rossoner wrote:Znači meni su stvarno nidje veze ti lajkovi i komentari, potpuno irelevanta stvar. Pa i njoj lajkaju slike neki debili koji mene nerviraju i sad bih ja triba popizdit. Nikad joj nista nisma ni prigovarao ni ogranicavao je. Ma ljudi da nije bilo afekta i psovke sve bi bilo uredu... Razloge smo razjasnili, malo ste mi pomogli sta da radim kak oda se ponasam sada. To sam trazio. Ako imate jos kakvih prijedloga naprijed.
Nismo svi isti i ne razmisljamo isto. Ono sto smeta meni mozda ne smeta tebi i obrnuto. O tome nema previse smisla raspravljati jer je jako slicno kao s pricom o ukusima.
rossoner wrote:Koje su mi greske, sta trebam ?
Ti si ocito vec svjestan svojih gresaka ali isto tako olako uzimas ulogu onog koji i odlucuje i zakljucuje. Mozda ona jest' patoloski ljubomorno posesivna osoba od koje je najbolje pobjeci glavom bez obzira. Opet, mozda samo ne zna da se dovoljno dobro izrazi. Kad covjek ne moze da nadje rijeci da oboji svoje osjecaje to lako ode u bijes i nazalost... trenutke koji nisu ni za kakvu pohvalu.
Bitna je istina... ne ko je u pravu. Bitno je da istu sliku gledate sa razlicitih strana i da oboje uzivate u istim bojama koje se nalaze na toj
vasoj slici.
Probat cu napisati savjet, bas tako... slikovito.
Recimo da je ona vegetarijanac i sad vi sjedite u restoranu... ona jede neku salatu, ti npr. natur sniclu. Reci cemo da je to... normalno. Postujete jedno drugo te svako ima svoju slobodu da jede sto pozeli.
Ali ako nekom nesto smeta, a drugi to na noz docekuje onda tu nedostaje
Paznje,
Povjerenja,
Postovanja (tri grandiozno velika
P). Ili cemo oboje biti vegetarijanci... ili necemo. To je nametanje granica, citaj - uskracivanje slobode. To je rat... to nikako ne moze biti ljubav. Ljubav je jel'te plod slobode.
Saslusaj je, pazljivo... sa fakat iskrenim zanimanjem. Trazi istinu tako sto ces
razmisliti mozes li nesto promijeniti, zelis li nesto uraditi... smatras li i ti nesto boljim za samog sebe. Dvije osobe kad se iskreno vole, i kad istinski osjecaju slobodu se jedno pored drugog neminovno razvijaju. Jedno drugom su i energija i podrska. U trenutku kad povuces recenice tipa "pa svi to rade", "to je meni (ba) irelevantno" si napravio gresku koja kaze... pa ti nisi normalna po mom (subjektivnom/egoisticnom) vidjenju. A onaj drugi ce samo tuzno ustvrditi kako ga ovaj prvi ni ne cuje, niti zeli da ga cuje. I tako lako dodje do afekta i svakakvih, nazalost precesto jako ruznih stvari.
Ono sto uradis je samo do tebe... motivi zasto si bas tako nesto uradio su neka sasvim druga prica.
Svako dobro vam zelim, sa srecom !
