Vukašin wrote:Problem je prije svega sto je politikca Srbija sebe vidila ko "vodju"
I na to jos veci problem sto nije mogla da bude vodja. Nit je zauzimala toliko teritorije, nit je imala toliko stanovnistva, nit je ekonomski bila toliko jaka, i cesto je uspjevala od svih rjesenja izabrati ono najgore. Iskustvo iz Kraljevine Jugoslavije se jednostavno nije moglo ponoviti, a Srbija je to htjela.
Vukašin wrote:I naranvo su sebe Srbi ko naciju definisali po jeziku.... pa zato su uvjek i tvrdili da su Hrvati i Bosnjaci takodje Srbi. Glavni problem je bio sto muslimani su vidjeni ko nekakvi "izrodi" i "izdajnici" koji nemogu stvarno biti zaprimljeni ko "pravi Srbi", a sa Hrvatima doslo je do problema posto Srbija je vidila u Kraljevini SHS samo nastavak drzavne tradicije i poltike Kraljevine Srbije i tako se politicko vladala prema Hrvatskoj.
Nacionalna hortikultura nije nesta svojstveno samo Srbima. Mnogi imaju maksi planove. Problem je kad se zbog toga vode ratovi i krse ljudska prava
madner wrote:Jedan od problema jeste i definicija i nastajanje Srbije. Njemci, Francuzi i ostali narodi u Evropi su sebe definisali preko jezika i/ili kulture. Njemacka nije bila nista manje komplikovana tvorevina od Jugoslavije.
Medjutim, Srbija je sebe definisala preko religije i crkve i tako odma napravila razliku i nekomaptibilnost izmedju sebe, Hrvatske i BiH. Kao takva Kraljevina Jugoslavija je 1941 bila propala drzava pred raspadom. Taj korijen i problem nije nikad rijesen, nego je potisnut.
Iz postovanja kako sebe neki narod vidi, ja bih koristio ono sto taj narod tvrdi da ih cini nacijom.
Religija je samo jedan faktor unutar "problema". Ovaj prostor je svojstven sam sebi i cini specifican miks faktora. Tako da se poredjenja sa drugim drzavama i narodima moraju uzimati, hajde da kazem najlakse - "u kontekstu".
Zaboravimo srednji vijek, osmanlije,nacionalisticka budjenja 19. st, Austrougarsku, Kraljevinu Jugoslaviju (sve to ima svoje mjesto - da svakako).
Pogledajmo 1990 godinu.
Ustav koji je uveo drzavni sistem izmedju konfederacije i decentralizirane federacije
Ustav kojim se jedan znacajan dio naroda u Srbiji osjecao zakinut. I ni minimalno nisu bili zadovoljeni njegovi interesi, cime bi mogli biti osujeceni njegovi secesionisticki planovi (Albanci). Nakon ukidanja statusa pokrajina.
Socijalisticke drzave padale ko kruske, sistem se urusavao.
Testa ekonomska situacija
Visestranacje bez izgradjenog civilnoga drustva
Nepostojanje vanjskoga faktora koji bi kao opasnost ojacao kohezivne snage
Tada nije bilo tesko iskoristiti sve nase razlike i nerijesene probleme kao enzime za rjesavanje svih nagomilanih problema na konfliktne nacine. Da su prije poceli rjesavati se problemi, a neki poceli se rjesavati na drugi nacin, mozda bi bila moguca mirna disolucija. Jednostavno: domaci problemi su odlagani zbog rjesavanja spoljnopolitickih, pa onda su unutrasnji problemi rjesavani totalitarnim metodama pod opravdanjem ubrzanog ekonomskog napretka i ocuvanjem tekovina revolucije. I kada je sve prijetilo da se raspadne donesen je Ustav 1974 (71). A ni ustav ne moze sve da rijesi.
A kad ustav nije uspio zalijeciti sve probleme moralo je doci do odgadjanja "rjesenja". Odbijam da priznam da Srbima nije odgovarao ustav iz 1974. Jednostavno su mislili da mogu drugim sredstvima ispuniti svoje ciljeve. Srbiji cilj nije bio Velika Srbija. Srbija je htjela da moze da bude lider u drustvu u kojem to nije mogla da bude. A kada to ne ide bas, onda se samo prebacis na ideju Velike Srbije.