generator wrote:Optuznica je istinita,HV je sudjelovala u rat u BiH uz dodatak kad vam pase tad su pravi Hrvati,a kad vam ne pase tada su ustaske formacije u protjerivanju nejaci.Sto ste dopustali da vam HV sudjeluje u oslobađanju dijelova dijelove Bih-a ,ako Vrano i Alija nisu imali vlastite dogovore . Uostalom svaka ptica svome jatu.
Ovdje si smiksao dogadjaje u razlicitim vremenskim periodima u neshto, sto tebi najbolje pashe. To naravno s istinom nema nikakve veze i samo treba da zadovolji polemiku.
Vojne Formacije HV-a su dijelovale u Bosni pod raznim aspektima. Na pocetku u smislu saveznistva (Do pocetka agresije HVO-a su postojali vojni kampovi za obuku Armije BiH u Hrvatskoj), kasnije kao agresor (Od Momenta sukoba sa Armijom BiH, koji je HVO zapoceo u Prozoru), na kraju uz dogovor i sa legitimitetom (Ulaz HV-a u Grahovo, i Glamoc za pripremu "Oluje).
Problem je ovdje bio, shto je Tudjman imao jedan svoj interni stav o BIH koji je veoma slican onome Milosevicu ili Karadzicu. Razlika je bila samo u tome, shto politicki Zagreb nije mogao da ih sprovodi kao Beograd. Jel valjalo je u svijetu odrzati marketing napadnute zemlje, dok bi Hrvatska u slucaju otvorenog preuzimanja Miloseviceve politike bila izjednacena sa Srbijom.
1991-1992
Franjo Tudjman je temelje skrivene agresije na BiH rano postavio. Nakon sto je izmjenio nepodobne sefove BiH-HDZ-a, doshao je do jednog shto ce ga slusati (Vidi ICTY-Protokol, Izjava Stipe Mesic) s imenom Mate Bobana. Nakon pojave Mate Bobana u HDZ-u BiH pocinje demontaza Stjepana Kljujica i dolazi do proglashavanje "Hrvatske Zajednice Herceg Bosne". Pocinje intenzivna afirmacija HVO-a kao vojne komponente koja kulminira u likvidaciji Blaza Kraljevica, covjeka koji je forcirao zajednistvo u borbi protiv VRS. Bosnjaci u HOS-u se likvidiraju ili protjeraju, ostatak se integrishe u HVO. Slijedi otvoreni Putsh u Mostaru, gdje frakcija desnog krila HDZ-a skida gradonacelnika Mostara (Koji je bio za zajednicku odbranu) i postavlja regularnim snagama Republike Bosne i Hercegovina Ultimatim za prelazak u postrojbe HVO-a. Prethodno je HVO "trenirao" s napadima na regularne snage Armije BiH taj svoj novi koncept. U sushtini to znaci, da je HVO nesht slicno kao i VRSK u "Republici Srpskoj krajini". Paravojna formacija koja nije pod kontrolom legitimne organa drzave...
1992-1993
Isti taj HVO medjuvremenu pocinje sa Srbima sklapati sporazume o nenapadanju. Pored toga poceo raditi i sverc, tako da je u Kiseljaku Arkan znao biti cesto vidjen gost, dok su se na Ilidzi mogli kretati vojnici HVO-a u uniformama. "Zaniljivo" je bilo u Maglaju, da bi Hrvati iz Zepca mogli bolje napadati, prelazili su -pod punom opremom- preko teritorije pod kontrolom VRS-a. Pitao sam se nekada, da li su ovo znali roditelji djece u Dubrovniku, koja su ginula od srpski granata....mozda cak iz istog bacaca koji je sad pomagao HVO-u u Maglaju ?
U akcijama koje su slijedile protiv regularnih jedinica bosanske Vojske, je sudjelovala i HV. Tako da se ona u jednom periodu s pravom moze naglasiti agresorskom vojskom sve do tog momenta, dok se njeno prisustvo nije legitimisali kroz zajednicki dogovor. Da budemo laksi: Nije bilo nikakve pravne razlike izmedju jedinica HV-a u Gornjem Vakufu ili jedinica Jugoslavenske Armije u Zvorniku. I jedna i druga su bez dozvole legalni vlasti u Sarajevu na teritoriji BiH.
1994-1995
Sve se to mijenja krajem 1994. Shta se desilo? Tudjmanov koncept da ce se BiH na taj nacin raspasti se nije ostvario. U Hercegovini su Hrvati poceli gubiti kontrolu na vecim dijelovima Jablanice i Konjica, u Mostaru se linije nisu pomicale, u srednjoj Bosni se izgubio Vares a pored toga je prijetilo da ce se Vitez, Busovaca, Kiseljak i Novi Travnik prepoloviti na jednoj strani, dok bi na drugoj strani bili odsjeceni od Hercegovine. Na nekim mjestima se HVO mogao samo spasiti bjezeci preko teritorije VRS.
U Posavini je situacija bila nesht bolje, s time sto ovdje nije doslo do otvorenih sukoba izmedju ABiH i HVO, jer neke jedinice HVO-a nisu bile poslusne Bobanu. U Bihacu je HVO pokusao da izda pojedina naselja ispod Pljesevice Srbima. Rezultat je na kraju bio da su neki pijani Cetnici poklali nekoliko stariji Hrvata pa je to 5.Korpus morao rijesiti i u sopstvenom interesu. Nedavno poslje toga, odgovorni oficir HVO-a (Santic) je -kako kazu u Bihacu- otishao na Unu da uzme Abdest pa je od tada nestao......
Za razliku od Milosevica, Tudjman je bio bolji strateg i imao jasno definisane ciljeve. Prijetila medjunarodna sankcija i s time izjednacavanje sa Srbijom, shto bi znacilo dugorocni status quo u Hrvatskoj (RSK). U Bosni su Hrvati poceli da gube. U tom inicialnom momentu on se hvata sporazuma Washingtonskog, jer vidi da ta politika Republiku Hrvatsku vodi u Blokadu koja ona -za razliku od Srbije- nece moci izdrzati.
Dolazi do famoznog preokreta.
1995
Tudjman je demontirao ekstremnje vodje HDZ-a u BiH i svoje "Hrvatine" sa dobrim shutom u guzicu uvali u Federaciju. Slijedi dogovor o vojnom zajednistvu, pa mu je legitimno predstavnistvo BiH dalo zeleno svijetlo, da zvanicne postrojbe HV-a udju u Grahovo...shto je optimalno za napad na Knin. Ovo sve pod pokroviteljstvom Amerikanaca, koji Hrvatskoj ne samo da daju zeleno svijetlo, nego su prethodno obucavali hrvatske vojnike modernom ratnom strukom, davali informacije o kretanju vojske RSK itd. Zauzvrat su trazili vojno zajednistvo sa Armijom BiH protiv Srba, jer Amerikanci sami nisu imali volje da ratuju u BiH za BiH, tako da im je ovo optimalna prilika da dodju do mirovnog sporazuma.
Ono sto slijedi je manje vishe svima poznato.
S toga si mozda u pravu ako kazes da svako leti svome jatu, ali bilo bi pozeljno da to cini i s mozgom....
