Kad se već dotičete životinjske prirode ljudi, jedan odličan tekst:
Bertolt Brecht : "Da su ajkule ljudi"
„Da su ajkule ljudi,“ gospodina K. je upitala gazdaricina mala djevojčica, „da li bi oni bili ljubazniji prema malim ribama?“
Naravno,“ odgovori on. „ Da su ljudi ajkule, oni bi izgradili ogromne kutije u okeanu za male ribe, sa svim vrstama hrane u njima, sa povrćem i mesom. Oni bi se brinuli da u kutijama uvijek ima svieže vode, u suštini bi napravili razne vrste sanitarnih uređaja. Ako bi, naprimjer, mala riba povrijedila peraje, ono bi odmah bilo previjeno, tako da ona ne umre i ne bude izgubljena za ajkule prije vremena. Da male ribe ne bi postale melanholične, bit će veliki vodeni festival s vremena na vrijeme; jer su sretne male ribe ukusnije od onih melanholičnih.“
„Postojale bi, naravno, i škole u velikim kutijama. U tim školama male ribe bi učile kako da plivaju ajkulama u usta. Oni bi morali znati geografiju, naprimjer, kako bi mogli pronaći čeljusti velike ajkule, koja dokono leži tamo negdje. Osnovni predmet, naravno, bi bio moralna edukacija malih riba. Oni bi bili učeni da je najbolja i najljepša stvar na svijetu ako se mala ribica radosno žrtvuje i da svi oni moraju vjerovati ajkulama, naročito kad im ajkule kažu da ih pripremaju za lijepu budućnost. Male ribice bi bile učene da je takva buducnost moguća samo ako se one nauče pokornosti. Male ribe se moraju čuvati svih uporišta, materijalističkih, egoističkih i marksističkih tendencija, a ako jedna od njih ima takve tendecije ostale je moraju odmah prijaviti ajkulama.“
„Da su ajkule ljudi, onda bi, naravno, vodili ratove jedni protiv drugih, u namjeri da osvoje druge kutije i druge male ribe. Rat bi vodile njihove male ribe. Male ribe bi bile učene da je ogromna razlika između njih i malih riba koje pripadaju drugim ajkulama. Male ribe, oni će objaviti, su gluhe kako je dobro poznato, te su one tihe i imaju različit jezik i stoga ne postoji mogućnost za razumjievanje drugih malih riba. Svaka mala riba koja ubije nekoliko drugih malih riba u ratu, neprijateljskih riba, tihih u svom vlastitom jeziku, dobit će malu medalju napravljenu od morske trave i bit će nagrađena titulom junaka.“
„Da su ajkule ljudi, bilo bi, naravno, i umjetnosti. Bilo bi prekrasnih slika, na kojima bi zubi ajkula bili portretisani nevjerovatnim bojama i njihove čeljusti bi bile prikazane kao vrtovi čistog užitka, u koje bi bilo izvrsno upasti. U teatru na dnu mora bilo bi prikazano kako junačka mala ribica entuzijastično pliva u ajkuline čeljusti, a muzika bi bila tako krasna da bi mala ribica pratila njen zvuk, orkestar bi vodio put, mala ribica bi sanjareći uletjela u ajkuline čeljusti, uljuljkana najprijatijim mislima.“
„Postojala bi religija takođe, da su ajkule ljudi. Religija bi učila male ribe da oni stvarno počinju pristojno da žive tek u ajkulinom stomaku.“
„Osim toga, da su ajkule ljudi male ribe više ne bi bile jednake, kako je sad slučaj. Neke bi dobile važne urede i bile smještene iznad ostalih. Onim malo većim bi bilo dozvoljeno da jedu one manje. To bi bilo prihvatljivo za ajkule, sve dok bi one mogle da češće jedu veće zalogaje. A veće male ribe bi zauzimale svoja mjesta što bi osiguravalo red među malim ribama, one bi postajale učitelji, službenici, inženjeri u građevinskim firmama ribljih kutija, itd.“
„ Ukratko, more bi postalo civilizovano, da su ajkule ljudi.“
@tulio - zato što komunističke države nikada nisu ni bile ono što je komunizam u teoriji. S druge strane, u praksi imamo čisti kapitalizam, tu savršenu ekonomsku formu, u kojem je jedino pravilo koje važi velika riba jede malu ribu, a jedina podrška solidarnosti maloj ribi jeste "ko te yebe, što se nisi snašla."
Što se Amerike kao ideala tiče, ideal je istim onim koji vjeruju da se Amerika u svijetu bori za demokratiju. A kakva je u praksi možemo vidjeti na linku:
http://josd.org/novost/9551/45-miliona- ... zistencije