljno govori o kvaliteti njegovih nastupa, pogotovo ako se zna da je Genoina odbrana generalno pružala solidne partije. Genoa je na kraju bila plasirana u donji dio tabele, ali blizu zlatnoj sredini. Ipak, Zukanović je neslavno završio sezonu - u 36. kolu je dobio crveni karton i suspenziju zbog nasrtaja na sudiju, iako se u tom momentu uopšte nije nalazio u igri. Znajući njegov temperament, ne bi nas ovo trebalo začuditi...

7. Edin Višća (Istanbul Başakşehir) - 33251 bod
Unazad pet godina, za svaku se u pogledu Višće može napisati jedno te isto, meni više dosadilo. Opet je 'pokidao'. Ubjedljivo najbolji asistent turske Superlige (15 asistencija), na šta je pridodao i devet golova. Briljirao je u brojnim utakmicama, ali posebno je ostala dojmljiva ona protiv Karabukspora u januaru, kada je u manje od 25 minuta upisao dva gola i dvije asistencije. Zabijao je i na evropskoj sceni (tri gola u Europa ligi), ali njegova Čuništa su ipak najviše bila ponosna na het-trik za reprezentaciju protiv Južne Koreje. Više mi ne preostaje ništa drugo, nego da ponovo postavim pitanje: šta se to još treba desiti da bi ovaj momak otišao u neku jaču ligu? Inače, njegov Başakşehir je dobar dio sezone proveo na prvom mjestu, ali zbog par kikseva pri kraju, u konačnici su ispustili i drugu poziciju, odnosno plasman u pretkolo Lige prvaka...

8. Vedad Ibišević (Hertha Berlin) - 32825 bodova
Vedatorov reprezentativni skor - 28 golova u 83 nastupa. Između ostalog, pripadaju mu i ona dva historijska pogotka - kvalifikacijski u Kaunasu, koji nas je odveo u Brazil, te onaj protiv Argentine na Marakani, naš prvi na svjetskim prvenstvima. Proteklu sezonu ćemo pamtiti puno više po tome što je rekao 'zbogom' reprezentaciji, nego po stvarima koje je uradio na terenu. Bilo kako bilo, hvala mu za sve, posebno za navedena dva gola. Nije ga uvijek išlo, ali volja, zalaganje i ljubav prema reprezentaciji i državi mu se nikada nisu mogli spočitati. Što se tiče protekle sezone, ona je bila obilježena golgeterskim postovima. Najprije je 'postio' od aprila do novembra. Zatim je u kratkom periodu postigao četiri gola, te između ostalog oduševio u utakmici protiv Kölna, pa se u javnosti odnekuda pojavila glasina da je Bayern zainteresiran da ga dovede u svoje redove. Međutim, onda je opet uslijedio golgeterski post od pet mjeseci. Pri kraju prvenstva je ipak malo popravio dojam sa još dva pogotka, ali generalno ovo je bila ne baš sjajna sezona za našeg, sada već bivšeg napadača. Njegova Hertha je završila u sredini tabele...

9. Toni Šunjić (Dinamo Moskva) - 32100 bodova
Oni koji su otpisali Tonija iz reprezentacije i ozbiljnog fudbala, mislim da će morat pričekat bar još neko vrijeme. Naime, nakon razočaravajuće sezone 2016/17 u Stuttgartu i Palermu, Šunjić je spakovao kofere i otišao opet put istoka, sada u Moskvu, potpisavši za tamošnji Dinamo. Iako je ovaj nekadašnji velikan daleko od nekadašnjeg sjaja iz sovjetskog perioda, riječ je o klubu koji i dalje ima određen ugled u Rusiji. Šunjića su doveli kao jedno od većih pojačanja za njihovu povratničku sezonu u najviši rang ruskog fudbala, i mislim da se nisu pokajali. Dinamova odbrana se u minuloj sezoni činila kao bolji dio tima, a upravo Šunjić je bio njena najvažnija poluga. Napad je ipak zakazao, o čemu dovoljno govori i činjenica da je Šunjić kao štoper bio četvrti najbolji strijelac ekipe (tri gola), te zbog toga Dinamo nije mogao dalje od osmog mjesta, ali nije ni to loše...

10. Gojko Cimirot (Standard Liege) - 28439 bodova
Cimirot nastavlja sa progresom u svojoj karijeri i vjerujem da je sazrio da preuzme ozbiljniju ulogu u našoj reprezentaciji. Znamo da on ne postiže golove baš često, ali kada zabije, to obično bude eurogol. Jednim takvim je praktično i otvorio sezonu iza nas u dresu PAOK-a (protiv ukrajinskog Olimpika u pretkolu Europa lige). Time je najavio odličnu jesen, kada je sa svojim klubom istakao ozbiljnu kandidaturu za naslov prvaka u Grčkoj. Zahvaljujući odličnim partijama, uvršten je u idealni tim polusezone u grčkoj ligi. To je dovelo do povećanog interesa brojnih evropskih klubova, uključujući i neke njemačke, ali na blago iznenađenje domaće javnosti, Cimirot je zimus prešao u belgijski Standard. Iako je na prvi pogled ova odluka bila i pomalo upitna, u konačnici se pokazala odličnom. Gojko je sjajnu formu nastavio i u Belgiji, te je pomogao Standardu da značajno podigne nivo svoje igre i završi na drugom mjestu u prvenstvu...

11. Sanjin Prcić (Rennes) - 26044 bodova
Prcićeva sezona se može okarakerisati kao uspješna. Njegov Rennes je završio na dosta dobrom petom mjestu na tabeli, a naš veznjak je drugu sezonu zaredom uspio naći svoje mjesto u standardnoj postavi kluba iz Bretanje, usprkos povredi zbog koje je odsustvovao u značajnom dijelu prve polusezone. Nakon što se oporavio, u 2018-toj godini je propustio samo jedan susret. Kao i ranijih sezona, osnovna statistika mu nije baš za zabezeknuti se (jedan gol i tri asistencije u prvenstvu), ali očigledno je da se njegov doprinos igri Rennesa ogleda na neki drugi način, budući da su pohvale bile znatno češće od kritika na njegov račun. Vrijedi spomenuti i da je u kupu postigao gol jednoj od najskupljih ekipa današnje - PSG-u, ali su na njegovu žalost Parižani ipak izašli kao pobjednici. Na kraju, usprkos svemu nabrojanom, Prcić je ovog ljeta napustio Rennes i trenutno pregovara sa različitim klubovima oko budućeg angažmana. Najzvučnije ime je Valencia...

12. Ognjen Vranješ (AEK Athina) - 22165 bodova
Nakon što su ga mnogi otpisali iz konteksta nekih ozbiljnih dostignuća u karijeri prije nekoliko godina, ista se počela kretati uzlaznom putanjom, koja je nastavljena i u ovoj sezoni. Napokon je prekinuta dominacija Olympiakosa u Grčkoj, tako što je AEK nakon dugog čekanja ponovo došao do titule, a svoj značajan doprinos na tom pohodu je dao i naš Vranješ. Naravno, i u ovoj sezoni je njegov burni temperament došao do izražaja - zaradio je pregršt kartona, ulazio u razne konfliktne situacije, a kao vrhunac se desio i njegov fizički sukob sa vlastitim trenerom. Ipak, ništa od toga nije uspjelo da ga omete u veoma dobroj formi. Kao kuriozitet će ostat upisan i njegov prvenstveni het-trik protiv Xanthija, obzirom da je prava rijetkost da odbrambeni igrač ostvari nešto poput toga. Ognjenu je u toj utakmici trebalo manje od pola sata da tako izrešeta mrežu protivničkog golmana. Na kraju sezone mu se ostvarila i želja koju je dugo iskazivao - prelazak iz Grčke u Belgiju, tačnije u veliki Anderlecht...

13. Ermin Bičakčić (Hoffenheim) - 22146 bodova
Još jedan paradoks - Hoffenheim je u sezoni iza nas ostvario najveći uspjeh u svojoj historiji - treće mjesto u Bundesligi, a Bičakčić je istovremeno imao svoju naslabiju sezonu u redovima ovog kluba, otkad je 2014. godine stigao u Sinsheim. Jednostavno je ispao iz forme, upisao mršavih devet nastupa, u kojima je imao još mršaviji učinak, što je dovelo do toga da ovog ljeta traži novi klub. Treba napomenuti da su tome doprinijele i povrede, sa kojima se dosta mučio u proteklih godinu dana. Nažalost, nećemo ga gledati u Ligi prvaka, a kao najvjerovatnija sljedeća destinacija za njega se spominje Turska, tačnije Trabzonspor...

14. Izet Hajrović (Dinamo Zagreb) - 21613 boda
Izet se već predugo vremena traži (praktično još od odlaska iz Grasshoppersa) i izgleda nikako da se nađe. Protekle zime je završila njegova saga u Werderu, gdje je bio dosta dobro plaćen, a zauzvrat je pokazivao vrlo malo. Tokom jeseni nije započeo niti jednu utakmicu u startnoj postavi Werdera, a šansu je dobivao sa klupe uglavnom u utakmicama u kojima je njegovom klubu trebao preokret u igri. Nažalost, Izo ga nije donio niti jednom. Nakon što se našao na izlaznim vratima u Bundesligi, kao veliko pojačanje ga je doveo zagrebački Dinamo. Nažalost, ni u Maksimiru nije ostvario ono što se od njega očekivalo (bar ne dosad). Niti jedan pogodak i samo tri asistencije nisu baš statistika jedne od najglasnije najavljenih Dinamovih akvizicija u posljednjih nekoliko godina. Naravno, nije da nije pokazao baš ništa, bilo je tu i solidnih partija, ali opšti dojam je ostao nekako blijed. Umjesto toga, on i njegova supruga su punili redove tabloida u Hrvatskoj. Al eto, možda je ovaj večerašnji gol najava neke značajne prekretnice...

15. Zoran Kvržić (Rijeka) - 17737 bodova
Visok plasman Kvržića na ovoj listi je najveće iznenađenje, čak i za mene kao kreatora iste. Objašnjenje koje mogu ponuditi uz to je činjenica da HNL trenutno kotira dosta solidno u evropskim okvirima, a Rijeka sa druge strane kotira dobro u HNL-u. Zapravo, može se reći da ovo i nije bila loša sezona za našeg igrača poniklog u okolini Doboja. Nakon tri uzastopne sezone u kojima nije pronalazio svoje mjesto u viziji Matjaža Keka, te je shodno tome išao na posudbe, opšta rasprodaja Rijekinih igrača iz prethodne šampionske generacije je otvorila mjesto našem bivšem/povremenom reprezentativcu da se izbori za svoje mjesto u timu. On je to u jesenjem dijelu sezone radio prilično solidno, da bi na proljeće ipak češće sjedio na klupi, s tim da je i tada znao upisati poneki dobar nastup nakon ulaska sa klupe u igru. Tako je npr. svojim golom protiv Istre donio Rijeci jednu od presudnih pobjeda u borbi za drugo mjesto na tabeli...

16. Ibrahim Šehić (Qarabag) - 16666 bodova
Ovo je bila sezona karijere za našeg drugog golmana, o čemu dovoljno govori i činjenica da se javila diskusija u javnosti o tome da li Šehić možda zaslužuje i da postane prvi golman našeg najjačeg tima. Ponovo je sa Qarabagom počistio konkurenciju u Azerbejdžanu, ali to nije nikakva novost. Ono što jeste novost je prvi historijski plasman azerbejdžanskog prvaka u grupnu fazu Lige prvaka. To je bila odlična pozornica za Šehu da se iskaže, što je on bez sumnje i uradio. Stajao je na golu autsajdera protiv izrazito teških protivnika kao što su Chelsea, Roma i Atletico. Samo je protiv Chelseaja bio uglavnom nemoćan, ali je u ostalim mečevima bio prava frustracija za protivničke napadače. Posebno se to odnosi na duele protiv velikog Atletica, koji osminu finala nije vidio upravo zahvaljujući našem golmanu. Šehić je na kraju upisao najviše odbrana u grupnoj fazi takmičenja, te su ga neki proglasili za najboljeg golmana u jesenjem dijelu Lige prvaka. Zbog toga su se mnogi nadali da bi Šehić mogao ostvariti transfer u neku od najjačih evropskih liga (najviše se spominjala Serie A), ali je na kraju svoj potpis ipak stavio na ugovor sa turskim Erzurumsporom...

17. Rade Krunić (Empoli) - 16203 boda
Rade je ovom sezonom pokazao da definitivno nije slučajno dospio u Italiju, te da interes brojnih klubova iz Serije A za ovog veznjaka Empolija nije bezrazložan. Njegov Empoli je apsolutno izdominirao Seriju B, te se zasluženo vraća u najviši rang italijanskog fudbala. To znači da će Rade ponovo nastupati na velikoj sceni, čak i ako ne realizira transfer u neki jači klub, što je svakako dobra vijest za našu reprezentaciju. U protekloj sezoni se učvrstio kao jedan od nosilaca igre svog tima, i to nije prošlo nezapaženo. Mislim da je konačno došlo vrijeme da se Kruniću da prava prilika u reprezentaciji. Ako nastavi sa ovakvim igrama, Prosinečki će to teško moći ignorisati...

18. Smail Prevljak (Mattersburg) - 16168 bodova
Prevljak je najbolje plasirani debitant na ovoj listi, i više nego zasluženo. Ono što smo iščekivali od njega već nekoliko sezona, konačno smo dobili ove godine - momak je naprosto eksplodirao u golgeterskom pogledu. Poznato je da je on član Salzburga, najjače austrijske ekipe, u kojoj dosad nije uspijevao da dobije adekvatnu šansu zbog jake konkurencije. Međutim, odlazak na posudbu u Mattersburg se ispostavio kao pravi potez. Doduše, na jesen to i nije djelovalo pretjerano sjajno, ali u proljetnom dijelu je počeo zabijati utakmicu za utakmicom, ponekad i više puta (npr. het-trik protiv Admire). Na kraju je sezonu završio na trećem mjestu liste strijelaca u prvenstvu, sa 16 golova. Mattersburgu je pomogao da se domogne sigurne sredine tabele, a za nadati se da će u novoj sezoni konačno dobiti pravu šansu u Salzburgu...

19. Danijel Miličević (Metz) - 15878 bodova
Ovo je bila prilično paradoksalna sezona za našeg (vjerovatno bivšeg) reprezentativca. Naime, iako je konačno zaigrao u jednoj od liga petice, ovo se zapravo može ocijeniti kao jedna od njegovih najslabijih sezona ikada. U reprezentaciji je pokazao vrlo malo, iako je bivši selektor od njega očekivao dosta, ali se ne može osporiti da je bio jedan od najboljih igrača Genta u ranijim sezonama. U protekloj sezoni se to međutim promijenilo sa dolaskom novog trenera Vanderhaegea. Danijel se jednostavno nije uklapao u njegovu viziju, tako da je novembar i decembar presjedio na klupi, na šta naš igrač nije navikao, budući da je u dosadašnjoj karijeri praktično uvijek bio standardni prvotimac svojih klubova. Kao rješenje za novonastalu situaciju se ukazala posudba u Metz, koji je bio zakucan za dno francuske lige. U Miličeviću su tamo vidjeli jedno od pojačanja koje je trebalo da donese preokret, ali se to baš i nije desilo, usprkos tome što su početne njegove partije bile obećavajuće, uz nekoliko asistencija i izborenih penala. Kasnije blijede igre su dovele do toga da izgubi mjesto i u timu Metza, koji je na kraju i ispao iz lige. Naš igrač se potom vratio u Belgiju, ali ne u Gent, nego Eupen, svoj nekadašnji klub...

20. Muhamed Bešić (Middlesbrough) - 15764 bodova
Bešić ima interesantnu sezonu iza sebe, koja se može shvatiti kao njegov svojevrsni comeback. Ipak, i u tih godinu dana je bilo vidljivo koliko su i dalje prisutne oscilacije u njegovim igrama, što se može shvatiti kao posljedica povreda iz prethodnog perioda, ali i nestabilne psihe. Prva polusezona u Evertonu je bila ništa drugo nego očaj. Bešić često nije imao mjesto ni na klupi, a u onim rijetkim slučajevima kada bi dobio priliku da igra nije pokazivao ništa. Uslijedila je posudba u Championship, tačnije u solidni Middlesbrough, gdje se sve okrenulo. Našem igraču nije mnogo trebalo da pokaže kakva je klasa kada ga ide. Dojam o fantastičnom proljeću je donekle pokvario u utakmici play-offa za povratak u Premier ligu, gdje je ponovo bio prilično loš protiv Aston Ville, koja je u konačnici i izašla kao pobjednik. Međutim, u M'Borou su ga htjeli zadržati, što je pitanje koje je još aktuelno, iako se Bešić trenutno nalazi na pripremama sa Evertonom...

21. Deni Milošević (Konyaspor) - 15093 bodova
Nakon što je 2016. godine završio na nevjerovatnom trećem mjestu u turskoj Super ligi, Konyaspor se u protekle dvije sezone nalazi u velikom padu. Prošle godine su završili u sredini tabele, a ove su jedva sačuvali prvoligaški status. Ipak, dobra vijest za nas je to što se naš Deni Milošević uspio izboriti za mjesto u veznom redu ovog kluba te postati praktično nezamjenjiv. Naravno, kao i cijela ekipa, imao je oscilacija u igri tokom proteklih godinu dana, ali je ostavio sveukupno pozitivan dojam. Postigao je i neke krucijalno važne golove, među kojima je i onaj iz oktobra prošle godine nad direktnim konkurentom u borbi sa opstanak - Osmanlisporom, za pobjedu od 1:0. Deni je na taj način privukao interesovanje i velikog Fenerbahçea (iako nije došlo do transfera), a u međuvremenu je i debitovao za reprezentaciju...

22. Bojan Nastić (Genk) - 15093 boda
Evo jedan igrač o kojem se ne zna baš puno, jer je u našu reprezentaciju došao nekako na mala vrata, bez velike pompe (kako to inače bude, kada je riječ o novim imenima). Za one koji ne znaju, riječ je o lijevom beku rođenom u Vlasenici, koji je prošao mlade selekcije Srbije, ali je na poziv Roberta Prosinečkog odlučio promijeniti sportsko državljanstvo i zaigrati za nas. Debi je imao protiv Crne Gore. Još se relativno mlad - ima 24 godine. Od kada je prešao iz Vojvodine u Genk prije dvije godine, protekla polusezona je bila najbolja za njega. Konačno se ustabilio u prvoj postavi ovog solidnog belgijskog kluba, koji je izborio izlazak u Evropu. Time je stvorio osnovu za dalji napredak u karijeri, a u reprezentaciji trenutno kotira kao najvjerovatnija prva zamjena za Kolašinca...

23. Haris Medunjanin (Philadelphia Union) - 14611 bodova
Svi mi sa Alipašina smo u djetinjstvu non-stop igrali lopte, tek poneko je zaista postao fudbaler, a Haris Medunjanin slovi kao Alpašinac koji je uz Elvira Baljića najdalje dogurao u svijetu fudbala (valjda zato što ga je rat sa Alipašina odveo u Holandiju). Pamtit ćemo ga kao člana naše zlatne generacije, one koja je igrala u Brazilu. Nije bio među najistaknutijim imenima iste, ali njegova uloga nije ni zanemarljiva. Upisao je 60 reprezentativnih nastupa i postigao devet golova (uglavnom lijepih) - nije malo. Početkom ove godine je rekao zbogom reprezentaciji, reklo bi se na vrijeme, zbog čega je ga posljednji put spominjem u ovoj svojoj "rubrici". Hvala mu za sve što je uradio. Inače, još uvijek je jedan od najboljih igrača Philadelphije u MLS-u...

24. Riad Bajić (Istanbul Başakşehir) - 14357 bodova
Prošlo ljeto nas je obradovao Riadov transfer u Udinese, ali tamo se nažalost nije uspio nametnuti. U toku prve polusezone je u igru ušao u tek pet susreta, istina protiv velikana kao što su Juventus, Roma, Napoli i Milan (uz još Cagliari), ali nije imao nikakvog ofanzivnog učinka. Zbog toga ga je klub sa sjevera Italije odlučio poslati na posudbu. Zimus se vratio u Tursku, ali ne u Konyaspor, nego se pridružio Višći u Başakşehiru. Nažalost, i ovdje je imao dosta problema da izbori svoje mjesto u početnoj postavi, ali je za razliku od vremena u Udineseu, bio kudikamo opasniji za protivnički gol onda kada bi dobio priliku. U konačnici je postigao tri gola, ali time nije uspio pomoći svom timu da se domogne historijskog naslova. Nedavno smo saznali da će i narednu godinu igrati na Bosforu, pošto su u Udineseu odlučili produžiti vrijeme njegove posudbe. Ja se ipak nadam da mu sama činjenica da se našao na terenu protiv italijanskih velikih klubova neće biti vrhunac karijere...

25. Amer Gojak (Dinamo Zagreb) - 14300 bodova
Najmlađi član naše kolonije u Dinamu iz sezone u sezonu napreduje malim, ali sigurnim koracima. U Dinamu je od 2015. godine, i svaku godinu do sada je dobivao sve više prilike da igra. Takav trend je nastavljen i u protekloj sezoni, u kojoj se 14 puta našao u startnoj postavi Modrih u HNL-u. Neke manje povrede koje je imao su doprinijele da mu minutaža u proljetnom dijelu bude manja nego u jesenjem, ali djeluje da mu forma nije dugoročno narušena. Ovaj veznjak je u minuloj sezoni postigao jedan gol za Dinamo, kojim je svom klubu donio gostujući pobjedu iz Koprivnice, te je upisao i nemali broj asistencija. Međutim, sezonu je okončao crvenim kartonom protiv Rudeša...

26. Mato Jajalo (Palermo) - 14099 bodova
Ovaj 30-godišnjak je proteklu sezonu proveo u Seriji B, igrajući za Palermo u kojem se već od ranije prilično udomaćio. U maratonskoj sezoni drugog ranga talijanskog klupskog fudbala, Jajalo je upisao čak 39 nastupa, među kojima je u većini odigrao svih 90 minuta. Dakle, mora se pohvaliti njegova fizička sprema. Na svoj konto je stavio jedan gol i pet asistencija, ali njegov doprinos igri sicilijanskog kluba je bio veći nego što statistika govori. Za razliku od ranije sezone, kada je okarakterisan kao jedan od igrača koji su najviše podbacili u ispadadnju Palerma iz Serije A, u protekloj godini su bili prilično zadovoljni Matinim nastupima. Na kraju je Palermu malo nedostajalo da se ekspresno vrati u najviši rang, ali poraz od Frosinonea u doigravanju ih je ipak spriječio u tome...

27. Samir Memišević (Groningen) - 13768 bodova
Iako je osvojio nešto manje bodova na ovoj listi nego prošle godine, Memiševićeva karijera se nastavlja kretati uzlaznoj putanjom. Razlog za manji broj bodova leži u činjenici da Groningen u protekloj sezoni nije baš oduševio, pa je završio u donjem dijelu tabele, ali za našeg igrača se uglavnom mogu čuti riječi hvale. Tako je npr. čak pet puta je u toku sezone bivao izabran u tim kola holandske lige. Sada se čini se došlo vrijeme da se napravi korak dalje u kontekstu prelaska u neki jači klub. Dosta se govorilo o transferu u Galatasaray, što je i Samirova velika želja, ali do realizacije istog još uvijek nije došlo...

28. Armin Hodžić (Dinamo Zagreb) - 13650 bodova
Ovo je bila nešto lošija sezona za Aru, posebno u poređenju sa prethodne dvije. Na jesen je i bilo relativno dobro, mada ni tada nije uspijevao da uhvati kontinuitet, pa je bio u svojevrsnoj rotaciji prvotimac/džoker. I pored toga je uspio postići šest golova, što je za jednu polusezonu pristojan učinak. Međutim, tokom zimskog prelaznog roka u Dinamo stiže Mario Gavranović, švicarski reprezentativac, za kojeg je u startu bilo jasno da će biti jaka konkurencija našem napadaču, a koji je, ispostavit će se, i dobio prednost. Nažalost, Hodžiću nisu pomogle ni dobro odigrane pripremne utakmice, budući da je većinu utakmica u drugoj polusezoni odgledao sa klupe, tako da do kraja prvenstva nije više postigao niti jedan gol...

29. Tomislav Tomić (Olimpija Ljubljana) - 12325 bodova
Iako se Tomićev prošlogodišnji prelazak iz Zrinjskog u ljubljansku Olimpiju ne čini kao spektakularan transfer, zapravo se pokazao kao pun pogodak. U ekipi koju je u protekloj sezoni vodio igor Bišćan je dobio dosta defanzivnu ulogu, kojoj je odgovorio u najboljoj mogućoj mjeri, te sasvim sigurno spada među zaslužne igrače za razbijanje dominacije Maribora u Sloveniji, ostvareno kroz osvajanje duple krune. To je Tomiću zapravo bio treći osvojeni naslov prvaka u nizu. Zimus je debitovao i za reprezentaciju, ali da bi učvrstio taj status, mislim da će ipak morati napraviti bar još jednu stepenicu na više u odnosu na igranje u Sloveniji...

30. Kenan Kodro (Grasshoppers) - 10630 bodova
Iako je imao dobrih momenata u protekloj sezoni, ista će ostat obilježena razočarenjem kada je u pitanju dokazivanje Kodre juniora na bundesligaškom nivou. Svi smo vjerovali da se Kenan može nametnuti u klubu kao što je Mainz, ali se to nažalost nije desilo. U jesenjem dijelu je ostvario prilično malu minutažu, sa samo dva započetna meča u prvoj postavi i bez postignutih golova. Tokom januara je proslijeđen na posudbu u švicarski Grasshoppers, kojem baš i ne cvatu ruže u zadnje vrijeme. Tu je već naš napadač proradio, ali treba imati na umu da je riječ o znatno slabijem nivou od Bundeslige. Iako je igrao samo jednu polusezonu, uspio je postati najbolji golgeter ciriškog tima u čitavoj sezoni. Postigao je sedam golova, a posebno je ostao upečatljiv njegov het-trik protiv Lugana. Na kraju sezone se vratio u Njemačku, ali tu nije dugo ostao. Odnedavno je član slavnog danskog kluba Kobenhavna...

31. Jasmin Mešanović (Maribor) - 10227 bodova
Protekla sezona je bila dosta zanimljiva za Maribor, ali na njihovu nesreću u veoma neizvjesnoj završnici domaćeg prvenstva, titula je otišla Olimpiji. Osim toga, igrali su i grupnu fazu Lige prvaka, u kojoj su, ako se izuzme domaći debakl protiv Liverpoola, ostavili pristojan dojam. U tome svemu, naš Mešanović je imao dvije dosta različite polusezone. Onu jesenju je odigrao na dosta dobrom nivou. Zbog zahtjevnosti igranja na tri kolosjeka, imao je više prostora u udarnoj postavi, tako da je u prvenstvu bio manje-više standardan, postigavši šest golova, od kojih su neki donijeli i važne bodove njegovom timu. Ipak, najsjajniji momenat njegove dosadašnje karijere je gol u Moskvi protiv Spartaka u Ligi prvaka, kojim je unesrećio brojne kladioničare širom svijeta, a Mariboru donio neočekivan bod sa gostovanja, i to nakon što je ušao kao džoker sa klupe. Proljetni dio je bio ipak manje spektakularan. Zbog povrede koljena je ispao iz forme, te shodno tome i manje igrao, ali je i na proljeće znao zabljesnuti u nekoliko utakmica, dodavši još dva gola svom saldu. U međuvremenu je uspio pomalo naljutiti našu javnost, obzirom da je odbio da sa reprezentacijom ide na američku mini-turneju, jer se želio posvetiti učvršćivanju svoje pozicije u Mariboru...

32. Edin Cocalić (Mechelen) - 10058 bodova
Mechelen ima prilično lošu sezonu iza sebe, u kojoj su kao posljednjeplasirani ispali iz najjače belgijske lige. Shodno tome se očekivalo da Cocalić napusti klub u kojem igra već nekoliko sezona i potraži bolji angažman, obzirom da se opet pokazao kao jedan od pouzdanijih članova standardne postave Mechelena. Međutim, na kraju sezone je postigao dogovor o produženju saradnje sa aktuelnim klubom, tako da će od jeseni nastupati u drugoj ligi. Time su mu vrata reprezentacije vjerovatno postala zatvorena. Treba još dodati da je ove sezone bio nervozniji nego inače, zaradivši čak 11 žutih i jedan crveni karton...

33. Dario Đumić (Utrecht) - 9525 bodova
Ovo je bila skoro dijametralno drugačija sezona za ovog našeg igrača od one prethodne. U toj ranijoj sezoni, Đumić je bio član vrlo loše ekipe NEC Nijmegena, ali se u istoj isticao kao praktično jedina svijetla tačka. To mu je donijelo transfer u kudikamo jači Utrecht. Međutim, tamo se nije naigrao. Njegov klub je došao do dosta solidnog petog mjesta u holandskom prvenstvu, ali naš igrač je veći dio sezone presjedio na klupi. Povremeno je čak bio i prekomandovan u drugi tim. Pred kraj sezone je istina uvezao i nekoliko nastupa od prve minute za prvi tim, ali to sveukupno nije dovoljno da promijeni zaključak da se ipak radilo o sporednom igraču Utrechta u protekloj sezoni. Ovog ljeta je ponovo promijenio sredinu - pridružio se Duljeviću u Dynamu iz Dresdena. Vidjet ćemo kako će se snaći u Cvajti...

34. Avdija Vršajević (Osmanlispor) - 9338 bodova
Prošla sezona za Vršajevića nije bila tako dobra kao prethodne. On jeste opet bio važna karika u igri svog Osmanlispora, ali njegov tim je ovaj put imao brojne probleme na terenu, tako da je na kraju i ispao iz najvišeg ranga. U to sivilo se uklopio i naš Avdija, koji se ne može pohvalili nekim sjajnim sveukupnim dojmom, iako je bilo utakmica u kojima je ostavljao solidan utisak. Na kraju sezone je prekinuo saradnju sa sada već drugoligašem iz Ankare, ali nije dugo čekao na novi angažman. Nedavno je potpisao za Akhisarspor, gdje će se ponovo udružiti sa Safetom Sušićem i Elvirom Baljićem. Akhisar će kao iznenađujući osvajač kupa Turske ove godine igrati Europa ligu, tako da mi se čini da svi pravi Bosanci i Hercegovci imaju novi omiljeni tim na evropskoj sceni. Mogao bi se Vršajević možda još malo zadržati i u reprezentaciji...

35. Mateo Sušić (Sheriff Tiraspol) - 8750 bodova
Naš igrač u Pridnjestrovljskoj Republici, pardon Moldaviji, nastavlja da niže uspjeh za uspjehom sa svojim klubom, čiji je usput rečeno i kapiten. Moldavci su u međuvremenu napravili tranziciju kalendara takmičenja sa jesen-proljeće na proljeće-jesen, tako da je prošle jeseni odigrana skraćena verzija prvenstva, u kojoj je naravno Sheriff ponovo uzeo titulu. Od ovog proljeća je krenula nova sezona, a Sheriff je ponovo na najboljem putu ka naslovu. O Mateu nema mnogo vijesti, ali činjenica da propusti rijetko koju utakmicu i da su mu dali kapitensku traku govori o tome da sigurno ne igra loše. Našoj reprezentaciji je zanimljiv prvenstveno zbog deficitarne pozicije na kojoj igra (desni bek), ali bojim se ako predugo ostane u Moldaviji, da nema od njega selameta...

36. Mario Vrančić (Norwich) - 8580 bodova
Ove sezone smo imali čak trojicu igrača u engleskom Championshipu, što ranije nikada nije bio slučaj. Jedan od njih je bio i Mario Vrančić, kojeg je Norwich prošlog ljeta doveo u svoje redove, sa očekivanjem da naš igrač postane jedan od nosilaca igre ovog engleskog kluba. Jesenji dio prvenstva je prošao u dosta varirajućoj formi za Marija, a navijači Norwicha nisu bili baš zadovoljni. Međutim, trener je imao povjerenje u njega, što mu je ovaj vratio u proljetnom dijelu prvenstva mnogo boljim nastupima. Na kraju su ga navijači proglasili za najboljeg igrača Kanarinaca u mjesecu aprilu. Norwich je sezonu završio u sredini tabele, ali ako Vrančić nastavi sa partijama kao što su bile ove proljetne, može se nadati eventualnom povratku u našu A selekciju, bez obzira što su njegovi posljednji reprezentativni nastupi bili prilično loši...

37. Eldar Ćivić (Spartak Trnava) - 6584 boda
Eldar Ćivić je jedno od imena koja obećavaju kada je u pitanju budućnost naše reprezentacije, a posebno je važno to što igra na poziciji lijevog beka, gdje pored Kolašinca nemamo mnogo alternativa. Trenutno je kapiten U-21 tima, koji igra sjajno u posljednje vrijeme, a istovremeno je i član češkog velikana Sparte iz Praga, u kojoj je došao prošlog ljeta. Tokom jesenje polusezone je upisao svega četiri nastupa za praški klub, te je procijenjeno da je bolje da se naš mladi igrač ide kaliti u ekipu gdje bi imao više prostora da igra. Na njegovu sreću, otišao je u slovačku Trnavu, koja je u svojoj historijskoj sezoni bila na putu prema svom prvom trofeju državnog prvaka. Ćivić im je dobrim igrama pomogao u toj namjeri, te se sada pun elana vraća u Spartu, gdje se s pravom može nadati većoj minutaži. Veliki podstrek za njega je bio i poziv Roberta Prosinečkog i prilika koju mu je ukazao u utakmici protiv Južne Koreje, koju je Eldar odradio odlično...

38. Jasmin Burić (Lech Poznan) - 7147 bodova
Još jedan od naših fudbalera koji se u pretekloj sezoni okitio naslovom državnog prvaka sa svojim klubom je i Jasmin Burić. Iako već drugu godinu ne važi za prvog golmana Lecha, on je ovoj tituli dao svoj doprinos. Naime, zbog operacije koljena slovačkog golmana Putnockog, Burić je na golu stajao u 12 utakmica i svoj posao je odrađivao vrlo dobro, primivši u tom periodu samo sedam golova. Moguće je da bi on ostao na golu do kraja sezone, da u martu nije doživio povredu, koja ga je spriječila i da dođe na reprezentativno okupljanje. Iako ista nije bila naročito ozbiljna, bila je dovoljna da našeg golmana ponovo vrati na klupu nakon oporavka. Nažalost, Burića su u karijeri povrede mnogo koštale...

39. Amer Ordagić (Brann) - 6970 bodova
Ovaj veznjak je u Slobodi proveo dvije i po godine, te se u tom periodu profilirao ne samo kao najbolji igrač tuzlanskog kluba, nego i kao jedan od najboljih igrača u Premijer ligi. Već ranije je postalo jasno da je prerastao ovaj nivo i da je njegov skori odlazak u inostranstvo vrlo realna opcija. Kako transferi iz Bosne i Hercegovine u Norvešku nisu baš česti, njegov odlazak u Brann iz Bergena nas je možda i iznenadio, ali daleko od toga da je riječ o lošem transferu, posebno kada se uzme u obzir furiozni početak sezone tog kluba, koji se trenutno nalazi na liderskoj poziciji na tabeli. Nažalost, Amer u Brannu češće sjedi na klupi nego što igra, ali kako je ekipa Branna u posljednje vrijeme upala u krizu forme, možda se uskoro ukaže veća prilika za našeg igrača...

40. Anel Hadžić (Videoton) - 6906 bodova
Jedan od najkritikovanijih igrača iz Papetovog perioda već dvije godine igra u Mađarskoj, i čini se da mu tamo dobro ide. U protekloj sezoni je sa svojim Videotonom u dramatičnoj završnici osvojio šampionsku titulu, sa dva boda prednosti ispred favoriziranog Ferencvarosa. Osim kada je riječ o njegovim patriotski obojenim izjavama i objavama na društvenim mrežama, mediji o njemu ne pišu mnogo, pa se o Hadžićevim igrama u Mađarskoj ne zna mnogo. Ipak, na osnovu statistike možemo zaključiti da se radi o standardnom igraču, koji je u protekloj sezoni postigao čak pet golova i upisao dvije asistencije. Osim toga, klub je odlučio produžiti saradnju sa njim, tako da je evidentno da pruža u najmanju ruku solidne partije u Mađarskoj. Treba spomenuti i njegove zapažene nastupe u pretkolima Europa lige. Inače, sjećam se žustrih rasprava o kvaliteti mađarske lige od prije tri-četiri godine ovdje na forumu. Pitam se kakvi su sada stavovi učesnika tadašnjih diskusija...

41. Sejad Salihović (HSV) - 6793 boda
Već zaboravljeni Sejo Salihović se pomalo neočekivano prošle sezone vratio u Bundesligu, potpisavši za HSV. Na njegovu žalost, ovo je bila najgora sezona tog kluba u historiji, i prva u kojoj je isti ispao iz Bundeslige. Ekipa je imala brojne probleme, nekoliko trenera je promijenjeno, a u tome svemu se ni Salihović nije najbolje snašao. Upisao je ukupno deset nastupa, i to u utakmicama u kojima je njegov tim osvojio ukupno dva boda. Istina, upisao je jedan pogodak i jednu asistenciju, ali daleko je to od zadovoljavajućeg nivoa. Sa dolaskom proljeća je potpuno ispao iz trenerovih kombinacija, te je na kraju sezone i napustio klub, za sada u nepoznatom pravcu...

42. Haris Duljević (Dynamo Dresden) - 6584 boda
Dulja je zasigurno zaslužio bolji plasman na ovoj listi, ali da bi se više popeo na bodovnoj skali mora zaigrati na jačem nivou, ili bar u boljem klubu. Dynamo Dresden se prilično patio u protekloj sezoni Cvajte. Gotovo konstantno je visilo pitanje opstanka, koji je na kraju ipak osiguran (jedva). Međutim, i pored toga se može reći da je ovo bila prilično dobra sezona za našeg reprezentativca. Čak triput je ponio titulu igrača kola, što jasno govori da je u protekloj sezoni bio najbolji igrač kluba sa istoka Njemačke. Uz to je postigao dva eurogola, te podijelio četiri asistencije. Međutim, ni za njega nije išlo sve glatko u proteklih godinu dana. Snalaženje u novoj sredini i timske oscilacije su imale uticaja i na njegovu formu, koja je također bila promjenjiva. Ostat će zapamćena i suspenzija koju je zaradio zbog crvenog kartona i psovki upućenih sudiji...

43. Marijan Ćavar (Eintracht Frankfurt) - 6399 bodova
Početkom ove godine je snažno odjeknuo transfer mladog Marijana Ćavara iz Zrinjskog pravo u Bundesligu, tj. u ekipu Eintrachta, koju je vodio Niko Kovač. Ćavar jeste važio za jednog od najperspektivnijih veznih igrača u domaćem prvenstvu, te je u jesenjem dijelu protekle sezone često nalazio svoje mjesto u startnom timu Plemića, ali je tako brz prelazak u jednu od najjačih liga svijeta zaista bio neočekivan. Naravno, šansu na tom nivou nije lako dobiti, pa je Ćavar na proljeće zaigrao tek u jednoj utakmici, ali kakvoj - protiv Bayerna na Allianz Areni. Posljednju utakmicu prije toga je igrao nekoliko mjeseci ranije protiv Viteza. Sada je aktuelna priča o vjerovatnom njegovom odlasku na posudbu (Poljska kao najvjerovatnija opcija)...

44. Nemanja Bilbija (Zrinjski) - 6159 bodova
Najbolje rangirani igrač iz domaćeg prvenstva na ovoj listi je upravo Nemanja Bilbija. To ne mora nužno značiti da se radi o najboljem igraču u ligi, nego jednostavno o činjenici da je bio neizostavan i krucijalno važan član ekipe koja je osvojila titulu, i to treći put zaredom. To je za Nemanju zapravo četvrti trofej prvaka države. Nema baš mnogo naših igrača koji se time mogu pohvaliti. Bilbija je i ove sezone zabijao (12 golova) i asistirao, ali od tog kvantiteta je važniji kvalitet, odnosno činjenica da je postigao neke golove od presudne važnosti. Tako je recimo svom klubu donio tri boda protiv Sarajeva, Željezničara, te još nekih ekipa, čime je dao možda i najveći doprinos osvajanju nove titule...

45. Kenan Pirić (Zrinjski) - 6066 bodova
Još jedan među onima koji su prekucali našu ligu. U manje od dvije godine, koliko je proveo pod Bijelim brijegom, Pirić je sa Zrinjskim osvojio dvije titule prvaka države. Istovremeno je i dvaput zaredom proglašen najboljim golmanom Premijer lige. Time je, čini se, i zabetonirao svoje mjesto na reprezentativnom spisku. Međutim, sada je na red došla viša stepenica - inostranstvo. Naš mladi golman (23 godine) će predstojeće sezone braniti za Maribor, što mu je šansa da se dalje probije prema većim evropskim klubovima. Kako će tu priliku iskoristiti, ostaje da se vidi...

46. Goran Zakarić (Željezničar) - 5862 boda
Zakarić je sigurno jedna od najboljih akvizicija Željezničara u proteklim godinama. Nakon prve, ne toliko briljantne sezone na Grbavici, u drugoj je zabljesnuo i postao prvo ime u timu Plavih. Ovaj krilni igrač je na kraju podijelio treće mjesto na listi strijelaca u prvenstvu sa 12 golova, a upisao je i nemali broj asistencija. Na kraju je proglašen najboljim igračem Premijer lige za sezonu 2017/18. Njegov ostanak u Željezničaru je malo vjerovatna opcija, a zadnjih dana je vrlo aktuelna priča o njegovom prelasku u Partizan. U svakom slučaju, ovom sezonom je dokazao da je definitivno prerastao domaću ligu...

47. Vedran Kjosevski (Željezničar) - 5862 boda
Navijači Željezničara bi vjerovatno mogli dati bolji i precizniji sud, ali meni se čini da je Vedran sastavio prilično solidnu sezonu, u kojoj kiksevi nisu toliko dolazili do izražaja. Kao kuriozitet će ostati zapamćen njegov "zgola nagol" pogodak protiv Širokog, kojim je Željezničar uspio ostati neporažen u toj utakmici na Grbavici. U međuvremenu je dobio i nekoliko poziva za reprezentativna okupljanja, tako da ako nastavi sa dobrim partijama, može se možda nadati poziciji trećeg golmana reprezentacije u nekoj skoroj budućnosti, a u daljoj ko zna. Također, bila je pokrenuta i priča o njegovom eventualnom pozivu za makedonsku selekciju...

48. Ognjen Todorović (Zrinjski) - 5507 boda
Ognjen Todorović je igrač koji zapaženu ulogu u domaćem prvenstvu igra već dugi niz sezona, a u protekloj je konačno dočekao i da obuče dres reprezentacije, pa makar u neslužbenim utakmicama protiv SAD-a i Meksika. Na domaćem planu je nastavio kontinuitet dobrih partija iz prethodnih godina, te je bio jedan od glavnih igrača Zrinjskog u ovoj, za njih trećoj uzastopnoj šampionskoj sezoni, čak i usprkos tome što je ovog proljeća zakratko ispao iz kolosjeka zbog povrede. Zauzvrat su mu mostarski Ultrasi dodijelili trofej za najborbenijeg igrača njihovog kluba. Zbog činjenice da sada već ima 29 godina, ne smiješi mu se baš reprezentativna budućnost, ali mislim da je evidentno da će Ognjen ostati zapamćen kao jedan od najistaknutijih fudbalera u Premijer ligi u ovoj deceniji...

49. Danijel Graovac (Željezničar) - 5425 bodova
O igrama ovog defanzivca koji je proteklu sezonu proveo na Grbavici se nema puno šta pričati osim konstatovati da je odigrao na vrhunskom nivou, te da je bio jedan od ključnih igrača Željezničara u njihovom pohodu na drugo mjesto (zamalo i prvo). Čak je postigao i dva vrlo važna gola. Na žalost plavih navijača, Danijel ne ostaje u Želji, a pronaći adekvatnu zamjenu za njega će biti teško...

50. Elvis Sarić (Sarajevo) - 5145 bodova
Veznjak Sarajeva je u dosadašnjem selektorskom mandatu Roberta Prosinečkog dobio neočekivano veliku priliku da igra, tako da je upisao već šest nastupa za naš A tim. Naravno, nije da je poziv u reprezentaciju došao u potpunosti nezasluženo, jer je Sarić bio ponajbolji igrač Sarajeva, sa najkonzistentnijom formom u ovoj prilično oscilatornoj sezoni za klub sa Koševa, ali je u najmanju ruku neobično za jednog igrača iz domaćeg prvenstva, koji više nije ni naročito mlad, da dobije toliko prostora u reprezentaciji. Možda je to nova praksa koju uvodi novi selektor, a možda je i samo riječ o menadžerskom uticaju. Kako god, dobre partije za Sarajevo i pristojne za reprezentaciju su mu ovih dana donijele transfer na Daleki istok, u jedan od najjačih korejskih, pa i azijskih klubova - Suwon...

51. Elvir Koljić (Lech Poznan) - 4902 boda
Koljić je svoju golgetersku formu iz sezone 2016/17, kada je bio jedan od najboljih strijelaca domaćeg prvenstva, nastavio i tokom jeseni u dresu Krupe. Između ostalog je svojim golom srušio starog/novog prvaka Zrinjskog, a u kupu je het trikom izbacio prijedorski Rudar. Već je od ranije bilo samo pitanje vremena kada će se ovaj mladi napadač okušati u inostranstvu, i ta prilika je došla na zimskom prelaznom roku. Tada ga na posudbu dovodi poljski Lech, koji već ima dobra iskustva sa našim igračima. Usprkos velikim očekivanjima, Koljić nažalost ovu poljsku epizodu neće pamtiti po dobrom. Nakon što je nekoliko utakmica sjedio na klupi, krajem februara dobiva priliku od prve minute i već nakon 15-tak minuta zadobiva ozbiljnu povredu. Iako ista nije bila tako teška kako se na početku činilo, te se Elvis uspio vratiti na teren pred kraj sezone, ispao je u potpunosti iz forme, tako da Lech nije izrazio želju za njegovim ostankom u Poznanu...

52. Dino Beširović (Radnik Bijeljina) - 4550 bodova
Beširović je najzaslužniji čovjek na terenu za uspostavljanje višegodišnjeg kontinuiteta dobrih rezultata Radnika u Premijer ligi. Ove godine je samo potvrdio svoj imidž odličnog igrača za naše prilike, ili što bi rekli - prerastao je svoj klub, ali i čitavu ligu. Njegova najveća kvaliteta je upotrebljivost u oba smjera. To je uvidio i splitski Hajduk, koji ga je prije nekoliko dana doveo u svoje redove. Sada ostaje jedino pitanje - da li se možda kasno iskoprcao iz blata domaće lige (24 su mu godine), odnosno da li će mu to umanjiti mogućnosti za dalji napredak u karijeri i ostvarivanje maksimuma vlastitih potencijala. Već nekoliko godina se povremeno spominje u kontekstu reprezentacije, a zimus je konačno i debitovao...

53. Almir Bekić (Sarajevo) - 4493 boda
Neobično je o Bekiću pričati u kontekstu reprezentacije, ali kako već nekoliko godina važi za jednog od najboljih lijevih bekova u domaćem prvenstvu, jedan je od rijetkih igrača sa ove američke turneje, koji je nastupao i u onoj ekipi koja je prije nekoliko godina osvojila Kirin kup. Međutim, jasno je da ova sezona nije bila njegova najsjajnija...

54. Marko Mihojević (PAOK) - 4362 boda
Dosadašnja karijera Marka Mihojevića dosta liči na onu njegovog zemljaka Cimirota. I ovaj Trebinjac se kao vrlo mlad igrač dokazao u bordo dresu, te je dobio i tu čast da bude kapiten Sarajeva. Iako se na neke njegove recentnije partije mogu naći zamjerke, jer je kao štoper znao napraviti neke fatalne kikseve, teško je osporiti da je riječ o talentovanom defanzivcu, te ga je kao takvog zimus doveo i grčki PAOK, koji je tada bio lider u tamošnjem prvenstvu. To se također može smatrati za jedan od najboljih transfera iz domaće lige ikada. Međutim, Markov početni period u Grčkoj nije bio baš kao Cimirotov. Tokom čitave druge polusezone u Grčkoj je upisao samo jedan nastup (protiv Plataniasa), dok u ostalim utakmicama uglavnom nije bio ni na klupi. Nisam siguran zbog čega...

55. Mersudin Ahmetović (Sarajevo) - 4330 bodova
Nakon jesenje polusezone u kojoj je bio ubjedljivo najbolji strijelac Premijer lige, Ahmetović je na američkoj mini-turneji postao jedan od najstarijih debitanata u historiji naše reprezentacije. Iako će logičnim čini pitanje šta će u reprezentaciji igrač iz domaće lige koji je već dobro zagazio u svoje tridesete, mišljenja sam da je Mersudin zaslužio da upiše bar taj jedan nastup u državnom dresu, iako je logičnije bilo da je tu priliku dobio u periodu prije skoro 10 godina, kada je sasvim solidno igrao u Rusiji. Kada govorimo o protekloj sezoni, za njega drugi dio iste nije bio ni nalik prvom. Kombinacija povreda i pada forme je dovela do toga da na proljeće postigne samo jedan gol, te izgubi mjesto na čelu liste strijelaca. Ipak, na kraju je izabran u idealni sastav Premijer lige za ovu sezonu...

56. Stjepan Lončar (Široki Brijeg) - 4096 bodova
Lončar je još jedan kvalitetan izdanak fudbalske škole Širokog Brijega. To dokazuje i transfer u Rijeku ovog ljeta, koji je zasluženo došao nakon vrlo dobrih partija u protekloj sezoni za Širokobriježane. Ovaj igrač sredine terena je postigao tri gola i upisao šest asistencija u minuloj sezoni, ali je njegov doprinos igri Širokog i veći nego što statistika govori. Član je i naše U-21 selekcije, koja u zadnje vrijeme bilježi sjajne rezultate, tako da je evidentno da se radi o ogromnom potencijalu. Sad ostaje da se vidi kako će se snaći u HNL-u. Po mom mišljenju ovo mu je taman dobro dozirana stepenica prema gore...

57. Luka Menalo (Široki Brijeg) - 3945 bodova
Mladi Čapljinac je u protekloj sezoni mnogo čime oduševio. Primarno se to odnosi na izvanredne igre za Široki Brijeg, zbog kojih je proglašen najboljim igračem Premijer lige. Ovo ljeto ga čeka odlazak u zagrebački Dinamo, sa kojim je još zimus potpisao ugovor. Pored sjajnih igara za Široki, za koji je postigao čak 12 golova (iako nije napadač), briljirao je i u našoj mladoj selekciji, davši veliki doprinos sjajnom nizu koji su izabranici Vinka Marinovića ostvarili. Menalo je oduševio i Roberta Prosinečkog na američkoj turneji, pokazavši da posjeduje brojne vještine poput vrlo izražene prodornosti. Osim toga, domaću javnost je oduševio i izvan terena, i to ponajviše izjavom da nema dilema da želi nastupati za Bosnu i Hercegovinu. Sve u svemu odličnu sezonu je donekle pokvario potres mozga koji je zadobio ovog proljeća, i zbog kojeg je morao odsustvovati sa terena više sedmica...

58. Besim Šerbečić (Rosenborg) - 3502 boda
Besim je još jedan od mladih igrača koji je bljesnuo ove sezone. Po mnogim ocjenama, radi se o našem najtalentovanijem štoperu, iako u mladoj selekciji još nije dobio dovoljno šansi. Usprkos činjenici da je 1998. godište, jesenas je nosio odbranu Radnika na svojim leđima, što mu je donijelo transfer u norveškog velikana - Rosenborg. I on je trebao putovati na američku turneju, ali je zbog potpisivanja ugovora sa Norvežanima morao otkazati. Ovo je jedan prilično neobičan transfer za naše podneblje, ali ne može se reći da je loš. Ipak, Norvežani ga izgleda primarno gledaju kao investiciju za budućnost, pa zasad uglavnom sjedi na klupi Rosenborga. Zasad je dobio tek jednu priliku u prvenstvu, te još toliko u kupu i superkupu, ali za nadat se da je pred njim blistava budućnost. Rosenborg je trenutno drugi na tabeli...

59. Srđan Stanić (Zrinjski Mostar) - 3435 bodova
Sarajevskoj publici ne treba naročito predstavljati lik i djelo Srđana Stanića. Polivalentni igrač kojem se možda donekle može osporavati umjeće, ali ne i zalaganje, protekle sezone je upisao 250-ti nastup za Željezničar. Međutim, iako je tako stekao status svojevrsne legende na Grbavici (dobro, možda je prejaka riječ), zimus se nije uspio dogovoriti sa upravom oko produženja ugovora te se tako razišao sa svojim omiljenim klubom. A jesenja sezona je bila prilično dobra za njega, zapravo jedna od najboljih u plavom dresu. To mu je donijelo povratak na neki širi spisak reprezentacije, po kojem se već i ranije vrtio, ali ni ovaj put nije uspio upisati nastup. Proljetnu polusezonu je proveo u Zrinjskom, sa kojim je osvojio titulu prvaka, ali se baš i nije naigrao. I tako je ostao jedan od rijetkih viđenijih igrača u našem prvenstvu koji još nikada nije našao inostrani angažman...

60. Adnan Šećerović (Mladost Doboj Kakanj) - 3203 boda
Evo jedan igrač koji se pomalo neočekivano našao u krugu reprezentacije, iako se radi o nekome ko ima iskustvo igranja u Holandiji. Nakon što se nije baš najbolje snašao na Grbavici, ovaj defanzivni veznjak je ove sezone procvjetao u Mladosti iz kakanjskog predgrađa, što se posebno odnosi na prvi dio sezone, kada je djelovalo da bi se ovaj klub mogao boriti za gornji dio tabele. Završili su u donjoj polovini, ali to nije pokvarilo dojam o Šećerovićevoj dobroj sezoni, a kao kruna je stigao selektorov poziv za američku turneju. Tamo je odigrao završni dio susreta protiv Meksika, taman dovoljno da se jednog dana pohvali unucima da je igrao za reprezentaciju. Kao najbolji igrač Mladosti ove sezone, nedavno je napustio ovaj klub i potpisao za Slogu Simin Han, a kako uz to ima 26 godina, mala je vjerovatnoća da ćemo ga opet nekada vidjeti u državnom dresu...

61. Darko Todorović (Sloboda Tuzla) - 2613 bodova
Ovo je igrač koji sigurno zaslužuje biti plasiran bolje na ovoj listi, ali zbog činjenice da igra za mršavu Slobodu nije mogao dobiti više bodova. Iako je njegova Sloboda odigrala najslabiju sezonu od njenog povratka u Premijer ligu, a ni ponovno ispadanje joj nije bilo daleko, Darko se uspio nametnuti kao najbolji desni bek u ligi, što znači da je bio daleko najsjanija tačka svog tima u protekloj godini. Osim na poziciji beka, često je korišten i u ofanzivnim zadacima, što dodatno doprinosi njegovoj upotrebljivosti u kontekstu reprezentacije. Poznato je da je desna strana ono gdje nam najviše škripi. Osim toga, ovaj 21-godišnjak je pružio odlične partije i u dresu mlade reprezentacije, čiji je jedan od najvažnijih igrača. Ni Robert Prosinečki se nije pokajao što mu je dao priliku u prijateljskim mečevima. Darko je posebno oduševio u meču protiv Južne Koreje. Sada samo ostaje pitanje izbora adekvatnog kluba za nastavak njegove karijere. Ovo je definitivno momak u kojeg polažemo velike nade...

62. Goran Karačić (Sandhausen) - 1100 bodova
Ovo je bila veoma loša sezona za našeg drugog mladog golmana. Prvo zato što je izgubio povjerenje selektora mlade selekcije Vinka Marinovića, a drugo zato što je na posudbi u njemačkom drugoligašu Sandhausenu (iz Adanaspora) čitavu sezonu presjedio na klupi, bez ijedne minute na terenu. Za golmana koji je ranije pokazao nesporan talent, ovo je veoma nepovoljan razvoj situacije, prvenstveno sa psihološkog aspekta. Sad je od presudne važnosti da što prije nađe klub u kojem će moći izboriti mjesto u prvoj postavi. Spominje se njegov prelazak u Hajduk, što bi bila dobra opcija samo ukoliko Letica nađe drugi klub. U suprotnom, opet mu se isto piše...

63. Nemanja Trkulja (Borac Banja Luka) - 1077 bodova
Mladi golman Borca je imao tri nenadano dobra mjeseca krajem prošle godine, gotovo pa se može reći iz snova. Sezonu je započeo kao rezerva za iskusnog Asmira Avdukića u banjalučkoj ekipi. Ipak, u oktobru prvo dobiva neočekivanu priliku na golu Borca, a zatim još iznenađujuće mjesto među stativama u mladoj reprezentaciji (utakmice protiv Portugala i Velsa). Pruženu priliku je i više nego dobro iskoristio. U osam utakmica u kojima je branio do kraja godine u Premijer ligi je primio samo sedam golova, a u reprezentativnom dresu je sa nekoliko odličnih odbrana dao svoj doprinos veličanstvenim pobjedama nad favorizovanim protivnicima. Za veoma kratak period je od anonimusa za širu javnost dobio status ponajvećeg golmanskog talenta u domaćoj ligi. Kao kruna svega, Prosinečki ga je uvrstio na širi spisak za put u Ameriku (sa kojeg je u konačnici otpao). Međutim, u 2018. godini mu se dogodio veliki peh, odnosno povreda, zbog koje je propustio kompletan proljetni dio sezone...

64. Elvir ibišević (Omaha Mavericks) - 0 bodova
Mladi napadač iz naše dijaspore u SAD-u, inače Vedadov rođak, bio je poprilično iznenađenje na spisku Roberta Prosinečkog za mini-turneju na američkom kontinentu početkom ove godine. On još uvijek nije profesionalni fudbaler, nego igra za univerzitetski soccer tim iz Omahe, najvećeg grada savezne države Nebraske, zbog čega ga nisam uopšte mogao bodovati. Nije neuobičajeno da univerzitetski igrači dobivaju pozive za reprezentacije karipskih mini-ostrva, ali kada je u pitanju Evropa, ovo bi mogao biti pionirski takav slučaj. Već nekoliko godina unazad se na našim portalima povremeno spomene ovaj prekookeanski talenat (pretpostavljam ponajviše zbog prezimena), pa je Prosinečki valjda odlučio da mu omogući malu promociju i preporuči ga bar za U-21 selekciju. Na kraju je i dobio nekoliko minuta pred kraj meča sa SAD-om. Možda bi preoptimistično bilo očekivati da njegova karijera krene putem one njegovog starijeg rođaka, ali više će se sigurno znati nakon što Elvir napusti univerzitetski fudbal i pređe u neki od američkih ligaških sistema ili možda Evropu. Navodno je već imao ponude od nekih mađarskih i čeških klubova...

[AmiĐa_Idriz]

Cyprus

[spree]

[Bazinga1234]

Vranjes upravo postigao autogol u prvoj utakmici za Anderlecht ali svejedno su dobili 4:1.

Btw Cyprus

[Droog]

Mr. Cyprus svaka cast...bas extra odradjeno.


Sto se tice mladjahnog Ibisevica, on ti je presao u Celje ima hefta...bas da vidimo sta moze tamo.

[Lakat Jebić]

Cyprus budzetlija