malo cu skrenut s teme birtija
sjecam se kako su nekad zime bile lijepe,pune snijega...kako smo nekad isli na nocno klizanje ispred zgrada svi onako dzematile se dogovorimo,a sada ove generacije nit imaju snijega niti dozivljavaju kako bi trebali te djecije radosti...sada cim nauce pisati-"mama dedera kupi komjuter,prikljuci net" itd
nekad smo se igrali indijanaca i kauboja,zmire po mahali,izmedju dvije vatre,basketa,djevojcice lastike,barbika itd....sada je malo sta od ovoga ostalo nazalost
imala sam lijepo djetinjstvo,cak i u ratu(vise smo se druzili,bili prisniji) ako se izuzmu naravno lose stvari koje rat nosi...nekako mi bas bude zao generacija koje dolaze