Senilni akademik

[MuaDib]

Dogovor o podjeli BiH napravljen je u martu 1991. godine između Miloševića i Tuđmana i to je zvanično potvrđena činjenica. Kako je SDA i Alija kriv za rat kada je referendum za nezavisnost organizovan godinu dana kasnije. Kako smo mi krivi što su nam politički lideri Srba i Hrvata već odredili sudbinu? SDA je možda odgovorna što se ranije nije počela pripremati za odbranu međutim i to je deplasirana priča imajući u vidu snagu JNA u BiH, obavještajne službe i sigurnosne snage SFRJ. Mi katastrofu nismo mogli izbjeći. Možda su se neke stvari mogle bolje uraditi ali dovoditi u pitanje odluku o nezavisnosti i odbrani zemlje je izdajnički. Pa valjda smo svi glasali za nezavisnost a ne samo SDA. Za tu nezavisnost bila je i SDP i HDZ i svi ostali valjda osim Tunje pametnjakovića. On je taj stari licemjer koji ne može da se pomiri s tim da on nije bio taj koji je odlučio o sudbini Bosne nego Alija pa sad po stare dane pljuje. Kad toliko voli Srbiju ne znam što se tamo ne preseli i umre na srpskoj zemlji kad mu je već toliko mrska ova bosanska. Meni posije svih govana koje je izgovorio vala neće ni malo nedostajati.

Teško je ljudima priznati da nas je vodila klasična politička budala:

KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIĆ ?
Autor: Dr. Muhamed Borogovac
rimjetio sam da ima jos ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegovic naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije bosne i Herecgovine. Medjutim, Izetbegovic je veoma sposoban covjek, pogotovo za politiku. Nazlost, on je na drugoj strani.
Ubrzo poslije pogibije Dzemala Bijedica mocni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokusao se obracunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadasnji cetnicki vojvoda, a tadasnji profesor Fakulteta politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Seselj, je bio pokretac akcije rusenja ”Crvenih muslimanskih nacionalista”, kako je Seselj nazivao tadasnju ”Pozdercevu” garnitutu u BiH vlastima. Medjutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Seselj je morao napustiti Sarajevo.
U proljece 1983. uhapsena je u Sarajevu takozvana ”grupa muslimanskih nacionalista”. Sudjenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Medju optuzenima su bili Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Hasan Cengic, Edhem Bicakcic, Dzemaludin Latic. Zbunjivala je tada cinjenica da su se u osudi tih ”Muslimana” najjace angazovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhic, ljudi koji su od Seselja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su ocigledno bili bosanski patrioti.
Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumacili su ”Sarajevski proces” kao njegovo uklanjanje politickih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderceva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ici Srbima na ruku. Niko tada nije obratio paznju na cinjenicu da je ”Islamska deklaracija” Alije Izetbegovica izdata od Beogradskog izdavaca ”Srpska rec”, neskrivene cetnicke kuce i da je tada Seselj organizirao peticije da se puste ”muslimanski intelektualci”. Na Seseljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korculanske skole stala u zastitu ”islamskih intelektualaca”. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tudjman – Milosevicev plan unije ”tri Bosne”, Alija Izetbegovic izjavio da ce muslimani dobiti drzavu u kojoj ce sacinjavati oko 80% stanovnistva, postalo je jasno o kojoj je drzavi rijec u ”Islamskoj deklaraciji”. Postalo je jasno da je Alija Izetbegovic oduvijek zelio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zasto ja Pozderac sudio, a Seselj podrzavao Izetbegovica. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male ”muslimanske” drzavice, tacnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu.
Da se vratimo ”Sarajevskom procesu” iz 1983. U spisima tog sudjenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovica sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaze, oni koji imaju ”uskogruda i lokalisticka gledanja” . Evo citata iz zavrsne rijeci Alije Izetbegovica od 16. avgusta 1983. na ”Sarajevskom procesu”. Citiram:
”Na kraju zelim da kazem da nisam ucinio nikakvu stetu Jugoslaviji. Tu stetu ucinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisticka gledanja nanijela su vec do sada krupne stete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slucaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ciji horizonti ne sezu dalje od atara ovog grada.
Kada je rijec o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao sto se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.” – kraj citata.
Sjetimo se unitaristicke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na ”uskogruda lokalisticka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju”. Ovakvih unitaristickih parola ne bi se postidio ni Milosevic.
Koliko su Alija Izetbegovic i njegova grupa bili znacajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademine nauka i umetnosti trudili oko Izetbegoviceve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za ”muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bosnjacki institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegovicu, Dzemalu Laticu, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su clanovi ”Srpske Akademije Nauka i Umetnosti” (SANU) uputili Predsjednistvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno ”Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traze hitno pomilovanje (oslobadjanje iz zatvora) svih osudjenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko vaznu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegovic i njegova grupa najbolje se vidi iz cinjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja ”Memoranduma” stavljena na dnevni red ”Predstavka” kojom se trazi pustanje iz zatvora Izetbegoviceve grupe.
U ”Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, izmedju ostalog se kaze, citiram:
”Ono sto je ucinjeno Sarajevskim procesom ne moze se povuci. Ali, dalje patnje i stradanja Dzemala Latica mogu se odmah prekinuti. Predlazemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdrzavanje kazne i pustite na slobodu Dzemala Latica.
Cinjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Dzemala Latica bacaju neotklonjivu senku na citav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kaznjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlazemo da pomilujete SVE OSUDJENE u Sarajevu i tako omogucite pustanje na slobodu onih koji se jos uvek nalaze na izdrzavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. juna 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izrazavanja:
akademik Matija Beckovic
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanovic
dr. Kosta Cavoski
Dobrica Cosic
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Jankovic
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Markovic
akademik Dragoslav Mihajlovic
Borislav Mihajlovic – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milosevic
Tanasije Mladenovic
akademik dr. Gojko Nikolis
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mica Popovic
akademik prof. dr. Radovan Samardzic
akademik Mladen Srbinovic
akademik prof. dr. Dragoslav Srejovic
akademik prof. dr. Ljubomir Tadic
U ime Odbora
Ljubomir Tadic
Kraj citata.
Primjer 2. Sarajevska nedjeljna revija ”Ljiljan” 18. maja 1998. intervjuira generala Halida Cengica, zvanog Hadzija, tokom rata glavnog logisticara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegoviceve grupe sa Akademiscima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujuci nepaznji Halida Cengica saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije pocetka rata. Cengic na slijedeci nacin opisuje sastanak ostatka Izetbegoviceve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegovic jos bio u zatvoru. Citiram:
Novinar Mustafa Borovic: Dvije godine poslije toga (Izetbegovicevog hapsenja) sreli ste se sa Dobricom Cosicem i drugim akademicima SANU-a. Mozete li nam to poblize objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Cengic: U drustvu smo bili ja, Mustafa Spahic, Dzemaludin Latic (vec su bili izasli iz zatvora), gospodja Lejla Aksamija, kcerka gospodina Izetbegovica, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagica (koji je jos bio u zatvoru sa Izetbegovicem). Akademik Ljuba Tadic nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u sumi na Kosutnjaku na rucak, jer tamo sluze janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka ”srpsko-muslimanska Jalta”.
Borovic: O cemu ste razgovarali?
Cengic: O svemu. Moram istaci da su se nasi domacini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinacno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da moze dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Bozidara Jaksica i dr. Kosta Cavoskog. Do Koste je sjedio akademik Tadic, pa do njega Dzemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Cosic, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.
Srpski akademici su poklonili toliku paznju Hadziji Cengicu, hodzi Spahicu, Dzemi Laticu, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao ”islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato sto su to ljudi odani Izetbegovicu, njihovoj uzdanici u predstojecim dogadjajima. Uostalom, Hadzija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegovicu I njegovoj grupi, nazivajuci taj sastanak ”srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu drzave)
”Afera Agrokomerc”
”Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrica od strane Agrokomerca iz Velike Kladuse. Cinjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdica na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskoristena je od protagonista ”antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderceva garnitura iz rukovodstvu BiH.
Poslije ”Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pusten Alija Izetbegovic 7 godina prije odsluzenja kazne zatvora. O tome je pricao Adil Zulfikarpasic. Zulfikarpasic svjedoci: ”Dva dana po Izetbegovi}evom pustanju iz zatvora on se nasao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gradjanska prava i da se gradjanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovica kako je mogao dobiti pasos tako brzo dok mu jos ni gradjanska prava nisu vracena? On je samo odgovorio: ”Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadasnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasos SFRJ namece se pitanja: ”Ko je Alija Izetbegovic?” Zasto bi velikosrbi olaksavali Izetbegovicu stvaranje ”muslimanske stranke”? Nase sumnje se pojacavaju kada se sjetimo Karadziceve izjave pred izbore: ”Ako bude izabran Durakovic, bice rat, a ako bude izabran Izetbegovic, dogovoricemo se.” Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve ”mirovne planove” kojima se legalizuju cetnicka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadzicu trebao Izetbegovic upravo da bi mogao uspjesnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko ce mu svojim potpisima legalizovati opljackano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz vecinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bosnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegovic na celo Muslimana.
IZETBEGOVICEVA METODOLOGIJA UNISTENJA REPUBLIKE BiH
Izdaja je veoma slozena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik moze nanijeti ogromnu stetu, a pogotovo ako je na celu drzave. Hajdemo hladno razmisliti o toma zasto u zastiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je doslo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara sa agresorima, te smo tako stradali.
Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva nacina rjesavanja toga spora, i to
1. normativno, i
2. dogovorno.
Tako je i logicno. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga mozes tuziti, a mozes se sa njima vansudski nagoditi i ”mirna Bosna”. Potpuno isti pricipi vrijede i u internacionalnom pravu.
Kada je izvrsena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je poceo problem agresije na BiH rjesavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglaseni agresorima, i 15. aprila 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Cetncima ultimatum da ”se u roku od 15 dana povuku iz BiH”. Tada Izetbegovic hitno odlazi u Skopje na pregovore sa Genralima JNA. Time je Izetbegovic ODUSTAO od NORMATIVNOG rjesavanja Krize u BiH i PRESAO NA DOGOVORNI nacin.
Tada svijet, jer se preslo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima izmedju ”zaracenih strana”. Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouce stavove obje strane i da namirisu gdje bi se pregovraci mogli naci, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u sustini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuce. Dakle, to sto je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato sto je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovica.
Inace, Izetbegovicu je objasnjeno sta je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo trazi formulu sa kojom bi se obje strane slozile. U stvarnosti, posrednik moze prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kaznjavanja agresora. To je i Christofer jasno rekao, da se moze prijetiti Srbima, a Bosnjacima ne moze. Poznato mi je da su Izetbegovicu mnogi bosanski patioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzicem i Bobanom, ali je on govorio, da ”mora pregovarati, jer cemo mi biti krivi ako ne pregovaramo”. To je velika Izetebgoviceva podvala, jer ne moze zrtva postati krivac samo zato sto nece da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rjesenju spora.
Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada nista odlucivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegovic koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se islo sve dalje i dalje u korist razbijaca Bosne. Nazalost, Alija nikada nece odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politicki zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma slozena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teska u svim civilizovanim drzavama svijeta.

[IHAVEDREAM]

"Veliki umovi raspravljaju o idejama. Srednji umovi raspravljaju o događajima. Sitni umovi raspravljaju o ljudima."

[IHAVEDREAM]

ha pa prodaje se...znanje je danas roba na tržištu kao i sve drugo...evo izvucite šta je sve Tunjo pričao o Aliji u vrijeme ambasadure i onda šta nakon što su ga torpedirali sa frak aferom

nedavno sam gledao na nekoj televiziji (mislim Fahrinoj) đe Tunjo knjige po kući drži i u kabinetu na FF-u. Njemu bi samom trebala jedna biblioteka..nema čovjek đe sa njima i misliš da nekoga boli neka stvar za tim i l da se neko počešo?!....i onda tek skontam pa što se i ne bi prodavao...ne bi bio ni prvi ni posljednji.....a drugo je što mi imamo tendenciju da volimo one koji prodaju priču koju želimo čuti, a čim kažu nešto heretično mrzimo ih...nije Tunjo jedini primjer ovakvog stanja duha (Sarajeva) i Ugo V. je na istom

PS

e to bi bio sega mega duel Tunjo vs. Marko...jer Marka boli neka stvar za porijeklom...štaviše Marko se njime ponosi i tu bi Tunjo izgubio prednost koju ima nad ovim M-92 intelektualcima, kojima je i bio čoban predvodnik

odlična

Podpisujem!

[Penicilin]

KO JE ZAISTA ALIJA IZETBEGOVIĆ ?
Autor: Dr. Muhamed Borogovac
rimjetio sam da ima jos ljudi koji vjeruju da je Alija Izetbegovic naivan i nesposoban za politiku, te da je to osnovni razlog tragedije bosne i Herecgovine. Medjutim, Izetbegovic je veoma sposoban covjek, pogotovo za politiku. Nazlost, on je na drugoj strani.
Ubrzo poslije pogibije Dzemala Bijedica mocni srpski lobby u Bosni i Hercegovini pokusao se obracunati sa Hamdijom Pozdercem. Sadasnji cetnicki vojvoda, a tadasnji profesor Fakulteta politickih nauka Univerziteta u Sarajevu, dr. Vojislav Seselj, je bio pokretac akcije rusenja ”Crvenih muslimanskih nacionalista”, kako je Seselj nazivao tadasnju ”Pozdercevu” garnitutu u BiH vlastima. Medjutim, tada 1979. Hamdija Pozderac se uspio odbraniti, a Seselj je morao napustiti Sarajevo.
U proljece 1983. uhapsena je u Sarajevu takozvana ”grupa muslimanskih nacionalista”. Sudjenje je trajalo cijelo ljeto i kazne su bile drakonske. Medju optuzenima su bili Alija Izetbegovic, Omer Behmen, Hasan Cengic, Edhem Bicakcic, Dzemaludin Latic. Zbunjivala je tada cinjenica da su se u osudi tih ”Muslimana” najjace angazovali Hamdija Pozderac i Fuad Muhic, ljudi koji su od Seselja bili okarakterisani kao perjanice muslimanskog nacionalizma i koji su ocigledno bili bosanski patrioti.
Oni koji su znali da je Hamdija Pozderac bosanski patriota protumacili su ”Sarajevski proces” kao njegovo uklanjanje politickih amatera koji bi mogli pokvariti proces osamostaljivanja Bosne i Hercegovine. Niko tada nije sumnjao, da bi mogli postojati neki Muslimani koji bi htjeli dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da ih Pozderceva vlast bas zato i sudi. Znalo se da je podjela Bosne i Hercegovine u srpskom interesu i niko nije ni pomislio da bi neki Muslimani, i to vjernici, mogli toliko ici Srbima na ruku. Niko tada nije obratio paznju na cinjenicu da je ”Islamska deklaracija” Alije Izetbegovica izdata od Beogradskog izdavaca ”Srpska rec”, neskrivene cetnicke kuce i da je tada Seselj organizirao peticije da se puste ”muslimanski intelektualci”. Na Seseljevu inicijativu je i veoma uticajna grupa lijevo orijentisanih evropskih filozofa iz tzv. Korculanske skole stala u zastitu ”islamskih intelektualaca”. Tek kada je po povratku iz Geneve u jesen 1993., gdje je upravo bio potpisao Tudjman – Milosevicev plan unije ”tri Bosne”, Alija Izetbegovic izjavio da ce muslimani dobiti drzavu u kojoj ce sacinjavati oko 80% stanovnistva, postalo je jasno o kojoj je drzavi rijec u ”Islamskoj deklaraciji”. Postalo je jasno da je Alija Izetbegovic oduvijek zelio i radio na podjeli Bosne i Hercegovine. Postalo je jasno i zasto ja Pozderac sudio, a Seselj podrzavao Izetbegovica. Razbijanje Bosne i Hercegovine radi formiranje male ”muslimanske” drzavice, tacnije rezervata, je u najboljem velikosrpskom interesu.
Da se vratimo ”Sarajevskom procesu” iz 1983. U spisima tog sudjenja nalaze se nepobitni dokazi da su Izetbegovica sudili borci za samostalnost BiH ili, kako on kaze, oni koji imaju ”uskogruda i lokalisticka gledanja” . Evo citata iz zavrsne rijeci Alije Izetbegovica od 16. avgusta 1983. na ”Sarajevskom procesu”. Citiram:
”Na kraju zelim da kazem da nisam ucinio nikakvu stetu Jugoslaviji. Tu stetu ucinili su oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lokalisticka gledanja nanijela su vec do sada krupne stete ovoj zemlji. To se dogodilo i u slucaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti samo ljudi ciji horizonti ne sezu dalje od atara ovog grada.
Kada je rijec o Jugoslaviji, mogu samo reci da sam je volio kao sto se voli svoja zemlja. Volio sam to ime Jugoslavija. Volio sam njen lik na karti.” – kraj citata.
Sjetimo se unitaristicke, tj. velikosrpske terminologije iz onoga vremena, kada se sipalo drvlje i kamanje na ”uskogruda lokalisticka gledanja koja ne vide dalje od svoga atara i koja razbijaju Jugoslaviju”. Ovakvih unitaristickih parola ne bi se postidio ni Milosevic.
Koliko su Alija Izetbegovic i njegova grupa bili znacajni u velikosrpskom projektu postaje jasno kada se sagleda koliko su se akademici Srpske akademine nauka i umetnosti trudili oko Izetbegoviceve grupe dok su ovi bili u zatvoru. Navedimo samo dva primjera te brige za ”muslimanske intelektualce”, kako ih srpski akademici nazivaju.
Primjer 1. U knjizi koju je 1987. izdao Bosanski institut (kasnije Bosnjacki institut) o Sarajevskom procesu (1983.) Aliji Izetbegovicu, Dzemalu Laticu, i ostalima iz njihove grupe, na stranicama 271 i 272 nalazi se cijelo pismo/peticija kojega su clanovi ”Srpske Akademije Nauka i Umetnosti” (SANU) uputili Predsjednistvima SFRJ i SRBiH. Pismo (naslovljeno ”Predstavka”) se sastoji od dvije stranice teksta u kojem Akademici SANU-a traze hitno pomilovanje (oslobadjanje iz zatvora) svih osudjenih na Sarajevskom procesu 1983. Koliko vaznu ulogu u projektu SANU-a ima Izetbegovic i njegova grupa najbolje se vidi iz cinjenice da je na prvom sastanku SANU-a poslije usvajanja ”Memoranduma” stavljena na dnevni red ”Predstavka” kojom se trazi pustanje iz zatvora Izetbegoviceve grupe.
U ”Predstavci” SANU-a iz 1986. godine, izmedju ostalog se kaze, citiram:
”Ono sto je ucinjeno Sarajevskim procesom ne moze se povuci. Ali, dalje patnje i stradanja Dzemala Latica mogu se odmah prekinuti. Predlazemo vam da aktom o pomilovanju odmah obustavite dalje izdrzavanje kazne i pustite na slobodu Dzemala Latica.
Cinjenice koje smo naveli da bismo ilustrovali sudbinu Dzemala Latica bacaju neotklonjivu senku na citav Sarajevski proces i dovode u najozbiljniju sumnju opravdanost i zakonitost kaznjavanje SVIH OKRIVLJENIH. (naglasio autor) Zato vam predlazemo da pomilujete SVE OSUDJENE u Sarajevu i tako omogucite pustanje na slobodu onih koji se jos uvek nalaze na izdrzavanju kazne zatvora.”
U Beogradu 6. juna 1986. godine
Odbor za obranu slobode misli i izrazavanja:
akademik Matija Beckovic
akademik prof. dr. Dimitrije Bogdanovic
dr. Kosta Cavoski
Dobrica Cosic
prof. dr. Andrija Gams
dr Ivan Jankovic
prof. dr. Neca Jovanov
akademik prof. dr. Mihajlo Markovic
akademik Dragoslav Mihajlovic
Borislav Mihajlovic – Mihiz
akademik prof. dr. Nikola Milosevic
Tanasije Mladenovic
akademik dr. Gojko Nikolis
akademik prof. dr. Predrag Palavestra
akademik Mica Popovic
akademik prof. dr. Radovan Samardzic
akademik Mladen Srbinovic
akademik prof. dr. Dragoslav Srejovic
akademik prof. dr. Ljubomir Tadic
U ime Odbora
Ljubomir Tadic
Kraj citata.
Primjer 2. Sarajevska nedjeljna revija ”Ljiljan” 18. maja 1998. intervjuira generala Halida Cengica, zvanog Hadzija, tokom rata glavnog logisticara Armije BiH. Mada je taj sastanak Izetbegoviceve grupe sa Akademiscima SANU tabu tema danas, ipak smo zahvaljujuci nepaznji Halida Cengica saznali da se dogodio, I da se na njemu diskutovalo o podjeli Bosne, 6 godina prije pocetka rata. Cengic na slijedeci nacin opisuje sastanak ostatka Izetbegoviceve grupe sa srpskim akademicima dok je Izetbegovic jos bio u zatvoru. Citiram:
Novinar Mustafa Borovic: Dvije godine poslije toga (Izetbegovicevog hapsenja) sreli ste se sa Dobricom Cosicem i drugim akademicima SANU-a. Mozete li nam to poblize objasniti? Ko je sve bio sa vama u grupi?
Cengic: U drustvu smo bili ja, Mustafa Spahic, Dzemaludin Latic (vec su bili izasli iz zatvora), gospodja Lejla Aksamija, kcerka gospodina Izetbegovica, i Azijada, supruga Ismeta Kasumagica (koji je jos bio u zatvoru sa Izetbegovicem). Akademik Ljuba Tadic nas je odveo u Beogradu u neki poznati restoran u sumi na Kosutnjaku na rucak, jer tamo sluze janjetinu. Tamo smo ostali i razgovarali oko tri sata. Kasnije smo shvatili da je to bila neka ”srpsko-muslimanska Jalta”.
Borovic: O cemu ste razgovarali?
Cengic: O svemu. Moram istaci da su se nasi domacini dobro potrudili. Napravili su takav raspored za stolom da pojedinacno svaki od nas sjedi do jednog od akademika, da moze dobro razgovarati. Ja sam sjedio do dr. Bozidara Jaksica i dr. Kosta Cavoskog. Do Koste je sjedio akademik Tadic, pa do njega Dzemal, pa onda Mustafa, pa akademik Dobrica Cosic, pa Lejla i Azijada. … Kraj citata.
Srpski akademici su poklonili toliku paznju Hadziji Cengicu, hodzi Spahicu, Dzemi Laticu, kojemu su srpske novine objavile prve pjesme da bi ga mogli poturati kao ”islamskog intelektualca”, te Lejli i Azijadi, samo zato sto su to ljudi odani Izetbegovicu, njihovoj uzdanici u predstojecim dogadjajima. Uostalom, Hadzija je najbolje objasnio smisao prijateljstva SANU-a prema Izetbegovicu I njegovoj grupi, nazivajuci taj sastanak ”srpsko-muslimanska Jalta”. (Jalta je sinonim za podjelu drzave)
”Afera Agrokomerc”
”Afera Agrokomerc” je pokrenuta 1988. kada je ustanovljeno izdavanje velikih iznosa mjenica bez pokrica od strane Agrokomerca iz Velike Kladuse. Cinjenica da je direktora Agrokomerca Fikreta Abdica na tu funkciju doveo Hakija Pozderac iskoristena je od protagonista ”antibirokratske revolucije” u BiH da se ukloni Pozderceva garnitura iz rukovodstvu BiH.
Poslije ”Afere Agrokomerc” stvari su se odvijale veoma brzo. Glatko je pusten Alija Izetbegovic 7 godina prije odsluzenja kazne zatvora. O tome je pricao Adil Zulfikarpasic. Zulfikarpasic svjedoci: ”Dva dana po Izetbegovi}evom pustanju iz zatvora on se nasao u Zurichu kod mene. Ja sam znao da su mu prilikom presude 1983. oduzeta i gradjanska prava i da se gradjanska prava ne mogu vratiti bez novoga procesa. Upitao sam Izetbegovica kako je mogao dobiti pasos tako brzo dok mu jos ni gradjanska prava nisu vracena? On je samo odgovorio: ”Eto, dali mi.” Kada se znaju prilike u tadasnjoj BiH i kada se zna ko je i kome mogao tako izdati pasos SFRJ namece se pitanja: ”Ko je Alija Izetbegovic?” Zasto bi velikosrbi olaksavali Izetbegovicu stvaranje ”muslimanske stranke”? Nase sumnje se pojacavaju kada se sjetimo Karadziceve izjave pred izbore: ”Ako bude izabran Durakovic, bice rat, a ako bude izabran Izetbegovic, dogovoricemo se.” Danas poslije Izetbegovi}evih potpisa na sve ”mirovne planove” kojima se legalizuju cetnicka osvajanja po Bosni i Hercegovini postaje jasno da je Karadzicu trebao Izetbegovic upravo da bi mogao uspjesnije ratovati, tj. da bi imao nekoga u suprotnom taboru ko ce mu svojim potpisima legalizovati opljackano. Postaje jasna i predizborna hajka na dr. Nijaza Durakovi}a iz partijskih organizacija Saveza komunista iz vecinskih srpskih dijelova Bosanske Krajine. Dakle, po svaku cijenu su se morali ukloniti iz vlasti Bosnjaci koji bi mogli parirati velikosrbima, a dovesti Izetbegovic na celo Muslimana.
IZETBEGOVICEVA METODOLOGIJA UNISTENJA REPUBLIKE BiH
Izdaja je veoma slozena stvar, a projekat razbijanja BiH se zasniva na izdaji. Svaki izdajnik moze nanijeti ogromnu stetu, a pogotovo ako je na celu drzave. Hajdemo hladno razmisliti o toma zasto u zastiti BiH nije primjenjeno internacionalno pravo, tj. kako je doslo do toga da se ne primjenjuje internacionalni zakon, nego da se o BiH pregovara sa agresorima, te smo tako stradali.
Kada su dvije strane u sporu, onda postoje dva nacina rjesavanja toga spora, i to
1. normativno, i
2. dogovorno.
Tako je i logicno. Na primjer, ako te neko bez razloga udari, ti ga mozes tuziti, a mozes se sa njima vansudski nagoditi i ”mirna Bosna”. Potpuno isti pricipi vrijede i u internacionalnom pravu.
Kada je izvrsena agresija na BiH, Savjet sigurnosti UN je poceo problem agresije na BiH rjesavati normativno, tj. po internacionalnom zakonu. Rezolucijom, 752 Srbija, CG i JNA su proglaseni agresorima, i 15. aprila 1992. godine je Bush, na osnovu te rezolucije, dao Cetncima ultimatum da ”se u roku od 15 dana povuku iz BiH”. Tada Izetbegovic hitno odlazi u Skopje na pregovore sa Genralima JNA. Time je Izetbegovic ODUSTAO od NORMATIVNOG rjesavanja Krize u BiH i PRESAO NA DOGOVORNI nacin.
Tada svijet, jer se preslo na nagodbu, imenuje Owena i Vancea kao medijatore, tj. posrednike u pregovorima izmedju ”zaracenih strana”. Posrednici nisu sudije, oni ne donose odluke, njihov zadatak je samo da prouce stavove obje strane i da namirisu gdje bi se pregovraci mogli naci, tj. pod kojim uslovima bi se mogli dogovoriti. Njegova uloga je u sustini ista kao uloga posrednika u prodaji npr. kuce. Dakle, to sto je Owen (a kasnije i ostali posrednici) davao nepovoljne prijedloga po BiH, je samo zato sto je vidio da ce takvi prijedlozi biti potpisani od strane Izetbegovica.
Inace, Izetbegovicu je objasnjeno sta je uloga posrednika, tj. da posrednik ne diktira, nego da posrednika smo trazi formulu sa kojom bi se obje strane slozile. U stvarnosti, posrednik moze prijetiti samo agresorskoj strani, jer ako ne uspiju pregovori, dolazi do normativnog kaznjavanja agresora. To je i Christofer jasno rekao, da se moze prijetiti Srbima, a Bosnjacima ne moze. Poznato mi je da su Izetbegovicu mnogi bosanski patioti slali poruke da ne pregovara sa Karadzicem i Bobanom, ali je on govorio, da ”mora pregovarati, jer cemo mi biti krivi ako ne pregovaramo”. To je velika Izetebgoviceva podvala, jer ne moze zrtva postati krivac samo zato sto nece da se nagodi, nego insistira na normativnom, tj. zakonitom, rjesenju spora.
Dakle, posrednici u pregovorima nisu nikada nista odlucivali, oni su samo predlagali, a jedini koji je donosio odluke je bio Izetbegovic koji je svaki prijedlog podjele BiH potpisisvao, mada druga strana nije, i tako se islo sve dalje i dalje u korist razbijaca Bosne. Nazalost, Alija nikada nece odgovarati u Hagu, jer je on odgovoran jedino narodu Bosne i Hercegovine, a narod nije dovoljno politicki zreo da pronikne u izdaju, jer izdaja je veoma slozena stvar, i zato je kazna za izdaju veoma teska u svim civilizovanim drzavama svijeta.

Ovaj lik Borovac se ispalio u Ameriku na početku rata i otamo glumi najvećeg bosanskog patriotu i pljuje po svima kao da je pokupio svu pamet svijeta. Međutim ideje su mu diletantske i očigledno je da uopšte nema dodira sa realnošću. Publictet mu jedino daju srpski i hrvatski mediji slično kao Dževadu Galijaševiću i drugim budalama ovakvog kova. Da li uopšte treba reći bilo kome ko iole poznaje redoslijed događaja koji su se ovdje dešavali da je Alija mogao podjeliti BiH na razne načine i prije Dejtona? Izvini ali presmješno je da ti ovakve nebuloze služe kao dokaz da je Alija bio KOSovac. Poznato je da je Karadžić nudio podjelu BiH i prije i tokom rata. Da je Alija zaista htio muslimansku državicu pitam se zašto je nije napravio kada je imao sve uslove za to? Opet kažem možemo diskutovati o tome koliko su neki njegovi potezi bili dobri ili loši ali nazivati Aliju srpskim špijunom je degutantno. Kada je u pitanju državnost BiH, referendum za njenu nezavnisnost i odbrana od agresije smatram da je minimum bilo čije patriotske časti nikada ne dovoditi u pitanje ono za što smo se borili. Je li moglo drugačije to više nije ni bitno. Bilo je tako kako je bilo i ako smo se u tom procesu najeli govana najgore što sad možemo je još srati kako smo mogli drugačije samo da smo slušali nekakvog Tunju ili Borovinu ili ne znam koga. Tunjo je imao svoju političku šansu više puta i nikada nije dobio podršku naroda koji je imao priliku da glasa za njega. Šteta je za BiH da ljudi koji se nazivaju intelektualcima i koje Avaz i Hadžifejzović proklamiraju kao vrhunske umove ovog naroda po srpskim medijima izjavljuju da je greška što je BiH samostalna država. Takvi ljudi vrijedni su u najmanju ruku dubokog prezira i nadam se da će to i dobiti.

[neretvanac]

Filipovic prica gluposti, to je djelimicno tacno.
Al je istina kada kaze da je vrh SDA uveo ovaj narod u katastrofu- al to ne zbog neovisnosti, jer je to put kojim se trebalo ici, al kasnije, kad je bilo izvjesno sta se sprema, umjesto da pripreme narod -daju izjave "mirno spavajte" a vec trecina Podrinja pobijena i prodaju puske za 500 KM koje su dobili iz inostranstva. Da ne govorim o kasnijim kalkulacijama i izdaji odredjenih dijelova zemlje (konkretno Hercegovine) kao da im je babovima.

Da nije bilo lokalnih vodja i naroda koji je sam snasao kako je znao, naoruzao se koliko toliko, mi bi mirno spavali-u Neretvi.

[@rman]

A zbog takvih "pametnih" bošnjačkih glava kao što je Tunjina nismo ni imali državu dok se nije rodio jedan sa malo više muda pa rekao "žrtvovaćemo mir za suverenitet"

Veoma je tanka linija razgraničenja između gluposti i hrabrosti. I o kojem to suverenitetu govoriš? Ukoliko misliš da je BiH i de jure suverena zemlja ( a o de facto da i ne govorimo), onda slabo poznaješ tematiku o kojoj pričaš.

Muhamed Filipović nije političar, on je teoretičar kojeg niko nije htio slušati, i to je najveći problem ovog naroda, mi nemamo nikakvu tačku reference, ništa nam više nije sveto a ono što i "jeste" to je onda samo farsa od svetog.

[@rman]

Da nije bilo lokalnih vodja i naroda koji je sam snasao kako je znao, naoruzao se koliko toliko, mi bi mirno spavali-u Neretvi.

[ultima_palabra]

Filipovic prica gluposti, to je djelimicno tacno.
Al je istina kada kaze da je vrh SDA uveo ovaj narod u katastrofu- al to ne zbog neovisnosti, jer je to put kojim se trebalo ici, al kasnije, kad je bilo izvjesno sta se sprema, umjesto da pripreme narod -daju izjave "mirno spavajte" a vec trecina Podrinja pobijena i prodaju puske za 500 KM koje su dobili iz inostranstva. Da ne govorim o kasnijim kalkulacijama i izdaji odredjenih dijelova zemlje (konkretno Hercegovine) kao da im je babovima.

Da nije bilo lokalnih vodja i naroda koji je sam snasao kako je znao, naoruzao se koliko toliko, mi bi mirno spavali-u Neretvi.

To je sigurno tako, i dokazano brojnim primjerima... samo meni nije jasno da ima ljudi koji nakon toliko godina i poslije toliko dokumentovanih dokaza dostupnih široj publici tvrde da se rat i pokolj nad Bošnjacima mogao spriječiti nekakvim dogovorom sa velikosrbima

[MuaDib]

Rat u BiH se mogao izbječi, da se slušalo Filipovića. Naravno poslije svih dešavanja, teško je povjerovati u to.
Rat u Hrvatskoj, je neminovno značio rat u BiH ako proglasi nezavisnot, jer se drugačije nije mogla održavati tzv. RSK. U takvim okolnostima je trebalo ostati u Jugoslaviji, bar dok se rat završi u Hrvatskoj. Pogotovo ako se zna da je pobuna Srba u Hrvatskoj, velikim dijelom bila i posljedica antisrpske hrvatske politike, koju je predvodio Tuđman. Koliko god to danas apsurdno zvučalo, ostanak BiH u Jugoslaviji je bio savršena alternativa sporazumu Milošević-Tuđman, jer bi relaksirao srpski nacionalizam i rasteretilo rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.

Historijski sporazum
Autor: Muhamed Filipović

Prvo ću se, dakle, osvrnuti na "historijski sporazum", o kojem su vođeni pregovori tokom ljetnih mjeseci 1991. godine, da bi u ranu jesen bili grubo prekinuti od strane Alije Izetbegovića i SDA (voditelj TV emisije, u kojoj su Adil Zulfikarpašić i Nikola Koljević saopćavali javnosti preliminarni tekst sporazuma, dobio je telegram iz Centrale SDA, u kojem je odbijen ne samo tekst o kojem je postignuta određena saglasnost, nego je bila odbačena čak i sama ideja i svaka mogućnost sporazuma), čime je ova inicijativa, koja je počela davati rezultate, ne samo u toku sporazumijevanja, nego i u poboljšavanju odnosa na terenu, neslavno završila.
Muhamed-Filipovic

Pregovori su vođeni na inicijativu Adila Zulfikarpašića i moju. U njima smo učestvovali, s muslimanske strane, nas dvojica, a sa srpske strane pokojni Nikola Koljević i Momčilo Krajišnik. Pregovori su započeli uz punu saglasnost Alije Izetbegovića, koji nam je dao plan da pregovaramo u ime Muslimana, jer mi nismo željeli da pregovaramo bez njegovog mandata, a srpske predstavnike je ovlastio Radovan Karadžić, koji je i sam učestvovao u prvom razgovoru prilikom otpočinjanja pregovora. Inicijativa za pregovore nastala je zbog očitog i stalnog pogoršavanja stanja u zemlji i napetih odnosa između nacionalnih stranaka, od kojih su se neke već uveliko vojno organizirale i naoružavale i ušle u sistem vojnih i policijskih organizacija susjednih država (Jugoslavije i Hrvatske), dok su Muslimani bili bez ikakve podrške sa strane, bez oružja i između čekića i nakovlja, tj. hrvatskih i srpskih želja za prisvajanjem naših teritorija i priključenjem matičnim državama. U razgovoru s Izetbegovićem smo ukazali na sve te okolnosti i krajnje zabrinjavajući tok stvari i zatražili od njega da pregovara sa Srbima, s kojima je njegova stranka bila u savezu i vladala zemljom, a s kojima je bilo najviše napetosti u odnosima. On je rekao da se slaže s nama u analizi i ocjeni da je krajnje vrijeme da se pregovara, ali da njemu Srbi više ne vjeruju, te je nas dvojicu zamolio da pregovaramo u ime Muslimana. Znajući Izetbegovićevu kolebljivost i sklonost da demantira i sebe, a kamoli nas, ja sam kazao da mi trebamo njegovu javnu izjavu da odobrava pregovore i podržava naš pregovarački plan. Mislio sam, naivno, da će to biti dovoljno da se izbjegnu moguće situacije osporavanja našeg pregovaračkog mandata.

Pregovori su otvoreni početkom jula jednim razgovorom, u kojem su učestvovali Adil Zulfikarpašić i ja s jedne i Radovan Karadžić, Nikola Koljević, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić sa druge strane. Karadžić je znao (od Izetbegovića) da smo ovlašteni da pregovaramo i zbog toga je i pristao na pregovore, u kojima su se glavna pitanja ticala naših odnosa i budućnosti Bosne i Hercegovine. Glavno pitanje je bio raspad Jugoslavije, do kojeg je već došlo zbog izlaska iz nje Makedonije, Slovenije i Hrvatske. Pitanje od kojeg su pregovori morali započeti bilo je kako će se Bosna i Hercegovina i njene glavne političke snage ponašati u toj situaciji. Budući da smo mi bili inicijatori pregovora, ja sam rekao da smo pregovore inicirali kako bismo na miran i civliziran način riješili glavno pitanje, a to je pitanje odnosa BiH prema Jugoslaviji, koje implicira i odnose između Srba i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini. Rekao sam da znam da Srbi žele pod svaku cijenu da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji. Muslimani u načelu nemaju ništa protiv toga, jer mi nismo nikada mislili o nekoj muslimanskoj nacionalnoj državi i ne smeta nam da sa Srbima i Hrvatima živimo u zajedničkoj državi, kao što smo živjeli u cijeloj svojoj historiji. Ono što mi od te zajedničke države zahtijevamo i od čega ni mi nikako nećemo odstupiti, je da Bosna i Hercegovina ostane teritorijalno cjelovita i državno suverena, a Muslimani potpuno ravnopravni, dok se o svim drugim aspektima odnosa u zajedničkoj državi može postići sporazum. S obzirom na ponašanje Srbije u zadnjih nekoliko godina i njenu želju da mijenja stanje stvari u Jugoslaviji i s obzirom na rat u Hrvatskoj, kojeg u stvari vodi Srbija i za koji vjerujem da će se slomiti na lokalnim Srbima, bez obzira na ozbiljne razloge njihovog nezadovoljstva Tuđmanovim režimom i ulaskom ostatka ustaša u taj režim, kao i ustavnim rješenjima koja sve druge narode svode na status manjina u Hrvatskoj, nije ispravno započinjati rat. To govorim zbog Srba. Oni imaju loša sjećanja na ustaški režim, zbog genocida koji su ustaše nad njima vršile, ali Srbi bi trebalo da znaju da su u toj situaciji imali i političku i moralnu podršku svih poštenih ljudi i 80% Muslimana u Bosni i Hercegovini, koji su već u ljeto 1941. godine odlučno odbili ustašku genocidnu politiku u Muslimanskim rezolucijama. Ako bi Srbi danas započeli neki novi rat, a u Bosni i Hercegovini bi taj rat bio rat protiv Muslimana, oni će biti izolirani u svijetu i neće uspjeti u ostvarenju svojih ciljeva. Zbog toga je za nas sve najbolje da postignemo sporazum o uvjetima pod kojim će Bosna i Hercegovina moći ostati u Jugoslaviji i na taj način će Srbi ostvariti svoj najbitniji cilj o ostanku u zajedničkoj državi s ostalim Srbima, a Muslimani biti zadovoljni svojim statusom i položajem Bosne i Hercegovine u budućoj zajedničkoj državi. Jugoslavije više nema i treba stvarati novu zajedničku državu i mi stojimo na stajalištu da to bude savez država koje žele ostati zajedno zbog brojnih historijskih, političkih, kulturnih, ekonomskih i strategijskih razloga, a mi i zbog velike muslimanske manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Zulfikarpašić je govorio o tome da pregovori treba da se razlikuju od pregovora koji se kod nas uobičajeno vode i da započnemo od toga što ćemo fiksirati naše minimume, tj. ono od čega ni jedna ni druga strana neće nikako i nikada odstupiti. Mi Muslimani nećemo nikada pristati na podjelu Bosne i Hercegovine i dovođenje u pitanje njene ustavnopravne i historijske individualnosti u bilo kojoj varijanti buduće države. Za Srbe pretpostavljamo da je najvažnije da ne žele izaći iz zajedničke države s ostalim Srbima. Usvajanjem ova dva načela mi smo veoma blizu sporazumu koji može donijeti mir i sigurnost u ovoj zemlji i među nama. Radovan Karadžić je podržao pregovore i rekao da je za Srbe najvažnije da ostanu u Jugoslaviji i u nekoj formi državne veze s ostalim Srbima, ma kakva ona bila, te da je to načelo ono što određuje njihovo političko ponašanje. On podržava pregovore i uvjeren je da oni mogu doprinijeti da se situacija smiri i izbjegnu dalje komplikacije koje prijete miru u zemlji. I ostali učesnici ovih preliminarnih razgovora su izrazili zadovoljstvo zbog otpočinjanja ozbiljnih i sadržajnih razgovora o najbitnijem pitanju naših odnosa, tj. definiciji uvjeta pod kojima je Bosna i Hercegovina spremna ostati u državnoj zajednici sa Srbijom i Crnom Gorom, a da Muslimani budu potpuno ravnopravni u toj zajednici bez ikakvih ograničenja i diskriminacija. Zajedno smo zaključili da ćemo o toku pregovora obavještavati Izetbegovića i posebno Stjepana Kljujića, kako bi i Hrvati bili u toku i kako bi znali da ovdje nema ništa antihrvatsko, osim da mi želimo da spriječimo rat u zemlji i da ne želimo da budemo uvučeni u rat između Srbije i Hrvatske. Taj prvi razgovor mogao se ocijeniti kao veoma dobar početak. Osnovna načela su bila da Bosna i Hercegovina ostane u Jugoslaviji, čime bi bio realiziran najvažniji cilj srpske politke, a da Bosna i Hercegovina zadrži puni suverenitet, ostane u svojim historijskim granicama sa statusom države koja s ostalim članicama zajedničke države ima spoljnju politiku, vojsku, carine, novac i opću ekonomsku politiku, dok je u svim ostalim aspketima samostalna. U budućim pregovorima je trebalo ove elemente konkretizirati u osnovnim definicijama budućih odnosa. Koljević je zamolio da se o tome zvanično obavijesti i Slobodan Milošević, jer je u cijelu stvar involvirana i Jugoslavija. Kako mi nismo imali ništa protiv toga, to je ovaj prvi sastanak završen sa osjećanjem da smo uspješno otvorili pregovore i postavili solidnu osnovu za sporazum.

Osjećanje da je učinjeno nešto dobro imalo je svoje opravdanje u daljem toku pregovora koje smo vodili Adil i ja s Koljevićem i Krajišnikom. Oni su informirali rukovodstvo SDS-a, a mi smo informirali Izetbegovića o toku pregovora, a u potrebnoj mjeri i Stjepana Kljujića. Nije prošlo mnogo vremena, a mi smo došli do nacrta sporazuma u kojem su izraženi elementi o kojima smo se sporazumjeli. Sporazum je predviđao da smo saglasni oko toga da Bosna i Hercegovina ostane u okviru zajedničke države sa Srbijom i Crnom Gorom, uz uvjet da ima položaj potpuno ravnopravne i suverene države jednak ovim dvjema i da je neovisna i suverena u onoj mjeri u kojoj su to i one u odnosu na sopstvenu sudbinu. Bosna i Hercegovina mora ostati u svojim historijskim granicama koje su nepovredive. U njoj ne može biti nacionalno definiranih teritorija. Zajednička država će biti savez država (naš stav) ili savezna država (stav srpske strane), gdje je došlo do jedinog razmimoilaženja, a dogovor će dobiti podršku EU. U Bosni i Hercegovini neće biti unutarnjih teritorijalnih separacija. Vojska koja će biti stacionirana u Bosni i Hercegovini biće sastavljena od Bosanaca i Hercegovaca i njom će komandovati general koji je Bosanac ili Hercegovac. U zajedničkoj državi će delegacije država članica imati veto u svim pitanjima koja se tiču opstanka i vitalnih interesa njihovih nacija i država. Kada je sve ovo utvrđeno, održan je plenarni sastanak pregovarača uz učešće lidera obje strane, tj. Izebegovića i Karadžića, na kojem smo pokojni Nikola Koljević i ja izložili ono oko čega smo postigli sporazum, kao i ono oko čega se još nismo potpuno složili (savez država ili savezna država). Izetbegović, koji je prilikom dolaska iz posjete SAD, na aerodromu izjavio da zna da su pregovori u toku i da ih odobrava, sada je izjavio da smatra da su pregovori uspješni i da je nacrt teksta budućeg sporazuma dobar te predložio da "dvojica profesora" (Koljević i ja) definiraju konačnu verziju teksta. Na to sam ja upozorio da nismo došli do pune saglasnosti oko prirode buduće zajedničke države, što je on ocijenio kao marginalno. Srpska strana je tražila da pregovarači odu u Beograd i da se razgovara i s Miloševićem. To nije bilo nužno jer je on svakodnevno bivao informiran (Koljević ga je svaki dan obavještavao o toku pregovora), ali smo mi prihvatili taj zahtjev i zbog naših partnera, ali i zbog toga da ocijenimo kako se onaj koji vodi cijelu srpsku politiku odnosi prema cijelom pitanju. S Miloševićem smo razgovarali Zulfikarpašić i ja. On je bio zadovoljan postignutim i počeo je govoriti o tome kako Srbi nemaju ništa protiv Muslimana i kako u Beogradu ima 150.000 Muslimana, a u ostaloj Srbiji gotovo pola miliona, da ne računa Albance. Na to sam mu ja replicirao da je Beograd jedno, a Sandžak ili Bosna i Hercegovina drugo, a i što se tiče Muslimana u Beogradu, kad ih ima 150.000, upitao sam ga zašto im već 40 godina odbijaju zahtjev za izgradnju barem još jedne džamije nego se tiskaju u maloj Bajrakli džamiji, dok Srbi sebi grade najveći hram na Balkanu. Predložio sam da se ne razgovara o blagodeti položaja Muslimana u Srbiji nego o rješenju pitanja odnosa naših država. On se složio i odmah predožio da u smislu potvrde dobre volje i ozbiljnosti njihovog odnosa prema ovom sporazumu, kako je u Bosni i Hercergovini većina Muslimana, on predlaže da prvi predsjednik buduće države bude Alija Izetbegović, a da Bosna i Hercegovina bude jedinstvena vojna oblast u kojoj će služiti samo Bosanci i Hercegovci i da komandant te oblasti uvijek bude general koji je Musliman. Sve ovo je našlo snažnog odjeka u srpskoj, ali i bosanskoj javnosti, osobito ondje gdje Srbi i Muslimani žive pomiješani. Odnosi su relaksirali i svijet je odahnuo. Međutim, to se nikao nije svidjelo Tuđmanu, koji je Bosnu i Hercegovinu tretirao kao stratešku rezervu i želio je da Muslimani postanu tampon između Srba i Hrvata. Sa druge strane, neki desni krugovi u SDA su smatrali da je mala stranka Adila Zulfikarpašića i moja (svega tri poslanika u Skupštini) ovim pregovorima dobila silnu afirmaciju i da dobiva sve veću podršku muslimanske javnosti. Vjerojatno u tome treba tražiti razloge da se SDA i Alija Izetbegović odluče preko noći i bez ikakve najave da grubo i uz opasnost otvaranja nezaustavljive krize odnosa prekinu ove pregovore, diskvalificiraju mene i Adila i otvore onaj zloćudni tok zbivanja koji je uveo Bosnu i Hercegovinu u najteži i nakrvaviji rat u njenoj historiji. Najveća žalost je u tome što su svi učesnici rata, bez obzira na njihove planove i nade dobili mnogo manje nego su mogli dobiti ovim sporazumom.

[dzeno123]

Senilni akademik je u posljednjim mjesecima "on fire".

Skroz je pogubio kompas a ovo sto ga guraju po novinama da se blamira ovako, su mu dusmani najveci.

[zovemsecrveni]

[JoseMujica]

ha ljudi stanite na loptu malo...opet samo ponavljate stare ižvakane floskule s televizija

Hajte malo uporedite situaciju kosovskih Albanaca u SFRJ, koji se protiv nasilne srbizacije počinju boriti još 70-tih i npr. Bošnjaka u BiH.

Mogli su i Albanci krenuti u rat još 1990 (Slovenija), kada počinje raspad ili 1991 (Hrvatska) ili 1992 (BiH), kada je Srbija ratovala na jednom ili dva fronta, ali nisu, već su mudro čekali 1999. kada su procjenili da imaju najveće šanse. i šta se desilo da je Kosovo, sa daleko slabijim pravnim osnovama (Ustav 1974), odnosno početnim pozicijama, danas veća država od BiH. E kad analizirate politiku Albanaca i njihovo političko vođstvo i uporedite ovo sa BiH i vođstvom Bošnjaka, neke stvari postaju jasnije.

Ali pristupite činjenicama hladne glave i bez ideoloških dogmi, ljubavi ili mržnji prema bilo čemu...to vam je jedina šansa da spoznate nešto što bi bilo najbilže istini.

PS

a za sve izneseno ne tvrdim da je bilo ko 100% u pravu jer se previše mutilo zarad osobnog interesa

u vezi s ovim današnja izjava:

Ivica Dačić
"Srbija Kosovo može sačuvati samo u pjesmama"

[zavrzlama]

Rat u BiH se mogao izbječi, da se slušalo Filipovića. Naravno poslije svih dešavanja, teško je povjerovati u to.
Rat u Hrvatskoj, je neminovno značio rat u BiH ako proglasi nezavisnot, jer se drugačije nije mogla održavati tzv. RSK. U takvim okolnostima je trebalo ostati u Jugoslaviji, bar dok se rat završi u Hrvatskoj. Pogotovo ako se zna da je pobuna Srba u Hrvatskoj, velikim dijelom bila i posljedica antisrpske hrvatske politike, koju je predvodio Tuđman. Koliko god to danas apsurdno zvučalo, ostanak BiH u Jugoslaviji je bio savršena alternativa sporazumu Milošević-Tuđman, jer bi relaksirao srpski nacionalizam i rasteretilo rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.

znacio @muki...trebalo je izdat BIH hrvate i Hrvatsku i uci u savez sa onim koji izlaze kao pobjednici iz srusenog Vukovara...pa je trebalo odgoditi referendum o nezavisnosti BIH, a sljepat se u mini velikoj srbiji i kasnije u skupstini srbije traziti ruke u vis za nezavisnost BIH...pa je trebalo u znak dodvoravanja cetnicima sve malo pa klati BIH hrvate po Sarajevu,Tuzli,Zenici ,kao osvetu hrvatima u hrvatskoj koji se braneci od velikosrpskog agresora tore hrvatsku zemlju bijesnim cetnicima...

steta @muadibe sto bosnje ne izabrase tvoju strategiju,danas bi bili i bez ljudi i bez drzave i sa hrvatskom kao ideoloskim neprijateljem, kao vjerska skupina u srbijanskoj pokrajini "srpska bosna" ovo bosna u imenu bi eto bio gest dobre volje bosnjacima i bosancima od strane srbije ..a ti bi danas trunio ,kako nije trebalo ulaziti u savez sa srbijom,kako je trebalo ici na referendum o nezavisnosti i sve kontra od onog sto sad pises...

[madner]

ha ljudi stanite na loptu malo...opet samo ponavljate stare ižvakane floskule s televizija

Hajte malo uporedite situaciju kosovskih Albanaca u SFRJ, koji se protiv nasilne srbizacije počinju boriti još 70-tih i npr. Bošnjaka u BiH.

Mogli su i Albanci krenuti u rat još 1990 (Slovenija), kada počinje raspad ili 1991 (Hrvatska) ili 1992 (BiH), kada je Srbija ratovala na jednom ili dva fronta, ali nisu, već su mudro čekali 1999. kada su procjenili da imaju najveće šanse. i šta se desilo da je Kosovo, sa daleko slabijim pravnim osnovama (Ustav 1974), odnosno početnim pozicijama, danas veća država od BiH. E kad analizirate politiku Albanaca i njihovo političko vođstvo i uporedite ovo sa BiH i vođstvom Bošnjaka, neke stvari postaju jasnije.

Ali pristupite činjenicama hladne glave i bez ideoloških dogmi, ljubavi ili mržnji prema bilo čemu...to vam je jedina šansa da spoznate nešto što bi bilo najbilže istini.

PS

a za sve izneseno ne tvrdim da je bilo ko 100% u pravu jer se previše mutilo zarad osobnog interesa

u vezi s ovim današnja izjava:

Ivica Dačić
"Srbija Kosovo može sačuvati samo u pjesmama"

Sve to stoji, ali da nije bilo BiH i Srebrenice NATO avioni ne bi nikad vidjeli Srbije. Niti bi bilo sankcija koje su oslabile Jugoslaviju itd, itd...

[madner]

Rat u BiH se mogao izbječi, da se slušalo Filipovića. Naravno poslije svih dešavanja, teško je povjerovati u to.
Rat u Hrvatskoj, je neminovno značio rat u BiH ako proglasi nezavisnot, jer se drugačije nije mogla održavati tzv. RSK. U takvim okolnostima je trebalo ostati u Jugoslaviji, bar dok se rat završi u Hrvatskoj. Pogotovo ako se zna da je pobuna Srba u Hrvatskoj, velikim dijelom bila i posljedica antisrpske hrvatske politike, koju je predvodio Tuđman. Koliko god to danas apsurdno zvučalo, ostanak BiH u Jugoslaviji je bio savršena alternativa sporazumu Milošević-Tuđman, jer bi relaksirao srpski nacionalizam i rasteretilo rješavanje srpskog pitanja u Hrvatskoj.

znacio @muki...trebalo je izdat BIH hrvate i Hrvatsku i uci u savez sa onim koji izlaze kao pobjednici iz srusenog Vukovara...pa je trebalo odgodoti referendum o nezavisnosti BIH, a sljepat se u mini velikoj srbiji i kasnije u skupstini srbije traziti ruke u vis za nezavisnost BIH...pa je trebalo u znak dodvoravanja cetnicima sve malo pa klati BIH hrvate po Sarajevu,Tuzli,Zenici ,kao osvetu hrvatima u hrvatskoj koji se braneci od velikosrpskog agresora tore hrvatsku zemlju bijesnim cetnicima...

steta @muadibe sto bosnje ne izabrase tvoju strategiju,danas bi bili i bez ljudi i bez drzave i sa hrvatskom kao ideoloskim neprijateljem kao vjerska skupina u srbijanskoj pokrajini "srpska bosna" ovo bosna u imenu bi eto bio gest dobre volje bosnjacima i bosancima od strane srbije..a ti bi danas trunio ,kako nije trebalo ulaziti u savez sa srbijom,kako je trebalo ici na rederendum o njezavisnosti i sve kontar od onog sto sad pises...

Ne bi to bila nikakva mini Velika Srbija, nego bi bila Velika Srbija. Sporazum podrazumjeva i prihvatanje ratnog stanja, sporazum podrazumjeva i prihvatanje mobilizacije. I ovako su su, sa 5% stanovnistva dosli do gotovo svih velikih gradova Hrvatske i istu ispresjecali.

[zavrzlama]

Ne bi to bila nikakva mini Velika Srbija, nego bi bila Velika Srbija. Sporazum podrazumjeva i prihvatanje ratnog stanja, sporazum podrazumjeva i prihvatanje mobilizacije. I ovako su su, sa 5% stanovnistva dosli do gotovo svih velikih gradova Hrvatske i istu ispresjecali.

velika srbija na koncu ne bi bila,jer hrvatska je ipak katolicka drzava,niti bi Vatikan dozvolio prodor pravoslavlja tako duboko...kad tad bi zapad naoruzao i vojno pomogao hrvatsku da rijesi pitanje drzave u drzavi rsk...istorija ce pokazati da je agresija srbije na hrvatsku uz pomoc hrvatskih srba , ustvari imala samo dva cilja...istorijsku osvetu za jasenovac i utvrdjivanje pazara za poklapanje BIH u sastav srbije(velike srbije)...znali su i velikosprski stratezi da srbija i srbi u hrvatskoj nece moci na duge staze imati granicu velike srbije 11 km od zagreba....tudjmanovo saveznistvo sa srbijom i milosevicem protiv BIH, je na fonu toga sto je tudjman znao da srbija ne planira da se teritorijalno siri preko hrvatske drzave,pa je DEAL bio da se Bosnom kompenzira iseljavanje srba iz hrvatske...sto je i bilo na kraju...kako je jacao pritisak zapada ,tako je srbija i smanjivala svoje apetite...sutra da zapad ponudi srbiji i 10% teritorije BIH ,srbija bi izdala sve one srbe i teritorije na kojim srbi zive a danas se zove rs,da bi se izbjegao ovaj scenario,prebacena je srpska vlada sa Pala u Banja Luku..

[madner]

Grijesis, iz prostog razloga sto su to pokusali dok je trajao rat u Bosni. Nisu Hrvati cekali toliko dugo sa olujom sto su htjeli, nego sto im vojska nije bila dovoljno spremna. Naravno da su Srbi bili prakticni, pa su svoje apetite prilagodili mogucnostima, ali u ovoj opciji njihove mogucnosti su jednostavno puno vece.
Poslje Vukovara pada Osijek, izlaze na Varazdin, pada Dubrovnik. Jer ne treba zaboraviti da JNA nije bila porazena u Hrvatskoj.

[zavrzlama]

Grijesis, iz prostog razloga sto su to pokusali dok je trajao rat u Bosni. Nisu Hrvati cekali toliko dugo sa olujom sto su htjeli, nego sto im vojska nije bila dovoljno spremna. Naravno da su Srbi bili prakticni, pa su svoje apetite prilagodili mogucnostima, ali u ovoj opciji njihove mogucnosti su jednostavno puno vece.
Poslje Vukovara pada Osijek, izlaze na Varazdin, pada Dubrovnik. Jer ne treba zaboraviti da JNA nije bila porazena u Hrvatskoj.

mozda i grijesim ali se ipak drzim svoje teze:

velika srbija na koncu ne bi bila,jer hrvatska je ipak katolicka drzava,niti bi Vatikan dozvolio prodor pravoslavlja tako duboko...kad tad bi zapad naoruzao i vojno pomogao hrvatsku da rijesi pitanje drzave u drzavi rsk...

[JoseMujica]

Grijesis, iz prostog razloga sto su to pokusali dok je trajao rat u Bosni. Nisu Hrvati cekali toliko dugo sa olujom sto su htjeli, nego sto im vojska nije bila dovoljno spremna. Naravno da su Srbi bili prakticni, pa su svoje apetite prilagodili mogucnostima, ali u ovoj opciji njihove mogucnosti su jednostavno puno vece.
Poslje Vukovara pada Osijek, izlaze na Varazdin, pada Dubrovnik. Jer ne treba zaboraviti da JNA nije bila porazena u Hrvatskoj.

nije ali isto tako su tačno planirano radili ...mir u HR se potpisuje negdje u februaru 92, a već u martu kuhanje u Bih...pazite sad svak se je kurčio prema svojim mogućnostima i isto tako sarađivao sa svima prema političkim ciljevima.

1992 druge jedino što nismo sebi mogli priuštiti je bio rat i trebalo ga je u tom trenutku izbjeći po svaku cijenu, pa ne bitno s kime je trebalo sklapati savez...nema tu etike i morala...to je racionalna politika....pogotovu kada je glava u pitanju, a naše su stavljenje na pladanj 92. i samo nas je luda sreća i početna hrabrost ljudi spasila da ih sve ne odfikere kakve su budale vodile državu

[madner]

Grijesis, iz prostog razloga sto su to pokusali dok je trajao rat u Bosni. Nisu Hrvati cekali toliko dugo sa olujom sto su htjeli, nego sto im vojska nije bila dovoljno spremna. Naravno da su Srbi bili prakticni, pa su svoje apetite prilagodili mogucnostima, ali u ovoj opciji njihove mogucnosti su jednostavno puno vece.
Poslje Vukovara pada Osijek, izlaze na Varazdin, pada Dubrovnik. Jer ne treba zaboraviti da JNA nije bila porazena u Hrvatskoj.

nije ali isto tako su tačno planirano radili ...mir u HR se potpisuje negdje u februaru 92, a već u martu kuhanje u Bih...pazite sad svak se je kurčio prema svojim mogućnostima i isto tako sarađivao sa svima prema političkim ciljevima.

1992 druge jedino što nismo sebi mogli priuštiti je bio rat i trebalo ga je u tom trenutku izbjeći po svaku cijenu, pa ne bitno s kime je trebalo sklapati savez...nema tu etike i morala...to je racionalna politika....pogotovu kada je glava u pitanju, a naše su stavljenje na pladanj 92. i samo nas je luda sreća i početna hrabrost ljudi spasila da ih sve ne odfikere kakve su budale vodile državu

Sve to stoji, ali se i regularne vojne formacije povlace u Srbiju (zbog pritiska MZ) osim onih koji su bili na podrucijima republika. Kada se vidi ko je zauzeo sta u BiH i HR, postaje jasno sta to znaci. Istovremeno taj RSK, realno jedan oslabljeni korpus, je u stanju parirati HV i 93.

Slazem se, ali alternative nisu tako sjajne kako ih predstavljas. Moze se izbjeci rat, ali pitanje je da li ostaje mogucnost osamostaljenja. Naravno slazem se da smo u rat usli amaterski, potpuno nespremni i da smo po svim vojnim parametrima trebali izgubiti.

[JoseMujica]

ma kakvo osamostaljene u tom trenutku...tad su se glave spašavale.

Zamisli da su se Albanci pokušali osamostaliti 90 ili 91, ili čak ranije 80-tih? Pa nisu ludi bili.

[madner]

Dobro i kada i kako ce BiH onda dobiti sansu da se osamostali? Rat u BiH je Crnoj Gori i Kosovu omogucio nezavisnost, ne mozes njih uzimat kao primjere da smo mogli lakse proci.

[Marilyn]

zato sad crna gora i kosovo nemaju entitet zvan republika srpska

[Boom71]

Vi stvarno mislite da je senilnost uzrok ovih njegovih djelovanja?
Uvijek je on bio takav.
Prelivoda a u skladu s tezom ko više plati.

Kak'i senilan...Stari je to kombinator.

[MuaDib]

Interesantne teze se ovuda provlače, ali nekad je bolje i sklopiti pakt s đavolom, nego postati žrtva i kusur za potkusurivanje. Oni koji ne vide, da je Milošević tikve sadio s onima koji nude više, njihov problem.
Sve opcije treba sagledati s praktičnije strane i oslobođen predrasuda. Jer bolje je pregovarati i 100 godina, nego imati i jedan jedini sat rata. Onaj ko misli dobro svom narodu, sve će učiniti da ga spasi, a ne govoriti da će žrtvovati mir za suverenu Bosnu, pa dobiti Bosnu sa produženom rukom Srbije i patronatom MZ-a. Uz mnogo krvi i ptanje vlastitog naroda. Kakav je garant izjava ambasadora Zimermana da će Amerika vojno braniti nezavisnu Bosnu ili podrška nezavisnosti koju su obećali "Hrvati". Nikakav, osim budali!!!
Franjo Tuđman je u jednom prilikom kazao, kako je njegov strateški potez bio premještanje rata iz Hrvatske u Bosnu.
A ovdje neki pravdaju savez s Hrvatskom i njenim perjanicama u BiH, koje nas uvukoše u rat na dva fronta. Bolje je da smo ostali u Jugoslaviji sa Srbijom, nego da je ijedan metak ispalio. Ne mogu se oteti dojmu, da neki ovdje veličaju žrtvu uglavnom Bošnjačkog naroda, koju je dao za etnički čistu Hrvatsku, te nezavisnost Crne Gore i Kosova bez ijednog opaljenog metka. Nevjerovatno je koliki treba biti nečiji mentalni sklop da veliča svoju žrtvu, za tuđa dostignuća. Šta mi imamo od ovakve Bosne ništa, apsolutno ništa, a bogme oni koji su nam obećavali suverenitet su izdali BiH i još se obogatili na nesreći vlastitog naroda.