JThomas wrote:tranquil wrote:
Kakvi crni masoni?
Nisam pobornik takvih priča, od svih ljudi na forumu sam vjerovatno posljednji koji vjeruje u takve gluposti. Kako god, pogledam ponekad i te kanale, pa nemaju baš nekih detaljih informacija o Sjevernoj Koreji. Znamo da je zatvoreno društvo i to omogućava bilo kome da izmisli najfantastičnije priče o strahovladi tamo.
Kako na kraju krajeva vjerovati i NG-u i Al Jazeeri? Kako vjerovati bilo kome kada ti priča šta se dešava u jednoj izoliranoj zemlji a ti ne možeš da provjeriš? Da li je priča istinita zato što je pričamo već dugo vremena? Godinama smo vjerovali pričali o truhlom kapitalizmu koji iskorištava proletarijat pa eto šta je bilo na kraju - sada želimo da dođe truhli kapitalista da iskorištava našu radnu snagu za 2.000 KM, eto šta je bilo.
I obratno. I mi smo imali kult ličnosti poput Kim Il Sunga, samo smo našeg zvali Josip Broz. Da li smo pasli travu? Jesmo li umirali od gladi? Da li su naši sportisti navodno bježali u druge zemlje za vrijeme međunarodnih takmičenja? Da li su naši ljudi bili neuhranjeniji od zapadnoevropskih (ne računajući debelog Broza i njegove generale koji kako kažeš nisu dobar primjer)? A ako pročitaš propagandu ekstremne emigracije iz 60-ih i 70-ih naći ćeš baš to - kako ljudi u SFRJ pasu travu, bježali bi iz zemlje al' ne da Tito. Tada je bilo lakše, svijet nije još bio globalno selo, ali i danas Sjeverna Koreja je izolirana i takve piče mogu proći. Sve je moguće proturiti samo kada nemaš mogućnost da provjeriš da li je istina.
daj ba reci da se zezaš.
pa oni ginu iz dana u dan na graničnim prelazima da bi prešli u kinu. a kinezi u kini kopaju rukama i nogama da bi pobjegli...u rajlovac i u novobeogradski blok 70
e hajd' sad zamisli kako mora biti tamo

Ne kažem da im je med i mlijeko. Jednog dana kada njihov režim padne naslušaćemo se raznih grozota, vjerovatno selektivno, kao kada bi neko nakon pada komunizma u Yu pričao samo o Golom Otoku i sličnim pojavama, pa ćemo pričati "auu što ih je onaj njihov tiranin handrio". Bilo šta pozitivno o tom režimu nećemo sigurno slušati, vjerovatno je 99% sjevernokorejanaca pod pritiskom oplakalo Kim Il Sunga i imaćemo dojam da su svi mrzili taj režim i eto strpljivo čekali 60 ili ko zna koliko godina da padne.
Ima tamo i siromaštva, bez ikakve sumnje. Ne zaboravimo i zašto - nisu uzroci samo u ideološkom režimu - ta se zemlja nalazi i pod jakim sankcijama zato što se nekome na drugoj strani planete ne sviđa ideološko opredjeljenje stanovništva te zemlje.
Samo kažem da sve priče što si ispričao - to kako ljudi umiru od gladi, bježe i slično - prinuđeni smo da im "vjerujemo" jer se iste priče stalno ponavljaju, mada nikada zvanično dokumentirane i od nekog neovisnog, i nema nikoga da to demantuje. Neki ruski novinar je eto ušao i pričao kako je tamo, da dodjeljuju po dva vodiča svakom turistu koji ih onda vode kako god žele (ja jebene turističke organizacije, pa po tim pričama 90% stanovništva im je vojska a 90% su turistički vodiči) - i mi tom novinaru naravno vjerujemo, a koliko znamo, čovjek je mogao biti tamo i pisati šta god hoće iz svojih ideoloških pobuda, jer niko ne može provjeriti, ili je čak mogao pisati reportažu iz svoje sobe u Moskvi. Pod uslovom da isti postoji a nije izmišljen za potrebe popunjavanja socijalno svjesne rubrike u Putinovim medijima gdje se te rubrike popunjavaju tekstovima u kojima obavezno stoji kako je drugima gore nego u Putinland-u.
Dok sigurno nema sumnje da je u Sjevernoj Koreji opresija i siromaštvo, sumnjam da je stvarno baš onako kako nam predstavljaju, i nisam jedini. Toliko nam serviraju tu priču o stanju u toj zemlji da skoro vidimo te redove na granici sa Kinom, vidimo u glavi ljude kako umiru od gladi - ali činjenica je da to niko nije vidio svojim očima. Samo uzimamo zdravo za gotovo priče koje su nam sto puta ponovljene, koje su možda istinite dijelom ili čak skroz, a možda su totalno fabrikovane i potiču iz ko zna kojih obavještajnih i ideoloških kuhinja.
Eno, bile su slike iz Sjeverne Koreje na nekoj od prethodnih stranica - i šta smo vidjeli, ima svega - i siromaštva kakvom se smijemo kada nam dođe chain letter sa slikama iz članice EU - Rumunije - i kakvog ima i samo desetak kilometara od Baščaršije. Ali pored toga vidjeli smo i nešto što sam zaboravio da postoji otkako živim u kapitalizmu - dosta nasmijanih ljudi na ulicama. Gladni izmučeni ljudi koji samo misle kako pobjeći iz rupe od njihove zemlje, a možeš mislit, smiju se, sami od sebe. Možda se smiju jer zbog izolacije ne znaju za bolje, ali čak i ako je tako, dovoljno mi je da stvori pukotinu u slici Sjeverne Koreje kakva nam se već decenijama servira.