Eleonora wrote:Evo jedne zenske
Ja sam pisala prije kako sam ja ta koja je ostavila momka, i zbog kojih razloga...sve samo obrazlozila...bila realna i objektivna...ali....
vrijeme prolazi, dolazim do ''saznanja'', cujem stvari, razmisljam, osjecam...najgore od svega : osjecam!
a to je da ga volim...
shvatila sam da mi je racio u tom jednom periodu bio izrazeniji, ali sada kako vrijeme prolazi, njegova blizina, toplina mi ludjacki fali....
ne vjeruje srce pameti, i obratno...
taj momak, mozda mi nije dao neki prosperitet, svijetlu buducnost, gotovo, obecanje da cemo ostati zajedno i graditi nesto...
ali njegov duh, karakter, osmijeh, vedrinu, bice njegovo VOLIM...ali, sada kada je kraj i kad se klupko pocelo otpetljavati, shvatila sam, a i on da smo imali puno dublje probleme...
shvatila sam da je on samnom prekinuo mnogo prije sam ja s njim, zvanicno....on je prekinuo emocijama, bliskoscu, sve je sam sebi zataskao da nije tako i sam je sebe lagao...ja sam, naravno, osjetila, da NESTO nije uredu, i trazila razloge za prekid, jer nisam mogla podnijeti nesto cudno sto je pocelo dolaziti iz njega...
Meni je sada tako, ljudi moji, tesko...........................
pricali smo, izlazili smo skoro....on je los, s*eban, u gadnoj zivotnoj fazi kad napokon mora dotaci dno, da bi se trznuo i dignuo...puno toga negativnog mu se izdesavalo u zadnjih pola godine, tako da ga je to sve pocelo udaljavati od mene....kako sam rece, kad mi krene bas sve nizbrdo, onda pocnem da sam sve unistavam, pa i ljubav nesvjesno...jeli to neki muski nacin ? ja ne znam...ali ja kao zena smatram, da kad sve krene niz brdo u zivotu, a imamo bar ljubav, hvatajmo se bas za nju, jer ona ce nam dati stimulaciju....kod muskaraca, da li je to drugacije?
pokusala sam opet razgovarati, doprijeti do njega, ali uzalud...on kaze da sad ''nema povratka naprijed''
mislim da me prekrizio. ostala mu draga jesam, i voli me, ali ne kao prije. zasto je to uradio? opet kazem, uspostavilo se : on je samnom ''raskinuo'' unutra, u srcu, ja sam samo osjetivsi to, raskinula rijecima...
ne mogu da vjerujem da baca i ovu ljubav u nepovrat....dize ruke, a tako me je volio..............
sta da radim?
naravno, patim, .....lose sam, ali mislim da ja vise nista ne mogu uciniti, i osjecam se bespomocno...on je jednostavno donio odluku : da ce svoje *ovno od zivota rijesavati sam, kao i svoje psihicke probleme, a ja ne trebam biti tu da se patim i trosim oko njega....ovo jeste mozda jako lijepo i nesebicno od njega, i dokaz da me voli, ali.......ja to ne zelim tako...ja zelim da me treba, ali ocito....on ne zeli da me treba.....
...taki grah pao.
vidjel ti ijedan materijalni dokaz ili samo ti srce sumnja obuzela(haman muški mehanizam)....
