#251 Re: najponižavajuće iskustvo
Posted: 24/01/2009 19:37
Helem iskopaste temu ...pa da i ja prokopam po sjećanjima 
..
........... bio 8.mart,ono Dan žena,..i ja taman da izađem iz auta kad diretor iznosi iz svog auta cvijeće,....i meni čestita prznik i ono daje mi poklon,...ja inače ne volim rezano,a on je to naravno znao i poklonio mi ogromnu difenbahiju u saksiji....i ja kontam vala da je odmah stavim u auto da je ne nosim gore -dolje....i otvaram gepek,reko na sjedištu će mi se prosuti zemlja....ma jok brava zaglavila ne ide pa ne ide
....joj mene već crvenilo fata,a direktor i dalje iz svog auta iznosi ostatak cvijeća za ostale kolegice,i gledau mene,konta garant ja smotane žene ...i ja spustim saksiju pored auta da je on ne vidi ,kontam odo unutra on kad udje u zgradu ja ću sići i spakovati saksiju,sramota me bilo iše patiti se sgepekom ....helem ja zaboravna kakva jesam i to zaboravim...i krenula ja kući,pravac auto i s parkinga pravo kući...došla kući a cvijeće mi ni na kraj pameti...ujutro na posao,kad eto ti direktora,...i onako beze priča...kad će on meni ,trebala si reć bona da ne voliš difenbahiju 
... ja blenula...tek tad se sjetim da sam je ostavila pored auta na parkingu...joooj nisam čojku mogla u oči pogledati...... ...pročulo se naravno po firmi.... ...al opet sam sljedeći praznik dobila cvijet,...samo tad nije bila difenbahija 
............. bio 8.mart,ono Dan žena,..i ja taman da izađem iz auta kad diretor iznosi iz svog auta cvijeće,....i meni čestita prznik i ono daje mi poklon,...ja inače ne volim rezano,a on je to naravno znao i poklonio mi ogromnu difenbahiju u saksiji....i ja kontam vala da je odmah stavim u auto da je ne nosim gore -dolje....i otvaram gepek,reko na sjedištu će mi se prosuti zemlja....ma jok brava zaglavila ne ide pa ne ide
....joj mene već crvenilo fata,a direktor i dalje iz svog auta iznosi ostatak cvijeća za ostale kolegice,i gledau mene,konta garant ja smotane žene ...i ja spustim saksiju pored auta da je on ne vidi ,kontam odo unutra on kad udje u zgradu ja ću sići i spakovati saksiju,sramota me bilo iše patiti se sgepekom ....helem ja zaboravna kakva jesam i to zaboravim...i krenula ja kući,pravac auto i s parkinga pravo kući...došla kući a cvijeće mi ni na kraj pameti...ujutro na posao,kad eto ti direktora,...i onako beze priča...kad će on meni ,trebala si reć bona da ne voliš difenbahiju ... ja blenula...tek tad se sjetim da sam je ostavila pored auta na parkingu...joooj nisam čojku mogla u oči pogledati...... ...pročulo se naravno po firmi.... ...al opet sam sljedeći praznik dobila cvijet,...samo tad nije bila difenbahija 
