Forum Klix.ba

U boji tvojih očiju sanjaju
Sve moje godine
Zamisli priče se najljepše slažu
Cvjetaju breskve mirisne
U tvojim očima srce mi ne kisne
I kad dođu teške mračne kiše
Kad se sjene nad krovove spuste
Koliko je boje u tvojim očima
Toliko je naše ljubavi guste
K'o preslatki sirup
Što ti vratom klizi

I zamisli
Zamisli samo
Uvijek sam tamo
U svakom tvom pogledu živim
U boji se tvojih očiju rađam
Da te mogu ljubiti tako
Bez ikakvih tajni
I bez ikakvih briga

Zamisli
Samo zamisli
Tvoja je duša moja knjiga
U kojoj je ljubav zapisana
I predana nama

U boji tvojih očiju
Je ljubav koju će napamet učiti
Oni što još ne znaju ljubiti
I znat će po nama
Kako ljubav naći
I nikad je ne izgubiti



Željko Krznarić

frameni wrote:U boji tvojih očiju sanjaju
Sve moje godine
Zamisli priče se najljepše slažu
Cvjetaju breskve mirisne
U tvojim očima srce mi ne kisne
I kad dođu teške mračne kiše
Kad se sjene nad krovove spuste
Koliko je boje u tvojim očima
Toliko je naše ljubavi guste
K'o preslatki sirup
Što ti vratom klizi

I zamisli
Zamisli samo
Uvijek sam tamo
U svakom tvom pogledu živim
U boji se tvojih očiju rađam
Da te mogu ljubiti tako
Bez ikakvih tajni
I bez ikakvih briga

Zamisli
Samo zamisli
Tvoja je duša moja knjiga
U kojoj je ljubav zapisana
I predana nama

U boji tvojih očiju
Je ljubav koju će napamet učiti
Oni što još ne znaju ljubiti
I znat će po nama
Kako ljubav naći
I nikad je ne izgubiti



Željko Krznarić

“... Zakon života je zakon vjere. Što znaci da ono u što vjeruješ, tako ti i biva. Recimo ako vjeruješ da si glup, onda si stvarno glup. Ako vjeruješ da si sretan, onda si stvarno sretan. Dakle, treba vjerovati u samu vjeru. Svaka želja je molitva.”
Asmir Kujović

Ne mogu ja, dobri čovječe, ozdraviti, jer ja i nisam bolestan, nego sam ovakav, a od sebe se ne može ozdraviti!

Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali.
W.Shakespeare

Ne gubite vrijeme sa nekim kome nije stalo da ga provodi sa vama.

GABRIJEL GARSIJA MARKEZ

Nebo sam grlio i milovao.
Ni jednom odande nisam pao.
U dušu mi je ceo svet stao.

Jedino mi je bilo žao
što stvarno nikako nisam znao
čime sam sebi ta krila tkao.

Odkud mi svila za takva krila ?

Miroslav Mika Antić

coek wrote: I meni najdrazi:
"If you think adventure is dangerous, try routine; it is lethal"
- Paulo Coelho

da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati

kad u nama bude

vec mnogo jeseni i zima

kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa

i kad me mozda vise nece biti


da li ces ponekad zaplakati nocu

kad te sjeti davna zaboravljena pjesma

na sve ulice i restorane

sva ona mjesta koja ces pamtiti

po nasoj njeznosti

i ljubavi u kristalnim prozorima

plavim maglama


da li ces ponekad zaplakati

u prvi sumrak novog proljeca

u toj jedinoj preostaloj zraci

razbijenog sunca

kad osjetis jos jednom dodir moga dlana

kad me vise mozda nece biti


a sve ce biti kao prije

i ona rijeka plava

i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama

u koje smo htjeli


da li ces me ipak zaboraviti

u predahu dviju ljubavi

a znas da nam usne od istog poljupca boluju

i da nas ista tuga progoni stoljecima


Željko Krznarić

Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci da li ćeš noćas
moći ostavit' sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a ne znati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ćeš slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biti će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak

Arsen Dedić, "MODERATO CANTABILE"

Entropio wrote:Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo siročad svijeta

Reci da li ćeš noćas
moći ostavit' sve
svoju kuću
navike ljude
i poći a ne znati gdje

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
bit će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Nikad žaliti nećeš
stvari ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ćeš slobodna sad

Neka svi mržnjom isprate nas
ali draga život čeka
sad je čas
čitav svijet
biti će tvoj novi dom
neka kažu avantura je to

Duga očajna kiša
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas će odvesti vlak

Arsen Dedić, "MODERATO CANTABILE"

U namjeri da budemo isti
sa što manje razlika u sreći,
Sa svoje sam silazio zvijezde
trudio se da ne budem veći

Cijeli svijet sam držao na oku
da ne čini što Ti ne bi htjela
Živio sam za ljubav duboku
spremao se na opasna djela

Kad si ruku pružila za dugom
plakao sam od velike časti
Od tad ne znam što da radim drugo
smanjujem se da Ti možeš rasti

Šta je dalje bilo, ne zna niko
i za dugo niko neće znati
ja je čekam, zna se tek toliko
da mi se sa svoje zvijezde vrati...

Duško Trifunović, "U NAMJERI DA BUDEMO ISTI"

Donesi mi brige svoje
i nauči zavijek:
za sve naše nespokoje
ima jedan divan lijek

Biće bolje
biće bolje
ne živi se
samo sad
mjesto vječne
glavobolje
samo reci
ponekad

biće bolje
i
biće bolje

Podmiti me poljupcima
obećaj mi skupi dar

Ne donesi nikad ništa
ali reci jednom bar

biće bolje
i
biće bolje

Duško Trifunović, "BIĆE BOLJE"

Pjesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako


Mika Antić

"Novost u mojem načinu života je sljedeća: sva pitanja ostaviti neriješena. Dakle, ne zatvoriti mišljenje, nego upravo otvoriti sva vrata. Ne svezati u čvor, nego rasplesti sve čvorove. Pitanja ne riješiti, nego ih naći što više i što opasnija i, po mogućnosti, najoštrije ih postaviti. Ne zatvoriti se prema rješenjima djelatnosti duha, nego otvaranjem svih prozora i vrata pustiti duhu slobodan ulaz i osigurati propuh. Nikakav čvrsti odgovor i tvrdnja.Nikava čvrsta pogodba i ustanovljenost. Nikakvo načelo. Nikakvo uvjerenje. Neka dođe zrak i neka me prožme, i neka peče sunca. Jedini način da sazrim. Rješenja, ako su dobra, uvijek me ushićuju. Ali neka nitko od mene ne traži da i ja riješim nešto. Ništa mi nije tako daleko kao to da stvorim sustav. I ništa me više ne zabavlja nego tzv. pogled na svijet. Potrebno mi je da svakoga trenutka slobodno raspolažem sobom i da zadržavam sebi pravo da radim što hoću. Paradoks. Paradoks je pokušaj da se bude istinitiji od istinitog. Paradoks je apsurd. Ali ja se sjajno osjećam u tom paradoksu. Jer me apsurd stalna otvoronost za mogućnost čuda. Čudo je zgusnuta zbilja. Čak nije ni ozbiljenje. Više od toga - ispunjenje. Time što sva vrata i sve prozore ostavljam otvorenima dan i noć, sebe činim dostupnim generirajućoj moći duha. Pustite unutra sunce. Alles stehet im Wunder. Duša je dijete Deset tisućokožne Vatre, deset se tisuća koža mora oljuštiti da bi bilo ono samo, da posve sazri, da se ozbilji i da mu tijelo bude kao u Henoka - živa vatra i svjetlost. Jer tijelo je zgusnuti duh."

Bela Hamvas, "Jasmin i maslina"

Entropio wrote:U namjeri da budemo isti
sa što manje razlika u sreći,
Sa svoje sam silazio zvijezde
trudio se da ne budem veći

Cijeli svijet sam držao na oku
da ne čini što Ti ne bi htjela
Živio sam za ljubav duboku
spremao se na opasna djela

Kad si ruku pružila za dugom
plakao sam od velike časti
Od tad ne znam što da radim drugo
smanjujem se da Ti možeš rasti

Šta je dalje bilo, ne zna niko
i za dugo niko neće znati
ja je čekam, zna se tek toliko
da mi se sa svoje zvijezde vrati...

Duško Trifunović, "U NAMJERI DA BUDEMO ISTI"

"Onda je otac rekao: pamti, nesreća je što kod nas nitko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tude nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati."

Meša Selimović, "Derviš i smrt"

Ta sjeta je medju nasim dusama uspostavila bliskost, jer je svako od nas u licu onog drugog vidjelo nesto sto njegovo srce osjeca, i u njegovom glasu culo je jeku osjecaja stvorenih u vlastitim grudima, jer kao da su bozanstva svakog od nas ucinila polovinom onog drugog za koga se cestitoscu vezuje i tako potpunim bicem postaje, a kada se od njega odvoji, osjeca manjkavost vlastite duse. Ojadjena i bolna dusa smiruje se u zagrljaju s drugom dusom koja joj nalikuje osjecajima, koja ih s njom djeli, kao tudjinac studjincem sto besjedi u zemlji daleko od zavicaja. Srca koja zblizava bol stradanja ne moze rastaviti bljesak radosti, jer povezivanje tugom jace je u dusama od veza ostvarenih u bezbriznosti i radostima. Ljubav koja se umivala suzama ostaje cista, zanosna i vjecna.

Khalil Gibran

Tišina je govor razumijevanja. To nije odsustvo riječi, već odsustvo potrebe za riječima!

Zbog svega sto smo najlepše hteli
Hoću uz mene noćas da kreneš.

Ma bili svetovi crni,
Ili beli,
Ma putevi bili hladni,
Ili vreli,
Nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
Da se ne bojiš vetra
I mraka,
Uspravna i kad kiše tuku,
Jednako krhka,
Jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
Korake moje da uhvatiš,
Pa sa mnom bol
I smeh da piješ
I da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom
Ispod crnog neba
Pronađeš hleba komadić beli
Pronađeš sunca komadić vreli,
Pronađeš života komadić zreli.

Il' crkneš,
Ako crći treba
Zbog svega sto smo najlepše hteli.

M.A. (a ko drugi )

...

Aleluja wrote:Tišina je govor razumijevanja. To nije odsustvo riječi, već odsustvo potrebe za riječima!

Aleluja wrote:Koliko mogućnosti su sjebale pretpostavke!

Mother of all fuckups...

Noćas ću zaspati

Noćas ću zaspati. Ponovo ću biti dio svijeta kojem pripadam. Možda mu ja i ne pripadam, ali to je moje jedino vlasništvo.

Sklopiću oči i preda mnom će se otvoriti mnogo više svijetova nego što oči mogu vidjeti. U oko stane tek toliko koliko rđavi dio duše može sagledati. Jedino u snove stanu sva prostranstva nade i želja.

Noćas ću zaspati snom anđela. Tada ću vjerovati da su ljudi zaista dobri i da vrijedi živjeti. Tamo gdje je jedino pravilo ljubav. U svijetu slobode. Slobode ljubavi, sreće, riječi i tišine.

Tamo se vrijeme ne mjeri satima i ništa nije konačno. Svačiji pogled na svijet je onakav kakva je i njegova duša. Tamo nema sukoba sa drugim svjetovima, jer je svakome svoj najdraži i nezamjenljiv. Jedina veza među svjetovima je ljubav, koja spaja nespojivo i koja čini razumljivo i najnerazumljivije. Tamo ocjene života nisu do 5 ili do 10, već do potpunog zadovoljstva ljudske duše.

Noćas ću zaspati samo da bih čula ljubav i osjetila slobodu. Prestaću da govorim, a počeću da živim.

Noćas ću zaspati, a ujutro ću se ponovo vratiti u sivilo života koji se neizbježno nameće.

I sve tako redom.

Danica Radović

"Svaki odnos između dvije osobe potpuno je jedinstven. Zato ne možeš na isti način voljeti dvije osobe. To je prosto nemoguće. Svakog čovjeka voliš drugačije zbog toga što jeste i zbog jedinstvenog odgovora koji izaziva u tebi. A što se bolje poznajete, bogatije su boje tog odnosa." - William Paul Young