Gradovi u Kur'anu

[foxy13]

@eddinn barem ti nije dosadno dok čekamo novo putovanje

[Ultravox]

Ekološka priča o tužnom mačku Drndi koji je živio u jednom velikom gradu. Bilo mu je dosta buke, smoga, turbo folka, fuzbala i huligana, brzog života ... pa je krenuo u potragu za mirnom, usamljenom oazom punoj zelenila. U svojoj potrazi za boljim i čišćim domom sreo je puno insana i hajvana čije su želje bile iste, te su svi krenuli s njim u potragu. Na kraju su pronašli "svoj otočić" koji je trebao biti ostvarenje njihovog sna, ali ... je li zaista i bio?

Nastavlja @eddinn, da ne čamimo dok čekamo...
...a poslije njega....neka on predloži

[eddinn]

Na kraju su pronašli "svoj otočić" koji je trebao biti ostvarenje njihovog sna, ali ... je li zaista i bio?
Nastavlja @eddinn, da ne čamimo dok čekamo...

Jeste "Ultravox", svi su zivjeli dugo i sretno do kraja zivota, i danas im njihova unuk-unuk-unuk.....unucad pricaju kako im je super i fino..... i svaki put kad im djeca neslusaju.... oni im pricaju jednu te istu pricu o macku Drndi i njegovim jaranima kroz sta su sve morali proci da bi njima danas bilo fino, da imaju cokolada i igracaka.... djeca se odmah smire i nema problema brato.....

[Ultravox]

To ti ... čiča miča i gotova priča

[eddinn]

To ti ... čiča miča i gotova priča

ma ne, nenenene, neeeeee, ne, neeee


.......kad me raja izvlacila iz onog blata u koji sam se slozio i kad me Drndo izmariso sonom mocugom po usima i po ledjima, onda me Drndo zovno: "Haj ba sad vamo da te nebi jos ovom mocugom peglo, sjedi vamo, nema vise letanja nidje, kani se kamila, kad ih nisi na vrijeme svezo nek sad letaju dje hoce, nemeres ih vise scepat sve i da ih sustignes, vec sjedi vamo." Kad sam sjeo na panj Drndo me upita: "Vidis ovu mocugu? " : "Vidim" kazem. : "Vidis li je pravo ili je vidis tek tako?" upita me Drndo ponovo. : "Ma vidim je i onako a vidim je i pravo" kazem. : "E super, kad je vidis obostrano onda more nesto i da ti se kaze." rece Drndo. : "Pa kao je necu obostrano vidit, sav zvonim od nje" reknem mu. : "Ha ha ha ha....." poce se Drndo smijat "Dobro je to, bolje ces upamtit........" i tako poce prica.....

[Ultravox]

Vidim ja da ti uživaš u ovoj priči, na hajr
al' ... ja ništa nisam skont'o

[eddinn]

Vidim ja da ti uživaš u ovoj priči, na hajr
al' ... ja ništa nisam skont'o

Mozda ces skontat kad skines tu kravatu..... svi mi imamo nekakve kravate, neko vise neko manje.... fora ih je sve skinuti a da ne nabacis ni jednu drugu, da ne skines jednu a nabacis ih vise pa ono kontas da ih skidas.... a u stvari ih sve vise i vise nabacivas... pa se srusis u blato ko sto su mene izvlacili , pa me Drndo reguliso "mocugom" ( ovo "mocuga" je presjek koji svako mora jednom napravit.... jal ovako ili onako.... ) sto ga dodje da svako uci iz onog kroz sta prolazi, nema niko koji ne prolazi, niko ne stoji..... a ono sto se prolazi si sami ti i tvoje razumijevanje tebe na koje sve drugo reagira.... (kao sto je Drndo reagiro na mene.....) samo jos veca fora je skontat "Ko je tvoj Drndo???" jer ako imas "vise Drnda odjednom...." nestima nesto. Samo je Jedan drndo u onom trenutku gdje si sad, a za drugog Drndu....treceg.... vazda trebas "preteci" predhodnog da bi dosao do iduceg..... gdje se oni predhodni "ne sudaraju vise stobom"....... osim da nedo Bog se totalno ne izvratis gdje si u sudaru sa svime i svacim.

[Ultravox]

Ejs...

[eddinn]

Ejs...

Eo jedna prica od onako......

Posalo Sultan dvojicu u Istambulsku carsiju da ispitaju stanje u raji i da mu podnesu svoja zapazanja. Kad se jedan vratio kaze Sultanu da je u carsiji vidio svasta nesta ruzno: te raja pije, te kockaju se, te kurvaju se, te kradu se i lazu.....

Dodje drugi i kaze Sultanu da je vidio pravo lijepih stvari: dzamije na svaki vakat pune, lijepo se svugdje razgovara, raja vesela i pomaze se izmedju......

Kaze Sultan ovom drugom: "Kako ba lijepo u carsiji kad mi ovaj prvi rece da nevalja nista????"

Ovaj drugi mu odgovara: "Nemam ja veze dje je ovaj iso."



E ovako je svakom: Kako je ko gdje, tako ce mu i biti.

(po meni, nema nista gore negdje sultaniti, carovati, kraljevovati.....)

[Ultravox]

... a Šeherzada reče Sultanu:



"... ah, opet se posvađala sa Ezelom" reče Sultan.



P.S. Toliko o Sultanu ...

[eddinn]

... a Šeherzada reče Sultanu:



"... ah, opet se posvađala sa Ezelom" reče Sultan.



P.S. Toliko o Sultanu ...

Nisam gledao i ne gledam seherzadu pa veze nemam sta ba to govoris

deder mi to malo protokmaci

[Ultravox]

Čuj nisi gledao Šeherzadu.
Dobio si žuti karton ... a ako nisi ni Ezela, a haman nisi, crveni

[eddinn]

Čuj nisi gledao Šeherzadu.
Dobio si žuti karton ... a ako nisi ni Ezela, a haman nisi, crveni

nisam ni ezela

[Big Boy]

Na ovu temu sam vise puta naletio, ali joj ne posvetih svog vremena do sad.


Pa, u maniru @bijele i s njenim odobrenjem, danas idemo ponovo u Meku, u pecinu Hira na brdu Jabal an-Nur sto u slobodnom prijevodu doslovno znaci brdo (od) svjetlosti.

Rano je jutro... vozac melodicno trubi iz naseg simpaticnog malog busa dok se jos uvijek pospani putnici jedva vuku prema istom. Svi danas trebaju imati udobnu obucu i dovoljno vode jer nakon putovanja nas ceka fin uspon do pecine. Zicare do gore... nema, ako joj se neko slucajno ponadao. Kamile, slonovi i ostala prijevozna sredstva nam ne mogu puno pomoci.

I krecemo... vrlo brzo su se svi ponovo uhvatili sna ali vozac gromoglasno vikne... Meka. Oci se otvaraju, usne se smjeskaju... neki osjecaj mira preplavljuje dusu. Prolazimo ispod znaka koji nas napominje da ovo nije tek jedna turisticka atrakcija, vec puno... puno vise od toga.



Izlazimo iz autobusa, nas brkati vozac sa plavim kacketom nam pokazuje rukom prema vrhu brda. Doruckujemo sendvice koje smo ponijeli i pogleda prikovanog prema vrhu lagano pocinjemo svoj uspon. Malo ko se moze oteti osjecaju da je nas Poslanik, dar covjecanstvu, nekad gazio istom ovom stazom prema pecini.




Zagledamo oko sebe, sve teze hvatajuci dah... gledamo dole, prema Meki. Zamisljamo kako je izgledala prije 1400 godina a u tome nam smetaju moderne gradjevine. Ipak, posto masta moze svasta, lako izbrisemo sve do temelja i vidimo cist prostor, a onda ponegdje smjestimo neku kucicu... pokoju kamilu... i vidimo Meku nekad.

Evo nas napokon ispred pecine Hira.



@bijela je zastala... pogled joj je odlutao negdje u daljinu cim se nekako popela na jedan kamen i prica pocinje:

Daleko smo 3,2 km od Meke i nalazimo se ispred ulaza u pecinu Hira. Da bi dosli do ovdje od podnozja, napravili smo nekih 600 koraka. Ispred nas je ulaz u pecinu koja je duga nekih 3,7 metara, a siroka oko 1,6 metara.



Prvi blicevi fotoaparata sjevaju, sve se vise zaviruje preko njenog ramena, a ona samo nastavlja:

Svi smo culi za Lejletul-Kadr - noc odredjenja, noc sudbine... noc pocetka Objave. Kur'an casni navodi da je njena vrijednost veca od hiljadu mjeseci u kojoj nema takve noci. Neki ovu noc nazivaju i kao noc zelja, ali to je pogresno. Noc zelja je u stvari Lejletul-regaib koja je prvog cetvrtka u mjesecu Redjebu. I eto... ovo je bas to mjesto gdje je pocela objava Kur'ana casnog.

Uz tihi vjetar cuje se samo klepet krila neke ptice koja se bacila dole prema Meki, @bijela pravi kratku pauzu dok uzima dah.

Ovdje, u Meki je rodjen Muhammed s.a.v.s. Cesto bi odlazio do Kabe i razmisljao kako je taj hram kojega je sagradio Ibrahim bio namijenjen da bude centar obozavanja Jednog Boga. Nerijetko bi ga obuzimalo neraspolozenje dok bi gledao Kabu sa preko 360 kamenih, glinenih i drvenih idola poredanih unutar njenih strana. Svaki idol je imao oci i usi koje je napravila ljudska ruka, ali nijedan nije mogao ni vidjeti ni cuti. Svi su imali noge i ruke kojima se nisu mogli pomaknuti niti sta dodirnuti. Kad bi Muhammed s.a.v.s. ponekad upitao svoje saplemenike sta im predstavljaju te kamene i druge figure, dobijao je uvijek; isti odgovor: "Ovo su nasi bogovi."

Slusajuci njihove odgovore, Muhammed s.a.v.s. bi sebi govorio: "Oni grijese, lazu sami sebe. Te nepokretne statue, ti izvajani oblici koji su izgledali tako sumorno i tesko, zar da se njima ljudi klanjaju, obracaju, traze pomoc. Pet godina prije pocetka objave Kur'ana, kada je Muhammed s.a.v.s. imao 35 godina svakog mjeseca ramazana se povlacio u osamu ovdje. Svaki od tih ramazana provodio bi u dubokom razmisljanju o stvaranju i smislu svega sto ga okruzuje. Tu je zivio tjelesno skromnim ali dusevno raskosnim zivotom u potpunoj osami.

Iz dubine svoje duse, Muhammed s.a.v.s. se molio da se ljudi probude, da izadju iz svoje ucmalosti, svoga primitivizma, neznanja. Da shvate i povjeruju da ONAJ koji je stvorio sva ljudska bica, zivotinje, drvece, nebo i zemlju, Sunce i Mjesec i sve sto oci vide i sve sto ne mogu da vide, mora biti savrseniji u svakom pogledu nego sva Njegova stvorenja.

Ipak, to nisu bile jedine brige koje su mucile Muhammeda s.a.v.s. Obuzimala ga je tuga gledajuci sva ta besmislena i naopaka djela koja ljudi oko njega rade. Gdje god bi se okrenuo vidio bi sve ono od cega bi mu se koza jezila a krv udarala u lice... njihovo bahato ponasanje od ispijanja vina, kradja imovine od sirocadi i udovica, posudjivanje novca sa visokim kamatama, kockanja... Sve su to radili bez imalo osjecaja krivice, jer su njihove duse bile mrtve kao sto su to bili i njihovi bogovi. Morala nije bilo a nemoral je zauzimao najvise mjesta u njihovom zivotu.

Zbog svega toga, Muhammed s.a.v.s. je bio izolovan, usamljen. Nije se zelio druziti sa ovakvim ljudima, nije mogao prihvatiti takav nacin zivota. Posjecivao bi Kabu i vracao se kuci, moleci se Jednom Bogu za kojeg je, u dubini svoga bica, vjerovao da postoji, da mora postojati, nadajuci se da ce njegovim ljudima On pokazati put ka istini i pravdi.



Pored odlaska do Kabe, a zeleci da je sto dalje od takvog zivota i takvih ljudi, Muhammed s.a.v.s. bi dolazio ovdje i provodio casove usamljenosti, razmisljanja, brige za svoj narod. Jedinu bi utjehu nalazio misleci o Bogu, Stvoritelju svih svjetova, nadajuci se u Njegovu pomoc, u Njegov blagoslov.

Jedan tihi uzdah se oteo njenom melodicnom glasu dok joj je pogled otisao ravno prema nebu.

U tihim vecerima gledao je nebo iznad Meke ukraseno zvijezdama, tako bliskim, kao da se rukama mogu dohvatiti. Uzivao je u njihovoj skromnoj svjetlosti, u tome sijanju koje kao da nesto govori, na nesto ukazuje. Preko dana, dok bi ga toplota sunca milovala, shvatao je njeno znacenje za zivot, za rast i razvoj. Gledao je sve, upijao u sebe taj cudesni govor prirode, i divio se Tvorcu, Jednom, Jedinom, Najvecem.

Duboko tonuci u svoje misli, on bi tamo provodio dane, noci, cesto i citave sedmice. Desavalo mu se ponekad da ostane i po mjesec dana.

Jednoga dana, za vrijeme mjeseca ramazana, 610. godine nove ere, kad je Muhammed s.a.v.s. već bio zasao u cetrdesetu godinu svoga zivota, desilo mu se, da boraveci u pecini Hira, kao i toliko puta do tada, cvrsto zaspi. Prije same objave sanjao je snove, koji bi se potom obistinili. Iz sna ga je probudio snazan glas, svjetlost, tutanj. Sve je bilo bljesak, sjaj, drhtaj... pravo cudo. Odjednom se pojavila i zasjala velika svjetlost od koje se on bio uplasio.

Nije se mogao, niti umio snaci, samo je cuo glasne rijeci, zapovijed od lika, svog sazdanog od svjetlosti. Dzibril mu se obratio... Citaj !

Prestrasen, iznenadjen, jedva da je uspio izustiti... ali, ja nisam od onih koji citaju.

Melek je jasnim glasom ponovio naredbu, ali Muhammedov s.a.v.s odgovor je bio isti. To je jedino sto je, u tome trenutku, znao reci... ja nisam od onih koji citaju.

Kad je naredba ponovljena po treci put, Muhammed s.a.v.s. je osjetio snazan stisak, tresak, kao da su ga necije jake ruke obuhvatile i opet je zacuo glas koji kaze... Citaj !

Ovaj put je sav prestravljen odgovorio... Sta da citam ? Na to melek odgovara...

Citaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara,
stvara covjeka od ugruska!
Citaj, plemenit je Gospodar tvoj,
koji poucava peru,
koji covjeka poucava onome sto ne zna.

Gledamo svi tu malenu pecinu i zamisljamo taj trenutak, kao da cujemo neki eho iz kamenja oko nas dok Dzibril naredjuje... Citaj ! Kao da vidimo kako iz nje izbija svjetlost koja se sve do neba pruza. Kao da cujemo preplasenog Muhammeda koji zamuckuje... kako da citam kad ja citati ne znam.

Muhammed s.a.v.s. je ponovio ajete koje je cuo i Dzibril je otisao od njega. Te rijeci su se urezivale u njegovu misao, u njegovo srce. Muhammed s.a.v.s. je sisao, do pola brda i opet je zacuo glas: "O Muhammede, ti si Allahov Poslanik, a ja sam Dzibril, melek koji donosi poruke od Boga Njegovim poslanicima. Ti si poslanik Boziji koji ce voditi ljudski rod na pravi put, put istine !" Dzibril mu se onda pokazao u njegovom stvarnom obliku, dok je cijelo nebo bilo ispunjeno jarkom svjetloscu.

Poslije svega, Muhammed s.a.v.s. je osjetio strah. Veliki strah koji mu je ovladao cijelim bicem. Zar bas on u jednoj takvoj misiji !? Poceo je drhtati kao da ima groznicu. Jedva da je dotrcao do kuce. Prekoracivsi prag, samo je uspio sa suzama u ocima i glasom prepunim straha promucati svojoj zeni: "Pokrij me, pokrij me !"

@bijela opet pravi pauzu dok pije velike gutljaje iz svoje flase s vodom. U oku joj se pojavi i jedna suza, posto je ono sto slijedi ujedno i jedna lijepa prica o ljubavi izmedju muskarca i zene.

Muhammedova s.a.v.s. supruga, Hatidza je bila zaprepastena takvim stanjem svoga muza. Htjela ga je upitati sta se desilo, ali je shvatila da bi pitala uzalud. Pokrila ga je pazljivo, kako je to zatrazio i puna brige i njeznosti sjela pokraj njega. To iskustvo je prestravilo Muhammeda s.a.v.s. ali je utjehu i smiraj nasao u Hatidzinom zagrljaju. Njegov strah ju je iznenadio, ali nakon što ga je milovala i tjesila, Muhammed s.a.v.s. se smirio i ispricao joj sta se dogodilo.

Bojao se da gubi razum ili da je obuzet necim. Hatidza mu je otklonila strahove: "Ne brini," rekla mu je, "tako mi Onog u cijoj je vlasti moja dusa, nadam se da si ti Poslanik ovom narodu. Gospodar tebe nikad ne bi ponizio, jer prema rodbini si blag i dobar, svojoj rijeci si odan, pomazes onima koji imaju potrebe, podrzavas slabe, hranis goste i odazivas se onima koji imaju probleme."

Onda dolaze ajeti...

O ti, pokriveni !
Ustani i opominji !
I Gospodara svoga velicaj !
I haljine svoje ocisti !
I kumira se kloni !
I ne prigovaraj drzeci da je mnogo !

Kada je njegova misija pozivanja u Islam pocela, napadi na njega su postali okrutni i grubi, Hatidza je uvijek, sa puno ljubavi i paznje, podrzavala svog supruga, nesebicno zrtvujući svoje bogatstvo da podrzi Islam. Ona se nije nimalo dvoumila da kaze u javnosti ono sto je bila sigurna u tajnosti neko vrijeme: „Ja svjedocim da je samo Allah bog i da je Muhammed Allahov Poslanik.“ Kada su Poslanik s.a.v.s. i njegova porodica prognani na brda izvan Mekke, bila je s njim, i tri godine poteskoca i mucenja su dovele do njene smrti. Muhammed s.a.v.s. je nakon njene smrti bio dugo i duboko ozaloscen.

@bijela rukom podje prema svom oku, ali nije uspjela sakriti suzu koja poleti niz obraz.

Jednom, godinama nakon sto je umrla, nasao je jednu ogrlicu koju je cesto nosila. Kad ju je vidio sjetio se Hatidze i suze su ga shrvale. Njegova velika ljubav prema njoj nikad nije nestala, toliko da je njegova zena Aisa bila ljubomorna na nju. Jednom ga je upitala je li samo Hatidza bila dostojna njegove ljubavi. Odgovorio je: "Vjerovala je u mene kad niko nije, prihvatila je Islam kad su me ljudi odbili i pomagala me je i tjesila me je kada mi niko nije zelio pruziti ruku da mi pomogne."

U jednoj pjesmi o Poslaniku s.a.v.s. i Hatidzi, pise "trazimo price o ljubavi na mracnim i hladnim mjestima a imamo svjetlost upute za cijeli svijet u koje mozemo gledati." Mnoge ljubavne price koje danas cujemo su price o strasti i pozudi, fizickoj privlacnosti umotanoj u uniformu ljubavi, ali nema price o ljubavi koja je jaca, bolja, zacudjujuca i ljepsa od priče o Muhammedu s.a.v.s. i Hatidzi. To je svijetli primjer jednog lijepog braka, i ako mi danas tezimo takvom braku slijedimo njihov sunnet.



I tako... bas odavde je pocela prica koja je danas uputa za preko milijardu muslimana na svijetu, zavrsava @bijela svoju pricu, totalno nesvjesna vremena koje je proteklo jer sunce vec lagano zalazi. Svi su pod dojmom svega onog sto su culi i malo ko uopste progovara.



Skupljamo se svi i polako krecemo nazad, do naseg busa. Kako mu prilazimo sve se jasnije cuje glasno hrkanje naseg brkatog vozaca. Vec se dogovaramo kako cemo ga probuditi, a da ga ne prepadnemo toliko da ga kasnije moramo pokriti po glavi.

Kako bi se onda vratili nazad. Vozi misko...

[ljubav_aha]

znaci,niko nije postovao upozorenje tokom turisticke setnje

[Ultravox]

@Big Boy
Brkana više ne uzimaj. Hrče k'o motorka, ne veže se dok vozi ...
a dok smo mi upijali svu tu ljepotu on je okolo prznio.

[vazi]

@big boy, hvala ti na ovom predivnom postu a posebno ti neizmjerno hvala na slikama

[bijela]

big boy
hvala i od mene

[Anne Boleyn]

@Big Boy, odličan post, prelijepo napisano i dočarano slikama.

[arzuhal]

@bijela je uspjela skriti suzu? Boga mi, bolja je od mene

Big Boy, Allah ti se smilovao

[eddinn]

Big Boy aferim

[vazi]

nadam se da nije off:))

mi jednom psli do Kabe i busom cemo ispred hotela, udaljenost je oko 4km.

I kao tamo cemo klanjati ikindiju.

Bila je takva guzva da smo klanjali u busu i haj naprijed, naprijed, ama i aksam ce skoro proci, poce se nebo rumeniti pred zalazak sunca te caskom klanjamo i aksam u busu.

grupa odvaznih u neko doba izadje iz busa i ode pjeske, izadjose i nekolike zene ...ja sam ostala u busu. Vidimo mi onaj sat kod Kabe, ali nikad do njega stici. Zbog guzve je bus iso sporo i one zene su se ubrzo vratile , kucaju na vrata busa i kazu ne znaju uopste kuda bi krenule i nazad u bus...vec je noc i svjetla su upaljena....grad prelijep al' pun nekih brdasca, nikako ga "sagledati" i stvoriti si neku sliku kud i kako se prostire.

Ova slika gdje se grad lijepo vidi izmedju ovih brdasaca objasnjava moju zbunjenost i slabu orijentaciju toga dana. Inace se prilicno dobro snalazim, ali tada nisam mrdala iz busa

@big boy, imas li jos slika , panorama grada, Kabba etc?

[Big Boy]

Hvala na pohvalama, iako svaka slava i hvala samo Gospodaru pripadaju.

Nemam slika, nisam nikad imao priliku uzivo biti tamo. Sve slike su pronadjene pomocu vrlog googla... a i sama prica je sastavljena od nekih drugih prica. Ko bi ono sve nakuckao samo tako, iz glave. Ipak, nadam se da sam uspio prenijeti svoju zamisao... da bar nesto od svega ostane u glavi, bar kao neka nova informacija, mozda cak i uspomena.


Sad i ja strpljivo cekam sljedece virtuelno putovanje... i pitam se, ko nas ovaj put vodi i gdje.

[wewa]

BB, mene si rasplakao. da te Svevisnji nagradi na ovom i na boljem svijetu

[Motokultivator]

Ovi sto ne idu ovim sigurnim prevozom, neka obrate paznju na ovakve stvari u zabitima.