Pa kome je normalnom do rata. Samo nema smisla ni ova priča kako treba pustiti Dodika da divlja pa makar po cijenu da priključi Srebrenicu velikoj Srbiji, e samo da bi se izbjegao ratmadner wrote:Sta je vama, kada bi dodo i dodini znali da rata nece biti sutra bi proglasili nezavisnost. Pa makar ih niko ne priznao.
Isto da neko poziva na tu opciju iz objesti, ili da malo Call of Dutija igra uzivo
. Postoji granica, preko nekih stvari se nikad neće moći preći.Da, i ja to cijelo vrijeme zelim reci ovdje....ali, ja na kraju ispadoh ratni huskac...Paper wrote:Pa kome je normalnom do rata. Samo nema smisla ni ova priča kako treba pustiti Dodika da divlja pa makar po cijenu da priključi Srebrenicu velikoj Srbiji, e samo da bi se izbjegao ratmadner wrote:Sta je vama, kada bi dodo i dodini znali da rata nece biti sutra bi proglasili nezavisnost. Pa makar ih niko ne priznao.
Isto da neko poziva na tu opciju iz objesti, ili da malo Call of Dutija igra uzivo
Ni to nije slučajno, ne brini se. Zna bagra šta radi, nažalost...Vitez Koja wrote:Da, i ja to cijelo vrijeme zelim reci ovdje....ali, ja na kraju ispadoh ratni huskac...Paper wrote:Pa kome je normalnom do rata. Samo nema smisla ni ova priča kako treba pustiti Dodika da divlja pa makar po cijenu da priključi Srebrenicu velikoj Srbiji, e samo da bi se izbjegao ratmadner wrote:Sta je vama, kada bi dodo i dodini znali da rata nece biti sutra bi proglasili nezavisnost. Pa makar ih niko ne priznao.
Isto da neko poziva na tu opciju iz objesti, ili da malo Call of Dutija igra uzivo
Gdje sam ja rekao da oni sto onlajn-mitingujuDa, po toj logici, za sve buduce sranje u BiH, mi koji imamo, manje o trideset i kusur godina i koji se pojavljuju na ovom forumu cemo biti krivi....Niko ne priziva rat od nas ovdje, ti i Corto, pisite onom "sverceru",u Banjaluci, koji je od rata imamo itekako veliku korist....
rat?uzrokuju
Dobro je da ja nisam ovo napisao, optužili bi me za pacifizam.Prpa.ba wrote:cinjenica je da RS-ovci "nemaju cim" i da hoce, i ovo su bijedni pokusaji izazivanja radikalizma kod Bosnjaka.
polusvijet wrote:[quote="Vitez Koja"
Korto, generalno stoji to sto govoris, posebno na Iternetu gdje je vjerovatno vecina korisnika mladja od tridesetikusur. Oni nemaju direktno iskustvo fronta ali rata itekako, pa makar i bebe tad bili.
E oni uglavnom i pozivaju na mobilizaciju, ali to ne ublazava, naprotiv. To je poraz poslijeratne BiH, da klinci i omladina imaju rat kao zivotnu opciju To je meni gore neg pred proslo klanje kad su ti najgrlatiji bili nacugani krezavi luzeri iz provincija i proplanaka dovezeni na razne stranacke i narodne mitinge pred domom kulture.
Gdje sam ja rekao da oni sto onlajn-mitingujuDa, po toj logici, za sve buduce sranje u BiH, mi koji imamo, manje o trideset i kusur godina i koji se pojavljuju na ovom forumu cemo biti krivi....Niko ne priziva rat od nas ovdje, ti i Corto, pisite onom "sverceru",u Banjaluci, koji je od rata imamo itekako veliku korist....
rat?uzrokuju
Da, ali ako se ne reaguje i ostane bez iskazivanja nekog stava i misljenja o tome, otisli bi RS-ovic davno, sa RS-om iz Bosne. Nije slucajno, sto onaj Metju, cijelo vrijeme postavlja pitanju "da li su Bosnjaci spremni da uzmu oruzije". Takodje, i Dodik, na drugi nacin, to cijelo vrijeme propituje. Ne ide on na radikalizaciju Bosnjaka, nego samo ispipava puls kakva bi bila rekacija tih istih Bosnjaka....Corto Maltese wrote:Dobro je da ja nisam ovo napisao, optužili bi me za pacifizam.Prpa.ba wrote:cinjenica je da RS-ovci "nemaju cim" i da hoce, i ovo su bijedni pokusaji izazivanja radikalizma kod Bosnjaka.
ja mislio kontejnere staviti i trolevjesticanametli wrote:i kad iznosimo jezeve na ulicu
delit cemo cvecevjesticanametli wrote:hmmm pa moze ..........taman sam kupila zemlju sa CVEĆE pa .............napravicu cvetni bunker
Na žalost, on ne ispipava puls Bošnjaka, nego MZ-a. U Bošnjaka, a ni u Bosanaca, on sebi ravnog nema. A ni puls MZ ne ispipava direktno, nego preko Tadića i Josipovića. Naša jedina prednost, ovom mandatu, je ta da ne postoji ozbiljna politička snaga ni u susjedstvu i komšiluku, koja će podržati teritorijalne promjene u Bosni i Hercegovini. Ta prednost će trajati dok Hrvatska i Srbija ne budu primljeni u EU. Pozicije koje nacionalne politike budu zauzmali tog trenutka, biće odlučujuće za budućnost Bosne i Hercegovine. Dakle još nekoliko godina formalnog status quo je pred nama. A onda... to je teško procijeniti. Možda do tada i izroni neko ko se sa Dodikom može ponosati, a da mu visoki predstavnik ne daje infuziju kad god kuveta zafali.Vitez Koja wrote:Da, ali ako se ne reaguje i ostane bez iskazivanja nekog stava i misljenja o tome, otisli bi RS-ovic davno, sa RS-om iz Bosne. Nije slucajno, sto onaj Metju, cijelo vrijeme postavlja pitanju "da li su Bosnjaci spremni da uzmu oruzije". Takodje, i Dodik, na drugi nacin, to cijelo vrijeme propituje. Ne ide on na radikalizaciju Bosnjaka, nego samo ispipava puls kakva bi bila rekacija tih istih Bosnjaka....Corto Maltese wrote:Dobro je da ja nisam ovo napisao, optužili bi me za pacifizam.Prpa.ba wrote:cinjenica je da RS-ovci "nemaju cim" i da hoce, i ovo su bijedni pokusaji izazivanja radikalizma kod Bosnjaka.
Politika mirne ruke i sa razumom ako krene a nedaj boze... nece se stati gdje se stalo 1995 ,bosnjaci nemaju rezervnu domovinu ,nemamo izbora i ovakakv status ne moze dalje da se odrzava da nas velikosrbi i veliko hrvati potkopavaju gdje moguPrpa.ba wrote:Nikome normalnom nije do rata, niti iko ovdje prizeljkuje rat. Zadesio me je u najboljim godinama, izgubio sam 4 godine zivota jer se pravoslavcima digao kurac koji se digne svakih 50 godina da kolju "turke", i cesto razmisljam sta bi bilo da nije bilo rata i jos goreg poslijeratnog vremena.
Medjutim, kada se pravoslavcima opet "digne", s ove strane nece biti ovce koje cekaju klanje, vec ili ljudi koji cekaju da naplate racune preostale iz 92-95 (u najboljem), ili generacije mladjarije odrasle na PC igrama u modernom vremenu kada ljudski zivot ne vrijedi pisljiva boba (u najgorem slucaju). Bjezanije ce biti kao sto je i uvijek bude, medjutim nemojte se zavaravati da ce milion i po Bosnjaka "pobjeci u Njemacku da ne bi ratovali za Saju", ili da ce neko odbiti uniformisane vojne policajce kad dodju u provjeru zasto se neko nije odazvao mobilizaciji. Licno, ne zelim ni ja vise ikada ratovati. Medjutim, nemam love ni rodbine da se mogu ispariti iz Bosne, tako da mi u slucaju najgoreg ne preostaje nista drugo nego ostati lojalan gradjanin RBiH sa svime sto to podrazumijeva. Isto vazi i za ogromnu vecinu ovdasnjeg stanovnistva. To da budemo nacisto.
Dalje, @Corto veli, "parlamentarna odluka". Ta "parlamentarna odluka", ako i kad je aktiviraju i pokusaju sprovesti, predstavlja krsenje mirovnog sporazuma. Kada je prekrsen mirovni sporazum, to znaci da strana koja ga krsi ne zeli mir, a kad nemamo mir, tad imamo...... Dopuni po zelji.
U trenutnoj situaciji, cinjenica je da RS-ovci "nemaju cim" i da hoce, i ovo su bijedni pokusaji izazivanja radikalizma kod Bosnjaka. Time pokusavaju preduhitriti radikalizam kod vlastitog naroda, jer pravoslavci i dio katolika u BiH nije ocekivao desetljeca u "mrskoj & nametnutoj", vec je Dayton bio "prelazni period". Kako se situacija sve vise okrece protiv njih, moraju reagovati. Ko prvi reaguje, dobija po guzici i to je sva poenta. Bosanska politika u trenutnoj situaciji mora biti mudra i tiha, ili glupa i tiha (ali tiha!) sa tek par izjava tipa ove SDP-ove da je toljaga (kakva god bila..) spremna za ne daj Boze.
ako imas pelcera za vutru posaljiheadbanger wrote:delit cemo cvecevjesticanametli wrote:hmmm pa moze ..........taman sam kupila zemlju sa CVEĆE pa .............napravicu cvetni bunker
a pusti cemo travu
vodit cemo ljubav a ne rat
i gujcu uza zid prislonit da zeljanik ne nastrada
bice lakse delit cvece 
NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE
POLITIČKO-MEDIJSKA OFANZIVA IZ BANJE LUKE
Dodik je najnovijom aferom o prisluškivanju u svom dnevnom „službenom listu“ želio osnažiti zahtjev za ukidanje pravosudnih institucija u BiH
Potpuno nezasluženo, pa čak i opasno, medijski i politički hit početkom ove nedjelje bio je video-zapis koji kompromitira Slobodana Vaskovića, donedavnog novinara (dapače, vedetu!) Federalne televizije i poodavnog novinarskog nitkova. Samo je budalama i ignorantima, neobaviještenima i „slučajnim prolaznicima“ kroz bh. medije jednominutni video-clip na kojem Vasković mrcvari na smrt uplašenog Bošnjaka u Srebrenici mogao biti iznenađenje, „grom iz vedra neba“. šok je to predstavljalo za one, a takvi su, nažalost, u ogromnoj većini, koji, nikada u rukama nisu imali Vaskovićev magazin Patriot. Sredstva i metode kojima je Vasković u tom hladnoratovskom listu, recimo, orgijao nad mrtvim premijerom Srbije Zoranom \inđićem ne razlikuju se previše, skoro nimalo, od „novinarske tehnike“ kojom je zarobljenim Bošnjacima s ispruženim mikrofonom i mladićevskom mimikom i retorikom ispijao krv na slamčicu nakon okupacije Srebrenice.
Toga sam predratnog sarajevskog baletana a ratno paljansko medijsko egzekutorče otkačio i sa dnevnog reda zaposve skinuo prije četiri-pet godina u jednoj emisiji BN Televizije. Zalizane, to jeste uflekane poduže kose, dizajniran u bagatelno crno odijelo, sa gardom provincijske lole koja bi po svaku cijenu željela ostaviti dojam velegradskog kicoša, obratio se Vasković trećem učesniku u emisiji Veselinu Simonoviću, gloduru srbijanskog Blica, i ponizno, snishodljivo ga pitao: „Kakve nam poruke donosite iz matice?“. Siroti Veso, ni luk jeo, ni luk mirisao, slegnuo je ramenima ne kontajući o čemu taj neželjeni „rođak iz unutrašnjosti“ govori, šta ga pita i šta želi od njega čuti.
Ne sjećam se baš do kraja riječi kojima sam otfikario Vaskovića, znam da sam mu sugerisao da se vrati osnovnom zanimanju - baletu, koji je, baš kao i novinarstvo, ozbiljan i častan posao, s tim što navodno on o baletu ponešto zna, a sa novinarstvom nikakve veze nema.
Ono što je opasno u medijskom „otkrivanju“ bezočne Vaskovićeve ratne novinarske biografije i raspravi koja je nakon toga uslijedila, jeste što je ona marginalnim i skoro nezanimljivim učinila drugi, ozbiljniji, teži, štetniji skandal, koji je u medijima istovremeno, paralelno buknuo. Mislim, dakako, na „otkriće“ Dodikovog službenog glasnika, banjalučkih Nezavisnih novina, da policijske i sigurnosne agencije tajno prisluškuju pet hiljada građana Bosne i Hercegovine.
Povjerljivi dokument o tajnom prisluškivanju koje nad građanima masovno provode dvije državne agencije, Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u „Nezavisne novine“ je procurio, pokazuje to popratni, priloženi dokument, iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. Resorni ministar Sadik Ahmetović promptno je zatražio pokretanje krivičnog postupka protiv onih koji su taj dokument proslijedili medijima. Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije, saopćio je da je „senzacionalno otkriće“ banjalučkog dnevnog lista „napad na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine“. Džuvo istovremeno kaže da je spisak prisluškivanih telefona u najvećoj mjeri falsifikat i dobro planirana i provedena provokacija.
To nije teško zaključiti bilo kome ko se imalo razumije u obavještajno-sigurnosnu materiju. Nezavisne novine iz dana u dan štancaju stotine telefonskih brojeva, pokupljenih iz sezonskih telefonskih imenika. Potom prozivaju vlasnike tih brojeva, anketiraju ih pitanjem znaju li da ih se prisluškuje, javljaju se domaćice, dječica, penzioneri... da kažu kako u to nisu bili sigurni sve do objavljivanja njihovog broja, dotada su u to sumnjali jer su im telefoni „povremeno krčali“ i „gubili signal“.
Nekoliko je važnih ciljeva ove obavještajno-medijske igranke. Prvi je kratkoročnog, što ne znači i bezopasnog karaktera i benigne prirode: prikazati obavještajno-sigurnosnu zajednicu u BiH kao diletantsku, amatersku družinu koja provodi „nezakonitu“ represiju nad hiljadama uglavnom ni krivih ni dužnih građana, nadzirući ih i upadajući im u privatnost. Drugi je cilj pokazati da u ove dvije agencije postoje, kako to u „Nezavisnim“ piše, naravno bez ijednog dokaza, “paralelizam“ u njihovom funkcioniranju. Treći je cilj pokazati kako ne postoji nikakva funkcionalna državna i parlamentarna kontrola nad sigurnosno-obavještajnim sektorom. (Ako je to tako, otkuda onda u Ministarstvu sigurnosti telefonski spiskovi „bezbjednosno interesantnih lica“?! Mogli su ih dobiti samo od agencija za koje se tvrdi da su „van kontrole“, otuđeni centri „paralelne moći“.)
Jedino je budali moglo promaći kako je „senzacionalno otkriće“ banjalučkih dnevnih novina uslijedilo samo dan uoči vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Koja je u cijelosti posvećena „raspravi o posljedicama antidejtonskog i neustavnog djelovanja pravosuđa na nivou Bosne i Hercegovine“ i čiji je konačni zadatak raspisivanje referenduma u tom entitetu na kojem bi narodna volja dokinula „antidejtonski“ Sud i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. Zato Dodikov medijski „deseti diverzantski odred“ tajno prisluškivanje građana od strane OSA-e bez razmišljanja kvalificira kao „nezakonit čin“, budući da odobrenje za takvu operaciju daje Sud BiH koji je, odranije diskvalificiran kao „antidejtonska“, dakle, nezakonita tvorevina. (Podsjeća li vas to imalo, mene podsjeća snažno, na predratnu velikosrpsku doktrinu o Bosni i Hercegovini kao „avnojevskoj tvorevini“, dakle dogovornom, i gotovo ilegalnom „državno-pravnom provizoriju“).
Nema tu nikakve slučajnosti, ishitrenosti, iskakanja, neusklađenosti: Dodikov parlamentarni i vanparlamentarni stampedo na državne institucije koje je on, vrlo ispravno, targetirao kao ključne sveobuhvatan je u svojoj institucionalnoj i vaninstitucionalnoj, medijskoj, vladinoj i nevladinoj operacionalizaciji. Vanrednoj sjednici Narodne skupštine RS-a prethodila je, pored medijske pripreme terena sa „nezakonitim prisluškivanjem“, višednevna ofanziva boračke organizacije ovog entiteta čiji je čelnik Pantelija ]urguz, sabirajući zatvorske kazne izrečene Srbima za ratne zločine na Sudu BiH i komparirajući ih sa kaznama izrečenim predstavnicima druga dva naroda, ustanovio da je državno pravosuđe „antisrpsko“. (Bilo bi zanimljivo vidjeti kako je u toj nacionalnoj aritmetici zločina prošao Franc Kos, masovni ubica, Slovenac iz Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske?!).
Nema se tu šta pametovati, filozofirati i parcijalno iščuđavati nad pojedinačnim primjerima Dodikovih nasrtaja na državne institucije, treba ih samo poslagati i analizirati kao jedinstven, cjelovit separatistički projekat - pokret precizno razrađen sa najsitnijim detaljima razdruživanja Republike Srpske od svega što, čak i na simboličkoj, a kamoli na institucionalnoj razini „tukne“ po bosanskohercegovačkoj jedinstvenosti i suverenosti.
Prije rata, u vrijeme poodmakle faze militarističke separacije srpskog etničkog korpusa, cijela jedna trosatna televizijska emisija Televizije Sarajevo (urednik i voditelj bio je pokojni Ilija Guzina) bila je posvećena alarmantnoj bezbjednosnoj temi - ilegalnom prisluškivanju stotina i hiljada građana od tadašnje Službe državne bezbjednosti BiH. Ogroman broj žrtava „ilegalnog prisluškivanja“ u posljednjih desetak godina je završio pred međunarodnim i domaćim sudovima pod optužbom da su počinili ratne zločine (posljednji je, za sada, Božidar Vučurević). Tribunal u Haagu je sve te presretnute razgovore ocijenio kao vjerodostojne, odnosno pribavljene u legalnoj zakonskoj proceduri (odobrili su ih Predsjedništvo BiH, Vlada BiH, Republički MUP) . Problem je tada sa Karadžićem, Krajišnikom i Vučurovićem isti kao i danas sa Dodikom, Džombićem i Vlajkijem, što su za njih legalne institucije nelegalne...
Međunarodna zajednica, koja razblaženim saopćenjima „osuđuje“, ili „ne podržava“ sve ovo što posljednjih nedjelja i mjeseci poduzima vlast Milorada Dodiku u davljenju državnih institucija, činjenjem, nečinjenjem, žmirenjem, ili pogledom u prazno bezobrazno pojačava samopouzdanje i bilda drčnost rušilaca zakona, institucija koje je upravo ta međunarodna zajednica godinama stvarala. Ako Dodikovi politički i medijski specijalci ruše Sud i Tužiteljstvo BiH, direktno udaraju na Zakon o sudu i tužiteljstvu koji je Parlament BiH usvoji prije 7-8 godina, to je već ozbiljno krivično djelo!
Ne bude li adekvatne, beskompromisne reakcije na ovu destrukciju, postojeći haos može na hiljadu načina biti artikuliran, a nijedan od njih neće biti „miran i prosperitetan“!
S. Avdić, Slobodna Bosna
i sad ja da avdica shvatim kao ozbiljnog novinara/analiticaraBanksy wrote:
NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE
POLITIČKO-MEDIJSKA OFANZIVA IZ BANJE LUKE
Dodik je najnovijom aferom o prisluškivanju u svom dnevnom „službenom listu“ želio osnažiti zahtjev za ukidanje pravosudnih institucija u BiH
Potpuno nezasluženo, pa čak i opasno, medijski i politički hit početkom ove nedjelje bio je video-zapis koji kompromitira Slobodana Vaskovića, donedavnog novinara (dapače, vedetu!) Federalne televizije i poodavnog novinarskog nitkova. Samo je budalama i ignorantima, neobaviještenima i „slučajnim prolaznicima“ kroz bh. medije jednominutni video-clip na kojem Vasković mrcvari na smrt uplašenog Bošnjaka u Srebrenici mogao biti iznenađenje, „grom iz vedra neba“. šok je to predstavljalo za one, a takvi su, nažalost, u ogromnoj većini, koji, nikada u rukama nisu imali Vaskovićev magazin Patriot. Sredstva i metode kojima je Vasković u tom hladnoratovskom listu, recimo, orgijao nad mrtvim premijerom Srbije Zoranom \inđićem ne razlikuju se previše, skoro nimalo, od „novinarske tehnike“ kojom je zarobljenim Bošnjacima s ispruženim mikrofonom i mladićevskom mimikom i retorikom ispijao krv na slamčicu nakon okupacije Srebrenice.
Toga sam predratnog sarajevskog baletana a ratno paljansko medijsko egzekutorče otkačio i sa dnevnog reda zaposve skinuo prije četiri-pet godina u jednoj emisiji BN Televizije. Zalizane, to jeste uflekane poduže kose, dizajniran u bagatelno crno odijelo, sa gardom provincijske lole koja bi po svaku cijenu željela ostaviti dojam velegradskog kicoša, obratio se Vasković trećem učesniku u emisiji Veselinu Simonoviću, gloduru srbijanskog Blica, i ponizno, snishodljivo ga pitao: „Kakve nam poruke donosite iz matice?“. Siroti Veso, ni luk jeo, ni luk mirisao, slegnuo je ramenima ne kontajući o čemu taj neželjeni „rođak iz unutrašnjosti“ govori, šta ga pita i šta želi od njega čuti.
Ne sjećam se baš do kraja riječi kojima sam otfikario Vaskovića, znam da sam mu sugerisao da se vrati osnovnom zanimanju - baletu, koji je, baš kao i novinarstvo, ozbiljan i častan posao, s tim što navodno on o baletu ponešto zna, a sa novinarstvom nikakve veze nema.
Ono što je opasno u medijskom „otkrivanju“ bezočne Vaskovićeve ratne novinarske biografije i raspravi koja je nakon toga uslijedila, jeste što je ona marginalnim i skoro nezanimljivim učinila drugi, ozbiljniji, teži, štetniji skandal, koji je u medijima istovremeno, paralelno buknuo. Mislim, dakako, na „otkriće“ Dodikovog službenog glasnika, banjalučkih Nezavisnih novina, da policijske i sigurnosne agencije tajno prisluškuju pet hiljada građana Bosne i Hercegovine.
Povjerljivi dokument o tajnom prisluškivanju koje nad građanima masovno provode dvije državne agencije, Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u „Nezavisne novine“ je procurio, pokazuje to popratni, priloženi dokument, iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine. Resorni ministar Sadik Ahmetović promptno je zatražio pokretanje krivičnog postupka protiv onih koji su taj dokument proslijedili medijima. Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije, saopćio je da je „senzacionalno otkriće“ banjalučkog dnevnog lista „napad na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine“. Džuvo istovremeno kaže da je spisak prisluškivanih telefona u najvećoj mjeri falsifikat i dobro planirana i provedena provokacija.
To nije teško zaključiti bilo kome ko se imalo razumije u obavještajno-sigurnosnu materiju. Nezavisne novine iz dana u dan štancaju stotine telefonskih brojeva, pokupljenih iz sezonskih telefonskih imenika. Potom prozivaju vlasnike tih brojeva, anketiraju ih pitanjem znaju li da ih se prisluškuje, javljaju se domaćice, dječica, penzioneri... da kažu kako u to nisu bili sigurni sve do objavljivanja njihovog broja, dotada su u to sumnjali jer su im telefoni „povremeno krčali“ i „gubili signal“.
Nekoliko je važnih ciljeva ove obavještajno-medijske igranke. Prvi je kratkoročnog, što ne znači i bezopasnog karaktera i benigne prirode: prikazati obavještajno-sigurnosnu zajednicu u BiH kao diletantsku, amatersku družinu koja provodi „nezakonitu“ represiju nad hiljadama uglavnom ni krivih ni dužnih građana, nadzirući ih i upadajući im u privatnost. Drugi je cilj pokazati da u ove dvije agencije postoje, kako to u „Nezavisnim“ piše, naravno bez ijednog dokaza, “paralelizam“ u njihovom funkcioniranju. Treći je cilj pokazati kako ne postoji nikakva funkcionalna državna i parlamentarna kontrola nad sigurnosno-obavještajnim sektorom. (Ako je to tako, otkuda onda u Ministarstvu sigurnosti telefonski spiskovi „bezbjednosno interesantnih lica“?! Mogli su ih dobiti samo od agencija za koje se tvrdi da su „van kontrole“, otuđeni centri „paralelne moći“.)
Jedino je budali moglo promaći kako je „senzacionalno otkriće“ banjalučkih dnevnih novina uslijedilo samo dan uoči vanredne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Koja je u cijelosti posvećena „raspravi o posljedicama antidejtonskog i neustavnog djelovanja pravosuđa na nivou Bosne i Hercegovine“ i čiji je konačni zadatak raspisivanje referenduma u tom entitetu na kojem bi narodna volja dokinula „antidejtonski“ Sud i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine. Zato Dodikov medijski „deseti diverzantski odred“ tajno prisluškivanje građana od strane OSA-e bez razmišljanja kvalificira kao „nezakonit čin“, budući da odobrenje za takvu operaciju daje Sud BiH koji je, odranije diskvalificiran kao „antidejtonska“, dakle, nezakonita tvorevina. (Podsjeća li vas to imalo, mene podsjeća snažno, na predratnu velikosrpsku doktrinu o Bosni i Hercegovini kao „avnojevskoj tvorevini“, dakle dogovornom, i gotovo ilegalnom „državno-pravnom provizoriju“).
Nema tu nikakve slučajnosti, ishitrenosti, iskakanja, neusklađenosti: Dodikov parlamentarni i vanparlamentarni stampedo na državne institucije koje je on, vrlo ispravno, targetirao kao ključne sveobuhvatan je u svojoj institucionalnoj i vaninstitucionalnoj, medijskoj, vladinoj i nevladinoj operacionalizaciji. Vanrednoj sjednici Narodne skupštine RS-a prethodila je, pored medijske pripreme terena sa „nezakonitim prisluškivanjem“, višednevna ofanziva boračke organizacije ovog entiteta čiji je čelnik Pantelija ]urguz, sabirajući zatvorske kazne izrečene Srbima za ratne zločine na Sudu BiH i komparirajući ih sa kaznama izrečenim predstavnicima druga dva naroda, ustanovio da je državno pravosuđe „antisrpsko“. (Bilo bi zanimljivo vidjeti kako je u toj nacionalnoj aritmetici zločina prošao Franc Kos, masovni ubica, Slovenac iz Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske?!).
Nema se tu šta pametovati, filozofirati i parcijalno iščuđavati nad pojedinačnim primjerima Dodikovih nasrtaja na državne institucije, treba ih samo poslagati i analizirati kao jedinstven, cjelovit separatistički projekat - pokret precizno razrađen sa najsitnijim detaljima razdruživanja Republike Srpske od svega što, čak i na simboličkoj, a kamoli na institucionalnoj razini „tukne“ po bosanskohercegovačkoj jedinstvenosti i suverenosti.
Prije rata, u vrijeme poodmakle faze militarističke separacije srpskog etničkog korpusa, cijela jedna trosatna televizijska emisija Televizije Sarajevo (urednik i voditelj bio je pokojni Ilija Guzina) bila je posvećena alarmantnoj bezbjednosnoj temi - ilegalnom prisluškivanju stotina i hiljada građana od tadašnje Službe državne bezbjednosti BiH. Ogroman broj žrtava „ilegalnog prisluškivanja“ u posljednjih desetak godina je završio pred međunarodnim i domaćim sudovima pod optužbom da su počinili ratne zločine (posljednji je, za sada, Božidar Vučurević). Tribunal u Haagu je sve te presretnute razgovore ocijenio kao vjerodostojne, odnosno pribavljene u legalnoj zakonskoj proceduri (odobrili su ih Predsjedništvo BiH, Vlada BiH, Republički MUP) . Problem je tada sa Karadžićem, Krajišnikom i Vučurovićem isti kao i danas sa Dodikom, Džombićem i Vlajkijem, što su za njih legalne institucije nelegalne...
Međunarodna zajednica, koja razblaženim saopćenjima „osuđuje“, ili „ne podržava“ sve ovo što posljednjih nedjelja i mjeseci poduzima vlast Milorada Dodiku u davljenju državnih institucija, činjenjem, nečinjenjem, žmirenjem, ili pogledom u prazno bezobrazno pojačava samopouzdanje i bilda drčnost rušilaca zakona, institucija koje je upravo ta međunarodna zajednica godinama stvarala. Ako Dodikovi politički i medijski specijalci ruše Sud i Tužiteljstvo BiH, direktno udaraju na Zakon o sudu i tužiteljstvu koji je Parlament BiH usvoji prije 7-8 godina, to je već ozbiljno krivično djelo!
Ne bude li adekvatne, beskompromisne reakcije na ovu destrukciju, postojeći haos može na hiljadu načina biti artikuliran, a nijedan od njih neće biti „miran i prosperitetan“!
S. Avdić, Slobodna Bosna