Forum Klix.ba

extraordinary wrote:Simonese, vidi se na tom ''ne bih bilo ni SDP-a'' koliko si ti zapravo pismen, tj. nepismen. Prije rata je postojao jednopartijski sistem, tako da, da nije bilo svega onog, ne bi bilo ni jedne druge stranke.

moji SDP-ovci,boli istina da je projekt socijaldemokrata u BiH propao,cestitam

Ej odakle sada te parole protiv SDA u sred predizbornog vremena ?! Da te Haris ne salje a ?

Eh uvijek mora biti levata,pa da pocnu o politici .
Sto se mene tice ,ne bih buio sada u inostranstvu,vec u Rajvosa .

Jos da dodam,bivsa bi me uspjela natjerati pred maticara,a sestrina djeca bi imala babu i dedu po majci.

simonese wrote:

extraordinary wrote:SBB, SDA i SZBIH su jednonacionalne stranke, dok je SDP multinacionalna stranka bermine, svidjelo se to tebi ili ne.
A to svejedno nije ovdje tema, tema je nešto drugo.

da nije bilo rata ne bih bilo ni SDP-a(lopovi)

Da nije bilo rata ovdje ne bi bilo ovoliko nepismenih papaka....

willson wrote:

Meni su nekako djeca iz mjesanih brakova najvece zrtve sto se tice podsljedica rata. Imam par drugova kojima je otac Srbin a majka Muslimanka i kada se vrate imaju problema i u RS i Federaciji. Malo ih prezime izvuce u RS, ali zato prezime im zapara usi u Federacija. Ipak oni tvrde, sto se tice nacinalizma cjelokupna BH je maciji kasalj sta je diaspora, u ovom slucaju Amerika.

Jarane lazu te sto se tice Amerike ima par mjesta kao Saint Louis koji su puni Bosnjaka, Cleveland OH Hrvata i Las Vegas
i Phoenix Srba i u tim sredinama moze biti glupih komentara od strane njihovih vrsnjaka ono cista djecija pakost samo sada neprozivaju se oni ko mi vidi ti u starog fice nego po onim nacionalnim komentarima po sistemu ma ja bolji jer sam cist. Tako je jednom mom prijatelju koji je djete iz mjesanog braka svratio tip cija se sestra udala za momka iz mjesanog braka ono M-S i kaze taj genije njemu :"Ma nama je najgore sto on nije cisti .A moj ce ti jaro :Pa de kupi te mu sapun . Kaze tip ma ne mislim ja da on nije tako cisti nego znas ono polutan . Mog jare komentar :"Suti mogo je biti Cigan .' Jedan od roditelja mlade a samim time i njenoga brata koji se brine cistocom je Romske nacionalnosti .
Tako da se "Cisti " pokupio i nikada vise nije svratio kod mog "necistog " prijatelja .
U Americi se kaznjava strogo svaki ispad motivisan Vjerskom ili Nacionalnom mrznjom.
U Americi imas puno nasih kojima je autobus bio cudo tehnike i veza sa svijetom a danas su se zahvaljujuci ratu nasli u dalekoj Americi i donijeli svoje obicaje da se sa komsijom druge vjere gledaju preko nisana.
A ja sam licno gledao kada se jedan vako grlat iz jedne nacionalne skupine nasao u okruzenju grupe pripadnika druge nacionalne skupine izvan njegovog prebivalista suti ko mis nesmije pisnuti a ljudi ga nutkaju i sve pitaju ma sta to nije u redu ?

Ko zna sta bi bilo , mozda bi se danas borio sa debljinom jer sam se poceo debljati ko krme '90 a onda me na dijetalnu ishranu stavio izvjesni dr. K.R. sto ovih dana objasnjava te metode po Holandiji i sada sam lak ko ptica. i ko zna mozda bih se zabavljao sa jednom Lidijom i mozda bio ozenjen njome .

I definitivno bih imao bolji smisao za salu i bolje zivce.

e bas se ismijah
A ovako apropo toga,imam ti ja jednog poznanika,srbenda sa dna kace ,i on zna i gdje sam i sta sam bio u ratu,al gotivimo se,ne znam kako da opisem to.Elem nejse stalno mi je pricao kako ne bi volio da mu se djeca pozene ,poudavaju za nekog ko nije Srbin,meni to stalno bilo smjesno.Nismo se vidjeli neko vrijeme,i kada smo se sreli pitam ga za djecu,a ono cerka se udala za nekog Edina iz Tarcina,a sin se ozenio ,ne znam kako se zove ,al je Hrvatica iz Busovace i dobili djecu.Tada mu rekoh jesi li vidio u kojoj si zabludi bio,gleda me i kaze e jesam vala bas bio seronja.

zindlo wrote:

simonese wrote:

extraordinary wrote:SBB, SDA i SZBIH su jednonacionalne stranke, dok je SDP multinacionalna stranka bermine, svidjelo se to tebi ili ne.
A to svejedno nije ovdje tema, tema je nešto drugo.

da nije bilo rata ne bih bilo ni SDP-a(lopovi)

Da nije bilo rata ovdje ne bi bilo ovoliko nepismenih papaka....

jos jedan Einstein u nasim redovima
a ja se pitam sto nam je drzava u kurcu

Da nije bilo rata moje djetinjstvo ne bi prošlo u mraku, tami i u znaku granata, podruma, smrti, gubitka najbližih ect... Vjerovatno bih sada živjela u kući koju je napravio moj pradjed i imala bih lijepe slike iz djetinjstva na kojima se igram sa igračkama kao svako normalno dijete. Umjesto toga živim u kući koju smo morali ponovo sagraditi poslije rata, nemam niti jedne slike kao uspomene na svoje djetinjstvo,a o gubicima svojih najmilijih ne mogu ni da pričam. Imala sam samo 4 godine kada je rat počeo.....

simonese wrote:

extraordinary wrote:Simonese, vidi se na tom ''ne bih bilo ni SDP-a'' koliko si ti zapravo pismen, tj. nepismen. Prije rata je postojao jednopartijski sistem, tako da, da nije bilo svega onog, ne bi bilo ni jedne druge stranke.

moji SDP-ovci,boli istina da je projekt socijaldemokrata u BiH propao,cestitam

A ko biva nacionalsocijalisticki uspio(za sada jest-ali 1945 godine fasizam i nacionalsocijalizam su zajedno sa tvorcima otisli u vraziju mater).I ovdje ce samo je pitanje vremena i nacina.

Muka mi je od stranaka, nacionalista, idiota... izvin'te me što psujem...

Žao mi je što je bilo rata, ali neka ga je bilo. Ne sjećam se kako je bilo prije, toliko sam 'zelena' da prva sjećanja moga djetinstva dosežu do leševa niz Drinu i prvog gelera u ledjima... Ali rat je pokazao ko je čovjek, a ko nije. ovo stanje nerata takodjer nas uči svaki dan kakvi smo. I neka smo! Bolje nismo ni zaslužili! Čini mi se da sam jednom u Vlasenici pročitala 'Tesko Bogu s nama kakvi smo!'

To je i moja poruka. I treba nam josh havarije, pa da prestanemo biti idioti i ovce u torovima. Na početku teme sam bila smekšana, sjetih se dede, žao mi što ga ne zovnuh 'deda', a da pamtim kako se odaziva..., ali dok pregledah postove, vidim ovu stranačku divljač i prepucavanje, pa neka. Neka je sve bilo. Nekom rat, nekom brat. nekoliko bogatih, ostalo sirotinja...

Smaknuće inteligencije, kritičke misli... svega.. u ratu je bilo normalno jer se sve nenormalno upravo događalo, ali danas je ne samo normalno nego i prirodno - nepismeni vladaju i postavljaju josh nepismenije, a sve što mozga ima sistematski se tjera van. Toliko smo obojeni i 'zamadjijani' da ni danas ne znamo istinu, pa svako u svoje knjige gleda. Dokle je tako, i fashisti se tadjaju, i ne samo da se radjaju nego se odgajaju. I biće opet rata.

i ja ću opet biti tu, i nadati se da moje dijete na nekom forumu neće natipkati 'Biće opet rata.' A samo da rata ne bude Ni EU nam nije neki odgovor - BiH dje god udje, to ode k vragu. dakle, kad postanemo članica EU, ako se to ikada desi, a desiće se da bi nas bolje držali ba uzdama - EU će se raspasti dragim moji. I neka se raspadne, možda tada ne otjeramo sve što valja, možda tada budemo ponosni što smo ono što jesmo. Jer, i kad te po ratu pamte - pamte te... Mnoštvo je većih od nas koji su nestali, ili su tu, a eto, niko ih ne pamti...

Yuber wrote:Muka mi je od stranaka, nacionalista, idiota... izvin'te me što psujem...

Žao mi je što je bilo rata, ali neka ga je bilo. Ne sjećam se kako je bilo prije, toliko sam 'zelena' da prva sjećanja moga djetinstva dosežu do leševa niz Drinu i prvog gelera u ledjima... Ali rat je pokazao ko je čovjek, a ko nije. ovo stanje nerata takodjer nas uči svaki dan kakvi smo. I neka smo! Bolje nismo ni zaslužili! Čini mi se da sam jednom u Vlasenici pročitala 'Tesko Bogu s nama kakvi smo!'

To je i moja poruka. I treba nam josh havarije, pa da prestanemo biti idioti i ovce u torovima. Na početku teme sam bila smekšana, sjetih se dede, žao mi što ga ne zovnuh 'deda', a da pamtim kako se odaziva..., ali dok pregledah postove, vidim ovu stranačku divljač i prepucavanje, pa neka. Neka je sve bilo. Nekom rat, nekom brat. nekoliko bogatih, ostalo sirotinja...

Smaknuće inteligencije, kritičke misli... svega.. u ratu je bilo normalno jer se sve nenormalno upravo događalo, ali danas je ne samo normalno nego i prirodno - nepismeni vladaju i postavljaju josh nepismenije, a sve što mozga ima sistematski se tjera van. Toliko smo obojeni i 'zamadjijani' da ni danas ne znamo istinu, pa svako u svoje knjige gleda. Dokle je tako, i fashisti se tadjaju, i ne samo da se radjaju nego se odgajaju. I biće opet rata.

i ja ću opet biti tu, i nadati se da moje dijete na nekom forumu neće natipkati 'Biće opet rata.' A samo da rata ne bude Ni EU nam nije neki odgovor - BiH dje god udje, to ode k vragu. dakle, kad postanemo članica EU, ako se to ikada desi, a desiće se da bi nas bolje držali ba uzdama - EU će se raspasti dragim moji. I neka se raspadne, možda tada ne otjeramo sve što valja, možda tada budemo ponosni što smo ono što jesmo. Jer, i kad te po ratu pamte - pamte te... Mnoštvo je većih od nas koji su nestali, ili su tu, a eto, niko ih ne pamti...

nema ovdje nish dobrooooog ali sam sretno što josh neko misli isto

romulirem wrote:

Yuber wrote:Muka mi je od stranaka, nacionalista, idiota... izvin'te me što psujem...

Žao mi je što je bilo rata, ali neka ga je bilo. Ne sjećam se kako je bilo prije, toliko sam 'zelena' da prva sjećanja moga djetinstva dosežu do leševa niz Drinu i prvog gelera u ledjima... Ali rat je pokazao ko je čovjek, a ko nije. ovo stanje nerata takodjer nas uči svaki dan kakvi smo. I neka smo! Bolje nismo ni zaslužili! Čini mi se da sam jednom u Vlasenici pročitala 'Tesko Bogu s nama kakvi smo!'

To je i moja poruka. I treba nam josh havarije, pa da prestanemo biti idioti i ovce u torovima. Na početku teme sam bila smekšana, sjetih se dede, žao mi što ga ne zovnuh 'deda', a da pamtim kako se odaziva..., ali dok pregledah postove, vidim ovu stranačku divljač i prepucavanje, pa neka. Neka je sve bilo. Nekom rat, nekom brat. nekoliko bogatih, ostalo sirotinja...

Smaknuće inteligencije, kritičke misli... svega.. u ratu je bilo normalno jer se sve nenormalno upravo događalo, ali danas je ne samo normalno nego i prirodno - nepismeni vladaju i postavljaju josh nepismenije, a sve što mozga ima sistematski se tjera van. Toliko smo obojeni i 'zamadjijani' da ni danas ne znamo istinu, pa svako u svoje knjige gleda. Dokle je tako, i fashisti se tadjaju, i ne samo da se radjaju nego se odgajaju. I biće opet rata.

i ja ću opet biti tu, i nadati se da moje dijete na nekom forumu neće natipkati 'Biće opet rata.' A samo da rata ne bude Ni EU nam nije neki odgovor - BiH dje god udje, to ode k vragu. dakle, kad postanemo članica EU, ako se to ikada desi, a desiće se da bi nas bolje držali ba uzdama - EU će se raspasti dragim moji. I neka se raspadne, možda tada ne otjeramo sve što valja, možda tada budemo ponosni što smo ono što jesmo. Jer, i kad te po ratu pamte - pamte te... Mnoštvo je većih od nas koji su nestali, ili su tu, a eto, niko ih ne pamti...

[/qu



Bio bi u *izdi materinoj sto bi jedan moj prijatelj znao reci. Bio bih negdje na nekom drugom kontinentu, zasigurno. Bilo bi manje bezobraznih beskicmenjaka oko mene, manje licemjera i ljudi s predrasudama. Nebih se crvenio u licu ako popijem pivo za vrijeme ramazana ako sam u krugu Bosnjaka, nebih se sramio sto slabo divanim hrvatski[iako ga daleko bolje divanim nego neki tamo Hrvat iz Busovace] ako sam u drustvu Hrvata, i niti pod razno nebih pomislio da me mrzi otac mojeg najboljeg prijatelja Srbina samo zaradi moje nacije koju u to vrijeme djetinjstva nisam niti uspio upoznati. [Ja i Pedja smo jos uvijek najbolji prijatelji i nista se tu nije promijenilo.]

I nebih sebi nikada dozvolio da ne mogu otici na sahranu moje majke koja je umrla iznenadno od srcanog udara 2001. Tek sam se doselio u USA i nakon dvije godine ona je umrla. Sestre su me zvale na kucni telefon, ali ja sam nazalost bio odputovao na nekoliko dana odmora. Tek nakon treceg dana sam nasao poruku. Nisam mogao krenuti jer u to vrijeme nisam imao bilo kakav dokument s kojim bih slobodno putovao. I sve i da jesam imao mogucnosti da krenem istog momenta, nebih stigao na vrijeme jer je sahrana bila sljedeci dan. Ja sam poruku nasao kasno uvecer, s obzirom da postoji vremenska razlika izmedju BiH i USA, opet bi bilo kasno jer je sve vec bilo zakazano za sahranu.

Otac mi je preminuo pocetkom ljeta ove godine. Trebalo mi je dva dana da doputujem jer je tesko naci konekciju leta, sve u zadnjem momentu, u soku si i ne znas odkud da krenes. E, ovo sigurno sebi nebih dozvolio da nije bilo rata.

Ali, rat je bio i prosao. Mi, svi, kolektivno smo zrtve jedne epohe. Rata mozda bude sutra ponovo, mozda za mjesec, za godinu, za cetrdeset godina, za stroljece ili nikada. Mi moramo zivjeti jedni pored drugih, nema nam druge. Sto prije jedni druge prihvatimo sa svojim manama i vrlinama to bolje za nas. Nema tu neke velike filozofije; zivis da bi ti bilo bolje a bolje ce ti biti ako svima bude dobro a ne samo tebi i tvojima. I jos da dodam da svaki od nas ima nekog koga voli, ko njega/nju voli. Treba zivjeti i zbog tih ljudi. Treba i njima pruziti sansu.

StLouis wrote:

romulirem wrote:

Yuber wrote:Muka mi je od stranaka, nacionalista, idiota... izvin'te me što psujem...

Žao mi je što je bilo rata, ali neka ga je bilo. Ne sjećam se kako je bilo prije, toliko sam 'zelena' da prva sjećanja moga djetinstva dosežu do leševa niz Drinu i prvog gelera u ledjima... Ali rat je pokazao ko je čovjek, a ko nije. ovo stanje nerata takodjer nas uči svaki dan kakvi smo. I neka smo! Bolje nismo ni zaslužili! Čini mi se da sam jednom u Vlasenici pročitala 'Tesko Bogu s nama kakvi smo!'

To je i moja poruka. I treba nam josh havarije, pa da prestanemo biti idioti i ovce u torovima. Na početku teme sam bila smekšana, sjetih se dede, žao mi što ga ne zovnuh 'deda', a da pamtim kako se odaziva..., ali dok pregledah postove, vidim ovu stranačku divljač i prepucavanje, pa neka. Neka je sve bilo. Nekom rat, nekom brat. nekoliko bogatih, ostalo sirotinja...

Smaknuće inteligencije, kritičke misli... svega.. u ratu je bilo normalno jer se sve nenormalno upravo događalo, ali danas je ne samo normalno nego i prirodno - nepismeni vladaju i postavljaju josh nepismenije, a sve što mozga ima sistematski se tjera van. Toliko smo obojeni i 'zamadjijani' da ni danas ne znamo istinu, pa svako u svoje knjige gleda. Dokle je tako, i fashisti se tadjaju, i ne samo da se radjaju nego se odgajaju. I biće opet rata.

i ja ću opet biti tu, i nadati se da moje dijete na nekom forumu neće natipkati 'Biće opet rata.' A samo da rata ne bude Ni EU nam nije neki odgovor - BiH dje god udje, to ode k vragu. dakle, kad postanemo članica EU, ako se to ikada desi, a desiće se da bi nas bolje držali ba uzdama - EU će se raspasti dragim moji. I neka se raspadne, možda tada ne otjeramo sve što valja, možda tada budemo ponosni što smo ono što jesmo. Jer, i kad te po ratu pamte - pamte te... Mnoštvo je većih od nas koji su nestali, ili su tu, a eto, niko ih ne pamti...

[/qu



Bio bi u *izdi materinoj sto bi jedan moj prijatelj znao reci. Bio bih negdje na nekom drugom kontinentu, zasigurno. Bilo bi manje bezobraznih beskicmenjaka oko mene, manje licemjera i ljudi s predrasudama. Nebih se crvenio u licu ako popijem pivo za vrijeme ramazana ako sam u krugu Bosnjaka, nebih se sramio sto slabo divanim hrvatski[iako ga daleko bolje divanim nego neki tamo Hrvat iz Busovace] ako sam u drustvu Hrvata, i niti pod razno nebih pomislio da me mrzi otac mojeg najboljeg prijatelja Srbina samo zaradi moje nacije koju u to vrijeme djetinjstva nisam niti uspio upoznati. [Ja i Pedja smo jos uvijek najbolji prijatelji i nista se tu nije promijenilo.]

I nebih sebi nikada dozvolio da ne mogu otici na sahranu moje majke koja je umrla iznenadno od srcanog udara 2001. Tek sam se doselio u USA i nakon dvije godine ona je umrla. Sestre su me zvale na kucni telefon, ali ja sam nazalost bio odputovao na nekoliko dana odmora. Tek nakon treceg dana sam nasao poruku. Nisam mogao krenuti jer u to vrijeme nisam imao bilo kakav dokument s kojim bih slobodno putovao. I sve i da jesam imao mogucnosti da krenem istog momenta, nebih stigao na vrijeme jer je sahrana bila sljedeci dan. Ja sam poruku nasao kasno uvecer, s obzirom da postoji vremenska razlika izmedju BiH i USA, opet bi bilo kasno jer je sve vec bilo zakazano za sahranu.

Otac mi je preminuo pocetkom ljeta ove godine. Trebalo mi je dva dana da doputujem jer je tesko naci konekciju leta, sve u zadnjem momentu, u soku si i ne znas odkud da krenes. E, ovo sigurno sebi nebih dozvolio da nije bilo rata.

Ali, rat je bio i prosao. Mi, svi, kolektivno smo zrtve jedne epohe. Rata mozda bude sutra ponovo, mozda za mjesec, za godinu, za cetrdeset godina, za stroljece ili nikada. Mi moramo zivjeti jedni pored drugih, nema nam druge. Sto prije jedni druge prihvatimo sa svojim manama i vrlinama to bolje za nas. Nema tu neke velike filozofije; zivis da bi ti bilo bolje a bolje ce ti biti ako svima bude dobro a ne samo tebi i tvojima. I jos da dodam da svaki od nas ima nekog koga voli, ko njega/nju voli. Treba zivjeti i zbog tih ljudi. Treba i njima pruziti sansu.

'vako kad sve saberesh i douzmesh ne znash ko je od nas i koja generacija više ...bana da izvinete. u p.m.

Bilo bi mnaogo ljepše živjeti u ovoj zemlji.

dzukelica wrote: A gde ti živiš dečko ?
Mislim, su ti komšije neki ekstremisti, talibani ?
Si kad imao tih problema il samo "živiš u strahu" ?

Mislim, neko može čut ovo šta pričaš pa pomislit da je situacija ovakva kakvom je opisuješ.
Najbolji drug mi je dečko sa srpskim imenom i prezimenom koji nikad nije pogledan poprijeko zbog istog.
Bilo ko koga znam sa sličnim imenima i prezimenima, takodje.

Al pitanje je, gdje živiš ?

A gdje ti zivis?

Ne znam odakle da pocnem da ti pricam. Mozda od vremena dok je trajao rat, a moja stara primala anonimne pozive da ce neko u toku noci da nam baci bombu na kucu zato sto je ona "ustasa". Da je bolje da spakuje sebe i svoju "kopilad" i napusti ovu zemlju. Ali, dobro, druga su vremena, kazu ljudi to je "davna proslost,treba zaboraviti".Ok, moze. Onda mogu da pricam o periodu taman nakon rata, i provokacijama upucenim meni od strane onih koji su znali da je moja stara hrvatica. Istina, rijec je bilo vecinom o mojim vrsnjacima, koji nisu ni znali zasto to rade, ali ostavi to traga na covjeku kad je mlad. Presretanja i fizicke obracune necu ni spominjati. No, dobro, i ta su vremena prosla, odrastao sam, progutao sve to i idem dalje. I gdje me to dovodi? Dovodi me u sadasnjost. U vrijeme kad su ljudi valjda zaboravili na vjerske,nacionalne i druge razlike zbog kojih se ova zemlja i raspala. Sad se zivi pod parolom nije-bitno-koje-si-vjere-i-nacije-vazno-je-kakav-si-covjek, "trebamo poceti iz pocetka, zaboraviti sta je bilo,idemo dalje, ljudi smo, bla bla...". I tu se dogadja nesto sto ja nazivam najobicnijim licemjerjem.
Ako nisi skontao, ja sam odrastao na teritoriji gdje je vecinsko srpsko stanovnistvo. Odrastao sam okruzen srpskim/pravoslavnim obicajima koje sam u nekoj maloj mjeri prihvatio, tek toliko da se ne bih previse razlikovao od ostalih. Da se razumijemo, mene zaboli ovu, ali bas zaaaaaaboli, za sve vjere,nacije i slicne stvari koje prave razliku medju ljudima, jer sam kroz zivot zakljucio da je tu rijec samo o metodi da se ljudi razdvoje u svrhu lakseg manipulisanja. Ali eto, ne mozes kroz zivot bas k'o crna ovca, pa sam neke stvari progutao i prihvatio (ipak sam polu-srbin po ocu). Uz to ide i cinjenica da mi je otac RVI srpske vojske, pa su me cak i najotvrdji nacionalisti prihvatali i gledali kao "svoga", sto jednim dijelom proizilazi i iz cinjenice da ja izbjegavam razgovore o vjerskim,nacionalnim i drugim pitanjima zato sto imam drugacije stavove od vecine ljudi ne samo u RS nego i sire, pa ne vidim svrhu da se raspravljam o tome sa nekim. Zbog toga izgleda da ja odobravam i slazem se sa njihovim razmisljanjem (znam da je to pogresno i da bih trebao da iskazem svoje stavove,ali ne vidim poentu. Oni nakon toga nece promijeniti svoj, a necu ni ja svoj, tako da je sasvim bespotrebno).
A zasto sve ovo pricam? I zasto kazem da je sve to licemjerje?
Pa zato sto zbog svega ovog sto sam nabrojao imam priliku da se uvjerim kako razmisljaju i ovi sto kazu "ljudi smo, nije bitna vjera ni nacija" i ovi sto otvoreno kazu da su nacionalisti. I znas kakva je razlika? Nikakva. Cast onoj manjini kojoj stvarno nije do mrznje i novog rata, ali oni su ipak samo manjina. Jer, imao sam priliku milion puta da se uvjerim, sjedeci u drustvu u kojem ima razlicitih vjera i nacija, kako svi mede prema ovim drugima, proseravaju se o toleranciji i ljubavi, a kad oni odu, nacin i ton razgovora je sasvim drugi. Odjednom se pojavljuju rijeci poput "balija", "cetnik", "ustasa", prica se sa podsmjehom o njihovoj vjeri, imenu, pripadnosti i sl. Evo jedan skorasnji primjer. U drustvu gdje su sjedili svi srbi, sjedi i jedan momak za kojeg svi znamo da je musliman. Momak placa pica, smijemo se, pricamo, vrhunsko zezanje. Izbjegava se bilo kakva prica o politici,ratu i sl stvarima. Ali, nakon sto momak odlazi, desava se suprotno. Odjednom se nekako dotakla ratna tematika, sa podsmjehom se spominje i taj momak koji je upravo otisao (ljudi koji ga spominju poznaju ga mnogo bolje nego ja), ismijavaju njegovo ime dok se svi na sva usta pokusavaju predstaviti kao veliki Srbi i pravoslavci. Neki to rade zato sto su tako odgojeni, neki zato sto slijede primjer ostalih, da se ne bi izdvajali previse. A kad opet vide tog momka, pozdravice ga, nece im smetati da im on plati pice, smjeskace se i tapsati ga. Pa zar to nije licemjerje? Ono najodvratnije? Evo ti i moj licni primjer. Ja imam hrvatski pasos. Do skora niko to nije znao, ne zbog mog straha, vec jednostavno nisam vidio potrebe da to nekom spominjem. A onda sam to spomenuo jednom prilikom pred nekoliko prijatelja i poznanika. Vecina me pogledala kao da sam nekakva izdajica. Bez obzira sto me poznaju, sto znaju ko sam i kakav sam momak, vrlo jasno sam mogao da vidim da mi je ta cinjenica ogromna mrlja u njihovim ocima. A navodno "svi smo ljudi, pa nisu takve stvari bitne". Da se razumijemo, ja ovdje spominjem Srbe u tom kontekstu, ali samo zato sto su oni ovdje gdje zivim vecina. Ne moze me niko ubjediti ni da medju hrvatima (a imao sam priliku da se uvjerim u ovo posto mi je majka Hrvatica) ni medju muslimanima nema ovog licemjerja.
Po tvojoj logici i primjeru koji si naveo, kod nas vise nikad ne bi trebalo biti rata na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. A da li je to stvarno tako? Sta mislis da se ovi stranci sklone i puste ove nase politicare i ljude da se ponasaju kako hoce, sta bi se desilo? Mirni i divni suzivot ili novi sukobi?

sab_te_gabri wrote:

dzukelica wrote: A gde ti živiš dečko ?
Mislim, su ti komšije neki ekstremisti, talibani ?
Si kad imao tih problema il samo "živiš u strahu" ?

Mislim, neko može čut ovo šta pričaš pa pomislit da je situacija ovakva kakvom je opisuješ.
Najbolji drug mi je dečko sa srpskim imenom i prezimenom koji nikad nije pogledan poprijeko zbog istog.
Bilo ko koga znam sa sličnim imenima i prezimenima, takodje.

Al pitanje je, gdje živiš ?

A gdje ti zivis?

Ne znam odakle da pocnem da ti pricam. Mozda od vremena dok je trajao rat, a moja stara primala anonimne pozive da ce neko u toku noci da nam baci bombu na kucu zato sto je ona "ustasa". Da je bolje da spakuje sebe i svoju "kopilad" i napusti ovu zemlju. Ali, dobro, druga su vremena, kazu ljudi to je "davna proslost,treba zaboraviti".Ok, moze. Onda mogu da pricam o periodu taman nakon rata, i provokacijama upucenim meni od strane onih koji su znali da je moja stara hrvatica. Istina, rijec je bilo vecinom o mojim vrsnjacima, koji nisu ni znali zasto to rade, ali ostavi to traga na covjeku kad je mlad. Presretanja i fizicke obracune necu ni spominjati. No, dobro, i ta su vremena prosla, odrastao sam, progutao sve to i idem dalje. I gdje me to dovodi? Dovodi me u sadasnjost. U vrijeme kad su ljudi valjda zaboravili na vjerske,nacionalne i druge razlike zbog kojih se ova zemlja i raspala. Sad se zivi pod parolom nije-bitno-koje-si-vjere-i-nacije-vazno-je-kakav-si-covjek, "trebamo poceti iz pocetka, zaboraviti sta je bilo,idemo dalje, ljudi smo, bla bla...". I tu se dogadja nesto sto ja nazivam najobicnijim licemjerjem.
Ako nisi skontao, ja sam odrastao na teritoriji gdje je vecinsko srpsko stanovnistvo. Odrastao sam okruzen srpskim/pravoslavnim obicajima koje sam u nekoj maloj mjeri prihvatio, tek toliko da se ne bih previse razlikovao od ostalih. Da se razumijemo, mene zaboli ovu, ali bas zaaaaaaboli, za sve vjere,nacije i slicne stvari koje prave razliku medju ljudima, jer sam kroz zivot zakljucio da je tu rijec samo o metodi da se ljudi razdvoje u svrhu lakseg manipulisanja. Ali eto, ne mozes kroz zivot bas k'o crna ovca, pa sam neke stvari progutao i prihvatio (ipak sam polu-srbin po ocu). Uz to ide i cinjenica da mi je otac RVI srpske vojske, pa su me cak i najotvrdji nacionalisti prihvatali i gledali kao "svoga", sto jednim dijelom proizilazi i iz cinjenice da ja izbjegavam razgovore o vjerskim,nacionalnim i drugim pitanjima zato sto imam drugacije stavove od vecine ljudi ne samo u RS nego i sire, pa ne vidim svrhu da se raspravljam o tome sa nekim. Zbog toga izgleda da ja odobravam i slazem se sa njihovim razmisljanjem (znam da je to pogresno i da bih trebao da iskazem svoje stavove,ali ne vidim poentu. Oni nakon toga nece promijeniti svoj, a necu ni ja svoj, tako da je sasvim bespotrebno).
A zasto sve ovo pricam? I zasto kazem da je sve to licemjerje?
Pa zato sto zbog svega ovog sto sam nabrojao imam priliku da se uvjerim kako razmisljaju i ovi sto kazu "ljudi smo, nije bitna vjera ni nacija" i ovi sto otvoreno kazu da su nacionalisti. I znas kakva je razlika? Nikakva. Cast onoj manjini kojoj stvarno nije do mrznje i novog rata, ali oni su ipak samo manjina. Jer, imao sam priliku milion puta da se uvjerim, sjedeci u drustvu u kojem ima razlicitih vjera i nacija, kako svi mede prema ovim drugima, proseravaju se o toleranciji i ljubavi, a kad oni odu, nacin i ton razgovora je sasvim drugi. Odjednom se pojavljuju rijeci poput "balija", "cetnik", "ustasa", prica se sa podsmjehom o njihovoj vjeri, imenu, pripadnosti i sl. Evo jedan skorasnji primjer. U drustvu gdje su sjedili svi srbi, sjedi i jedan momak za kojeg svi znamo da je musliman. Momak placa pica, smijemo se, pricamo, vrhunsko zezanje. Izbjegava se bilo kakva prica o politici,ratu i sl stvarima. Ali, nakon sto momak odlazi, desava se suprotno. Odjednom se nekako dotakla ratna tematika, sa podsmjehom se spominje i taj momak koji je upravo otisao (ljudi koji ga spominju poznaju ga mnogo bolje nego ja), ismijavaju njegovo ime dok se svi na sva usta pokusavaju predstaviti kao veliki Srbi i pravoslavci. Neki to rade zato sto su tako odgojeni, neki zato sto slijede primjer ostalih, da se ne bi izdvajali previse. A kad opet vide tog momka, pozdravice ga, nece im smetati da im on plati pice, smjeskace se i tapsati ga. Pa zar to nije licemjerje? Ono najodvratnije? Evo ti i moj licni primjer. Ja imam hrvatski pasos. Do skora niko to nije znao, ne zbog mog straha, vec jednostavno nisam vidio potrebe da to nekom spominjem. A onda sam to spomenuo jednom prilikom pred nekoliko prijatelja i poznanika. Vecina me pogledala kao da sam nekakva izdajica. Bez obzira sto me poznaju, sto znaju ko sam i kakav sam momak, vrlo jasno sam mogao da vidim da mi je ta cinjenica ogromna mrlja u njihovim ocima. A navodno "svi smo ljudi, pa nisu takve stvari bitne". Da se razumijemo, ja ovdje spominjem Srbe u tom kontekstu, ali samo zato sto su oni ovdje gdje zivim vecina. Ne moze me niko ubjediti ni da medju hrvatima (a imao sam priliku da se uvjerim u ovo posto mi je majka Hrvatica) ni medju muslimanima nema ovog licemjerja.
Po tvojoj logici i primjeru koji si naveo, kod nas vise nikad ne bi trebalo biti rata na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. A da li je to stvarno tako? Sta mislis da se ovi stranci sklone i puste ove nase politicare i ljude da se ponasaju kako hoce, sta bi se desilo? Mirni i divni suzivot ili novi sukobi?

Odlično pitanje. Ali imaš dva očita primjera: Srbiju i Makedoniju. Pogledaj tamo pa pogledaj vamo.

A sto neki ne odu na forum politika i tamo pisu,ovde je rijec o necem drugom,a ne o politici!?

sab_te_gabri wrote:

dzukelica wrote: A gde ti živiš dečko ?
Mislim, su ti komšije neki ekstremisti, talibani ?
Si kad imao tih problema il samo "živiš u strahu" ?

Mislim, neko može čut ovo šta pričaš pa pomislit da je situacija ovakva kakvom je opisuješ.
Najbolji drug mi je dečko sa srpskim imenom i prezimenom koji nikad nije pogledan poprijeko zbog istog.
Bilo ko koga znam sa sličnim imenima i prezimenima, takodje.

Al pitanje je, gdje živiš ?

A gdje ti zivis?

Ne znam odakle da pocnem da ti pricam. Mozda od vremena dok je trajao rat, a moja stara primala anonimne pozive da ce neko u toku noci da nam baci bombu na kucu zato sto je ona "ustasa". Da je bolje da spakuje sebe i svoju "kopilad" i napusti ovu zemlju. Ali, dobro, druga su vremena, kazu ljudi to je "davna proslost,treba zaboraviti".Ok, moze. Onda mogu da pricam o periodu taman nakon rata, i provokacijama upucenim meni od strane onih koji su znali da je moja stara hrvatica. Istina, rijec je bilo vecinom o mojim vrsnjacima, koji nisu ni znali zasto to rade, ali ostavi to traga na covjeku kad je mlad. Presretanja i fizicke obracune necu ni spominjati. No, dobro, i ta su vremena prosla, odrastao sam, progutao sve to i idem dalje. I gdje me to dovodi? Dovodi me u sadasnjost. U vrijeme kad su ljudi valjda zaboravili na vjerske,nacionalne i druge razlike zbog kojih se ova zemlja i raspala. Sad se zivi pod parolom nije-bitno-koje-si-vjere-i-nacije-vazno-je-kakav-si-covjek, "trebamo poceti iz pocetka, zaboraviti sta je bilo,idemo dalje, ljudi smo, bla bla...". I tu se dogadja nesto sto ja nazivam najobicnijim licemjerjem.
Ako nisi skontao, ja sam odrastao na teritoriji gdje je vecinsko srpsko stanovnistvo. Odrastao sam okruzen srpskim/pravoslavnim obicajima koje sam u nekoj maloj mjeri prihvatio, tek toliko da se ne bih previse razlikovao od ostalih. Da se razumijemo, mene zaboli ovu, ali bas zaaaaaaboli, za sve vjere,nacije i slicne stvari koje prave razliku medju ljudima, jer sam kroz zivot zakljucio da je tu rijec samo o metodi da se ljudi razdvoje u svrhu lakseg manipulisanja. Ali eto, ne mozes kroz zivot bas k'o crna ovca, pa sam neke stvari progutao i prihvatio (ipak sam polu-srbin po ocu). Uz to ide i cinjenica da mi je otac RVI srpske vojske, pa su me cak i najotvrdji nacionalisti prihvatali i gledali kao "svoga", sto jednim dijelom proizilazi i iz cinjenice da ja izbjegavam razgovore o vjerskim,nacionalnim i drugim pitanjima zato sto imam drugacije stavove od vecine ljudi ne samo u RS nego i sire, pa ne vidim svrhu da se raspravljam o tome sa nekim. Zbog toga izgleda da ja odobravam i slazem se sa njihovim razmisljanjem (znam da je to pogresno i da bih trebao da iskazem svoje stavove,ali ne vidim poentu. Oni nakon toga nece promijeniti svoj, a necu ni ja svoj, tako da je sasvim bespotrebno).
A zasto sve ovo pricam? I zasto kazem da je sve to licemjerje?
Pa zato sto zbog svega ovog sto sam nabrojao imam priliku da se uvjerim kako razmisljaju i ovi sto kazu "ljudi smo, nije bitna vjera ni nacija" i ovi sto otvoreno kazu da su nacionalisti. I znas kakva je razlika? Nikakva. Cast onoj manjini kojoj stvarno nije do mrznje i novog rata, ali oni su ipak samo manjina. Jer, imao sam priliku milion puta da se uvjerim, sjedeci u drustvu u kojem ima razlicitih vjera i nacija, kako svi mede prema ovim drugima, proseravaju se o toleranciji i ljubavi, a kad oni odu, nacin i ton razgovora je sasvim drugi. Odjednom se pojavljuju rijeci poput "balija", "cetnik", "ustasa", prica se sa podsmjehom o njihovoj vjeri, imenu, pripadnosti i sl. Evo jedan skorasnji primjer. U drustvu gdje su sjedili svi srbi, sjedi i jedan momak za kojeg svi znamo da je musliman. Momak placa pica, smijemo se, pricamo, vrhunsko zezanje. Izbjegava se bilo kakva prica o politici,ratu i sl stvarima. Ali, nakon sto momak odlazi, desava se suprotno. Odjednom se nekako dotakla ratna tematika, sa podsmjehom se spominje i taj momak koji je upravo otisao (ljudi koji ga spominju poznaju ga mnogo bolje nego ja), ismijavaju njegovo ime dok se svi na sva usta pokusavaju predstaviti kao veliki Srbi i pravoslavci. Neki to rade zato sto su tako odgojeni, neki zato sto slijede primjer ostalih, da se ne bi izdvajali previse. A kad opet vide tog momka, pozdravice ga, nece im smetati da im on plati pice, smjeskace se i tapsati ga. Pa zar to nije licemjerje? Ono najodvratnije? Evo ti i moj licni primjer. Ja imam hrvatski pasos. Do skora niko to nije znao, ne zbog mog straha, vec jednostavno nisam vidio potrebe da to nekom spominjem. A onda sam to spomenuo jednom prilikom pred nekoliko prijatelja i poznanika. Vecina me pogledala kao da sam nekakva izdajica. Bez obzira sto me poznaju, sto znaju ko sam i kakav sam momak, vrlo jasno sam mogao da vidim da mi je ta cinjenica ogromna mrlja u njihovim ocima. A navodno "svi smo ljudi, pa nisu takve stvari bitne". Da se razumijemo, ja ovdje spominjem Srbe u tom kontekstu, ali samo zato sto su oni ovdje gdje zivim vecina. Ne moze me niko ubjediti ni da medju hrvatima (a imao sam priliku da se uvjerim u ovo posto mi je majka Hrvatica) ni medju muslimanima nema ovog licemjerja.
Po tvojoj logici i primjeru koji si naveo, kod nas vise nikad ne bi trebalo biti rata na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. A da li je to stvarno tako? Sta mislis da se ovi stranci sklone i puste ove nase politicare i ljude da se ponasaju kako hoce, sta bi se desilo? Mirni i divni suzivot ili novi sukobi?

sve dok šutiš drug moj, ništa se ne razlikujesh od svih tih licemjera... slažem se da ima svega... i ja živim u etnički čistom gradu ;( ali pričam i ubjeđujem i mijenjam, vjerovao ili ne, mijenjam stvari oko sebe.

Iako se mnogi i ne slazu, ali izgledali bi sigurno bolje nego sad...

Sigurno nebi bilo nikakvih kriterija kao danas...

Pa masa stvari bi izgledala drukcije. Prvo vjerojatno ne bih zivio u gradu u kojem sad zivim. A samo to povlaci milijun drugih stvari.