Koji dio povjesti je bio najbolji za Bosance?

[jutarnji]

Definitivno doba "prvobitne zajednice", sve poslije toga, alasalamet.

[nellington]

Najbolje nam je bilo u pradomovini iza Karpata. Odgovorno tvrdim.

[jutarnji]

Najbolje nam je bilo u pradomovini iza Karpata. Odgovorno tvrdim.

Kud se doseliste

[nellington]

Najbolje nam je bilo u pradomovini iza Karpata. Odgovorno tvrdim.

Kud se doseliste

A šta si to ti?

[lucius]

96CE 180CE odgovorno

If a man were called to fix the period in the history of the world during which the condition of the human race was most happy and prosperous, he would, without hesitation, name that which elapsed from the death of Domitian to the accession of Commodus. The vast extent of the Roman Empire was governed by absolute power, under the guidance of virtue and wisdom. The armies were restrained by the firm but gentle hand of four successive emperors, whose characters and authority commanded respect. The forms of the civil administration were carefully preserved by Nerva, Trajan, Hadrian and the Antonines, who delighted in the image of liberty, and were pleased with considering themselves as the accountable ministers of the laws. Such princes deserved the honour of restoring the republic had the Romans of their days been capable of enjoying a rational freedom.

[sammo]

Najbolje nam je bilo u pradomovini iza Karpata. Odgovorno tvrdim.

Eh...neki tvrde da su Iliri porijeklom...domacini ...sad prebrojavaju krvna zrnca...

[sammo]

Najbolje nam je bilo u pradomovini iza Karpata. Odgovorno tvrdim.

Kud se doseliste

Putovali su ovako: u 1. redu: direktori, u 2: kurve i sekretarice, u 3.: momci i zene, u 5.: penzici, u 6.: djeca...

[probuseni $]

Covjeku je najbolje kad se osjeca SIGURNIM. Tad moze sve . I da radi, i da uziva,i da uzbija porodicu, da ima slobodno vrijeme. Materijalno bogatstvo ne znaci i srecu, vec je danas povezano (govorim o bogatim i prebogatimu drustvu) sa sistemima za osiguranje, cuvarima, visokim bedemima, blindiranim autima, a za vratom non-stop visi pomisao o ispravnosti tog bogatstav, da li je steceno radom ili kradom.
Costo sumnjam da je podanicima u srednjovjekovnoj Bosni bilo dobro. Mozda im je bilo idilicno zato sto nije postojala ova danasnja tehnika. Zivjeli su izolovano, kretali se u krugu od 10 km, ukrali kakvu curu iz susjednog sela, sreli se na godisnjim svetkovinama svih vrsta i to je sve.
Pod osmanskom okupacijom svi su bili samo pioni Osmanskog Carstva i nista vise. Isto tako za vrijeme AU. Kraljevina YU je bila tamnica. Od `95 pa do danas su robovi klera i neobrazovanih politicara koju su politiku pretvorili u biznis, umjesto da ostane nauka. Ispustio sam namjerno jedan period koji cete svi vrlo lako prepoznati. Nije on bio sjajan, ali je otvorio oci mnogima i dao im najvise slobode otkad Bosna postoji. To je period kad smo se svi kolektivno osjecali sigurnim i kad smo imali kolektivnu vrijednost i van granica Bosne.

[Energični leptir]

Costo sumnjam da je podanicima u srednjovjekovnoj Bosni bilo dobro. Mozda im je bilo idilicno zato sto nije postojala ova danasnja tehnika. Zivjeli su izolovano, kretali se u krugu od 10 km, ukrali kakvu curu iz susjednog sela, sreli se na godisnjim svetkovinama svih vrsta i to je sve.

Uza sve to, malo kuge, malo nerodice i gladi, malo naleti velikaš da u naletu napaljenosti poguzi sve žensko u selu, a kad se ban/kralj pokači sa susjednim guzonjom, koji vlada "po milosti božjoj", eto ti i njega da pohara sirotinju, a s banm se već nekako i nagodi, u stilu "evo ti kćerka za onaj komad što sam ti onomad oteo, jer je tvoj dedo mom babi zapalio čardak" i kako to već ide... još samo da ulete "Knights who say NI"!

[probuseni $]

Neka prica i misli ko sta hoce ali u onom kratkom periodu Tita smo dobili sansu da idemo dalje . I to velikim koracima. Ipak su ti isti komunisti proizveli kadar koji nas je izbacio u svijet i dao nam ime, gradio identitet , stvorio gradjansko drustvo, kakvo takvo, ali gradjansko. Sad nam valja opet sve iznova ! ...

[_majevica_]

Zasigurno SFRJ period. Bilo je to vrijeme kada je narod konacno dobio svoju povijest. Sve do tada, od srednjeg vijeka preko osmanske i austrougarske okupacije, SHS kraljevine, kraljevine Jugoslavije i NDH je bila povijest izrabljivaca, silnika i krvnika naroda koje narod u BiH danas opet slavi kao svoje imaginarne nacionalne ikone. Usput se slave periodi u kojima apsolutna masa nije igrala nikakvu ulogu osim sto je hrmbacila na poljima svojih pljackasa i bila obvezna ginuti kada su interesi vladara u pitanju. SFRJ je bila najveca sansa za BiH i citav region da se rijesi podjela i medjusobne mrznje, no prije svega da ekonomski ustane na svoje noge (sto joj je i uspjelo). Nema razloga za glorificiranjem kraljeva, banova, vojvoda, vitezova, baruna, begova, aga i ostalih govana osim tematiziranja istih u cisto historiografskom kontekstu, jer oni nisu pisali vasu povijest nego pljackanjem i ubijanjem punili svoje dzepove.

Ne znam kakvu povjest je narod mogao dobiti kada narod nije imao pravo demokratski birati svoje lidere, nije imao pravo na privatno vlasništvo, nije imao pravo slobode govora, vjerske slobode itd. BiH je bila u ekonomskom smislu potpuno degradirana kao nekakva sirovinska baza bivše Yu dok se u drugim republikama radila finalna proizvodnja i razvijala infrastruktura. Kompletan državni aparat bio je pod domnacijom Srba, od vojske, policije, administrativnh službi, obrazovnih institucija itd. U bivšoj Jugi generalno a naročito u BiH živilo se bijedno, nije se smijelo ništa reći protiv vlasti i nije se naročito moglo postići u životu. Narodu generalno nije preostajalo ništa drugo nego da uživa u neradu, javašluku, pjesmi i veselju, izletima, kampovanjima na moru preko sindikata i hapanju alata iz firme. Neki danas na sve ovo kao gledaju sa romantičnom nostagijom i zaboravljaju na redukcije struje koje sam i ja zapamtio kao dijete kasnih osamdesetih kao i ulje i brašno na tačkice, redove na pumpi u Pofalićima koji su se protezali do Marijin Dvora, jutarnjih redova za narodni hljeb, Fića, Stojadina i Juga kojima se do mora od Sarajeva putovalo po 8 sati i dječijih maštarija o Coca Coli i adidas tenama. Jugi nije uspjelo da ekonomski stane na noge već je Juga zapravo ekonomski bankrotirala krajem osamdesetih jer su joj dospjeli za naplatu krediti iz sedamdesetih koji us se trošili šakom i kapom i iz koji se pravilo svašta nešta ali malo toga ekonomski isplatljivog. Korupcija i nepotizam bili su gori nego danas kao i nezaposlenost i neperspektiva. Ne zaboravimo da se ta Jugoslavija najmanje zaslugom Bosanaca raspala i ekonomski propala a da su iz Srbije i Hrvatske potekle najmračnije nacionalističke ideologije koje su na kraju o leđa Bosne završile genocidom. Jugoslavija je bila Srpsko Hrvatski projekat i BiH je u toj šemi uvijek bila donja. Srbi i Hrvati nikada nisu zaboravili na svoje nacionalne junake i simbole u toj nasoj divnoj SFRJ tako su šahara i kokarda ponosno stajale na grbovima ovih socijalističkih republika za razliku od bosanskih dimnjaka. Priču o Jugoslovenstvu naviše su pušili Bosanci i na kraju su ga zbog te zablude najviše i popušili. Hrvatska i Slovenija nikada nisu ni zamišljale Jugoslaviju kao trajnu tvorevinu već su vrebali priliku da se čim prije iščupaju. Srbija sa druge strane posmatrala je Jugoslaviju kao svoje dvorište u kojem može slobodno provoditi svoj velikodržavni projekat. Kao dijete imao sam prilike gledati na jutarnjim obrazovnim programima TVSA srpske obrazovne emisije za dijecu sa serijalima o srpskoj srednjevijekovnoj istoriji tako da sam kao i svi mi u toj ravnopravnoj nadnacionalnoj Jugoslaviji mogao naučiti o pravim istorijskim junacima Kraljeviću Marku, Stefanu Nemanji, Caru Dušani, Carici Milici, Kosovskom boju i Caru Lazaru. U osnovnoj školi smo išli u školu prirodi na Zlatibor i tom prilikom smo posjetili i manastir Mileševa gdje nam je učitelj Pavle organizovao čas istorije i pokazao mošti Svetog Save. Imaginarne nacionalne ikone poput Kulina bana i kralja Tvrtka nisu naravno imale mjesto ni na glavnim gradskim ulicama tako se Obala Kulina bana nekada zvala ulica Vojvode Putnika, zatim imali smo park Cara Dušana, Miloša Obilića na Boščaršiji, Hajduk Veljkovu, Kralja Tomislava itd. Toliko o narodnoj vlasti radnika i seljaka, ravnopravnih naroda i narodnosti.
U zadnje vrijeme valjda iz revolta prema sadašnjem stanju postaje moderna ta priča kako je bilo fantastično u lijepo Titino doba međutim ta nostalgična priča nema puno veze sa realnošću.

Moglo bi se tu jos dosta dodati..Socijalizam.Pogledaj samo socijalnu politiku koliko je ko davao tj.solidarisao se
a koliko je taj isti dobijao tih srestava..posmatraj to individualno,narodno ili republicki...i vidjeces koliko je ko
nasjedao na jednakost i ravnopravnost a koliko su neki jednaciji od drugih...
U sustini kao sto si poceo onaj sto je najvise rntacio on je i davao i gradio a nije dobijao nista...kao nije jos na
redu da dobije...
Evo vidimo kao sto kazes nalazimo svoju historiju ugradjenu u mostovima(most na Zepi),ispod mostova po koritu
Drine,svojetaju susjedi da su to hrvatske ili srpske ostavstine....a nekada bili neki koji se zvase Bosnjani i imase
svoju CB....sve to ne treba u skolstvu da se spominje...

E zato sam za ovaj dio historije BiH od 1995 godine... :bih:Ne zato sto je realna nego sto je i dalje racionalna
za sve bosance i hercegovce sva tri naroda i ostale...

[HAVANA]

[Jazz_Junkie]

De da i ja dodam:

[_majevica_]

[nosara]

Moglo bi se tu jos dosta dodati..Socijalizam.Pogledaj samo socijalnu politiku koliko je ko davao tj.solidarisao se
a koliko je taj isti dobijao tih srestava..posmatraj to individualno,narodno ili republicki...i vidjeces koliko je ko
nasjedao na jednakost i ravnopravnost a koliko su neki jednaciji od drugih...
U sustini kao sto si poceo onaj sto je najvise rntacio on je i davao i gradio a nije dobijao nista...kao nije jos na
redu da dobije...
Evo vidimo kao sto kazes nalazimo svoju historiju ugradjenu u mostovima(most na Zepi),ispod mostova po koritu
Drine,svojetaju susjedi da su to hrvatske ili srpske ostavstine....a nekada bili neki koji se zvase Bosnjani i imase
svoju CB....sve to ne treba u skolstvu da se spominje...

E zato sam za ovaj dio historije BiH od 1995 godine... :bih:Ne zato sto je realna nego sto je i dalje racionalna
za sve bosance i hercegovce sva tri naroda i ostale...

Dobro je samo onima koji su uz klero-naci pojilo...

[Corto Maltese]

Ne znam kakvu povjest je narod mogao dobiti kada narod nije imao pravo demokratski birati svoje lidere, nije imao pravo na privatno vlasništvo, nije imao pravo slobode govora, vjerske slobode itd. BiH je bila u ekonomskom smislu potpuno degradirana kao nekakva sirovinska baza bivše Yu dok se u drugim republikama radila finalna proizvodnja i razvijala infrastruktura. Kompletan državni aparat bio je pod domnacijom Srba, od vojske, policije, administrativnh službi, obrazovnih institucija itd. U bivšoj Jugi generalno a naročito u BiH živilo se bijedno, nije se smijelo ništa reći protiv vlasti i nije se naročito moglo postići u životu. Narodu generalno nije preostajalo ništa drugo nego da uživa u neradu, javašluku, pjesmi i veselju, izletima, kampovanjima na moru preko sindikata i hapanju alata iz firme. Neki danas na sve ovo kao gledaju sa romantičnom nostagijom i zaboravljaju na redukcije struje koje sam i ja zapamtio kao dijete kasnih osamdesetih kao i ulje i brašno na tačkice, redove na pumpi u Pofalićima koji su se protezali do Marijin Dvora, jutarnjih redova za narodni hljeb, Fića, Stojadina i Juga kojima se do mora od Sarajeva putovalo po 8 sati i dječijih maštarija o Coca Coli i adidas tenama. Jugi nije uspjelo da ekonomski stane na noge već je Juga zapravo ekonomski bankrotirala krajem osamdesetih jer su joj dospjeli za naplatu krediti iz sedamdesetih koji us se trošili šakom i kapom i iz koji se pravilo svašta nešta ali malo toga ekonomski isplatljivog. Korupcija i nepotizam bili su gori nego danas kao i nezaposlenost i neperspektiva. Ne zaboravimo da se ta Jugoslavija najmanje zaslugom Bosanaca raspala i ekonomski propala a da su iz Srbije i Hrvatske potekle najmračnije nacionalističke ideologije koje su na kraju o leđa Bosne završile genocidom. Jugoslavija je bila Srpsko Hrvatski projekat i BiH je u toj šemi uvijek bila donja. Srbi i Hrvati nikada nisu zaboravili na svoje nacionalne junake i simbole u toj nasoj divnoj SFRJ tako su šahara i kokarda ponosno stajale na grbovima ovih socijalističkih republika za razliku od bosanskih dimnjaka. Priču o Jugoslovenstvu naviše su pušili Bosanci i na kraju su ga zbog te zablude najviše i popušili. Hrvatska i Slovenija nikada nisu ni zamišljale Jugoslaviju kao trajnu tvorevinu već su vrebali priliku da se čim prije iščupaju. Srbija sa druge strane posmatrala je Jugoslaviju kao svoje dvorište u kojem može slobodno provoditi svoj velikodržavni projekat. Kao dijete imao sam prilike gledati na jutarnjim obrazovnim programima TVSA srpske obrazovne emisije za dijecu sa serijalima o srpskoj srednjevijekovnoj istoriji tako da sam kao i svi mi u toj ravnopravnoj nadnacionalnoj Jugoslaviji mogao naučiti o pravim istorijskim junacima Kraljeviću Marku, Stefanu Nemanji, Caru Dušani, Carici Milici, Kosovskom boju i Caru Lazaru. U osnovnoj školi smo išli u školu prirodi na Zlatibor i tom prilikom smo posjetili i manastir Mileševa gdje nam je učitelj Pavle organizovao čas istorije i pokazao mošti Svetog Save. Imaginarne nacionalne ikone poput Kulina bana i kralja Tvrtka nisu naravno imale mjesto ni na glavnim gradskim ulicama tako se Obala Kulina bana nekada zvala ulica Vojvode Putnika, zatim imali smo park Cara Dušana, Miloša Obilića na Boščaršiji, Hajduk Veljkovu, Kralja Tomislava itd. Toliko o narodnoj vlasti radnika i seljaka, ravnopravnih naroda i narodnosti.
U zadnje vrijeme valjda iz revolta prema sadašnjem stanju postaje moderna ta priča kako je bilo fantastično u lijepo Titino doba međutim ta nostalgična priča nema puno veze sa realnošću.

Slikovit prikaz procesa u kojem 100 puta ponovljena laž postaje, ako ne istina, onda barem temelj nacionalne politike.

Ne mogu ispraviti nepravdu, bijedu i torturu kojima si bio izložen tokom svog nesretnog, Zlatiborskog, djetinjstva, ali ti se bar mogu, u ime SFRJ, ispričati zbog toga što si morao trpiti taj strašni usud, da ti se učitelj zove Pavle.

P.S. Spomenuo si da su Šahara i Kokarda (vjerovatno misliš na 4C, pošto kokarda znači nešto drugo) ponosno stajali na zastavama komšijske i susjedne republike. Pošto su prije 15 godina ti simboli zvanično doselili u našu domovinu, to jest na zastave i grbove BH entiteta, kantona i opština, kako doživljavaš taj napredak?

[bokakotorska]

..

[bokakotorska]

Par puta se protura par pogresnih teza, pa da ih samo uocimo, da se greske ne ponavljaju:

a) Srbima je najbolje bilo u obe Yuge
Ako Srbe vec posmatrate odvojeno od njihovog jugoslovenskog korena, sto je van pameti od 1878 pa nadalje -> teza je opet besmislena.

1 Nemanjica period XI, XII, XIII i XIV vek &
2 XVIII I XIX vek

po same Srbe, odvojeno od drugih Jugoslovena predstavljaju daleko afirmativnije epohe. Epohe po kojima ih svet I danas prepoznaje I ceni u veoma pozitivnom smislu

U nekom racundzijskom tumacenju istorije tako karakteristicnom za potomke aga, begova, pasha, vezira, janjicara iz XVIII I s pocetka XIXog veka, kao I funkcionersku decu to ide

Ali samo u tom mikro intektelektualnom okviru. Drugacije ne ide da hebe zec zeca.

b) Obe Yuge
Nema dve zemlje Yuge. Samo Demokratski I Komunisticki sistem jesu postojali u jednoj te istoj zemlji.

Juga je jedna bila I bice. Ona koju je zasnovao tiranski Aleksandar I Karadjordjevic uz veliku pomoc I relativno jedinstveno stremljenje nasih starih. To boli mnoge marginalce ali je tako i djaba sve te falsh pjesme.

Druge nije bilo, a mozda ce je biti. To zavisi od puno stvari I duga je I sasvim druga prica.

Veliki pozdrav svim bivsim robijasima iz tamnice naroda. Kriminalac jednom, kriminalac vazda. Ba. Kome je ta tamnicama cinila teskobu verujem sada uziva u novim prostranstvima demokratske novo-otadzbine svom snagom. Ziveli !

Kad smo kod Bosnjaka, naravno da im je najlepsi period bio u bas toj jednoj jedinoj Jugi. Sa moje tacke gledista.

Kako su ga iskoristili, drugo je pitanje I moze se postaviti I ostalim Jugoslovenima.

[BSn]

po meni, period austrougarske vlasti. tad smo najvise dobili u odnosu na ono sto smo dali.

tursku i jugu posmatram k'o izrabljivace koji ti zauvrat dadnu energy - da bolje radis.


o periodu samostalne bh. drzave/kraljevine/banovine znamo malo o tome kako je zivio obicni puk i sta je dobijao po pitanju kulturnog i obrazovnog uzidzanja, tako da o tome mozemo samo bajkice pisat.

[Nezbilj]

Slikovit prikaz procesa u kojem 100 puta ponovljena laž postaje, ako ne istina, onda barem temelj nacionalne politike.

Ne mogu ispraviti nepravdu, bijedu i torturu kojima si bio izložen tokom svog nesretnog, Zlatiborskog, djetinjstva, ali ti se bar mogu, u ime SFRJ, ispričati zbog toga što si morao trpiti taj strašni usud, da ti se učitelj zove Pavle.

P.S. Spomenuo si da su Šahara i Kokarda (vjerovatno misliš na 4C, pošto kokarda znači nešto drugo) ponosno stajali na zastavama komšijske i susjedne republike. Pošto su prije 15 godina ti simboli zvanično doselili u našu domovinu, to jest na zastave i grbove BH entiteta, kantona i opština, kako doživljavaš taj napredak?

Ja sam za razliku od tebe koji se razmećeš nadobudnim frazama i ironijom ispričao ono što sam lično doživio i zapamtio tokom 18 godina koliko mi je bilo kada se SFRJ raspala. Ne znam koja si generacija ali mi po reakciji djeluješ kao neko ko je o SFRJ čuo i čitao, a ne po njoj hodao. Smiješno je to što mi imputiraš da me je neko ubjedio u laž i to iz nekakvih nacionalističkih pobuda. Ja nisam ni znao šta je nacionalizam dok nisu granate počele da padaju na moj grad. Nisam imao blage veze ni da je Pavle Srbin ni da je Sveti Sava Srbin. Međutim Srpski nacionalizam bio je na djelu bez obzira što ga mi nismo tada prepoznavali. Moje djetinjstvo nije bilo ni sekunde teško. Sa roditeljima sam sa Jugoslovenskim pasošem imao priliku putovati bez vize u jednom cugu i po istočnoj i po zapadnoj Evropi tako da znam i kako se živilo u Jugi i kako u Čehi a kako u Njemačkoj. Nešta sad idealizirati Jugu je stvarno smiješno. Naravno bilo je tu dobrih i pozitivnih stvari ali samim tim što je ta država završila na način kako jeste dovoljno govori o svemu.

PS.
Hvala ti što si me naučio šta je kokarda legendo




Na tvoje pitanje daću iskren i jednostavan odgovor. Kokardu i šaharu doživljavam kao rezultat agresije koje su na BiH izvršile Hrvatska i Srbija.

[Corto Maltese]

Slikovit prikaz procesa u kojem 100 puta ponovljena laž postaje, ako ne istina, onda barem temelj nacionalne politike.

Ne mogu ispraviti nepravdu, bijedu i torturu kojima si bio izložen tokom svog nesretnog, Zlatiborskog, djetinjstva, ali ti se bar mogu, u ime SFRJ, ispričati zbog toga što si morao trpiti taj strašni usud, da ti se učitelj zove Pavle.

P.S. Spomenuo si da su Šahara i Kokarda (vjerovatno misliš na 4C, pošto kokarda znači nešto drugo) ponosno stajali na zastavama komšijske i susjedne republike. Pošto su prije 15 godina ti simboli zvanično doselili u našu domovinu, to jest na zastave i grbove BH entiteta, kantona i opština, kako doživljavaš taj napredak?

Ja sam za razliku od tebe koji se razmećeš nadobudnim frazama i ironijom ispričao ono što sam lično doživio i zapamtio tokom 18 godina koliko mi je bilo kada se SFRJ raspala. Ne znam koja si generacija ali mi po reakciji djeluješ kao neko ko je o SFRJ čuo i čitao, a ne po njoj hodao. Smiješno je to što mi imputiraš da me je neko ubjedio u laž i to iz nekakvih nacionalističkih pobuda. Ja nisam ni znao šta je nacionalizam dok nisu granate počele da padaju na moj grad. Nisam imao blage veze ni da je Pavle Srbin ni da je Sveti Sava Srbin. Međutim Srpski nacionalizam bio je na djelu bez obzira što ga mi nismo tada prepoznavali. Moje djetinjstvo nije bilo ni sekunde teško. Sa roditeljima sam sa Jugoslovenskim pasošem imao priliku putovati bez vize u jednom cugu i po istočnoj i po zapadnoj Evropi tako da znam i kako se živilo u Jugi i kako u Čehi a kako u Njemačkoj. Nešta sad idealizirati Jugu je stvarno smiješno. Naravno bilo je tu dobrih i pozitivnih stvari ali samim tim što je ta država završila na način kako jeste dovoljno govori o svemu.

PS.
Hvala ti što si me naučio šta je kokarda legendo




Na tvoje pitanje daću iskren i jednostavan odgovor. Kokardu i šaharu doživljavam kao rezultat agresije koje su na BiH izvršile Hrvatska i Srbija.

Kao neko ko je punih 30 godina hodao po Jugoslaviji prije nego se raspala, moram te napomenuti da su ti simboli u BiH uvedeni zahvaljujući glasovima državljana Bosne i Hercegovine, potvrđeni kroz redovne skupštinske procedure, davno nakon što su Srbijanska i Hrvatska vojska napustile našu domovinu. Dakle, u (Srpsko- Hrvatskoj)Jugoslaviji su bili isključivo (dio) Hrvatskih i Srpskih grbova i zastava, a nakon rata su napredovali do zvaničnih Bosansko-Hercegovačkih simbola, Ako je Jugoslavenski projekat bio toliko nacionalistički, kako to da niko od tih vladajućih nacionalista nije pokušao prije demokratskih izbora 1990-te da ih progura u Bosanskohercegovačku simboliku? Jebi ga, već bili prisutni na grbovima SR Srbije i SR Hrvatske, dale nisu bili zabranjeni!?
Da ti skratim muke, odgovoriću ti rečenicom kojom počinje deklaracija ZAVNOBiH: Bosna i Hercegovina nije ni Srpska, ni Muslimanska, ni Hrvatska, nego je i... (sam dopiši)
Što je najljepše, iz ralja tog skrivenog nacionalizma nas je izvukao Alija Izetbegović i njegovi haveri, vezači zastava, uz 100.000 mrtvih. Vratite mi skriveni komunistički nacionalizam, please!

P.S. Kad si mi već zahvalio, red je da tu zahvalnost i zaradim. Kokarda nije ono što ti misliš, nego ono što su ljudi, tačnije Francuzi izmislili prije 500, a šire popularisali prije nešto više od 200 godina. Četnička kokarda, na koju aludiraš nije ovaj grb koji si priložio, nego trobojna značka koju su nosili pripadnici tzv. "Kraljevske Vojske u Otadžbini" u periodu 1941-1945. A to što narod svaku značku na šubari zove kokardom, ne bi trebalo da te zavara. Isti taj narod, kad se zađe u širinu, svakog Muslimana zove Balijom, svakog Srbina Vlahom, a svakog hrvata Ustašom, što ni u prvom, ni u drugom, ni u trećem slučaju nije tačno.


http://fr.wikipedia.org/wiki/Cocarde
http://encyclopedia.jrank.org/CLI_COM/C ... _cent.html

[Nezbilj]

Kao neko ko je punih 30 godina hodao po Jugoslaviji prije nego se raspala, moram te napomenuti da su ti simboli u BiH uvedeni zahvaljujući glasovima državljana Bosne i Hercegovine, potvrđeni kroz redovne skupštinske procedure, davno nakon što su Srbijanska i Hrvatska vojska napustile našu domovinu. Dakle, u (Srpsko- Hrvatskoj)Jugoslaviji su bili isključivo (dio) Hrvatskih i Srpskih grbova i zastava, a nakon rata su napredovali do zvaničnih Bosansko-Hercegovačkih simbola, Ako je Jugoslavenski projekat bio toliko nacionalistički, kako to da niko od tih vladajućih nacionalista nije pokušao prije demokratskih izbora 1990-te da ih progura u Bosanskohercegovačku simboliku? Jebi ga, već bili prisutni na grbovima SR Srbije i SR Hrvatske, dale nisu bili zabranjeni!?
Da ti skratim muke, odgovoriću ti rečenicom kojom počinje deklaracija ZAVNOBiH: Bosna i Hercegovina nije ni Srpska, ni Muslimanska, ni Hrvatska, nego je i... (sam dopiši)
Što je najljepše, iz ralja tog skrivenog nacionalizma nas je izvukao Alija Izetbegović i njegovi haveri, vezači zastava, uz 100.000 mrtvih. Vratite mi skriveni komunistički nacionalizam, please!

P.S. Kad si mi već zahvalio, red je da tu zahvalnost i zaradim. Kokarda nije ono što ti misliš, nego ono što su ljudi, tačnije Francuzi izmislili prije 500, a šire popularisali prije nešto više od 200 godina. Četnička kokarda, na koju aludiraš nije ovaj grb koji si priložio, nego trobojna značka koju su nosili pripadnici tzv. "Kraljevske Vojske u Otadžbini" u periodu 1941-1945. A to što narod svaku značku na šubari zove kokardom, ne bi trebalo da te zavara. Isti taj narod, kad se zađe u širinu, svakog Muslimana zove Balijom, svakog Srbina Vlahom, a svakog hrvata Ustašom, što ni u prvom, ni u drugom, ni u trećem slučaju nije tačno.


http://fr.wikipedia.org/wiki/Cocarde
http://encyclopedia.jrank.org/CLI_COM/C ... _cent.html

OK najbolje da zaboravim na ovu raspravu..

[Chmoljo]

ohanite malo da perje ne bi letilo na sve strane...

[Shoshana]

Momci, malo cemo smanjiti dozivljaje... Svako ima pravo na svoje misljenje i moze ga izraziti i bez vrijedjanja sugovornika.

[Shoshana]

Eno, pretece me kolega