Koliko znam bilo koji covjek, pa i Bicakcic, smatra se neduznim dok mu se ne dokaze krivica i ne bude pravosnazno optuzen. Osim ako za vjernike vaze druga pravila. Bicakcic, kao i svaki drugi gradjanin nase zemlje, je neduzan, dok se sud ne dokaze suprotno. Necija proizvoljan ocjena da je neko lopov se ne pika.nikad_izvini wrote:Koliko krivičnih prijava ima Bičačkić. Jel ta osoba relevantna bilo šta da priča gdje god se nalazila. Imal tu vjere ili je do para ?
Jel vjernik vjernik ako je lopov. Ko čini veći grijeh, onaj koji se pretvara da je vjernik a krade ili onaj koji se ne pretvara da je vjernik.
PS daj PDF format komplet broja pa da komentarišemo SAFF. Po onome što mogu da vidim (238)kako pljuju po Bakiru i FTV-u u prvih deset rečenica i pričaju sa Bičakčićem neće na dobro. Da napadaju i Bičakčića i Bakira, skidam kapu. Ovako, jel baš misliš da sam ograničen
Postaj ta dva teksta ako nije problem.
Evo ti tekstova koje si trazio!
Saff 238
Prvi tekst
Edhem Bičakčić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH
Mediji čine sve da kreiraju probleme i nejedinstvo u Islamskoj zajednici
Podnaslov: Islamska zajednica u BiH i reis Mustafa ef. Cerić izloženi su neviđenom javnom linču. O ovom važnom pitanju razgovaramo sa Edhemom Bičakčićem, predsjednikom Sabora Islamske zajedice u BiH, koji najavljuje aktivno uključenje Sabora u rješavanje ovog važnog pitanja. Osim toga, sa Edhemom Bičakčićem razgovaramo i o političkim i ekonomskim aktuelnostima u BiH
Razgovarao: Semir Imamović
Posljednjih mjeseci Islamska zajednica u BiH i reis Mustafa ef. Cerić izloženi su neviđenom napadu koji se izvodi preko jednog dijela domaćih medija sa državnom televizijom na čelu. Šta je, po Vama, pozadina i stvarni cilj spomenutih napada na Islamsku zajednicu i reisa Mustafu ef. Cerića?
Bičakčić: Među političkim partijama koje zastupaju Bošnjake djeluju tri političke partije i biračko tijelo je podijeljeno, tako da praktički ne postoji jedinstvena politika ni u neophodnom minimumu. Zbog toga mnoge stvari se transponiraju Islamskoj zajednici koja u svom programu djelovanja brine i o dijaspori, povratku, ali i bitnim državnim pitanjima gdje aktuelna politika nema odgovore ili ima nedostatne odgovore. Doktor Mustafa ef. Cerić kao reisul-ulema BiH je ličnost koja je priznata u svijetu, ali i na domaćem planu, tako da je on važan sagovornik oko svih zbivanja koja se tiču BiH. Po mnogima je broj jedan među Bošnjacima iako je vjerski autoritet, a ne političar! To nije dobro za bošnjačku politiku jer se onda politika može svesti samo na komponentu Islamske zajednice kao vjersku komponentu, ali je to realnost koja danas postoji na političkoj sceni u BiH. S te strane mediji u BiH koji su pod kontrolom bivših komunista, koji se nisu prošli svoje zamisli da manjina vlada nad većinom, što je sindrom komunizma, koji ne prihvataju demokratska dostignuća vladavine većine, nastoje da sataniziraju Islamsku zajednicu i okrnje ugled reisul-uleme dr. Mustafe ef. Cerića i na taj način kreiraju probleme unutar Islamske zajednice. Svjedoci smo bizarnosti sa Djeda Mrazom, negativne kampanje o vjerskoj pouci, što se nastoji usmjeriti prema reisu, iako nema nikakvog osnova, ali mediji, gdje prednjače FTV, magazini Slobodna Bosna i Dani, prenošenjem tih vijesti nastoje napraviti takvu atmosferu. Oni u tome sigurno neće uspjeti, ali štete po Islamsku zajednicu mogu biti velike, a štete po bošnjačku politiku trebale bi da budu udarac koji bi probudio bošnjačku politiku da se ona konačno izjasni i postavi na način kako bi to bilo normalno za očekivati!
Jedan broj uglednih i utjecajnih članova Islamske zajednice u BiH putem domaćih medija često napadaju reisa Mustafu ef. Cerića. Namjerno ili ne, i oni doprinose ukupnoj hajci na Islamsku zajednicu. Jeste li ikada na Saboru Islamske zajednice raspravljali o ovom problemu i ima li IZ moći da riješi ovaj problem?
Bičakčić: Na Saboru nisu posebno razmatrani ovi medijski napadi, medijska hajka, ali se na sljedećoj sjednici Sabora u martu planira da bude tema dnevnog reda. Taj dnevni red još nije precizno definiran, on je potpuno otvoren, i Sabor ne može ostati izvan diskusija vezano za ove događaje. Što se tiče pojedinaca iz Islamske zajednice, Islamska zajednica zaista poštuje demokratski princip, pogotovo slobodu mišljenja i izražavanja. Posljednji izbori u Islamskoj zajednici najbolji su pokazatelj takve orijentacije, i mi vjerujemo da je demokratija okvir za budućnost. Međutim, ono što smeta jeste što pojedinci unutar Islamske zajednice kada daju intervjue za medije ne prepoznaju da je to u svrhu dnevne politike, u svrhu stvaranja nejedinstva unutar Islamske zajednice, i vrlo često nemaju dovoljan politički filing da to prepoznaju i taj prostor koji im se daje u medijima nekritički prihvataju. Mediji u BiH koji su pod komunističkom kontrolom nastoje da nastave teror manjine nad većinom, to je taj komunistički sindrom, što bih ponovio. Za to se koriste apsolutno sve prilike uključujući Djeda Mraza, vjersku pouku u vrtićima, sve stvari koje su normalne i koje su zakonom definirane kao legitimne, i uobičajene u zemljama sa svjetovnom vlašću kakva je u BiH. Utjecaj otuđenih intelektualaca Bošnjaka, odnosno njihov prostor u medijima je nemjerljiv u odnosu na istinske intelektualce, posebno ako se ne stide istaći svoju islamsku provenijenciju, to se ne može porediti. Ova druga kategorija praktički ne može dobiti pristup da javno kaže svoje mišljenje i da javno djeluje. Nastoji se još uvijek održati taj monopol na informacije, što apsolutno nije dobro za ukupnu demokratiju u BiH. Vjerujem da će Sabor pripremiti neku rezoluciju u tom pravcu, te da ćemo ovo pitanje raspraviti na sljedećoj sjednici.
Osim ovih napada, Islamska zajednica, odnosno džamije i imami izloženi su sve češćim i opasnijim napadima u Republici Srpskoj?
Bičakčić: Vidjeli smo i zabilježili smo brutalna ubistva, zastrašivanje, onemogućavanje povratka i sve elemente koji pokazuju da je etničko čišćenje trajna kategorija. Bošnjaci pokazuju želju za povratkom i na nekim mjestima su postignuti jako dobri rezultati, kao što je slučaj sa Kozarcem, Janjom, Kotor-Varoši, dok područje Podrinja, posebno Gornjeg Podrinja, ima izuzetno loše rezultate kao i područje istočne Hercegovine također. U svakom slučaju to su prostori na kojima su većinski živjeli Bošnjaci i u mnogim općinama bili su i natpolovična većina, a danas ne mogu obezbijediti ni minimalnu participaciju u raspodjeli općinske vlasti iz razloga što se stvarni povratak nije desio. Povratka ima kada se gleda obnova kuća, ali ekonomski održiv povratak ne postoji i sada vlastodršci u Republici Srpskoj očito ne odustaju od te politike da proces etničkog čišćenja bude trajna kategorija. Bošnjaci su uporni u svom povratku tako da su džamije postale mete agresivnog djelovanja pojedinaca, zastrašuju se imami kao predvodnici često povratka, naročito Husein ef. Hodžić iz Trebinja kao čovjek koji veoma otvoreno i aktivno djeluje politički na terenu i onda je kao takav meta različitih političkih napada. Ni dan-danas nije utvrđeno kako se zapalila džamija u Gacku, postoji službeni izvještaj da se sama zapalila u što niko ne vjeruje, i stojim na stanovištu da je Općina Gacko dužna da iz temelja izvrši obnovu ovog objekta ako nije u stanju da nađe i kazni krivca. Na taj način kada šira društvena zajednica preuzima i materijalne troškove šteta koje nastaju, onda će to biti signal zaštite za buduće slične aktivnosti. Nije dobro da se ponovo iscrpljuju resursi Islamske zajednice i pojedinaca i vrši obnova onoga što je već obnovljeno, nego oni koji nisu bili u stanju da zaštite te objekte dužni su da nadoknade štetu. To bi trebala da bude politička poruka i očekivanja od vlasti iz Republike Srpske pogotovu što su u toku sudski procesi za uništene objekte na mjestima gdje praktički ratnih dejstava nije ni bilo, a gdje je vlast RS-a u toku rata učinila da nestane sa lica zemlje skoro svih islamskih objekata. Mi vjerujemo da će te presude biti u korist Islamske zajednice i da će oni koji su rušili džamije u Banjoj Luci i na drugim mjestima biti dužni i da finansiraju u cijelosti njihovu obnovu. Tu nisu bile nikakve borbene linije pa da se kaže da je u ratnim dejstvima došlo do stradanja vjerskih objekata, nego je bila planska i osmišljena politika Republike Srpske koja je zasnovana na apartheidu i na jednonacionalnom predstavljanju, a kao takva sigurno nema budućnost u Evropi, a niti Evropa to može prihvatiti, a glavni pokazatelj toga je deklaracija o Srebrenici, odnosno o Danu žalosti za 12. juli koji mora biti prihvaćen i u Republici Srpskoj i u Srbiji, ako žele da prođu kroz proces pomirenja, i proces oslobađanja od natruha prošlosti.
Na političkoj sceni trenutno su aktuelni dogovori Milorada Dodika, Sulejmana Tihića i Dragana Čovića. Sa ovim dogovorima opasno je obnovljena priča o podjeli Bosne i Hercegovine. U kom smjeru, po Vama, idu aktuelni dogovori spomenutih lidera?
Bičakčić: Dogovori tri predsjednika stranaka treba da budu pozdravljeni kao dijalog koji je neminovan, ali očekivanja da se na taj način mogu riješiti krupna pitanja, poput novog Ustava BiH, apsolutno su nerealna. Dogovore podržavam kao metod i dijalog da se rasprave te aktivnosti, ali nastupi Milorada Dodika nisu nastupi njega samog, to je nastavak politike Beograda koji nije odustao od projekta velike Srbije i koji ima sada recidiv Republike Srpske kao ostatak velike Srbije i koji nastoji braniti ga po svaku cijenu i odbraniti, i na neki način to kapitalizirati kao dobit iz kompletne kataklizme kroz koju su proveli i srpski narod u ovim ratovima i događajima u proteklih dvadeset godina. Dakle, Dodik samo provodi politiku Beograda, to je veoma jasno pokazao intervju Borisa Tadića koji je rekao da je BiH kao Jugoslavija, što nije ni historijska činjenica ni istina. BiH je historijski gledano bila država, kraljevina u srednjem vijeku, bila posebno tijelo unutar Osmanske imperije, bila cjelovita i nedjeljiva i u doba Austrougarske carevine, kraljevine Jugoslavije, i svi pokušaji za prekrajanjima BiH rezultirali su ratnim sukobima, stradanjima, i doveli su do etničkog čišćenja i genocida u agresiji od 1992. godine, i kao takvi su u budućnosti neprihvatljivi i moje čitanje Dejtonskog sporazuma kaže da je država BiH opstala, a da će unutrašnje uređenje biti u procesu napravljeno tako da odgovara svim narodima i građanima u BiH, a to ni u kom slučaju nije podjela Bosne, nije savez država, nije federacijski savez jer ovi modeli bili su i na tapetu Dejtonskog mirovnog sporazuma i takvi su odbačeni. BiH će i u budućnosti biti država i kao takva ulazi u Evropsku uniju, i Evropska unije će pomoći da se ovdje izgradi model da svi Bosanci koji teritorijalno žele i prihvataju BiH kao svoju državu, bez obzira na etničku pripadnost, mogu prepoznati BiH kao svoju državu. Vjerujem u taj model i ubuduće, i da će to biti rješenje za BiH. Razgovori trojice lidera koji će donijeti neka nova rješenja, sa moje strane će biti pozdravljeni, ali oko bitnih ustavnih promjena ne mogu odlučivati tri lidera, ne može na koncu odlučiti ni parlament i mora se postići konsenzus. Jaka bošnjačka politika je jaka BiH i u tom pravcu idu i ove inicijative oko bošnjačkog sabora gdje treba definirati taj minimum na kojem bi se složile sve političke strukture.
Nema izlaza iz krize bez ozbiljne rekonstrukcije Vlade
Federacija BiH je u teškoj krizi, a situacija se iz dana u dan pogoršava. Zašto je, po Vama, FBiH zapala u ovakvu finansijsku krizu i koje bismo posljedice mogli doživjeti?
Bičakčić: Socijalni pritisak na Vladu je ogroman, a Vlada je izostavila donošenje niza odlučnih mjera da bi preduprijedila ovakvu situaciju. Tu su zahtjevi svih populacija, od boračkih, penzionera, ostalih socijalnih kategorija, koji su kreirali takva zakonska rješenja koja nemaju realno pokrića u budžetima, a da na vrijeme nisu povučene odgovarajuće mjere i nije pokrenut investicijski ciklus koji bi kreirao nova radna mjesta. Propuštene su prilike oko privatizacije Telecoma u vremenu kada je to bilo tržišno konkurentno, propuštene su prilike oko privatizacije drugih bitnih segmenata koje bi u vrijeme kada je berza praktički na veoma niskim granama trebalo prodavati, također nema realnog poticaja kada su u pitanju strana ulaganja ni u jednom segmentu. Ogromne su administrativne poteškoće koje se postavljaju pred strane investitore, ne mogu ni neke obične stvari završiti, a odluke koje se donose na federalnom nivou danas se skoro sve usmjeravaju na parlament, gdje onda zapadaju u dugotrajne diskusije, a ljudi oko toga ne mogu meritorno razgovarati jer nemaju elementarna znanja iz te oblasti. Dakle, Vlada nije pokazala spremnost da vuče konkretne poteze i bit će suočena sa sve većim zahtjevima, i praktički ne vidim izlaz iz ove situacije bez ozbiljne rekonstrukcije i da kažem političke podrške za realizaciju ovih projekata. Budžetske mogućnosti su iscrpljene i kreira se samo novi trošak, a novi prihodi se ne kreiraju. Smanjenje broja ministarstava bi pomoglo, ali za to nema političkog konsenzusa niti spremnost da se to provede, dakle postavljati tu ideju sada je odgađanje rješenja, Vladi trebaju odlučni potezi koji će dovesti do smanjenja potrošnje i povećanja prihoda, pri čemu se kresanje potrošnje mora provesti po segmentu prioriteta, da bi Vlada postigla budžet koji je održiv.
Energetske perspektive
Naslov: Kada krenu značajniji razvojni projekti, krene kampanja otežavanja realizacije tih projekata
Po ocjeni mnogih stručnjaka, energetski sektor bio je odlična šansa da se u Federaciju BiH investira svjež strani kapital. Zbog svađe SDA i SBiH, ova šansa je nepovratno izgubljena. Najavljuje se da bi se po tom pitanju moglo nešto uraditi vlastitim snagama. Jesmo li na gubitku što naše vodeće političke stranke nisu uspjele naći kompromis oko privatizacije energetskog sektora i možemo li te gubitke ublažiti domaćim snagama. Dakle, može li Federacija BiH u ovakvoj finansijskoj krizi biti u stanju da investira u izgradnju energetskog sektora?
Bičakčić: Energetski sektor jeste jedna izrazita šansa za razvoj BiH, jer BiH ima značajne neiskorištene potencijale u vodi i uglju. Smatram da BiH treba da zadrži poziciju regionalnog lidera u proizvodnji električne energije. Ona tu poziciju ima, ona je naslijeđena iz bivše Jugoslavije i očuvanje ove pozicije omogućava energetsku neovisnost, jer vrijednost izvezene električne energije u cijelosti pokriva uvoz nafte i gasa, a to su energenti koje BiH nema u sadašnjem trenutku, što znači da vodeći ovakvu politiku BiH perspektivno Evropi može ponuditi značajne resurse, prvenstveno električne energije, koja je najkvalitetniji vid energije i može biti substituent za sve vidove energije. Evropa to traži, u Evropi je panična situacija u cilju smanjenja ovisnosti o ruskom gasu i nafti, i ovi resursi koje ima BiH, posebno u okruženju jugoistoka Balkana gdje su sve države u okruženju kupci električne energije, jedna je od stvarnih šansi BiH. Zakonski okvir postoji da se priđe nesmetanom bržem investiranju u elektroenergetski sektor, a u Federaciji je problem bio unutar federalne vlade koja nije mogla da definira i provede jasnu strategiju i politiku u ovoj oblasti. Strane investicije su dobrodošle, mi trebamo izgraditi niz hidrocentrala i malih i velikih, i izgraditi dva nova termobloka u Banovićima i Bugojnu, na lokalitetima gdje postoje dokazane rezerve uglja uz nove blokove na lokalitetima Kaknja i Tuzle, što treba da obezbijedi perspektivno razvoj rudarstva u BiH. Dakle, ovo jeste šansa i postoji interes stranih investitora, problem je do domaćih organa koji moraju preuzeti odgovornost, donijeti potrebne odluke pri čemu je neophodno i oslanjanje na domaće snage koje postoje. Elektroprivreda BiH kao najveći domaći akter u ovom slučaju preuzet će inicijativu prema Vladi u smislu dodjele koncesija za izgradnju velikih hidrocentrala, a koje smo procijenili da možemo graditi vlastitim resursima. Stranci bi dobrodošli, ali ako je to otežano, ima i drugih projekata za koje je moguće da se obezbijedi zajedničko sufinansiranje, a za nove termocentrale bit će potrebni partneri koji mogu obezbijediti i finansije i nove tehnologije jer postojeće tehnologije u termoblokovima su iz istočne Evrope, ruski, poljski, češki, a novi blokovi bi trebali da budu građeni zapadnom tehnologijom, bilo evropskom, američkom ili japanskom, i u tom kontekstu je potrebna edukacija domaćih ljudi oko projektiranja i izvođenja realizacije ovakvih projekata. Kod hidroelektrana imamo sva znanja, imamo projektne timove koji mogu uspješno realizirati ove projekte i već smo radili značajne studije za ugledne evropske kompanije poput norveškog Stakrafta, kanadske kompanije gdje su naši ljudi projektirali najsloženije objekte. Posebno su interesantni alternativni izvori električne energije, pri čemu je to potencijal malih vodotokova i vjetroelektrane. BiH ima i ove potencijale što može biti podržano od strane evropskih fondova u značajnom dijelu kao grantovi ili tzv. karbon krediti koji su u stanju da na fonu smanjenja emisije CO2 i kjoto protokola, i da kažem državnog tijela za realizaciju kjoto protokola, čiji se prijedlog nalazi na Vijeću ministara, otvore prostore za dotok značajnijih investicija u ovaj sektor. Kada krenu značajniji razvojni projekti, krene kampanja koja treba da na neki način oteža realizaciju tih projekata. Kod energetskog sektora to je zloupotreba raznih ekoloških pokreta u smislu širenja dezinformacija o pogubnosti tih projekata, što apsolutno nije istina i za što urađena ekološka elaboracija pokazuje kako se ti ekološki utjecaju mogu svesti na minimum i obezbijediti kvalitetan razvoj, kvalitetnu proizvodnju, zapošljavanje velikog broja ljudi, posebno domaće građevinske operative koja će sada u sferi recesije gubiti veliki broj radnih mjesta jer nema bankarskih kredita za novu stanogradnju, za novu tržišnu izgradnju. Tu je došlo do redukcije i bit će manje posla za građevinare, za što je energetski sektor realna šansa, ili recimo kada se stvori razvojna banka da povuče razvoj naprijed, onda se kreiraju različiti problemi koji trebaju da zaustave taj razvoj, i da se njen zamah zaustavi. Očito da sve ono što vodi Bošnjake naprijed, često je na udaru bošnjačke politike, nekada i medija, da se ti projekti otežavaju, a ne olakšavaju! Dok nasuprot izgradnja Mostarskog blata, izgradnja rudnika i termoelektrane Stanari dobiju podrški baš tih istih medija!
Drugi tekst
Analiza
Magazin ''60 minuta''
Fašizam Federalne televizije
Kao što je za Jevreje negiranje holokausta nad šest miliona žrtava neoprostiv grijeh, tako je i za Bošnjake podrška magazinu ''60 minuta'' nepremostiva uvreda! Sponzor našeg neprijatelja ne može biti naš prijatelj! Blaćenje, klevetanje, ismijavanje našeg vjerskog poglavara je ona tačka na kojoj nema rasprave, jer je poštivanje našeg reisul-uleme poštivanje sviju nas. To su morali znati Željko Komšić i još neki političari kada su podrškom magazinu ''60 minuta'' odabrali stranu laži i islamofobije
Piše: Fatmir Alispahić
U februaru 2002. godine na FTV-u je pokrenuta emisija ''60 minuta'', koja se odmah deklarirala kao instrument pravosudnih montaža i kriminalnih diskreditacija ljudi i pojava. U slučaju Bosne i Hercegovine, totalitarna praksa je označena islamofobijom, i prije rata, i poslije rata. Dejtonska demokratizacija i reforma svega i svačega svela se na proganjanje tzv. islamskog ekstremizma, na frtalju bh. teritorije, jer se računa da su tzv. srpski i tzv. hrvatski krajevi svakako demokratizirani, čim tamo nema muslimana. A pošto tzv. islamskog ekstremizma nema, nužno ga je izmišljati, jer velikosrpski i velikohrvatski sponzori dejtonskog društva naručuju robu i ne pitaju za realnost.
Magazin ''60 minuta'' je najistureniji medijski sluga dejtonske islamofobije. Povjerenje dejtonskih sponzora zadobio je prvim monstruoznim klevetama u procesima protiv nevinih ljudi, kakvi su bili montirani proces ''Pogrelica'' i zločin nad tzv. alžirskom grupom. Za višemjesečne tvrdnje da se radi o teroristima, koje su pravosudno opovrgnute, nije odgovarao niko sa ''60 minuta''. Ekipa ovog zločinačkog magazina sve je čvršće stojala što je brutalnije kasapila istinu, činjenice i nevine ljude. Uglavnom muslimane.
Ko kome prijeti
Iako se radi o političkom fenomenu komunističkog novinarstva u postkomunističkoj Evropi, o neviđenom prisustvu uličarskog prostakluka, demokratskog i medijskog neobrazovanja, o televizijskoj emisiji koja se po neprofesionalizmu i bljuvatorstvu može jedino još porediti sa ratnom televizijskom produkcijom ubijenog Riste Đoge sa Pala – dosad niko nije izvršio tekstualnu analizu ni jedne od ovih emisija. To ukazuje, prvo, na razasutost bošnjačkog društva, koje nema snage da analizira pojave koje razaraju simbole bošnjačke opstojnosti (gdje su ''Preporod'', VKBI i ostali simboli bošnjačke akademske pameti?), a drugo, to ukazuje na prestrašenost akademske zajednice od dejtonskog totalitarnog ambijenta, u kome istinu i pravdu kroji ''60 minuta'' sa svojim pravosudnim prijateljima. Na kraju, dokaz za to je i čitulja jednom iznenada preminulom sudiji kojom je počela upravo ova emisija od 16. februara, a što sigurno nije nikada viđeno ni u jednom komunističkom sistemu. Taj sudija je vjerovatno bio dobar čovjek, i dobar sudija, ali, nije normalno, i nije demokratično, da jedna emisija na javnoj televiziji počinje sa čituljom, u kojoj piše: ''Ovo izdanje '60 minuta' posvećeno je našem prijatelju, sudiji N. N.'' Kakva je to demokratija u kojoj su novinari državne televizije i sudije državnih sudova javni i zvanični prijatelji? Mala analiza koja slijedi ima za cilj da pokaže nužnost jednog šireg istraživanja zločinačkog projekta ''60 minuta'', koji bi trebao otvoriti nekoliko pitanja: prvo, dokazati neprofesionalni, totalitarni i pogromaški karakter ove emisije; drugo, analizirati demokratske kapacitete dejtonskog društva, koje, dakle, nije imalo snage da uoči i analitički diskreditira jedan medijski projekat koji zagađuje demokratski i antifašistički imperativ bh. društva; treće, da analizira političku podršku koju dobija ''60 minuta'', kako od člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, tako i od nekih općinskih vijeća u kojima za ''60 minuta'' glasaju i vijećnici SDA, ali i da se uoče jasne obavještajne instrukcije beogradskih i zagrebačkih sponzora... Sa ovim pitanjem trebalo bi upoznati katedre za žurnalistiku, razne nevladine organizacije koje se kite borbom za demokratiju, a prije svega rukovodstva Federalne televizije koji se trebaju osjećati prozvanim i obaveznim da odgovore javnosti, prije svega bošnjačkoj, na konkretno pitanje: da li i nakon te analize podržavaju lažljivi, islamofobijski i prostački karakter emisije ''60 minuta''? U ovoj maloj analizi mi ćemo dokazati da emisija ''60 minuta'' laže, vrijeđa, montira, da ispoljava teške oblike novinarskog neprofesionalizma, kakav bi odmah morao biti sankcioniran i zabranjen na javnom radio-televizijskom sistemu. Umjesto da se to dogodi, ekipa ''60 minuta'' prima političku podršku i učvršćuje svoju poziciju. Mnogi političari, poput Željka Komšića, su neobrazovani, pa ne razumiju razliku između informacije i laži, između osumnjičenog i osuđenog, tako da im dođe normalno da se na javnoj televiziji pedofilom naziva neko ko je tek osumnjičen za pedofiliju, i da se tako vrši strahovit pritisak na pravosuđe. Napose, danima je Milorad Dodik razvaljivao i diskreditirao bh. državu, ali je on danima bio peta ili nikakva vijest, u ime vijesti nad vijestima, hodže koji je osumnjičen za pedofiliju, i od čijeg procesa ispade da ovisi Bosna i Hercegovina. Naravno, ovisi, jer ovo je dejtonska Bosna, Dodikova Bosna, bivša Bosna, buduća balkanska Palestina, sa dva-tri rezervata za muslimane u kojima će se preko srpsko-hrvatskog pravosuđa progoniti neposrbljeni i nepohrvaćeni Bošnjaci. Ovo su tek naznake dolazeće budućnosti.
Naporedo sa pedofilijskom hajkom, kao centralnim državnim događajem, smišljeno je i da neko prijeti toj emisiji ''60 minuta'', pa se kroz salve političke podrške zaboravilo – ko to prijeti, već se samo govorilo o slobodi novinarstva, pri čemu su Bakir Hadžiomerović i njegova ekipa postali paradoksalni simboli te slobode. Ali, ko prijeti? Grupa mještana iz Gluhe Bukovice. Je li neko nekoga prebio? Ubio? Zapalio? Nije. Pa zar je to prkno od prijetnje dovoljno da danima državni televizijski dnevnici počinju sa informacijama o podršci magazinu ''60 minuta'', da član državnog Predsjedništva organizira prijem u čast ''ugroženih'' novinara, da neko izgovori i takvu drskost da bi Bakiru Hadžiomeroviću i njegovom divljačkom magazinu trebalo dati časnu i antifašističku Šestoaprilsku nagradu? U ovoj kriminalnoj manipulaciji učestvovale su najjače dejtonske političke i medijske, ali i diplomatske instance, što znači da dejtonski sistem stoji iza ''60 minuta'', a protiv istine, demokratije, slobode, i protiv jednakopravnosti bošnjačkog naroda.
''Silna ubistva'' katolika
U najavi emisije je uskliknuto: ''Skandalozno! Građanin Mustafa Cerić postao najpoznatiji zaštitnik pedofila!'' Pošto je pedofilija krivično djelo, zaštita pedofila nosi krivične karakteristike, te bi ovakva optužba da je neko ''zaštitnik pedofila'' morala imati debelo utemeljenje u činjenicama. Tu nema srednje varijante, jer teška optužba da neko štiti pedofile mora biti podastrta rečenicom: ''Da, ja štitim pedofile''. U protivnom, radi se o kleveti. Prije priloga o navodnoj reisovoj ''zaštiti pedofila'', emitiran je prilog u kome je reis Cerić doveden u vezu sa navodnim terorizmom u srednjoj Bosni, iako ta veza nije ničim argumentirana. Citiran je dio reisove nedavne hutbe o ''starim muslimanima'' koji su stradali u genocidu, sa njegovim izvrsnim ironičnim osvrtom na proganjanje tzv. vehabija, odnosno ''novih muslimana''. Bilo je to dovoljno za najavu u kojoj je rečeno: ''Cerićeva hutba nam se čini umjesnom najavom za ekskluzivnu priču o konkretnim aktivnostima njegovih novih muslimana na području srednje Bosne.''
Prethodno, dvije napomene. Prvo, vidjet ćemo kako se pod ''ekskluzivnom pričom'' prodaje stara priča o ljudima koji su bili osumnjičeni i oslobođeni optužbi, da bi ih se sada na osnovu nedokazane krivice medijski tretiralo kao teroriste, što je medijski kriminal bez presedana. Drugo, vidjet ćemo kako se televizijska retorika, kad se prizemni na papir, i smjesti u nepokretne rečenice, sasvim drukčije doima, pa se laž i montaža odmah prepoznaju, a za razliku od rečenica koje u govornom mediju neuhvatljivo prolaze i od kojih se samo hvataju zaključci, tipa: Dakle, reis Cerić podržava pedofile.
Autor priloga Damir Kaletović napravio je kilerski uvod u temu: ''Klerikalizacija prostora Bosne i Hercegovine, posebno svakog pedlja Federacije BiH, koja se osjeti, koja izbija iz svake izgovorene riječi reisul-uleme Islamske zajednice u BiH Mustafe ef. Cerića, na području Srednjobosanskog kantona zapravo je konstantna. Kada reis Cerić kaže, parafraziramo, 'da je vehabijski red način i model opstanka Bošnjaka BiH', onda je zapravo teško ne povjerovati da pri tome ne misli na sva silna ubistva nemuslimana koja su se na području Srednjobosanskog kantona dogodila od '96. godine pa sve do danas, a iza kojih je stajala ovdje duboko infiltrirana vehabijska zajednica.''
Dakle, ''60 minuta'' tvrdi da je reis Cerić rekao, u kakvoj god varijanti, da je ''vehabijski red način i model opstanka Bošnjaka BiH''. To je opasna laž! Dokaz? Izvor? Citat? Od ove opasne laži još je gora sljedeća optužba, jer analogijom ispada da su ''model opstanka Bošnjaka'', direktno, ''silna ubistva nemuslimana'', koja, dakle, podržava reis Cerić. Evo gore citata, evo ovog komentara, evo logike, pa neka svako izvoli zaključiti kako su ''60 minuta'' optužile reisa Cerića da kao model opstanka Bošnjaka vidi ''silna ubistva nemuslimana''. A koja su to ''silna ubistva''? Mora da se dogodio neki genocid nad nemuslimanima, čim se radi o ''silnim ubistvima''? Jeste, čim ''60 minuta'' dalje tvrdi da su ''rastjerivani i brutalno ubijani katolici na području Srednjobosanskog kantona''. Evo prilike da katolici pokažu svoje kršćansko poštenje, pa da javno kažu jesu li ''silno i brutalno ubijani i rastjerivani''. Jer ''silno'' znači masovno, a ''brutalno'' je, vala, svako ubistvo. Što se tiče ''rastjerivanja'', to bi podrazumijevalo da katolika više nema ni u Bugojnu, ni u Travniku, a što svako zna da nije istina. U oba grada katolicima je mnogo bolje nego što je muslimanima u ma kojem gradu sa hrvatskom većinom.
Oslobođeni je okrivljeni
Da vidimo sad o kakvim se tzv. vehabijama radi i o kakvim zločinima. Očekujemo konkretna imena osuđenih zločinaca! Ali, gledateljstvo je žrtva zločinačke manipulacije, jer se nevini ljudi tretiraju kao ubice nekoliko Hrvata, samo zato što su se u jednom momentu našli na listi osumnjičenih. Autor priloga saopćava: ''Naknadna istraga, kao što se to vidi iz obimne dokumentacije do koje smo došli, potvrdila je da su se na području sela Nula kod Travnika, u vrijeme izvršenja ubistava, MOGLE NALAZITI osobe čija imena vidite na ekranima.'' Dakle, imena na ekranima nisu imena ubica, niti terorista, već osoba za koje se u nekakvom materijalu sumnjalo da su se MOGLE NALAZITI na području na kojem je izvršeno ubistvo. Poslije desetak godina imena ovih nevinih ljudi su metnuta na ekran, kao da su to imena ubica. Običan gledatelj nije dužan razlikovati ubicu od nekoga ko se MOGAO NALAZITI na mjestu ubistva, pa je možda mogao biti u širem krugu osumnjičenih, ali ovo mora razlikovati novinar, koji je stručan, i koji je u ime demokratije i ljudskih prava dužan štititi građansko dostojanstvo svakoga nevinog čovjeka. Na ovaj način, nevini su ljudi svjesno etiketirani kao zločinci. Autor priloga potom zaključuje kako iza ''silnih ubistava'' stoje ''novi muslimani'', valjda oni čija su imena prikazana na ekranu, da bismo kasnije saznali da iza ubistava ne stoji niko!
''U svim ovim slučajevima POSTOJALE SU ČVRSTE INDICIJE da iza izvršenja ovih krivičnih djela stoji tzv. bugojanska grupa'', kaže ''60 minuta'', i sama sebi skače u usta, jer između tvrdnje da je neko ubica i INDICIJA ogromna je razlika. Dalje se kaže: ''Za ubistvo Ante Valjana svojevremeno je optužen Muris Ljubunčić kojeg je Tužiteljstvo Srednjobosanskog kantona teretilo za pripremu, postavljanje i aktiviranje eksplozivne naprave. To je isti onaj kojemu je kao i Jašareviću bilo suđeno kao pripadniku bugojanske grupe za nedjela oko Bugojna. EPILOG OBA OVA PROCESA BILA JE OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA LJUBUNČIĆA.''
Dakle, to što je nekome BILO SUĐENO ne znači da je kriv, da ga se može na javnoj televiziji tretirati kao zločinca, a OSLOBAĐAJUĆE PRESUDE dokazuju da magazin ''60 minuta'' ne poštuje ni pravosuđe, ni istinu, jer završene sudske procece otvara na svojoj medijskoj sudnici, na kojoj presuđuje nevinim ljudima. Do kraja priloga slijedilo je još nekoliko sličnih konstrukcija o nevinim ljudima. No, skandal tek slijedi! Evo, dokaza da polupismeni i opasni medijski teroristi sa ''60 minuta'' apsolutno ne poštuju pravosudnu vlast, koju smatraju svojom polugom u ideološkoj instrumentalizaciji stubova države. Slijedi citat sa kraja ovog priloga: ''Bugojanska, donjevakufska i jajačka samo su neke od radikalnih islamskih grupa koje su djelovale i koje djeluju na području Srednjobosanskog kantona, čiji najistaknutiji predstavnici, zahvaljujući prije svega strahu sudsko-policijskih instanci, ali i pritisku koji je dolazio iz određenih vjerskih krugova, NIKADA NISU OSUĐENI ZA NEDJELA I TERORISTIČKA DJELA IZA KOJIH SU STAJALI.'' Maločas smo vidjeli da su osumnjičeni Bošnjaci oslobođeni pred pravosudnim instancama, da im nije dokazana krivica, da su nevini ljudi i slobodni građani, ali to ne znači ništa, jer ''60 minuta'' tvrdi da su krivi, jer ''nikada nisu osuđeni za nedjela i teroristička djela iza kojih su stajali''. Ovaj kriminalni prilog kojim se nastojalo reisa Cerića dovesti u vezu sa ubistvima katolika, za koja dakle nije presuđeno ni jednom muslimanu, završava se poentom o regrutiranju Bošnjaka za rat protiv Amerike u Iraku, a regrutni centri su džamije. Naravno, i ova teza nije imala nikakvog dokaza. Ima li makar jedan primjer?
Medijski zločin(ci)
Utom nastupa urednik emisije Bakir Hadžiomerović koji nas uvodi u glavni prilog emisije, a koji bi, zar ne, bio nepotpun bez saznanja o reisovoj podršci ''silnim ubistvima''. Urednik ''60 minuta'' je neprevaziđeni majstor prostakluka, jer nikada nije razdvojio ulični jezik od javnog jezika, napose, to od njega niko nikada nije ni tražio, jer mu je za prolazne ocjene bilo dovoljno to što je obilato iskazivao mržnju prema muslimanima, od kojih je želio pobjeći, kao Džeki od svoje sjenke. Budući da je posljednjih godina izdašno nagrađivan za svoje hraljanje na malim ekranima, nije imao nikakva razloga a da ponovo ne izvrijeđa mještane sela Gluha Bukovica, koje je odmah u najavi nazvao ''zatucanima''.
''O zatucanosti većine Gluhobukovljana dovoljno govori podatak da ni nakon što je Sud dokazao nasilje koje je nad svojim maloljetnim žrtvama provodio pedofil Omerhodžić...'' Ovdje ćemo načas prekinuti SDP-ovog telala. On kaže: ''maloljetnim žrtvama'', čime nastoji lažno prikazati da je osuđeni efendija navodno bludničio nad mnogim žrtvama, a radi se o jednoj djevojčici. Idemo dalje...
''...stanovnici ovog vlašićkog sela još uvijek podržavaju svog hodžu. Doduše, ključnu ulogu u kreiranju te podrške odigrao je najpoznatiji zastupnik pedofila Omerhodžića, Mustafa ef. Cerić, koji je jučer posjetio Gluhu Bukovicu.'' Opet, pauza. I u najavi, a evo i sada, urednik Bakir kaže da je ef. Cerić zastupnik, odnosno zaštitnik pedofila. Ne postoji ni jedna jedina rečenica iz koje bi se vidjelo da reis Cerić štiti pedofiliju ili ef. Omerhodžića.
Urednik Bakir nastavlja: ''Međutim, ono najstrašnije u čitavoj priči ipak je snimak koji upravo gledate. Naime, nikada se u poslijeratnoj BiH u ovdašnjim medijima nije pojavila morbidnija slika od ove koja je objavljena u sinoćnjim televizijskim informativnim emisijama. Nikada i niko na sličan način nije zloupotrijebio nevinu djecu kako bi zaštitio presuđenog zlikovca.''
E u tome i jeste štos! Ko može natjerati djecu da plaču?! Ovaj snimak jeste jedinstven, ali po tome što svjedoči – ISTINU. A istina je da mještani vole svog hodžu i da vjeruju u njegovu nevinost. Ipak, ''60 minuta'' poziva reisa Cerića da – ''osudi ZLOČINAČKU zloupotrebu djevojčica iz Gluhe Bukovice''. Ako je nešto ZLOČINAČKO u cijeloj ovoj priči, onda je to magazin ''60 minuta'', a ne iskreni plač mještana G. Bukovice. Što se tiče djece, njih niko nije mogao zloupotrijebiti, jer se iz snimka vidjelo da se radi o iskrenim osjećanjima koji do dna razgolićuju medijski zločin Federalne televizije.
Potom se u montažerskom maniru kasapi i izvrće prva izjava reisa Cerića: (?) ...da to nas obavijeste, prije nego što obavještavaju ljude kao što je Duško Tomić, koji ne razumije bosansko selo, ne razumije bosansku tradiciju. I, ne može niko više voliti našu djecu od nas samih. Komentar urednika Bakira je: ''Šta nakon ovoga konstatirati osim da nam reis Cerić očigledno poručuje da ne razumijemo običaje i tradiciju u bosanskim selima. To bi valjda trebalo da znači da je u bosanskim selima sasvim normalno i u duhu tradicije da hodže seksualno zlostavljaju djevojčice.''
Posve je jasno šta je rekao reis Cerić, a šta u laž izvrnuo urednik Bakir. Gledateljstvo će upamtiti retorički akcenat, koji je na zaključku da reis pedofiliju smatra našom tradicijom. To ne samo da je opaka laž, već strahovita drskost, budući da se svako, evo, može uvjeriti šta je reis rekao.
Urednik Bakir se ne osvrće na to, grabi dalje, pa veli: ''Reis Cerić nam iz Gluhe Bukovice šalje poruku da tu višegodišnju tradiciju u bosanskim selima ne razumiju samo ČASNI NOVINARI, advokati, TUŽITELJI i SUDIJE...'' Nije tačno! Reis niti je poručio da je pedofilija tradicija, a time ni da tu tradiciju neko ne razumije. To što urednik Bakir sam sebe časti sintagmom ''časni novinari'', i što sebe stavlja u ekipu sa tužiteljima i sudijama, govori o komunističkom mentalnom sklopu ovog ''simpatizera SDP-a''.
Na kraju uvodnog bloka, urednik Bakir ironično žali što reis Cerić nije završio pravni fakultet – ''pa da onda u ovosvjetovnoj zakonskoj proceduri za sva vremena legalizira pedofiliju i zakonski zaštiti pedofile kao što je to već učinio u preduzeću kojim suvereno upravlja''. Ne postoji, ponavljamo, niti jedan dokaz da je reis stao u zaštitu pedofilije. Čak štaviše, reis je suspendirao imama Omerhodžića, iako to nije morao raditi do pravosnažnosti presude. Reis je u više navrata ponovio da će Islamska zajednica prihvatiti odluku Suda kakva god da bude. Zar je mogao više? Zapravo, šta god da je uradio, reis Cerić bi bio etiketiran kao zaštitnik pedofila, terorista i svih zala.
Monstruozna izmišljotina
Uslijedila je najava za prilog Avde Avdića (kojega su zbog oštrog jezika u SDP-u prozvali Av-Av). Uzelo bi nam mnogo prostora da analiziramo Av-Av-ov prilog, koji je kompletan montaža i laž, već ćemo, tek kao ilustraciju, predstaviti nekoliko upečatljivih dijelova. Citirana je izjava 13-godišnje djevojčice koju je, i sam Av-Av tvrdi, sud uzeo kao vjerodostojnu, a radi se o jedinom dokazu protiv ef. Omerhodžića. Ovaj opasni presedan bi značio da svako može svakoga optužiti za šta hoće, a da jedna izjava bude dovoljna za zatvora. Nakon citirane izjave, slijedi zasigurno najgora, najmonstruoznija uvreda reisa Cerića u cijeloj ''60 minuta''.
Novinar Av-Av zločinački laje da je – ''reis Cerić juče u Gluhoj Bukovici zlostavljanu djevojčicu upitao da li je hodžu pedofila uspjela uzbuditi''. Ovo je samo dno i vrhunac zločinstva koji u svoj bijedi, u svom fašizmu, otkriva pravo psihopatološko lice emisije koju podržavaju brojne političke instance. Takvu lažnu konstrukciju, da se – reis Cerić interesovao da li je djevojčica uzbudila hodžu – mogao je izmisliti i plasirati samo neko ko je po mentalnom sklopu blizak pedofilima, pa mu je svejedno za patnje ove ili one žrtve. Njima, medijskim monstrumima, zanimljivo je da izmisle kako se reis Cerić kod jadne djevojčice zanima da li je jadni hodža imao erekciju.
Nakon ove morbidne izmišljotine, svaka druga se podrazumijeva. Av-Av je do kraja svog priloga izgovorio, između ostalog: ''reis Cerić zaštitnik bludnika'', ''reis Cerić na strani SILEDŽIJA'' (a zar ih je više?), ''I NIJE GA STID!'', ''branitelj bludnika i pedofila'', ''agent UDBE, pod kodnim imenom Car'' (vidjeti ''Slobodnu Bosnu'', br. 430, 10. 2. 2005., isti naslov, jer se još jednom potvrđuje da je javni radio televizijski servis zapravo televizijsko izdanje ovog četničkog sedmičnika u Sarajevu), ''Vratimo se bludu i HODŽAMA BLUDNICIMA koje reis Mustafa Cerić štiti na svaki mogući način'', itd. Iako se pred kraj priloga uspjela, vjerovatno nepažnjom i glupošću, probiti krucijalna reisova izjava: ''Svako je nevin dok se ne dokaže da je kriv'', prilog se završava konstatacijom da će – ''među glavnim reisovim imamima biti sve više bludnika''. Jer, urednici i novinari ''60 minuta'' ne razumiju temeljnu maksimu pravne države – da nema krivice bez dokazane krivice. Vidjeli smo da su za njih i ljudi koje je sud oslobodio sumnje za krivicu – krivi, što je totalitarna pozicija sa kojom nema dijaloga. Emisija ''60 minuta'' je zlo za Bosnu i Hercegovinu, za demokratiju, istinu i pravdu, to je crta na kojoj se razdvajaju demokrati od antidemokrata, antifašisti od fašista, pobornici pravne države od čuvara komunističkog naslijeđa, slobodni Bošnjaci od svojih progonitelja... Kao što je za Jevreje negiranje holokausta nad šest miliona žrtava neoprostiv grijeh, tako je i za Bošnjake podrška magazinu ''60 minuta'' nepremostiva uvreda, jer – onaj ko je ZA bošnjačko dostojanstvo i ravnopravnost, taj mora biti PROTIV ovog zločinačkog magazina. To je podjela oko koje više nema nikakve dileme. Sponzor našeg neprijatelja ne može biti naš prijatelj!
Svaka cast majstore, kakva recenica! 
