Forum Klix.ba

Zlata M. wrote: ...aaali, mi sami smo postali gmizavci, zato i jesmo plodno tlo za svakojaka izivljavanja.
"Ovca ne sme da se brani vuk se njenim strahom hrani"

antimobbing wrote:

Zlata M. wrote: ...aaali, mi sami smo postali gmizavci, zato i jesmo plodno tlo za svakojaka izivljavanja.
"Ovca ne sme da se brani vuk se njenim strahom hrani"

Zlato,

Čitav sistem djelovanja pokvarenih ljudi-vukova se zasniva na nečemu mutnom i nejasnom, zbog toga je TRANSPARENTNOST i javno izgovorena riječ najefikasnija protiv MOBBER-a, koji svakodnevno svojom psihopatijom bukvalno do smrti umaraju uposlenike širom BiH.

Stoga bih ponovo apelirao na sve one svjesne i hrabre novinare koji su bar na ovom forumu ako ne u praksi, prepoznali koliko je MOBBING štetan za naše BiH društvo i zajednicu, da sve učine kako bi se javnost informisala i pokrenula da se isti zaustavi na vrijeme, jer ovakvi slučajevi kao što se je desio nedavno u Merkatoru nažalost mogu postati svakodnevnica.

Zlata M. wrote: Nema druge : ispravi se, covjece !!!
Prema covjeku - fino, prema necovjeku - grublje od najgrubljeg ! ... i koliko god covjek trazi srecu, toliko i ona trazi njega ! Naci ces je uvijek tacno toliko, koliko si sebi zacrtao ! ...ali ne dozvoli da ti ikad iko uzima i unistava osjecaj vlastite vrijednosti !
Ne cekaj na hrabre novinare - ti budi hrabar !

Zlata M. wrote:...zrtve mobbinga ( ne samo na radnom mjestu ) i njihovo ponasanje ( vecinom ), u situaciji kad bi trebali da se bore protiv istog.

antimobbing wrote:

Zlata M. wrote:...zrtve mobbinga ( ne samo na radnom mjestu ) i njihovo ponasanje ( vecinom ), u situaciji kad bi trebali da se bore protiv istog.

MOBBING je poput proljetnog pljuska koji preraste u tornado iz običnog sukoba u kolektivni napad na pojedinca.

Kod MOBBING-a na radnom mjestu neutralni promatrači igraju važnu ulogu u eliminacijskom procesu jer su tu kao svjedoci.

Prisutnost svjedoka kod MOBBING-a je veoma važna, to jeste onih uposlenika koji nisu aktivni tokom guranja pojedinca od strane grupe izvan radne sredine jer isti mogu vidjeti i biti svjedoci na koji se je način proces odvijao.

Da bi se mogao preživjeti MOBBING potrebna je podrška neutralnih promatrača. Ako je promatrač dovoljno hrabar da učini korak naprijed i bude svjedok o onome što se događa njegovom kolegi velika je mogućnost da se proces MOBBING-a zaustavi.

Međutim, ukoliko sa druge strane promatrač ostane i dalje neutralan MOBBING će se nastaviti, sa tim da će možda u budućnosti na kraju isto ili slično iskustvo doživjeti ti isti neutralni promatrači.

Stoga, ne budite neutralni promatrači MOBBING-a koji se provodi nad vašim radnim kolegom ili kolegicom i ne sjedite u zadnjem redu nijemo promatrajući zlostavljanje jer danas ili sutra i vi možete doći u istu poziciju da sjedite i krugu ispred svih na vrućoj stolici.

Zlata M. wrote:

antimobbing wrote:

Zlata M. wrote:

Zlato,

Zahvaljujem ti se na aktivnom učešću na ovoj zaista osjetljivoj temi jer svaki doprinos borbi protiv MOBBING-a koji svakodnevno odnosi živote je nemjerljiv.

Svaki vid informisanja javnosti o ovoj negativnoj društvenoj pojavi je veoma koristan za običnog čovjeka pa makar to bilo i obično pisanje po forumu jer čitav sistem djelovanja pokvarenih ljudi-vukova se zasniva na nečemu mutnom i nejasnom.

Upravo radi toga, ponovio bih da je TRANSPARENTNOST i javno izgovorena riječ najefikasnija protiv MOBBER-a, koji svakodnevno svojom psihopatijom bukvalno do smrti umaraju uposlenike širom BiH.

Toffee karamela wrote: Nije čudo da ljudi umiru, imaju klasičan osjećaj progonjene životinje, osjećaju se kao da se cijeli svijet okrenuo protiv nje...

antimobbing wrote:

Toffee karamela wrote: Nije čudo da ljudi umiru, imaju klasičan osjećaj progonjene životinje, osjećaju se kao da se cijeli svijet okrenuo protiv nje...

Zahvaljujem ti se što si podijelila svoje iskustvo sa nama. Naime, ovo što si opisala je kao što sama kažeš jedan klasičan školski primjer MOBBING-a. Sreća ti je što si to preživjela kao veoma mlada osoba na početku svoje karijere.

Međutim ono što veoma brine su uposlenici srednje dobi od 40 do 60 godina koji ne mogu tako lako da promjene radnu sredinu pa su prisiljeni da šute i trpe zlostavljanje na radnom mjestu što ne rijetko za posljedicu ima nepovoljan ili tragičan ishod.

Ne treba zaboraviti da je ova današnja generacija srednje dobi od 40 do 60 godina u ratu podnijela najveći teret kao i poslijeratne traume sa kojima se svakodnevno i dan danas susreću.

Podsjetio bih vas na nedavni tragični događaj koji su izgleda medijski zataškali kada je uposlenica firme "Mercator" koja je imala 53 godine, nakon što je došla na posao izvršila samoubistvo skočivši sa šestog sprata zgrade.

Nadam se da na ovome forumu ima odvažnih i prije svega utjecajnih ljudi koji će u javnosti otvoreno progovoriti o ovom problemu kao i prepoznati koliko je MOBBING štetan za naše BiH društvo i zajednicu pa stoga, učiniti sve da se javnost informiše i pokrene kako bi se isti zaustavio na vrijeme.

Toffee karamela wrote:Doživjela sam mobbing kao vrlo mlada djevojka, mislim da mi je to bio jedan od prvih poslova. Ženska koja mi je bila neke vrste nadređena okomila se na mene ni 5 dana nakon mog dolaska...poslije uvukla u to još jednog kolegu koji je to počeo primjenjivati prosto po inerciji i kao dokaz lojalnosti i drugarstva njoj s kojom je već dugo radio. Ali nije bio loš čovjek uopšte. Koliko god i šta god radila njoj nije bilo dobro. Vrlo brzo je tu krenulo i s ličnim opservacijama tipa onih seljačkih ("Eh mogu mislit kako radiš u kući kad si ovakva na poslu" ili "vidite je kako sjedi s prekrštenim nogama, folira se!"). Kasnije počinje i zbijanje neslanih šala...doduše ona nikad nije uspjela uključiti cijeli kolektiv, sve se to završilo na njoj i tom kolegi, a šta bi tek bilo da su i ostali krenuli, kao što ima slučajeva, pa se 10-oro ljudi udruži protiv jednog. Užas!!! Nije čudo da ljudi umiru, imaju klasičan osjećaj progonjene životinje, osjećaju se kao da se cijeli svijet okrenuo protiv nje...

Helem nejse, ja sam isprva šutjela, misleći hajd' da ne talasam, proći će je, međutim dolazi do fizičkog kontakta...ženska me počne odgurivati jednom prilikom udarcima u prsa, sjećam se da sam je tad odgurnula i udarila kontru...fino, kulturno, mangupski počela da je podj..avam,ko zna kako bi se to sve odvijalo da mi nakon toga nije smjestila otkaz. Jednostavno rekla šefu (strancu) da sam nepopravljiva i caput! Srećom, nije mi bilo za glavu, zaboravila stoku i krenula s drugim poslom. Ali ostala mi je u sjećanju kao školski primjer MOBBERA!

Da i još nešto...kada bih je pogledala direktno u oči, odmah bi oborila pogled...nije se usuđivala gledati vas dugo u oči, samo je na jeziku bila extra jaka!

Bitte_Halt_ja_ja wrote:
ZA mobbing kriv poslodavac = za takvu "slobodu" poslodavca kriva vlada = za vladu kriv narod

...iskreno nas mentalitet: "moram kupiti stan da imam svoj stan" i dovodi znatan broj ljudi u bezizlaznu situaciju pa i trpe svakakve gluposti. Zivi se luksuzom kojeg ovdje samo pojedinci imaju, zaduze se na 40 godina kredita da bi negdje pred smrt taj stan stvarno bio njihov

Bitte_Halt_ja_ja wrote:

ZA mobbing kriv poslodavac = za takvu "slobodu" poslodavca kriva vlada = za vladu kriv narod

...iskreno nas mentalitet: "moram kupiti stan da imam svoj stan" i dovodi znatan broj ljudi u bezizlaznu situaciju pa i trpe svakakve gluposti. Zivi se luksuzom kojeg ovdje samo pojedinci imaju, zaduze se na 40 godina kredita da bi negdje pred smrt taj stan stvarno bio njihov

Toffee karamela wrote:Pustila sam ga malko ( tih par mjeseci...), a onda mu jednog dana, pred svima, izgovorila stvari koje pas s maslom pojeo ne bi, zar ne ... ? ... i jos trznula, kao da cu ga udariti ! ( ma ne bih ga udarila, to 'nako... )
Bio je stvarno kreten koji ljudima zagorcava zivot, svakodnevno.
Helem, ja sutradan dobijem otkaz.

antimobbing wrote:
Imati stan nije luksuz već obična životna potreba. Sa druge strane, velika nezaposlenost je dovela do toga da poslodavci maksimalno iskorištavaju naše građane koji su svakodnevno izloženi MOBBING-u bez ikakve pravne zaštite. Stoga ne treba da vas ćudi što neko, ponavljam iz obične životne potrebe za stanom, kome je plata 250 eura posegne za dugoročnim kreditom.

Također, zaduživanje naših građana sa 250 eura plate kod stranih banaka koje posluju u BiH se ne može nazvati običnim uzimanjem kredita, jer te iste banke u inostranstvu kupuju novac po veoma niskim kamatnim stopama da bi našim građanima taj isti novac prodali duplo skuplje, što je obično lihvarenje koje niko ne sankcioniše.

Bitte_Halt_ja_ja wrote: Ovo je ono sto ja govorim. Ljudi zaboravljajud a ovo nije socijalizam nego kapitalizam. Navikla gospoda da drzava osigura svakome stan, onda se zavrsio rat i za certifikate masa ljudi dobila stan i sad svi idu sa istim ubjedjenjem: "imati vlastiti stan je obicna zivotna potreba" - NE NIJE!, imati svoj stan je luksuz, spominjes u par navrata regulisanu radnicku njemacku...bogatiji imaju kuce, radnicka klasa placa kiriju - a o zivotnom standardu njemacke i bosne ti ne moram govoriti.

Mi u glavama zivimo njemacim standardom a dzepovi nam prazni. Onda se zale sto ih iskoristava neko za male pare i sto nema para, a vamo 60% primanja im ode na kredit. Ti ljudi si ne mogu priustiti da daju otkaz ili "bezobrazno" se suprostave jer ako izgube posao, ode sve. Drzava je u katastrofalnoj situaciji a ljudi sami sebi tu situaciju jos gorom prave.

Zlata M. wrote: Bio je stvarno kreten koji ljudima zagorcava zivot, svakodnevno.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,61 ... 2-xml-mrss

Poplava prijava za mobing u Srbiji

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Teško je dokazati mobing na radnom mjestu. Za nešto više od jednog mjeseca od početka primjene Zakona o mobingu, nadležnima u Srbiji je stiglo stotine prijava. Dok se zaposleni pozivaju na Zakon, poslodavci s pažnjom iščitavaju dokument u strahu od zloupotreba.

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Ogovaranje i širenje neistina o kolegama sankcionisano je novim Zakonom Čini se da su zaposleni u Srbiji u „niskom startu“ čekali primjenu Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu, popularnijeg kao Zakon o mobingu. Za svega mjesec dana stiglo je oko 400 prijava, odnosno, u za to nadležnu Agenciju za mirno rješavanje radnih sporova, dnevno stiže i do 15 pritužbi. Olga Kićanović, savjetnica u toj agenciji, kaže da je iznenađena stepenom informisanosti zaposlenih.

„Ono što je interesantno je da oni čak uzmu pravilnik i Zakon ispred sebe i kažu ‘ja imam taj i taj problem koji je definisam u tom i tom dijelu Zakona’. To je za mene potpuno neshvatljivo jer čak i Zakon o bezbjednosti u saobraćaju nije bio tako čitan“, kaže Kićanovićeva. Ona navodi da nema pravila kada je upitanju profil podnosioca prijava, jer ih podnose i visokooobrazovani i srednje kvalifikovani radnici koji su zaposleni kako u državnim tako i privatnim kompanijama.

Pravnica organizacije „Jukom“ Lena Pelić smatra da je početak primjene zakona „dobra stvar“, kao i činjenica da zaposleni prijavljuju mobing. „Zbog ekonomske krize koja kod nas vlada, mislim da je radnicima zaista potrebna zaštita i da su tokom ovih godina trpjeli razna zlostavljanja na radu. Ovo tumačim kao dobar znak da će se zakon zaista primjenjivati“, objašnjava ona.

Pogrešna tumačenja Zakona

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Mobing na poslu je ponekad sličan situaciji "sam protiv svih"U Ministarstvu za rad i socijalna pitanja ocjenjuju da je ovako veliki broj prijava privremena pojava. „Kolege iz drugih zemalja su nam ukazale da je to normalna pojava i da je i kod njih na početku primjene te odredbe stizalo dosta prijava. U roku od oko godinu dana to je palo na neki prosječan, manji, nivo“, kaže Radmila Bukumirić Katić, pomoćnica ministra za rad i dodaje: „Moram da budem iskrena – sigurno više od polovine tih prijava ne predstavlja zlostavljanje. Zaposleni misle da jeste, ali se zapravo radi o ugrožavanju drugih radnih prava.“

Upravo u tome kritičari vide manjkavosti, a poslodavci razlog za strah. Sudeći prema zahtjevima za dodatnim informacijama koje pravne službe kompanija upućuju nadležnom ministarstvu, poslodavci su vrlo ozbiljno shvatili Zakon. Ni u jednoj kompaniji koju smo pokušali da kontaktiramo, nisu željeli da pričaju o Zakonu. Kažu, tema nije popularna da se s njom izlazi u javnost.

„Mislim da su poslodavci u opravdanom strahu jer je kod nas postojala jedna praksa zlostavljanja radnika i posrednog ili neposrednog zastrašivanja, a teško se dokazivalo. Morali ste da pokrećete krivični postupak i da dokazujete da je došlo do zlostavljanja, što sada nije slučaj“, kaže Pelićeva i napominje da poslodavci ne treba da se boje zloupotreba jer za to postoje ozbiljne sankcije.

Hoće li se presude čekati mjesecima ili godinama?

Bildunterschrift: Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Koliko će se čekati na presude?Zasad još nijedna od novopridošlih prijava nije dobila epilog. Mada je prošlo tek mjesec dana, u Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova kažu da procedura i ne bi trebalo da bude duža od mjesec dana. Lena Pelić iz „Jukoma“ vjeruje u ekspeditivnost postupka, ali napominje da treba sačekati s primjenom u praksi. „Ipak moramo sačekati, jer mnoge stvari koje su predviđene da se riješe brzo u našem zakonodavstvu, na primjer porodični sporovi i drugi sporovi za koje je predviđen hitan postupak, nažalost i dalje traju po dvije, tri godine.“

Srbija je deveta zemlja u Evropi koja je počela sa zakonskim sankcionisanjem mobinga, pored Francuske, Švedske, Norveške, Finske, Danske, Holandije, Belgije i Švajcarske. Uoči početka primjene, Zakon je trpio mnoge kritike, najviše zbog, kako je navedeno, nemogućnosti lake dokazivosti mobinga u samom postupku.

Tvorci zakona i oni koji ga sada primjenjuju, međutim, tvrde da je to sada mnogo manji problem nego ranije kada se zlostavljanje na radu dokazivalo u dugim i teškim krivičnim postupcima. Zakon predviđa oštre kazne za poslodavce za maltretiranje na poslu, te bi, u slučaju mobinga, mogli da plate kaznu i do 800.000 dinara (8000 eura).

Na kraju treba podsjetiti da je prva presuda za mobing u Srbiji zabilježena i prije Zakona o kojem je riječ. Dogodilo se to u Jagodini prije dvije godine kada je tamošnji Opštinski sud osudio Zorana Milovanovića, urednika „Novog puta“ na četiri mjeseca zatvora, dvije godine uslovno. Milovanović, tada v.d. glavnog i odgovornog urednika nedjeljnika „Novi put“, osuđen je jer je maltretirao novinarku tog lista Ivanu Delić Janković, koja je slučaj prijavila policiji. Suđenje je trajalo gotovo pola godine.

Autorka: Svetlana Božić Krainčanić, Beograd

Odg. urednik: A. Slanjankić

antimobbing wrote: Uzimajući u obzir da u BiH ima masa uposlenika koja je u periodu '92-'95 godine bila izložena svim onim strahotama rata, problem MOBBING-a u BiH može poprimiti puno ozbiljnije posljedice nego što je to bilo gdje u svijetu radi već narušenog zdravlja uposlenika i velike stope nezaposlenosti.

Poslodavci pod hitno trebaju izvući pouku iz ovoga što se trenutno dešava u Srbiju i okruženju pa što hitnije organizovati razne seminare, konferencije i edukacije posvećene problemu MOBBING-a koji se trenutno provodi širom u BiH.

Ponavljam, ovo je veoma bitno sa zdravstvenog aspekta gdje smo svjedoci svakodnevnog profesionalnog stradanja ljudi na radnim mjestima kao što smo imali nedavni slučaj samoubistva u Merkatoru.

Institucije moraju stati u zaštitu prava svojih građana od iskorištavanja a poslodavci moraju prepoznati ozbiljnost ovog problema i posvetiti mu punu pažnju.

U inozemstvu uposlenici radi MOBBING-a idu u bolnice a u BiH radi onoga što su preživjeli u ratu idu u ludnice ili jednostavno ne izdrže i tu im bude kraj. Pogledajte malo zadnje listove novina i godišta pa ćete uvidjeti o kakvom se ozbiljnom problemu radi. Zato sam ovu temu i nazvao MOBBING = UMORSTVO na radnom mjestu.

Stoga je veoma bitno upoznati javnost sa svim štetnim posljedicama MOBBING-a i kako preventivno djelovati upravo radi očuvanja psiho-fizičkog zdravlja zbog čega je ova tema i otvorena.

Zlata M. wrote: ... neumoran.
Mislila sam da si rezignirao, kad ono ...

http://www.healthyroadsmedia.org/bosnia ... osPTSD.pdf

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) - stvarna bolest

Da li Vam ovo liči na Vaše probleme?

Pažljivo razmotrite slijedeće probleme.
• Doživio/doživjela sam nešto veoma strašno i opasno.
• Osjećam kao da se užasni događaj ponovo dešava.
• Ovaj osjećaj se često vraća bez najave.
• Imam noćne more i vraćaju mi se strašna sjećanja na užasni događaj.
• Izbjegavam mjesta koja me podsjećaju na taj događaj.
• Ponekad strepim i osjećam se veoma uzbuđeno kad se desi nešto neočekivano.
• Teško mi je vjerovati ili osjećati bliskost prema drugim ljudima.
• Lako se naljutim.
• Osjećam se krivim/krivom što su drugi umrli, a ja sam živ.
• Imam poteškoće sa spavanjem, mišići su mi napeti i jednostavno se ne osjećam dobro.

Ukoliko smatrate da neki od ovih problema liči na vaš, moguće je da imate posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). PTSP je stvarna bolest koja se mora liječiti. Nije vaša greška to što imate ovu bolest i zbog toga ne morate ispaštati. Možete naučiti kako da dobijete pomoć. Možete se osjećati bolje i vratiti se u normalan život!

Šta je to posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)?

PTSP je stvarna bolest. Ljudi mogu dobiti PTSP nakon što dožive nešto užasno i strašno. Može se liječiti lijekovima i terapijom.
PTSP možete dobiti:
• nakon što ste bili žrtvom silovanja ili seksualnog zlostavljanja
• nakon što Vas je udario ili ozlijedio neko iz Vaše porodice
• nakon što ste doživjeli avionsku ili automobilsku nesreću
• nakon što ste doživjeli uragan, tornado ili požar
• nakon što ste prisilno postali izbjeglica
• nakon što ste bili sudionik u događaju u kojem mislite da ste mogli poginuti
• nakon što ste vidjeli sve ove događaje

PTSP možete dobiti nakon:
• rata
Ukoliko imate PTSP, česte noćne more ili strašna razmišljanja o užasnom događaju koji ste doživjeli. Nastojite izbjegavati sve što vas podsjeća na vaše užasno iskustvo. Osjećate ljutnju ili nemogućnost da se brinete ili vjerujete drugim ljudima. Uvijek ste na oprezu da ne iskrsne opasnost. Veoma ste uzbuđeni kada se nešto desi bez prethodne najave.

Kada počinje PTSP i koliko dugo traje?

Za većinu ljudi PTSP počne otprilike tri mjeseca nakon užasnog doživljaja. Kod nekih ljudi znakovi PTSP-a se dugo ne primjećuju, i po nekoliko godina. PTSP se može desiti bilo kome bez obzira na starost. Mogu ga dobiti čak i djeca. Nekim ljudima se stanje popravi u roku od šest mjeseci dok drugi ovu bolest mogu imati mnogo duže.

Da li sam ja jedina osoba s ovom bolešću?
Ne. Niste sami. Svake godine 5,2 miliona amerikanaca ima PTSP.

Šta mogu uraditi kako bih sebi pomogao/pomogla?
Porazgovarajte sa svojim ljekarom o užasnom doživljaju i svojim osjećanjima. Recite svom ljekaru ukoliko imate strašna sjećanja, depresiju, probleme sa spavanjem ili se ljutite. Recite svom ljekaru ukoliko Vas ovi problemi sprječavaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti ili normalnog života. Kažite svom ljekaru kako se osjećate. Zamolite svog ljekara za pregled kako bi utvrdio da nemate kakvu drugu bolest. Pitajte svog ljekara da li je on ili ona pomogao/pomogla ljudima koji imaju PTSP. Posebna obuka pomaže ljekarima da na odgovarajući način liječe ljude sa PTSP. Ukoliko vaš ljekar nije prošao posebnu obuku, tražite da vam daju ime ljekara ili psihologa koji jeste.

Šta ljekar ili psiholog mogu uraditi da mi pomognu?

Ljekar Vam može dati lijek koji će Vam pomoći da manje osjećate strah i napetost. Ali, da bi lijek počeo djelovati, može biti potrebno da prođe i nekoliko sedmica. Razgovor sa posebno obučenim ljekarom ili psihologom pomaže mnogim ljudima koji imaju PTSP. Ovo se zove “terapija.” Terapija Vam može pomoći da prebrodite vaše užasno iskustvo.

Evo i priče jednog čovjeka:

„Nakon što su me napali, uvijek sam osjećao strah, depresiju i ljutnju. Nisam mogao dovoljno ni da spavam, ni da jedem. Čak i kad sam pokušao da prestanem razmišljati o tome i dalje sam imao noćne more. Bio sam zbunjen i nisam znao gdje da odem po pomoć. Prijatelj mi je rekao da nazovem ljekara. Ljekar mi je pomogao da nađem posebnog ljekara koji zna o PTSP-u. Morao sam marljivo raditi, ali poslije nekih korisnih lijekova i terapije počeo sam se ponovo osjećati kao i prije. Drago mi je što sam napravio taj prvi potez i nazvao ljekara.“

Sjetite se – sada možete dobiti pomoć: porazgovarajte sa Vašim ljekarom o tom
užasnom doživljaju i svojim osjećanjima.

antimobbing wrote:

Zlata M. wrote: ... neumoran.
Mislila sam da si rezignirao, kad ono ...

Zlato,

Zahvaljujem ti se na učešću na ovoj temi.

Također bih apelirao na sve one koji imaju neke sumnje da bi im pisanje na ovoj temi nanijelo štetu u bilo kojem smislu ličnom ili profesionalnom da NE OSTAVLJAJU svoje komentare.

Međutim, postoji dosta uposlenika koji bi željeli da podjele neku svoju priču vezano za MOBBING na radnom mjestu kao i onih dobrih ljudi poslodavaca i rukovodilaca koji su nesvjesno uvučeni u ovaj začarani krug zla.

Možete da opišete samo opći opis situacije sa MOBBING-om, bez navođenja bilo kakvih ličnih podataka o vama ili bilo kome.

Stoga, ukoliko mislite da će vam biti lakše a želite podijeliti sa nekim svoje životno iskustvo, pišite na e-mail: [email protected]

Namjera je da se vašeg iskustva izvuku neke pouke i zaključci koji će koristiti običnim ljudima kao i poslodavcima u svrhu očuvanja psiho-fizičkog zdravlja uposlenika, što je u ovom vremenu tranzicije nešto najvažnije, kao i svim onim ljudima koji se bave proučavanjem fenomena MOBBBING-a u BiH.

da bi im pisanje na ovoj temi nanijelo štetu u bilo kojem smislu ličnom ili profesionalnom da NE OSTAVLJAJU svoje komentare.

Zlata M. wrote: ... hvala tebi.
Al' ... hmmm ... dokle god ljudi budu ovako reagovali

da bi im pisanje na ovoj temi nanijelo štetu u bilo kojem smislu ličnom ili profesionalnom da NE OSTAVLJAJU svoje komentare.

...