Natjerali ste tokom rata bolničarku puškom da operira ranjenog srpskog borca?", upitao je prije gotovo godinu dana voditelj popularnog HRT-ovog talk-showa Nedjeljom u 2 Aleksandar Stanković tada predsjedavajućeg Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića.
Prije toga Stanković je napomenuo da je Komšićeva majka pala kao žrtva srpske opsade Sarajeva.
"Pred vama leži mlad bespomoćan čovjek, on je mogao umrijeti dok smo ga mi vozili do bolnice. Gledate ga onakvog mladog, šta da mu radite? Naravno da ćete gledati da mu pomognete. Naravno da je i ta doktorica shvatila kakvu je glupost napravila. I jest činjenica da sam je utjerao u salu puškom. I spasili su momka. Ne mogu vam loše stvari davati opravdanje da i vi budete loši." Željko Komšić - uči nas navedeni primjer - nije loš čovjek ili karakter.
Često njegovi javni istupi odgovaraju "ćudi, osećajnosti i temperamentu jugoslovenskog etosa", kakvu je, ograđujući se od svakog rasizma, u svojoj Karakterologiji Jugoslovena opisao Vladimir Dvorinković: "Nešto budno, spremno, pa i narogušeno u čoveka koji se ne da tako lako 'osedlati', to je lice kojim Jugosloven prolazi kroz društvo, i to podjednako kroz sve društvene klase. U jače potenciranim slučajevima, to je onaj naš poznati tip čoveka koji je uvek kao 'zapeta puška', stalno spreman da čoveka 'zgrabi za oči'."
Imajući na umu navedeni citat, ne možemo se oteti utisku da smo shvatili nešto o gardu i retorici Milorada Dodika, ili, npr., Tomislava Nikolića, kojom zadivljuju mase zaglupljenih sljedbenika, no to nam ne govori sve o Komšiću. Njegov posljednji javni istup, tj. vrijeđanje predsjednika dviju susjednih država Ive Josipovića i Borisa Tadića, zbog njihove, doduše deklarativne, zajedničke podrške teritorijalnom integritetu i cjelovitosti BiH, ponajbolje nam predstavlja bit SDP-ovskog komšićizma. Za razliku od dodikizma koji je, može se reći, self made prirodan produkt, Željko Komšić i komšićizam u javnim istupima proizišli su iz laboratorije SDP-a po principu Dr. Jekylla i Mr. Hydea.
Hvala i doviđenja "Hvala im na lijepim željama. I ja podržavam cjelovitost i suverenitet Hrvatske i Srbije bez Kosova", izvalio je hrvatski član Predsjedništva i kandidat za još jedan mandat na ovoj funkciji. Moguće je da ovo nije sve njegova pamet; moguće je da ga je u ovom slučaju posavjetovao isti glasić, ili ista populistička matrica, koja je "naložila" Aliju Behmena da u slučaju polaganja vijenaca srpskim žrtvama u Dobrovoljačkoj ulici zatraži zabranu okupljanja. Čini se da otkad je Haris Silajdžić pod pritiskom turske diplomatije okrenuo ćurak, neko u Predsjedništvu BiH mora zamijeniti "drskog Bošnjaka", a isto tako se već sada vidi snažnija Komšićeva ofanziva na bošnjačke glasove. Ovo nije prvi put: sjetimo se Komšićeve prijetnje da će tadašnjem premijeru Srbije Vojislavu Koštunici "dati po prstima i po nosu", što mu je bez sumnje priskrbilo neviđene simpatije među bošnjačkim desničarima.
Posljednja manifestacija komšićizma već daje svoje prve rezultate. U Banjoj Luci su već (a mogli smo reći i da su bili - unaprijed) "zgroženi", iako znaju da komšićizam, trajno, samo upumpava dodatni politički kapital u kampanji Milorada Dodika, koji će se kroz svoju režimsku štampu dodatno moći ostrviti na Tadićevu, po Dodikovom mišljenju, "isuviše pomirujuću" retoriku prema zvaničnom Sarajevu. Na isti način, Komšićevo podržavanje "integriteta Srbije bez Kosova" jest uvod u novo SNSD-ovsko guslanje o "Kosovu ravnom" i što je još gore, budući da Komšić nastupa s pozicije člana kolektivnog predsjednika države, uvod u novo, posve bespotrebno, zaoštravanje odnosa sa Srbijom.
Još gore, Komšićevo stavljanje u istu ravan Josipovića i Tadića učvršćuje i savez Milorada Dodika i Dragana Čovića, te uskrsava manipulacije pričama o trećem entitetu, a sve radi zaštite etnokapitalističkih interesa srpskih i hrvatskih vladajućih elita. Zbog čega se daje šlagvort Draganu Čoviću, koji je nedavno u Banjoj Luci izjavio sljedeće: "Bio bih sretan da je hrvatski narod i prije četiri godine dobio priliku da izabere svog člana Predsjedništva BiH, ali dok god imamo tri člana koji postoje i zovu se hrvatski, bošnjački, srpski, onda je u najmanju ruku korektno omogućiti jednom, drugom ili trećem narodu da izabere svog predstavnika."
Odgovor je odavno jasan. SDP je u ovom slučaju još jednom demonstrirao da je socijaldemokratija samo njegov lažni imidž, te da zapravo igra po uhodanim pravilima etnokapitalističkog tržišta glasova. Doduše, na malo lukaviji način: jasno je da SDP nema šanse da u Predsjedništvo uđe s bošnjačkim ili srpskim kandidatom, te će stoga mjesto hrvatskog člana Predsjedništva dobiti pomoću nacionalističke retorike, koja pogoduje prvenstveno Bošnjacima.
Cilj ove stranke je vlast i utjecaj u spoljnoj politici i odlikuje je nezajažljiva glad za položajima za koje je spremna žrtvovati sve - kako eskalaciju nacionalizma, tako i trajni poremećaj odnosa s Hrvatskom i Srbijom. No tako je to u tzv. liberalnim demokratijama, u kojima se sve ideološke razlike svode na predizborni marketing, stranke A, stranke B, stranke C itd., dok je bit postojanja partija servisiranje velikih biznisa.
Šta kada ga potroše? Vratimo se, u tom smislu, Komšiću i komšićizmu. Ako usporedimo njegovo imovinsko stanje s imovinskim blagostanjem ostalih hrvatskih kandidata, ne možemo se oteti utisku da se zapravo radi o poslovično poštenom i benignom naivku.
Uz plaću u Predsjedništvu, Komšić "posjeduje" još pet kredita s dugom od 140.000 KM i stan koji otplaćuje, budući da, dok je obavljao funkciju načelnika Općine Novo Sarajevo, nije pristao da mu ga Općina dodijeli na korištenje besplatno. U tome leži ne samo suštinska razlika između Komšića i drugih hrvatskih kandidata, već i između Komšića i Dodika, koji su, interesantno, prema rezultatima istraživanja koje je obavio Nacionalni demokratski institut za međunarodne odnose iz Washingtona, proglašeni ni više ni manje nego "najpozitivnijim osobama u BiH".
Razlika je, dakle, u tome ko i kako profitira. Dok od svoje ostrašćene nacionalističke i genocidno-negatorske retorike profitira na prvom mjestu Milorad Dodik, dotle od Komšićevih pogubnih ispada "hajruje" ponajviše njegova korumpirana partija.
Štoviše, radi se o surovoj eksploataciji Komšićeve plahovite naravi i političke nezrelosti, koje same po sebi nisu nikakvo zlo, ali u kombinaciji s narcisoidnošću i bolesnom vlastohlepnošću stranačkog rukovodstva njegove stranke, one su istinski recept za katastrofu. Željko Komšić je osoba s kojom se može popiti pivo i dobro isplakati, uz ratne anegdote o rijetkim primjerima ljudske dobrote. Politika će se Komšića otarasiti kao bespotrebnog balasta onda kada posluži svojoj trenutnoj svrsi protočnog bojlera tobožnjih bošnjačkih nacionalnih interesa. Ustav BiH, u konačnici, garantira da Predsjedništvo popunjavaju predstavnici konstitutivnih naroda, no krajnje je bizarno da hrvatski član Predsjedništva bude bošnjački nacionalista.
Uz ogradu od Vukovo puhanje u njegovu privatnu političku tikvu i Korektnost, par zaključaka o samom SDP-u je po meni, donio ispravno..Članak koristan kao prilog praćenju nečije političke karijere..
.
.U par tabloidnih floskula nemaš ništa..
) kako poslije visokog leta nisko padate pod zemljine zemlje zemlju u ulici Mileta Budaka u partizanskom?! Mostaru.