muha_sa wrote:
ko se o mlijeko oprži i u jogurt uše

valjda smo lekciju naucili za sva vremena.
jednom sam bio levat i nikad više

bar priznam da sam bio ne levat vec levatina

moj brat još u februaru 92. nabavio pušku a ja citavu hampu na njega--koji ti je klinac

glumiš kauboja-ti bi malo ratovo
ostatak price se zna

paljevina, pljacka, klanje i ubijanje .................genocid.
4 godine svakodnevnog granatiranja--4. godine ubijanja mojih sugradjana.
ko je sad pametan a ko levat
nema više toga--svaki potez kroz lupu i mikroskop po nekoliko puta. sve dok ne doživim iskreno kajanje s njihove strane i stid šta se radilo u njihovo ime.
tako je kako je---ja to nisam želio nit želim al me dosadašnje gorko iskustvo i toj lekciji naucilo.
Svaka ti cast. To je to.
Ja nikad, ali bas nikad dok sam ziv necu navijati ni za jednog sportistu ii tim koji predstavja Srbiju, jednostavno ponos mi ne da. Zbog prognane mi porodice, zbog patnji koje smo prosli, zbog zivota koji su nam cetnci sa sajkacama i njihove bolesne fasisticke ideje jednostavno nepovratno unistili.To je moje licno ubijedjenje, moj stav.
Mada da budemo iskreni, politika i sport su uvijek bii usko povezani, ne samo kod nas, nego i u vecini svijeta. Dobar primjer je sahovski mec iz 1972 Fiser - Spaski, koji je bukvalno bio vodjenje hladnog rata za sahovskom tablom. U americi se mec prenosio javno na trgovima i ljudi koji pojma nemaju o sahu su za veikim zarom pratili taj dvoboj, samo zato sto je Amer udario na Rusa. Kosarkaski mecevi Jugoslavije protiv CCCPa su uvijek imali mnogo vece znacenje od sportskog.
Hrvatska je uspjela izgraditi prilicno pozitivan imidz u Evropi i svijetu zbog 3. mjesta na svjetskom fudbalskom prvenstvu 1998, Ivanisevicevog osvajanja Wimbledona, uspjesima Janice i Ivice Kostelica...to sto su svi oni, sa izuzetkom Ivanisevica, otvoreno koketirali sa ustastvom nije toliko zanimalo ostatak svijeta do evropskog prvenstva u fudbalu 2008, kada su hrvatski navijaci presli granicu evropsko-kurvanjske tolerancije sa otvorenim izljevima ustastva na utakmicama Vatrenih, pa su novinari otkrili da je cak i neki ustaski koljac iz drugog svjestkog rata bio na tekmi u Klagenfurtu...tada je Hrvatima u Evropi opao rejting
Da se samo na brzinu osvrnem na "uspjehe" Srbije u zadnjih par dana. Realno gledajuci, jedino je uspjeh Djokovica vrijedan paznje, a Djokovic teniser je za Srbiju izuzetak a ne pravilo, on je produkt odricanja njegovih roditelja i godina treniranja u Njemackoj...vaterpolo je na nivou onog bocanja na ledu, oba su olimpijski sportovi, ali ja ne vidim da se Kanadjani nesto qurce sto su nenadjebivi u bocanju na ledu...a sto se tice rukometa, Srbija vise nikad nece prismrditi ni polufinalu nekog rukometnog takmicenja, osim ako ga opet ne organizuju...dakle, svo ovo velikosrpsko orgijanje zadnjih par dana ima samo jednu svrhu - da pokaze ostalima u regionu da su Srbi nenadjebivi bre...
Zato jedina iskrena cestitka od mene ide Makedoncima za osvojeno 5. mjesto u rukometu. Pravi sportisti i patrioti. Svoje vole, ostale ne vrijedjaju.