Zaboravio si reformu odbrane 1987, "Jedinstvo".
Jako bitna stavka koja je Slobi omogucila ratove.
Da ne bude da svi stavljamo samo linkove i pisemo ono sto bi volili cuti, malo primarnih izvora.
Admiral Mamula, 1983:
Odluèili smo otvoriti problem širih izvanrednih prilika u zemlji podudarno s vojnom
intervencijom izvana. Locirali smo moguæe okolnosti na jugoistoèno vojište (JIV),
gdje su nedavna iskustva s Kosova mogla poslu<iti kao model primjenjiv i na
ostale dijelove zemlje, u kojima bi se mogli dogoditi slièni nacionalni ili socijalni
nemiri. U komandno-štabnu ratnu vje<bu “Sloga ‘83” ukljuèili smo federalno
dr<avno i partijsko rukovodstvo, rukovodstvo republika Srbije, Makedonije i Crne
Gore i pokrajine Kosova kao neposredne sudionike, rukovodstva ostalih republika
kao posrednike i sudaèki aparat. Komande i štabovi JNA i TO na JIV-u radili su po
planovima za takvu ratnu varijantu, a Generalštab i Ministarstvo odbrane shodno
svojim ulogama u štabu Vrhovne komande. Pripremljenim elaboratom za vje<bu,
osnovnom situacijom i presjecima po etapama rata, uveli smo uèesnike u ozbiljne
probleme. Napadaè je prešao granicu, probijao se napadnim klinovima u dubinu
teritorije, vazdušnim desantima i masovnim udarima avijacije prekrio veæi dio
jugoistoènog vojišta, a nacionalistièke pobune izbile su u nekoliko rejona. Neki
od uèesnika, koji su imali šire ratno iskustvo, kao Cvijetin Mijatoviæ na primjer,
shvatili su našu pravu namjeru i davali nam podršku. Drugi su nas upozoravali da
ne odemo predaleko. Posebno kada se radilo o lociranju rejona pobune,
proglašavanja vanrednog stanja i upotrebe oru<anih snaga u likvidaciji <arišta.
Samo su republike i pokrajine imale pravo davati ocjene bezbjednosti na svom
podruèju. Sve drugo bilo je uzurpacija njihovih ustavnih prava, a ukoliko to radi
JNA i neposredna opasnost po ustavni poredak zemlje. Malo se tko zabrinuo
zbog gubitka kontrole nad dijelom teritorije, problemima mobilizacije, manevra
snagama i ratnim rezervama u nastalim uvjetima. Otvaralo se i pitanje dobro
poznato Generalštabu – previše rezervi ljudstva, hrane, goriva i drugih materijalnih
dobara u Vojvodini, Slavoniji i još nekim dijelovima zemlje, a premalo u Makedoniji,
Crnoj Gori, ju<noj Srbiji. U jednom èasu, kada su cestovne i <eljeznièke komunikacije
dolinom Morave i preko Kosova bile prekinute i Makedonija bila odsjeèena od
centralnih dijelova zemlje, pred neizvjesnošæu unutarnjih nemira i sukoba,
prekinuli smo vje<bu. Bilo bi previše da se odjednom sve provari, ali smo istakli
dovoljno problema da mo<emo legalno raditi na unapreðenju priprema u JNA,
TO i odbrani zemlje u izvanrednim prilikama9”.
A cemu sve to:
Najznaèajniji pokazatelj vje<be bio je zakljuèak o preglomaznosti i nedoraslosti ratnog
sustava politièkih i upravnih tijela za uèinkovito funkcioniranje u ratnim uvjetima, a
dobrim dijelom i radu u izvanrednim prilikama.10 Izvanredne prilike, odnosno
okretanje Armije prema unutarnjim problemima kao najveæim problemom sigurnosti
SFRJ, nakon vje<be postupno je dobivalo jasne konture.11
Izvanredne prilike, pojam koji se u Socijalistièkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji
slu<beno pojavio poèetkom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeæa, predstavljao
je osnovu za uvoðenje izvanrednog stanja u dijelu ili na ukupnom podruèju SFRJ.12
Izvanredne prilike su odraz promišljanja Saveza komunista Jugoslavije o potrebi i
naèinu èuvanja komunistièkog jednostranaèja u kojem je JNA obavljala dodijeljenu
ulogu èuvara poretka. Izvanredne prilike su krajem 80-ih postale najva<nije teoretsko
pitanje djelovanja oru<anih snaga SFRJ u kriznom stanju SFRJ. Lobiranja Armije
usmjerena su na revidiranje naèina ocjene i proglašenja mjera za eliminiranje
izvanrednih prilika. Za ocjenu postojanja izvanrednih prilika bilo je nu<no postizanje
suglasnosti izmeðu Predsjedništva SFRJ i predsjedništava socijalistièkih republika.
Unatoè intenzivnim naporima Armije, vodstva socijalistièkih republika nisu iskljuèena
iz sustava ocjenjivanja i proglašavanja izvanrednih prilika.13
Do izbacivanja republika iz sustava voðenja i zapovijedanja oru<anim snagama,
za vojni vrh JNA najpo<eljnije promjene, došlo se nakon èetiri godine. Poslije “Sloge-
-83”, vojni vrh je razraðivao tezu da Vrhovna komanda Oru<anih snaga SFRJ nije u
stanju da koordinira borbena djelovanja u sluèaju agresije jer bi se strategijska razina
ratovodstva izgubila u mnoštvu operacija koje bi izvodile operativne skupine. Tijekom
1985., promovirano je stajalište o nu<nosti uvoðenja strategijskih razina zapovijedanja
i voðenja po vojištima jer su studije “iskustava sa vje<bi i provjera vojnoratnog
plana, izvršene tijekom 1981. i 1982. godine, ukazivale na to da bi se strategijska
razina voðenja oru<ane borbe izgubila u mnoštvu operacija koje bi izvodile armije i
druge formacijske grupacije u sluèaju rata. Ocijenjeno je da bi se na cijelom ratištu
istovremeno izvodilo i do 10 operacija, raèunajuæi samo napad jedne grupacije snaga,
jednoga ili drugoga bloka. A u sluèaju ‘isturene odbrane’,14 uz anga<ovanje vojnih
grupacija èlanica NATO na našu teritoriju, dakle u agresiji i sa Zapada, moralo bi se
voditi još 5 – 6 operacija”. Konaèan zakljuèak glasio je da bi zdru<ivanje svih tih
operacija u Vrhovnoj komandi oru<anih snaga bilo nemoguæe ostvariti.15
O toj problematici govorila je knjiga Savremeni svijet i naša odbrana, objavljena
1985. a koju je potpisao tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu, admiral flote
Branko Mamula.16 Za zatvorenu i ideologiziranu armiju kakva je bila JNA, bio je to
velik iskorak, gotovo presedan, jer se radilo o temi koja je do tada redovno oznaèavana
vojnom tajnom, dr<avne ili strogo povjerljive razine. Takav postupak vodi zakljuèku
da je vojni vrh veæ sredinom 80-ih bio siguran da Jugoslaviji ne prijeti ugroza
izvana.
Knjiga je javnosti nudila isprepleteno promišljanje politike i vojne strategije na
naèin do tada rijedak u vojno-teorijskom promišljanju Armije. Polazište je bilo razmatranje
politièkog globalizma dviju supersila koji je nu<no proizvodio i strateški globalizam,
zainteresiran za sve toèke na zemlji, naravno, s razlièitim stupnjem interesa.
Na pojedinim podruèjima ti se interesi prepliæu i sukobljavaju. U èisto vojnoj sferi,
njihov izraz je u visokoj tehnièkoj modernizaciji naoru<anja i ratne tehnike. Stoga je
njihova vojna strategija i doktrina izrazito ofenzivnog karaktera s ciljem dobivanja
rata prvim udarom, odnosno prvom bitkom.17
...
Višegodišnji napori vojnog vrha okrunjeni su uspjehom 1987. Prijedlog je teško prošao
iako je potom taj problem ponovno pokrenut, a politièko vodstvo Slovenije, poèetkom
1988. godine, neuspješno je tra<ilo i reviziju odluke. Odlukom Predsjedništva SFRJ,
republièki i pokrajinski štabovi Teritorijalne obrane su podreðeni zapovjedništvima
vojišta, a postrojbe TO zapovjedništvima korpusa. Stav predstavnika JNA o tom pitanju
bio je, potom, da je tako “izbjegnuta dvojnost u strategijskom, operativnom i
taktièkom komandovanju”
uzmi malo odmora..
.Strpi se “josh par godina za nas “ EKV 
necesh zamjeriti
(hehe)