VjecitiStudent wrote:Banksy wrote:VjecitiStudent wrote:
Ko je uopšte Adis Bakrač?
Ne shvatih ja to tako uopšte, već kao sukob umjetnika i gladnog birokrate.
Bulajiceve gerontoloske primjedbe nema ni potrebe komentarisati.
Ne znam puno o njemu, reditelj dokumentaraca ... Danas šef onoga što je nekad bila Bosna film, FCS, tako nekako ... Uglavnom, odličan, izvrstan sinoć.
Stvari su čiste, Bosna film je producent, pa tako i vlasnik filma, što je sasvim jasno i što i hrvatski Jadran film ne spori, niti im pada na pamet da se petljaju u to.
Nema tu ''umjetnika'' ni birokracije, samo Bulajićev lov u mutnom, ništa novo ... Ali šokira Pašovićeva spremnost da proda i rođenu majku, ne bi li se uvukao Hribaru i hrvatskom društvu, a sve ne bi li se nakačio i na hrvatske fondove ... Taman kad pomisliš da niže od onih srbijanskih šestoaprilskih stolica neće moći, a on može, uvijek može ...
Vrlo bitno pitanje, ko je i Adis i firma mu?
Nije valjda još jedan certifikacijski heroj naše privatizacije? Pa nanjušivši nekakve pare zapišava Neretvu, koju jeste potpisala i bosanska producentska kuća, ali svima je jasno da je to bio opštejugoslovenski projekat. I pare.
S druge strane, Haris, uz povremene minuse, ima biografiju ko Trebević.
Fulaš gol.
Filmski centar Sarajevo je javno preduzeće, ono što je nakon rata izraslo iz Bosna filma, poslije Sutjeska filma, njegov pravni sljednik, a Adis Bakrač je samo trenutni direktor, imenovan na četiri godine, dakle, nigdje certifikata, heroja i privatizacije. Za ovih par godina direktorovanja napravio je ogroman posao na arhiviranju i formatiziranju skoro izgubljene filmske građe, ali nije tema. Za koju godinu dolazi novi direktor, itd, sam Bakrač je nebitan.
Dalje, Bitka na Neretvi uopće nije ''opštejugoslovenski'' projekat, zglave. Jeste na nivou emocija i nostalgije, jeste koliko, recimo, i Specijalno vaspitanje ili Samo jednom se ljubi. No u knjigama, u papirima, svaki od ovih filmova vlasništvo je produkcijske kuće koja stoji iza njega, koja ga je finansirala, pa se tako niko iz Sarajeva neće usuditi svojatati ova dva gore navedena filma jer se zna da su njihovi producenti, recimo, Centar filmskih radnih zajednica SR Srbije ili Jadran film. Inače, u produkciji Bosna filma, poslije Sutjeska filma, nastali su skoro svi partizanski filmovi, između ostalih i: Valter brani Sarajevo, Partizanska eskadrila, Diverzanti, Sjećaš li se Doli Bel, Kozara, 'Neretva, Sutjeska. Stvari su pravno sasvim jasne, kako je potvrdio i današnji direktor Jadran filma Vinko Grubišić, što je i najvažnije i ključno u cijeloj priči, koji je izričito rekao da nemaju nikakvih namjera da se petljaju oko Neretve jer su papiri čisti i jasni.
Vodu je zamutio stari mutikaša Bulajić, ali to su već poznate, stare stvari, i njegov karakter i sklonosti i ponašanja, pa da ne širimo.
I na kraju, H. Pašović zapravo nema ''biografiju k'o Trebević''. H. Pašović ima vrlo klimavu biografiju, koja se uglavnom sastoji od budžetskih sredstava, donacija, sinekura, sponzorstava - uglavnom onih političkih, u rasponu od Semihe, preko Grahovca, do Betmena, od SDA, preko SBiH, do SDP-a pa nazad ukrug, i svakog drugog ko ponudi više i kome se uspije uvući - biografiju u kojoj je vrlo rijetko, možda nikad, uspio zaraditi svoj dinar, svojim rukama. Ono što ga je u mojim očima zauvijek srozalo do dna su one srbijanske crvene stolice od sedam maraka (umjesto onih bosanskih od tri) u povodu obilježavanja 20 godina od početka agresije na Sarajevo. Onaj njegov jedan Trebević iz biografije je pretrčavanje piste i ulazak u Sarajevo '92. Da je k'o tri Trebevića dosad ih je potrošio. Sve nakon toga je strmoglavi moralni pad.