Budizam, religija ili filozofija ?

[fatamorgana]

pozdrav raja šta mai?

ma šuti, satra nas nefs,

pomalo pomalo , on je ko divlji konj i ne valja se s njim boriti nego ga krotiti i uvjek ga imati na oku jer nikad ne znaš kad mu njegova divlja ćud može doći

Ma kako ne znaš, 24/7,

[bizet]

@Nurudine, ljubav prema Bogu nije nista drugacija od ljubavi prema insanu...vremenom kad anestezija krene popustati, ako ne vjezbas posvecenost nego se okrenes razumu, mozes naci mnogo mana svojoj ljubavi, jednako mnogo kao i kod insana...razlike nema...osjecaj kao osjecaj, isti kod svih i prema cemu god insan moze gajiti ljubav
zato nema ni prave ni krive ljubavi, samo osjecaj koji vremenom opada, a mi ga svjesno potpirujemo predajuci joj se...ako se umorimo od predaje ili nam dosadi, ljubav zavrsava svoj put i mi kazemo nije bila ili je bila ovakva ili onakva, a ustvari mi smo ti koji smo bili jedno a onda odlucili da promijenimo smijer

[riverflow]

"Jezik ljubavi je sasvim drugačiji. Ja nisam zanesen svojim egom; ja sam zainteresovan za tebe. Ja nisam zainteresovan da nešto dokazujem, da ojačavam svoj ego. Ja samo želim da ti pomognem. To je samo milostivost u pomoći ka tvom razvoju, moja pomoć u tvom preporodu, tvom preobražaju. Drugo, logika će uvijek biti intelektualna. Koncepti i principi će u tom slučaju biti značajni. Argumenti će biti značajni, debatiranje će biti važno. U jeziku ljubavi, ono što se kaže, nije bitno; bolje reći, to je način na koji je nešto rečeno. Sadržina, riječ, više tu nije bitna. Sadržaj, poruka je tu važna. To je sada razgovor srca sa srcem, a ne diskusija uma sa umom. To nije debata: to je zajedništvo.
Zato je to rijetkost." Osho

[Great Cornholio]

pozdrav raja šta mai?

Đes' Nurudine, ev' pomalo.

E dobro je kad si počeo pričati o zaljubljenosti .I dobro si reko , kad se zaljubiš u insana malo te drži ali vremenom mu vidiš nedostatke ,vremenom vidiš da nije to to ...i ode ljubav. Međutim i tad dok si zaljubljen još, ti voliš sve što voli ta osoba, voliš njegove stvari, zvuk glasa, smijeh pa i ljutnja njegova ti se čini slatka i čini ti zadovoljstvo..
Zaljubi se u Izvor ljubavi, u Savršenog i zaljubit ćeš se u svijet . Jer svijet koji vidiš su stvari toga Voljenog , a tišina je Njegov smijeh, njegov slatki jezik kojim zavodi svoje ašike i kojim im se obraća bez obzira ne vjeru

Iako sam odlučio da se disciplinujem, da ograničim vrijeme provedeno na forumu, ne mogoh izdržati a da ti na ovo pitanje ne odgovorim, prekršivši pri tom obećanje dato samom sebi. Neće se to više desiti.

Vidiš, ja bez obzira šta se desilo, šta neko uradio, koliko me neko povrijedio, ili ja njega, ne mogu prestati da vjerujem u ljubav,ne mogu prestati da vjerujem u ljude, ne mogu prestati da vjerujem u to da je moguće da se nađu dvije osobe koje će cijeli život ostati zaljubljene jedna u drugu, ali preduslov za to je da te osobe budu "kompatibilne" za zajednički život i da ne prestaju da vjeruju u ljubav kada zaljubljenost popusti, ili kad čovjekom "zavladaju" druge emocije.

Ovo što ti predlažeš je zločin prema ljubavi, prema ljubavi prema Čovjeku, jer proglašavajući Boga jedino dostojnim da bude voljen ti ljude proglašavaš "potrošnom robom". Ako čovjek ne voli ljude, ne može voljeti ni Boga, jer ako nas je Bog stvorio po svom obličju nemoguće je zavoljeti Boga ako ne voliš ljude.

Bog u koga ti vjeruješ nije Bog u koga ja vjerujem, a pošto smo i ti i ja duboko uvjereni u ispravnost vlastite vjere, od naših dijaloga koristi mogu imati samo oni koji još uvijek sumnjaju u to da li Bog postoji, kakav je, šta od nas zahtijeva i
šta nam može pružiti.

[Great Cornholio]

@Nurudine, ljubav prema Bogu nije nista drugacija od ljubavi prema insanu...vremenom kad anestezija krene popustati, ako ne vjezbas posvecenost nego se okrenes razumu, mozes naci mnogo mana svojoj ljubavi, jednako mnogo kao i kod insana...razlike nema...osjecaj kao osjecaj, isti kod svih i prema cemu god insan moze gajiti ljubav
zato nema ni prave ni krive ljubavi, samo osjecaj koji vremenom opada, a mi ga svjesno potpirujemo predajuci joj se...ako se umorimo od predaje ili nam dosadi, ljubav zavrsava svoj put i mi kazemo nije bila ili je bila ovakva ili onakva, a ustvari mi smo ti koji smo bili jedno a onda odlucili da promijenimo smijer

@bizet, ja ću sada citirati @fatu, jer ovo što si ti rekla i on je rekao, samo drugim riječima

"Pitaš kako uspjeti? Pa kao i u svemu ostalom, postoji samo jedan način - predano i do kraja ... and steady! "

[bizet]

Iako sam odlučio da se disciplinujem, da ograničim vrijeme provedeno na forumu, ne mogoh izdržati a da ti na ovo pitanje ne odgovorim, prekršivši pri tom obećanje dato samom sebi. Neće se to više desiti.

ovo su mi najdraze recenice za procitati kod tebe

treba znati razliku izmedju zaljubljenosti i ljubavi...iako volim vjerovati da svako jednom voli u zivotu, to ne mora biti slucaj, a svi smo hejbet puta bili zaljubljeni...i kao sto ime_kojeg_nema prica o slojevitosti, ona je moguca samo u ljubavi, u zaljubljenosti je sve jedna prava, u tom momentu pruzena u nedogled

hmmm jos ce ispasti da kopiram fatamorganu...to nije moguce, ja ne vjerujem u horoskop

sve je to divno, biti predan necemu i predano vjezbati, ali sta kad se covjek umori od predaje?....evo @ime _kojeg_nema se bavi ovim stvarima, sta se tad desava?...u kom pravcu tad razmisljati?

[bizet]

"Jezik ljubavi je sasvim drugačiji. Ja nisam zanesen svojim egom; ja sam zainteresovan za tebe. Ja nisam zainteresovan da nešto dokazujem, da ojačavam svoj ego. Ja samo želim da ti pomognem. To je samo milostivost u pomoći ka tvom razvoju, moja pomoć u tvom preporodu, tvom preobražaju. Drugo, logika će uvijek biti intelektualna. Koncepti i principi će u tom slučaju biti značajni. Argumenti će biti značajni, debatiranje će biti važno. U jeziku ljubavi, ono što se kaže, nije bitno; bolje reći, to je način na koji je nešto rečeno. Sadržina, riječ, više tu nije bitna. Sadržaj, poruka je tu važna. To je sada razgovor srca sa srcem, a ne diskusija uma sa umom. To nije debata: to je zajedništvo.
Zato je to rijetkost." Osho

misa mu, ziva istina

[Great Cornholio]

@bizet, kad se čovjek umori, kad nema volje da se trudi, tada mora promijeniti nešto, ili kod sebe, ili u okolini, zaljubljenost i ljubav nisu isto, zaljubljenost je emocija, a ljubav je mnogo više od emocije, ako je čovjek nekada mogao biti zaljubljen u nekoga to znači da ta osoba ima ono nešto što je potrebno da se čovjek u nju zaljubi, ali ako čovjek nije naučio da je ljubav puno više od zaljubljenosti onda mu nikada neće ponovo uspjeti da se zaljubi u tu osobu, jer zaljubljenost može popustiti, mogu je potisnuti druge emocije, ali ona se može i ponovo vratiti, ako čovjek vjeruje da je to moguće i ako mu osoba u koju je bio zaljubljen u tome pomogne.

Eto toliko od mene za danas, ne kajem se što prekrših obećanje dato sebi, ali trudiću se da to više ne radim, jer kakav sam ja to čovjek ako ne mogu održati obećanje dato samom sebi

prijatno vam veče, pa se čujemo...

[bizet]

@Cornholio, znam i ja da se nesto promijeniti mora, ali nemam rjesenje, ne vidim izlaz....mnogo volim svoj posao, alivec neko vrijeme osjecam prezasicenost i to me odbija pa ga ne zelim vise raditi...a moram mu se vratiti i istina je da stvarno ja volim svoj posao...prokleto je kad ti je posao ujedno i ljubav i hobi, nemas izlaza...ma gusila me atmosfera, nije do posla, no ja ne vidim izlaz i to me mori cim pomislim da cu se ubrzo vratiti na staro
svakog njegov zub najvise boli, znam
trebam se natjerati (glava me zaboli od same rijeci) da se vratim u zivot, ne mogu, ne zelim, nemam snage iste gluposti prozivljavati svaki dan...a moram...ranije me drzala predanost poslu, a sad je ona popustila...i kako dalje?...a moras, jer druge nema...kako unijeti malo boje? (jedino to vidim kao opciju)

edit:
sto se tice zaljubljenosti i ljubavi, znam da je sa godinama sve teze, pa i to...previse razmisljanja ubija car
nemam ti na temu sta pametno reci...mozda bih ja kakva jesam se bacila u to more bez mnogo razmisljaja o tome hocu li ispasti smijesna ili da li je mozda prava ili pogresna osoba...ha ti se svidi djevojka ti nju pozovi van, pa ces vidjeti sinko kako stvari stoje...mani se analiziranja i pronicljivog gledanja iz daljine...iiiii drzimo ti fige

edit edit: i nemoj ti cekati da nadjes posao kako bi isao u potragu za ljubavlju (kako ovo pogresno zvuci)...ljubav ako je prava voljece te sa ili bez posla i kinte u dzepu, i ovo je fakat...a ti ne zelis kompromis, utjesnu nagradu, nadam se

[shmizlica]

od dva zla izabereš manje, a ne bi li veće zlo bilo da ne radiš

[Great Cornholio]

@Cornholio, znam i ja da se nesto promijeniti mora, ali nemam rjesenje, ne vidim izlaz....mnogo volim svoj posao, alivec neko vrijeme osjecam prezasicenost i to me odbija pa ga ne zelim vise raditi...a moram mu se vratiti i istina je da stvarno ja volim svoj posao...prokleto je kad ti je posao ujedno i ljubav i hobi, nemas izlaza...ma gusila me atmosfera, nije do posla, no ja ne vidim izlaz i to me mori cim pomislim da cu se ubrzo vratiti na staro
svakog njegov zub najvise boli, znam
trebam se natjerati (glava me zaboli od same rijeci) da se vratim u zivot, ne mogu, ne zelim, nemam snage iste gluposti prozivljavati svaki dan...a moram...ranije me drzala predanost poslu, a sad je ona popustila...i kako dalje?...a moras, jer druge nema...kako unijeti malo boje? (jedino to vidim kao opciju)

Ne moraš još neko vrijeme briniti o tome, a kad se vratiš na posao vidjećeš šta ćeš i kako ćeš. Nema gotovih rješenja, svako mora pronaći vlastito rješenje.

Mi ovdje svi pametujemo, pa možda i od toga budeš imala neke koristi .Ti imaš muža, kćerku, posao, kuću, baštu, pse, i ti bi nama, koji tek trebamo da počnemo ostvarivati ono što si ti ostvarila, trebala davati savjete o tome kako da to ostvarimo, jer da nisi radila kako treba ne bi to sve imala

Eto tako, Nurudine, Nurudine, šejtan te je navratio da me isprovociraš da prekršim obećanje dato samom sebi

[bizet]

moj Cornholio, ne valja od budale savjete traziti

kako?...samo iskreno pozelis i opcije za ostvarenje ciljeva se same pred tobom otvaraju...naravno na tom putu predano radis do samoga kraja

covjek je u stanju ostvariti sve sto pozeli, ako se potrudi....to sam uvijek govorila svojoj djeci

[Great Cornholio]

edit edit: i nemoj ti cekati da nadjes posao kako bi isao u potragu za ljubavlju (kako ovo pogresno zvuci)...ljubav ako je prava voljece te sa ili bez posla i kinte u dzepu, i ovo je fakat...a ti ne zelis kompromis, utjesnu nagradu, nadam se

Može se neko zaljubiti u mene ovakvog kakav sam sad, ali ja se ne mogu zaljubiti u sebe ovakvog kakav sam sad, a ja vjerujem da ako čovjek ne može za voljeti sebe neće moći voljeti ni druge.

@bizet, pjesnici su krivi što mi zaljubljenost stvaljamo ispred svega drugog, od zaljubljenosti su napravili božanstvo kome se trebamo klanjati, a to ne bi trebali činiti, jer nije džaba Bog zabranio idolatriju.

lijepo je biti zaljubljen, ali od zaljubljenosti očekivati da nam riješi sve probleme, to nije mudro.

tako ja mislim, možda griješim, ali grijeh bi bilo da lažem pa da kažem da mislim drugačije od onoga kako mislim

[Great Cornholio]

moj Cornholio, ne valja od budale savjete traziti

kako?...samo iskreno pozelis i opcije za ostvarenje ciljeva se same pred tobom otvaraju...naravno na tom putu predano radis do samoga kraja

covjek je u stanju ostvariti sve sto pozeli, ako se potrudi....to sam uvijek govorila svojoj djeci

Nije moguće ostvariti sve što poželiš, već samo ono za šta posjeduješ potencijal, što želiš da ostvariš i imaš potrebne uslove da to ostvariš.

Ne može neko ko nema urođen talenat za pjevanje postati vrhunski pjevač, ili sportaš, bez obzira koliko to on želio i trudio se da to ostvari.

Kažu da čovjek, ako neće da poludi, mora prvo gledati na to šta ima, pa onda šta nema.

A kažu i da čovjek treba malo i budala biti da ne bi poludio.

Hajde ba bježi , imaš muža, divnu kćerkicu, kuću, baštu, kućne ljubimce, posao koji voliš, i ti našla kukat'

Kažu da je to normalno za žene, da poslije poroda zapadnu u blagu postporođajnu depresiju, ali je to prolazno stanje

Idi kukaj čoeku

Prijatan ostatak vcečeri i laku noć svima

[Nurudin]

Iako sam odlučio da se disciplinujem, da ograničim vrijeme provedeno na forumu, ne mogoh izdržati a da ti na ovo pitanje ne odgovorim, prekršivši pri tom obećanje dato samom sebi. Neće se to više desiti.

Vidiš, ja bez obzira šta se desilo, šta neko uradio, koliko me neko povrijedio, ili ja njega, ne mogu prestati da vjerujem u ljubav,ne mogu prestati da vjerujem u ljude, ne mogu prestati da vjerujem u to da je moguće da se nađu dvije osobe koje će cijeli život ostati zaljubljene jedna u drugu, ali preduslov za to je da te osobe budu "kompatibilne" za zajednički život i da ne prestaju da vjeruju u ljubav kada zaljubljenost popusti, ili kad čovjekom "zavladaju" druge emocije.

Ovo što ti predlažeš je zločin prema ljubavi, prema ljubavi prema Čovjeku, jer proglašavajući Boga jedino dostojnim da bude voljen ti ljude proglašavaš "potrošnom robom". Ako čovjek ne voli ljude, ne može voljeti ni Boga, jer ako nas je Bog stvorio po svom obličju nemoguće je zavoljeti Boga ako ne voliš ljude.

Bog u koga ti vjeruješ nije Bog u koga ja vjerujem, a pošto smo i ti i ja duboko uvjereni u ispravnost vlastite vjere, od naših dijaloga koristi mogu imati samo oni koji još uvijek sumnjaju u to da li Bog postoji, kakav je, šta od nas zahtijeva i
šta nam može pružiti.

Mržnja koju nosiš u sebi ti očito iskrivljuje percepciju . Moraš se očistiti od toga da bi vidio ili makar nazreo relanost. Najozbiljnije ti to kažem. Pogledaj šta sam napisao , pročitak dva- tri puta

Zaljubi se u Izvor ljubavi, u Savršenog i zaljubit ćeš se u svijet . Jer svijet koji vidiš su stvari tvoga Voljenog

Dakle svijet pojavni svijet jesu izmeđuostalog i ljudi ...ali nije to bilo toliko teško za shvatiti nego je stvar tvoje glupe interpretacije da sebi drakonski izmjeniš smisao onoga što sam napisao.
I u tome je pouka isto ...

Da kažem i @bizet koja koliko se sjećam od prije ima tu neku jaku dozu animoziteta prema drugim učenjima i vjerovtano joj to isto utječe na percepciju stvarnosti ,jednu rečenicu pojašnjenja o Ljubavi.
Ljubav je jedna i ne postoji mnoštvo ljubavi nego postoji samo mnoštvo oblika u koje ona uđe pa se nama čini da je različita.
Isto je kao i voda jer sva voda je jedna voda i čim je oslobodiš ona teče ka moru , ka sjedinjenju , i voda u rijeci ili voda u čaši su sa istog Izvora . Tako je i sa ljubavlju i ljubav dva insana jednog prema drugom je samo čaša iste Ljubavi zaustavljena u tijelima ko u bokalima .

[bizet]

kako ti nabrajas ispadoh aman bogata...mnogo je truda ulozeno, mnogo zrtve podneseno, ti samo zavjesu gledas....moj san je bio kucica u cvijecu i bucmasta musava djecica gologuza kako avlijom trce...tu sam,skoro sam tu

jednom sam ovo vec rekla, ne postoje granice , samo one koje covjek sam sebi postavi, a ti sad mozes meni nalaziti opravdanja, dzaba, ne kupujem

htjedoh procitati o toj ppd, ali se predomislih...danas sve same dijagnoze, za sve su tabletu smislili (iako ppd nije nikakva novina)
zakon prirode, a i ja sam dio nje, sve normalne pojave...ne moram ni znati da sam nesto "odbolovala"

ma kukam ja i muzu, nemaj brige, samo sam za danas kvotu ispunila

ugodan ostatak veceri i sve najbolje

[Great Cornholio]

@nurudine, iza onog što neko govori postoji i ono nešto što taj osjeća, ja ti ne vjerujem da si iskren, da ti je želja da ljudi zavole i ljude i Boga, meni se čini da si ti ovdje samo da bi lukavstvima pokušao da nekog uvućeš u nešto što nije dobro, nešto što rastura porodice, udaljava ljude od ljudi, ljude pretvara u idolopoklonike.

Možda ti nisi ni svjestan da to radiš, ispitaj i svoj nefs, malo manje vjeruj u svoju nepogrešivost i objektivnost;-)

[Great Cornholio]

I rest my case Do sutra

[fatamorgana]

@Nurudine, ljubav prema Bogu nije nista drugacija od ljubavi prema insanu...vremenom kad anestezija krene popustati, ako ne vjezbas posvecenost nego se okrenes razumu, mozes naci mnogo mana svojoj ljubavi, jednako mnogo kao i kod insana...razlike nema...osjecaj kao osjecaj, isti kod svih i prema cemu god insan moze gajiti ljubav
zato nema ni prave ni krive ljubavi, samo osjecaj koji vremenom opada, a mi ga svjesno potpirujemo predajuci joj se...ako se umorimo od predaje ili nam dosadi, ljubav zavrsava svoj put i mi kazemo nije bila ili je bila ovakva ili onakva, a ustvari mi smo ti koji smo bili jedno a onda odlucili da promijenimo smijer

@bizet, ja ću sada citirati @fatu, jer ovo što si ti rekla i on je rekao, samo drugim riječima

"Pitaš kako uspjeti? Pa kao i u svemu ostalom, postoji samo jedan način - predano i do kraja ... and steady! "

E da sam ja bogdo ovo rek'o, ovo mi reče jedna komšinica neki dan kad sam joj pomog'o da ponese cekere do stana ....

[Nurudin]

@nurudine, iza onog što neko govori postoji i ono nešto što taj osjeća, ja ti ne vjerujem da si iskren, da ti je želja da ljudi zavole i ljude i Boga, meni se čini da si ti ovdje samo da bi lukavstvima pokušao da nekog uvućeš u nešto što nije dobro, nešto što rastura porodice, udaljava ljude od ljudi, ljude pretvara u idolopoklonike.

Možda ti nisi ni svjestan da to radiš, ispitaj i svoj nefs, malo manje vjeruj u svoju nepogrešivost i objektivnost;-)

Možda sam i Ratko Mladić ...dali mi pristup internetu u ćeliji

[fatamorgana]

@nurudine, iza onog što neko govori postoji i ono nešto što taj osjeća, ja ti ne vjerujem da si iskren, da ti je želja da ljudi zavole i ljude i Boga, meni se čini da si ti ovdje samo da bi lukavstvima pokušao da nekog uvućeš u nešto što nije dobro, nešto što rastura porodice, udaljava ljude od ljudi, ljude pretvara u idolopoklonike.

Možda ti nisi ni svjestan da to radiš, ispitaj i svoj nefs, malo manje vjeruj u svoju nepogrešivost i objektivnost;-)

Možda sam i Ratko Mladić ...dali mi pristup internetu u ćeliji

Nurko, Nurko, jesil' ti šta skoro gurko,

[Sati]

MLAD MESEC - sreda, 4. septembar 2013.

Oproštaj

Teško ga je uočiti, tako suptilnog,
dok za svakom željom juri;
mudrac neka svoj um štiti,
jer zaštićen um sreću donosi.

Dhammapada, strofa 36

Kada god motrimo na ovo srce/um, negujemo unutrašnju svetlost. Kada je svetlo u našem spoljašnjem svetu slabo, često se desi da se sapletemo o neku stvar. Možda umesto komada užeta ugledamo zmiju i pojurimo što dalje, obuzeti bezrazložnom panikom. Pomanjkanje unutrašnje svetlosti na sličan način izaziva u nama šašave reakcije, uništava prirodni osećaj lakoće u našem srcu. Samo zato što stanja uma ne vidimo jasno, reagujemo i stvari činimo još gorim. Na primer, možda se osećamo povređenima zbog nečega što se dogodilo pre mnogo godina i od tada nas je mučilo ogorčenje, samo zato što ne vidimo istinu naše reakcije. Oproštaj nije nekakva sintetička vrlina kojom prekrivamo svoje modrice. Iako sećanje na ono što se zbilo možda ostane, uvek imamo izbor hoćemo li ili ne u to sećanje uneti ogorčenje. Ova praksa je sasvim suptilna i teško ju je uočiti, ali je vredna našeg napora.

S ljubavlju,
monah Munindo

[ime_kojeg_nema]

sve je to divno, biti predan necemu i predano vjezbati, ali sta kad se covjek umori od predaje?....evo @ime _kojeg_nema se bavi ovim stvarima, sta se tad desava?...u kom pravcu tad razmisljati?

Moje misljenje je da treba nastaviti dalje ukoliko u sebi znamo da je put kojim idemo ispravan. Mislim kako ustvari i nemamo izbora. Ima momenata kada covjek padne i najradije bi nastavio lezati, ali sila zivota ga vuce naprijed. Nema izbora, zivot se nastavlja. I ne moze se ignorisati ono sto duboko u sebi osjecamo kao ispravan put. To se moze na neko vrijeme zaboraviti ili potisnuti, ali uvijek se vraca i kopka. Moguce da ima ljudi koji nikada u sebi nisu osjetili nesto slicno, ali ne cini mi se da je to dobro. Mislim da takvi ljudi osjecaju da im nesto nedostaje a ne znaju sta i da ih to neznanje grebucka i cini nemirnim a da ni sami ne znaju zasto. A mozda grijesim...
Sto se tice umora od predaje...i taj umor je samo jos jedno prolazno stanje, jos jedna faza koju treba prepoznati kao takvu... prolaznu fazu. Kada sam pun entuzijazma znam da sam pun entuzijazma i da ce to proci a isto vrijedi i za umor i sve ostalo. Iskustvo nas uci tome kako se intenzitet svih osjecaja mijenja, kako na dnevnoj bazi tako i u nekim duzim ciklusima. To je ono cemu i nas budizam, izmedju ostalog, uci. Biti posmatrac u svijetu prolaznosti.

[ime_kojeg_nema]

@Cornholio, znam i ja da se nesto promijeniti mora, ali nemam rjesenje, ne vidim izlaz....mnogo volim svoj posao, alivec neko vrijeme osjecam prezasicenost i to me odbija pa ga ne zelim vise raditi...a moram mu se vratiti i istina je da stvarno ja volim svoj posao...prokleto je kad ti je posao ujedno i ljubav i hobi, nemas izlaza...ma gusila me atmosfera, nije do posla, no ja ne vidim izlaz i to me mori cim pomislim da cu se ubrzo vratiti na staro
svakog njegov zub najvise boli, znam
trebam se natjerati (glava me zaboli od same rijeci) da se vratim u zivot, ne mogu, ne zelim, nemam snage iste gluposti prozivljavati svaki dan...a moram...ranije me drzala predanost poslu, a sad je ona popustila...i kako dalje?...a moras, jer druge nema...kako unijeti malo boje? (jedino to vidim kao opciju)

I moja zena je u jako slicnoj situaciji . Ovih dana su joj prvi dani povratka na posao nakon porodiljskog i bas mi prica kako se ne uspijeva uklopiti. Od konfliktualnih atmosfera na radnom mjestu do nezainteresovanosti za rad. Vjerovatno vam treba malo vremena da se naviknete na staru/novu situaciju.
Moram priznati da je meni roditeljstvo super . Jutros gledam sina kako otvara oci i kazem mu: "cao mali prijatelju", na sta mi on uzvrati predivnim osmijehom. Mislim da nema ljepseg osjecaja .

[bizet]

@Nurudine, ti se volis pjesnicki izrazavati, pa te nije dosadno citati....bar ovaj zadnji put, priznajem da sam ranije postove zaobilazila
to sto si ti meni rekao ja sam tebi isto u ranijem postu...dakle slazemo se da ljubav prema Bogu nije nista drugacija od ljubavi prema insanu, ili bilo cemu, te time ne moze biti jedina istinita, niti prava ili bolja i podlozna je prolaznosti

nastupas osvajacki...ili mozda kao krupnije dijete nad slabijim....ne znam da sam tako dozivljavala svoju vjeru, dok sam cvrsto vjerovala, a nekad sam i sama voljela Allaha, vise nego sebe...mozda moja predaja Njemu nije bila tako potpuna pa ne stigoh do tvojih dubina...ljubav je kao vatra, dok stavljas drva gorice....moja ljubav prema Uzvisenom je dogorila, dok tvoj plamen ocigledno snazno gori...ako postoji Allah jedino On ce znati cija vatra i u kojem obliku mu je bila bliza ili ispravnija....ti Nrudine nisi taj
mozes mi pricati o svojoj percepciji iste, ali nametati je kao jedinu istinu ne mozes...ona je jedina samo tebi, dok meni vjerovatno ne predstavlja nista, kao i obratno vjerujem

tebi Nurudine hvala sto svoju ljubav dijelis ovdje sa nama, ali svako od nas do svoje ljubavi mora sam doci

i taj potok iz kojeg svi pijemo, ili kako si Ga vec opisao, nije nista drugo do postovanje zivota u bilo kojoj njegovoj formi....nije potreban Bog da bi se voljela ova planeta