SARAJEVO JE...

[ice tea]

Svaka cast, 10 stranica pljuvanja po Sarajevu. Pa toliko losih stvari nebi mogli nabrojat ni oni iz istocnog Sarajeva.. Sarajevo se susrece sa istim problemima kao i svaki glavni grad na svijetu, jedina razlika je sto je Sa u Bosni. A Bosanci vole reci da su najpametniji narod na svijetu, jer zaboga, znaju upaliti video bez upustva i vole reci "Ovo samo kod nas ima..." mada ih vecina nema pojma sta se desava sjeverno od Save, a kamoli u ostatku Evrope. Mnogo vecih gradova ima iste probleme, samo sto je kod njih to malo ljepse upakovano... Mozete srat vala jos 100 stranica da nista ne valja, ima papaka, al vala gradskog naroda ce uvijek biti vise, treba im malo vise od ovoga da od nas naprave selo. Doci ce to na svoje..

[kockica_kockica]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

[HAVANA]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Oči moje lijepe.

[kockica_kockica]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------



Oči moje lijepe.

[Šeherzada]

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

Svaka cast!!!

[salihh]

sarajevo je ozbiljan grad s veoma neozbiljnim kriticarima... @kockica, svaka cast, tvoj post je ono sto kompleksasi tipa uvijek dobar gost i slicni ne mogu shvatiti, oni ustvari nikada nisu uspjeli uhvatiti duh sarajeva... oni sarajevo traze u smecu, u ceci iz ponekog auta ili s ponekog prozora, njima je sarajevo svaki papak koji se pojavi u gradu, njima je sarajevo ofirno pred strancima... oni od sarajeva zele napraviti stage, zele da se sarajevo svidi njihovim gostima... a sarajevo nikada nije imalo komplekse tog tipa, niti su sarajlije marile za kompleksase kao sto su ovi, ali eto, bog dade internet pa sada svojom kuuknjavom i jadikovanjem ubijaju ljude u pojam i sami sebe uvjeravaju u istinitost ovih rijeci...

jos kada mi pocnu pricati o nekadasnjem lijepom sarajevu, a onda priznaju da su 1996 imali 18 godina.... pa, covjece, ti si u vrijeme "nekadasnjeg" sarajeva bio dijete od 14 - 15 god i jos si guzom po pijesku svrljao... ono sto mislis da znas su ti u glavu utrpali ojadjeni roditelji, rodbina ili rodjaci...

hmmmm, ma kome ja govorim... sarajevo je ozbljan grad, uprkos neozbiljnim "gradjanima"... a vjerujte mi da "onaj" sarajevski duh vise ubijaju ove pomodarske picajzle pune crnjaka i kuknjave nego papci s cecom iz auta ili s prozora

[Better Man]

Sarajevo je jedna obicna mahala. Kada odete u Richmond park u Londonu koji je veci od kompletnog Sarajeva onda shvatite zasto je Sarajevo jedna obicna mahala i nista vise, da ne upotrijebim grublji izraz. Najmanji park u Londonu je veci povrsinom od svih parkova u Sarajevu zajedno. Sarajevo vapi za zelenim povrsinama gdje bi roditelji mogli izvesti svoju djecu da se igraju. I ono sto ima je tako minijaturno da nakon par koraka zavrsis na cesti. U Londonu svaka zgrada ima svoju veliku bastu sa klupama i stolovima gdje stanari mogu da provedu svoje slobodno vrijeme i da tu iznesu rucak rucaju sa svojom porodicom i i uzivaju u zelenilu i cvijecu. Dok je takvo nesto misaona imenica u Sarajevu. I da, u Londonu se za parkiranje na nedozvoljenom mjestu ili trotuaru (ne mora citavom, dovoljno je samo mrvu trotuara zauzeti) u roku od 5 minuta pise kazna koja je minimalno 50 funti.

[ice tea]

Svaka cast za porodjenje i za nacin zakljucivanja

[daj_sta_das]

Sarajevo je jedna obicna mahala. Kada odete u Richmond park u Londonu koji je veci od kompletnog Sarajeva onda shvatite zasto je Sarajevo jedna obicna mahala i nista vise, da ne upotrijebim grublji izraz. Najmanji park u Londonu je veci povrsinom od svih parkova u Sarajevu zajedno. Sarajevo vapi za zelenim povrsinama gdje bi roditelji mogli izvesti svoju djecu da se igraju. I ono sto ima je tako minijaturno da nakon par koraka zavrsis na cesti. U Londonu svaka zgrada ima svoju veliku bastu sa klupama i stolovima gdje stanari mogu da provedu svoje slobodno vrijeme i da tu iznesu rucak rucaju sa svojom porodicom i i uzivaju u zelenilu i cvijecu. Dok je takvo nesto misaona imenica u Sarajevu. I da, u Londonu se za parkiranje na nedozvoljenom mjestu ili trotuaru (ne mora citavom, dovoljno je samo mrvu trotuara zauzeti) u roku od 5 minuta pise kazna koja je minimalno 50 funti.

Zivio ti meni u tom istom Londonu jos 100 godina

[Bodkin]

ja samo ne shvatam one koji se kao uvrijede kad ljudi govore o problemima u Sarajevu.da je sve tako savrseno bilo na listi najboljih za zivjeti uz Vankuver,Bec ili Cirih.sa druge strane nije ni najgore jer bi onda bilo uz Bagdad(samo zbog cinjenice da je rat dole) ili neku vukojebinu u zemljama treceg svijeta.ima ljudi kojima neke stvari uzasno smetaju(ogroman papanluk ili totalna letargija ili licemjernost) i zato im je Sarajevo dno.sa druge strane ima onih kojima odredjene stvari bas i ne smetaju i ne gledaju velicinu grada kroz to i takvi ne mogu da se nacude ovim prvim sto pljuju po svom gradu iako imaju svako pravo na to jer zive u njemu.i jedni i drugi su u pravu samo sto ce prvi pokusati da se ispale na svaki moguci nacin a drugi ce ostati i uzivati u njemu..

[Master.DKP]

Negativitet tj. destruktivnost je dio BH mentaliteta vec vise stotina godina i to nikako nije nova pojava nego karakteristika koja se pojacava u drustvu. Ima nesto "samoubilacko" u velikom broju komentara i razmisljanja o Sarajevo i BiH i to se samo kao neki "gnjev" i "nezadovoljstvo" pretoci i na neke diskusije na ovom forumu.

Sarajevo je opet opet jako dobro kako je moglo biti i pod kakvim je sve uticijima bila, koliko ratova i koliko raznih izazova i problema samo zadnjih 100 godina. Nije dobro poredenje sa drugim gradovima diljem zapadog svijeta europe ili sjeverne amerike. Kako moze nego spomenuti recimo Zürich u kome se nego klasno nije posvadao zadnjih 500 godina a ne vodio rat i dozivio urbicid koje je Sarajevo dozivilo. Pored svega toga opet ce covjek koji dode recimo iz istog tog Zürich-a vidjeti barem 10 zanimljivih stvari u Sarajevu.

Nije ovde pitanje negog grada, pitanje je naseg bolesnog mentaliteta i definitivne mazohisticke zelje za samo-unistenjem i pljuvanjem svega unaprijed i bez razmisljanja.

[Šeherzada]

Onoga koji pljuje po Sa-
ja te zovem da mi budeš gost. Novogradsko naselje, ulica sa hiljadu semafora zbog kojih ćeš izgubiti makar 15 sata budeš li namjeravao obići tek par prodavnica za snabdjevanje. Do pijace ćeš pješačiti s kolicima petnaestak minuta, a onda se s punima vraćati preko trotoara prepunog džombi zbog čega bi morao umesto originalnih točkova ugraditi točkove od npr. vespe ne bi li paradajz ostao cijeli, a o jajima da ne govorim.

Zatim ćeš se za svaki odlazak autom morati krenuti 15 min ranije jer nikako ne možeš znati da li baš tog dana štrajkuju radnici , rezervisti, rudari; možda se desio neki kvar manjih ev. većih razmijra, možda gradskoj vlasti naprasno padne na pamet da rekonstruišu neku jadnu ulicu a koja je još odavno konstruisana ali naopako. Rećiće ti kako je u planu da se završi za tri mjeseca , ali to će potrajati najmanje šest.

Zbog rekonstrukcije, gradskim autobusom ili tolom ćeš morati ići preko Aneksa ili onog tamo djela da bi došao do cilja koga si prije famoznih radova mogao osvojiti za nepunih 5 minuta. Potom ćeš imati prilike da vidiš kako se to radi kanalizacija, vodovodna instalacija, elektroinstalacija; kako se kopaju rupe za koje ni sami radnici ne znaju zašto ih kopaju, tačnije bager, pri tom ostavljajući nepregledne površine rasutog pjeska koji kada dunevjetar obilato zaspe sve stanove u okolini, a ako baš tada prolaziš pored i imaš svjetliju majicu na sebi, znaj da će posivjeti od prašine, a ti od muke. Obavezno izdrži žmireći, oči su vrlo osjetljiv organ.

Kreneš li u provod, za jednu tursku koja valja ćeš odvojiti kao za 100 gr mljevene, a u pozorište ćeš ići nikada, osim ako ti je plata funkcionerska ili ona koju dobijaš nakon što radiš 28 sati dnevno. U bioskop takodje možeš otići, ima lijepih, klimatizovanih, ali karta košta. Ipak, ostaje ti da za koju godinu aktuelni film odgledaš na TV ekratnu. Neki kino će ti obezbjediti da kartu platiš upola cijene, i to je nešto, priznaj.Ali to je jako rijetko.

Ljeto, milina ,dvije rijeke ne znas koja je prljavija a ti bez dvije tube sinopena ne smiješ krenuti ako želiš završiti šetnju u svom stanu a ne u urgentnom centru. Gadni neki komarci.

Na buku ćeš se morati navići, to je dio života na koji se svaki gradjanin navikne od rodjenja pa nadalje s tim što, ako želiš poslušati TV znaj da je tvoja želja utopija, jer u Sarajevu se TV gleda samo ako imaš jako dobro dihtujuće prozore.Bar ako zivis ovdje gdje sam ja.Tramvaji bruje na jednoj strani,na drugoj autobusi za Dobrinju,na trecom auta za Nedzarice a na cetvrtoj se pijani mladici deru pjevajuci ko zna kakve pjesme.

Ako poželiš šetnju u prirodi, moraš se naoružati vatrenim oružjem, dok ti je za asfaltirane djelove potreban samo jedan pit bull. Poznavanje borilačkih vještina u svrhu odbrane se podrazumjeva.

Jako važno: moraš voljeti pse, ukoliko želiš da tvoje djete dodje nepovrijedjeno, neistraumirano iz škole, obavezno mu pripremi hranu za pse ne bi li podmićivanjem čopora od po 7-10 pasa odvuklo pažnju sa sebe. Hranu za pse ćeš lako kupiti, ima je na svakom ćošku, košta ali se isplati.

Istina, takva je namjenjena onim finim, rasnim, s jeseni i zime lijepo obučenim kucama s pedigreom, rodoslovom, lijepim imenima i ostalim pizdarijama, cjepljenim, pametnim, voljenim, ali... i oni vrše nuždu pa tako nemoj da te iznenadi kada ugaziš u neko pseće govance koje gospodja vlasnica nije uklonila, a lijepo joj je ponudjeno da to uradi i to naročitom kesicom pa u naročitu korpicu. Mari ona za to, al' zato ne mari da joj ljubimac ima karirani šeširić na glavi. Humanost, kažem ti.

Budeš li se drznuo da pustiš muzku malo jače od uobičajenog jer npr. slaviš djetetu rodjendan, ženiš se, slaviš diplomski i sl., očekuj zvono na vratima jer će to gospodji sa 11 sprata jako zasmetati zbog višedecenijske migrene. Pri tom, ti joj nećeš zamjeriti što se u njenom stanu kote bubašvabe, što se širi užasni mirs memle i vlage, što crvi jedu sve što je drveno. Gospodja svira na užeglom klaviru, udarajući po dirkama na kojima je još uvjek fleka od džema od ribizla još iz hiljadudevetstotinačetrdesetdevete.

Planine su tu, na njih nikako ne smiješ zaboraviti. Do njih ćeš stići autom, možda i prevozom, a šta ćeš tamo zateći, zaista ne znam. Milion turista i nasih sa skijama koji zauzmu svaku stolicu Zicare kojom ces se eventualno htjeti provozati.

E, sada ćemo malo okonaseg mora "Terme". Divota jedna! Ne moraš posjetiti ni jedan restoran, a ima ih, nije da nema. Ne moraš osim ako nemaš platu kako sam gore pisala, ili ako nisi u stanju da se odrekneš normalnog života za makar desetak dana plativši za po piće, a o klopi da i ne govorim. Usluga na nivou, cijene na još većem. Šta je to u odnosu na doživljaj koji ćeš upisati u svoju biografiju.

"Sirotinja" obožava šetnje i sa zgnušanjem gleda raskoš ljetnjih kafića u kojima sve vrvi od žagora mladih, veselih, nasmijanih ljudi. Načućeš njhov pekmezavi govor i kreveljenje (brte, mislim, ovo ono, znači... ša je, ša ša je... ) ali će ti šetnju obogatiti sladoled koga će ti prodati baba penzionerka s pregrštom dlaka na ledjima. To je do povjetarca, ali ne i do nje. Sanitarna inspekcija radi do 16.00, dok dežurna uglavnom zabušava.

Možeš se i kupati u jezeru negdje dole u Dobrosevicima je nekada bilo, samo nikako u dubinu,tamo mi se davne godine rodjak ugusio. Postoji i jedna priča, ali neću sada o njoj, mogu me proglasiti sujevjernom.

Idemo dalje kroz Sarajevo. Slabe kiše su padale, te fasade velelepnih zgrada postaše crne, a kako i ne bi kada ih nisu okupali od izgradnje. Izdržale jadnice udarce vremena, izdržale i vjerovale onim urlatorima koji su, izmedju ostalog, i njih imali u planu okupati. Ali, avaj, izskrsli su veći problemi te će morati da sačekaju još koju deceniju ne bi li postale makar sive umjesto što su skoro crne. Strahota!

Zima je naročito idilična u Srajevu, te iz tog razloga preporučujem da se zdravo razboliš i uzmeš GO ne bi li sačuvao živčani sistem jer, tu ne pomaže ni dobar auto, ni dobra volja. Zimi u Sarajevu uživaju samo oni koji nemaju potrebe ni za čim drugim do da se nadju u kakvom IN restoranu i prosipaju prazne priče o bla bla bla...

No, nije sve to baš tako, ima Sarajevo i svojih vrlina. Naime, ono što će te podsjetiti na svoj zavičaj jeste korov. Korova u izobilju. Uvjek mi je bilo žao što korov nije jestiva biljka, ne bi bilo gladnih.Isto i za memlu.

I tako dalje i tako dalje, da ne dužim, a znam da sam mnogo što šta izostavila, nije lako sjetiti se, a i nisam zlopamtilo.

Jedna stvar je važna - zavoljeti Sarajevo, a još važnije je moći zavoljeti i sve manjkasvosti istog.
Eto, to se meni desilo. Zavoljela sam ga čim sam se rodila u jednoj njegovoj bolnici i to slijepo, on je postao moja ljubav. I kada odem u bilo koji grad, i kada vidim kako se truli evropski zapad trulo ponaša, shvatam da je Sarajevo vječiti jadnik koji vapi za jednim trulim gazdom i još trulijim zapadnjačko vaspitanim sarajlijama.

Ispod mog prozora miriši orah,i puno behara. Šteta što ne mogu da osjetim njihove mirise u svoj svojoj punoći jer, dva užitka su nemoguća: slušati ukućane s otvorenim prozorom, i pustiti da behar raspe svoje opojne mirise. Noć će pasti, ja ću otvoriti proutor, i usniću san s ukusom behara.

Sarajka

[zelenashica]

Onoga koji pljuje po Sa-
ja te zovem da mi budeš gost. Novogradsko naselje, ulica sa hiljadu semafora zbog kojih ćeš izgubiti makar 15 sata budeš li namjeravao obići tek par prodavnica za snabdjevanje. Do pijace ćeš pješačiti s kolicima petnaestak minuta, a onda se s punima vraćati preko trotoara prepunog džombi zbog čega bi morao umesto originalnih točkova ugraditi točkove od npr. vespe ne bi li paradajz ostao cijeli, a o jajima da ne govorim.

Zatim ćeš se za svaki odlazak autom morati krenuti 15 min ranije jer nikako ne možeš znati da li baš tog dana štrajkuju radnici , rezervisti, rudari; možda se desio neki kvar manjih ev. većih razmijra, možda gradskoj vlasti naprasno padne na pamet da rekonstruišu neku jadnu ulicu a koja je još odavno konstruisana ali naopako. Rećiće ti kako je u planu da se završi za tri mjeseca , ali to će potrajati najmanje šest.

Zbog rekonstrukcije, gradskim autobusom ili tolom ćeš morati ići preko Aneksa ili onog tamo djela da bi došao do cilja koga si prije famoznih radova mogao osvojiti za nepunih 5 minuta. Potom ćeš imati prilike da vidiš kako se to radi kanalizacija, vodovodna instalacija, elektroinstalacija; kako se kopaju rupe za koje ni sami radnici ne znaju zašto ih kopaju, tačnije bager, pri tom ostavljajući nepregledne površine rasutog pjeska koji kada dunevjetar obilato zaspe sve stanove u okolini, a ako baš tada prolaziš pored i imaš svjetliju majicu na sebi, znaj da će posivjeti od prašine, a ti od muke. Obavezno izdrži žmireći, oči su vrlo osjetljiv organ.

Kreneš li u provod, za jednu tursku koja valja ćeš odvojiti kao za 100 gr mljevene, a u pozorište ćeš ići nikada, osim ako ti je plata funkcionerska ili ona koju dobijaš nakon što radiš 28 sati dnevno. U bioskop takodje možeš otići, ima lijepih, klimatizovanih, ali karta košta. Ipak, ostaje ti da za koju godinu aktuelni film odgledaš na TV ekratnu. Neki kino će ti obezbjediti da kartu platiš upola cijene, i to je nešto, priznaj.Ali to je jako rijetko.

Ljeto, milina ,dvije rijeke ne znas koja je prljavija a ti bez dvije tube sinopena ne smiješ krenuti ako želiš završiti šetnju u svom stanu a ne u urgentnom centru. Gadni neki komarci.

Na buku ćeš se morati navići, to je dio života na koji se svaki gradjanin navikne od rodjenja pa nadalje s tim što, ako želiš poslušati TV znaj da je tvoja želja utopija, jer u Sarajevu se TV gleda samo ako imaš jako dobro dihtujuće prozore.Bar ako zivis ovdje gdje sam ja.Tramvaji bruje na jednoj strani,na drugoj autobusi za Dobrinju,na trecom auta za Nedzarice a na cetvrtoj se pijani mladici deru pjevajuci ko zna kakve pjesme.

Ako poželiš šetnju u prirodi, moraš se naoružati vatrenim oružjem, dok ti je za asfaltirane djelove potreban samo jedan pit bull. Poznavanje borilačkih vještina u svrhu odbrane se podrazumjeva.

Jako važno: moraš voljeti pse, ukoliko želiš da tvoje djete dodje nepovrijedjeno, neistraumirano iz škole, obavezno mu pripremi hranu za pse ne bi li podmićivanjem čopora od po 7-10 pasa odvuklo pažnju sa sebe. Hranu za pse ćeš lako kupiti, ima je na svakom ćošku, košta ali se isplati.

Istina, takva je namjenjena onim finim, rasnim, s jeseni i zime lijepo obučenim kucama s pedigreom, rodoslovom, lijepim imenima i ostalim pizdarijama, cjepljenim, pametnim, voljenim, ali... i oni vrše nuždu pa tako nemoj da te iznenadi kada ugaziš u neko pseće govance koje gospodja vlasnica nije uklonila, a lijepo joj je ponudjeno da to uradi i to naročitom kesicom pa u naročitu korpicu. Mari ona za to, al' zato ne mari da joj ljubimac ima karirani šeširić na glavi. Humanost, kažem ti.

Budeš li se drznuo da pustiš muzku malo jače od uobičajenog jer npr. slaviš djetetu rodjendan, ženiš se, slaviš diplomski i sl., očekuj zvono na vratima jer će to gospodji sa 11 sprata jako zasmetati zbog višedecenijske migrene. Pri tom, ti joj nećeš zamjeriti što se u njenom stanu kote bubašvabe, što se širi užasni mirs memle i vlage, što crvi jedu sve što je drveno. Gospodja svira na užeglom klaviru, udarajući po dirkama na kojima je još uvjek fleka od džema od ribizla još iz hiljadudevetstotinačetrdesetdevete.

Planine su tu, na njih nikako ne smiješ zaboraviti. Do njih ćeš stići autom, možda i prevozom, a šta ćeš tamo zateći, zaista ne znam. Milion turista i nasih sa skijama koji zauzmu svaku stolicu Zicare kojom ces se eventualno htjeti provozati.

E, sada ćemo malo okonaseg mora "Terme". Divota jedna! Ne moraš posjetiti ni jedan restoran, a ima ih, nije da nema. Ne moraš osim ako nemaš platu kako sam gore pisala, ili ako nisi u stanju da se odrekneš normalnog života za makar desetak dana plativši za po piće, a o klopi da i ne govorim. Usluga na nivou, cijene na još većem. Šta je to u odnosu na doživljaj koji ćeš upisati u svoju biografiju.

"Sirotinja" obožava šetnje i sa zgnušanjem gleda raskoš ljetnjih kafića u kojima sve vrvi od žagora mladih, veselih, nasmijanih ljudi. Načućeš njhov pekmezavi govor i kreveljenje (brte, mislim, ovo ono, znači... ša je, ša ša je... ) ali će ti šetnju obogatiti sladoled koga će ti prodati baba penzionerka s pregrštom dlaka na ledjima. To je do povjetarca, ali ne i do nje. Sanitarna inspekcija radi do 16.00, dok dežurna uglavnom zabušava.

Možeš se i kupati u jezeru negdje dole u Dobrosevicima je nekada bilo, samo nikako u dubinu,tamo mi se davne godine rodjak ugusio. Postoji i jedna priča, ali neću sada o njoj, mogu me proglasiti sujevjernom.

Idemo dalje kroz Sarajevo. Slabe kiše su padale, te fasade velelepnih zgrada postaše crne, a kako i ne bi kada ih nisu okupali od izgradnje. Izdržale jadnice udarce vremena, izdržale i vjerovale onim urlatorima koji su, izmedju ostalog, i njih imali u planu okupati. Ali, avaj, izskrsli su veći problemi te će morati da sačekaju još koju deceniju ne bi li postale makar sive umjesto što su skoro crne. Strahota!

Zima je naročito idilična u Srajevu, te iz tog razloga preporučujem da se zdravo razboliš i uzmeš GO ne bi li sačuvao živčani sistem jer, tu ne pomaže ni dobar auto, ni dobra volja. Zimi u Sarajevu uživaju samo oni koji nemaju potrebe ni za čim drugim do da se nadju u kakvom IN restoranu i prosipaju prazne priče o bla bla bla...

No, nije sve to baš tako, ima Sarajevo i svojih vrlina. Naime, ono što će te podsjetiti na svoj zavičaj jeste korov. Korova u izobilju. Uvjek mi je bilo žao što korov nije jestiva biljka, ne bi bilo gladnih.Isto i za memlu.

I tako dalje i tako dalje, da ne dužim, a znam da sam mnogo što šta izostavila, nije lako sjetiti se, a i nisam zlopamtilo.

Jedna stvar je važna - zavoljeti Sarajevo, a još važnije je moći zavoljeti i sve manjkasvosti istog.
Eto, to se meni desilo. Zavoljela sam ga čim sam se rodila u jednoj njegovoj bolnici i to slijepo, on je postao moja ljubav. I kada odem u bilo koji grad, i kada vidim kako se truli evropski zapad trulo ponaša, shvatam da je Sarajevo vječiti jadnik koji vapi za jednim trulim gazdom i još trulijim zapadnjačko vaspitanim sarajlijama.

Ispod mog prozora miriši orah,i puno behara. Šteta što ne mogu da osjetim njihove mirise u svoj svojoj punoći jer, dva užitka su nemoguća: slušati ukućane s otvorenim prozorom, i pustiti da behar raspe svoje opojne mirise. Noć će pasti, ja ću otvoriti proutor, i usniću san s ukusom behara.

Sarajka

[Romeo 80]

Sarajevo je dokaz da i evolucija može ići u rikverc...

[zonbirile]

kritika bilo čega u Bosni je stavljena u ravan patriotizma,e sad ako nije na liniji odmah si i neprijatelj,izdajnik i sl.ovisno od teme.Grad je nazadovao,bez obzira na lamentiranja tipa @kockica,pa i najgoru afričku zabit starosjedilac voli,uostalom ne bi se ni današnji sarajlije upinjali i ganjali duh Evrope,da je to loše i nepatriotski,a ni pomodno.Jednostavno,ako vrijedi premisa da je prestonica ogledalo drŽave,a država u qurcu,onda je i slika u tom ogledalu takva.

[KatarinaKosaca]

kritika bilo čega u Bosni je stavljena u ravan patriotizma,e sad ako nije na liniji odmah si i neprijatelj,izdajnik i sl.ovisno od teme.Grad je nazadovao,bez obzira na lamentiranja tipa @kockica,pa i najgoru afričku zabit starosjedilac voli,uostalom ne bi se ni današnji sarajlije upinjali i ganjali duh Evrope,da je to loše i nepatriotski,a ni pomodno.Jednostavno,ako vrijedi premisa da je prestonica ogledalo drŽave,a država u qurcu,onda je i slika u tom ogledalu takva.

Prije bih rekla da se tvoja moždana masa može staviti u podvučeno umjesto države

[KatarinaKosaca]

Sarajevo je jedna obicna mahala. Kada odete u Richmond park u Londonu koji je veci od kompletnog Sarajeva onda shvatite zasto je Sarajevo jedna obicna mahala i nista vise, da ne upotrijebim grublji izraz. Najmanji park u Londonu je veci povrsinom od svih parkova u Sarajevu zajedno. Sarajevo vapi za zelenim povrsinama gdje bi roditelji mogli izvesti svoju djecu da se igraju. I ono sto ima je tako minijaturno da nakon par koraka zavrsis na cesti. U Londonu svaka zgrada ima svoju veliku bastu sa klupama i stolovima gdje stanari mogu da provedu svoje slobodno vrijeme i da tu iznesu rucak rucaju sa svojom porodicom i i uzivaju u zelenilu i cvijecu. Dok je takvo nesto misaona imenica u Sarajevu. I da, u Londonu se za parkiranje na nedozvoljenom mjestu ili trotuaru (ne mora citavom, dovoljno je samo mrvu trotuara zauzeti) u roku od 5 minuta pise kazna koja je minimalno 50 funti.

Pametnjakoviću. KOliko LOndon ima stanovnika? A koliko Sarajevo? Uspoređuješ neusporedivo i svaki ti je komentar glup do bola, ali neizrecivo glup.

[kockica_kockica]

kritika bilo čega u Bosni je stavljena u ravan patriotizma,e sad ako nije na liniji odmah si i neprijatelj,izdajnik i sl.ovisno od teme.Grad je nazadovao,bez obzira na lamentiranja tipa @kockica,pa i najgoru afričku zabit starosjedilac voli,uostalom ne bi se ni današnji sarajlije upinjali i ganjali duh Evrope,da je to loše i nepatriotski,a ni pomodno.Jednostavno,ako vrijedi premisa da je prestonica ogledalo drŽave,a država u qurcu,onda je i slika u tom ogledalu takva.

idi malo na temu o politici... tamo ti dobro ide... ostavi se sarajeva i mog "lamentiranja" uzmi bronhi lakse se dise... i da ti nacrtam sta sarajevo znaci za mene ti to nebi nikad razumio

[Master.DKP]

Za ocekivati je bilo da se ovde jave ljudi sa dobrom "percepcijom" ali izgleda da to nije slucaj. Spominanje konkretno "Londona" kako ima ovo ili ono je totano iluzorno. Sarajevo je produkt zemlje u kojoj se nalazi, politickog, historjiskog i privrednog okruzenja svih minulih godina i rezultat ponasanja njegovnik stanovnika svih kategorija. I ovo sto danas imamo, bilo do "dobro" ili "lose" to je samo rezultat niza stvari....

Ovaj gore koji je navao London, izuzetko mocan grad i svim pogledima ali pogledaj da su englezi vladali svijetom, da su najveca kolonijalna sila bila i da su u toj silnoj moci nametnuli svoj jezik svijetu kao "prvi i jednini vrijedan medunarodni jezik", imerija u kojoj nikada nije zalazilo sunce gdje se stotinama godina navlacio novac , zlato i pamet u London i tu se umnozavao.

Sa kim je to Bosna vladala i koga smo to mi porobili i gulili 400 godina ? Koje se to pare i bjelosvijetska pamet navlacila u Sarajevo i BiH ? Naprotiv, osiromaseni smo zadnji godina i vijekova do kosti i ovo sto imamo je cak i puno, koliko smo "stovrili"

Veliki Park u Sarajevo ne moze i tih i iz jos jedno milijardu razloga biti kao Hayd Park u Londonu

[Admir_1984]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

Sve je ovo fino receno. Svako od nas ima svoja sjecanja i to mu niko ne moze oduzeti. Ali cista realnost je da Sarajevo nije ono sto je nekad bilo, da sada vladaju neke druge norme i standardi i da grad kao grad svake godine sve vishe i vishe lici na neshto sto nije ni S od starog Sarajeva. Meni je nekako ublehaski pricati Sarajevo je i dalje Sarajevo, ne cine ga ljudi i slicno, a svijedok sam haman svakodnevnog pucanja u gradu, svakodnevnog unistavanja svega sto ima veze sa proslosti, poigravanja sa olimpijskim planinama i olimpijadom........

Ne mogu ja nikako ostati imun na ove situacije, a pricati pricu Sarajevo je ostalo Sarajevo, kada proste cinjenice ne govore tako.

[kockica_kockica]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

Sve je ovo fino receno. Svako od nas ima svoja sjecanja i to mu niko ne moze oduzeti. Ali cista realnost je da Sarajevo nije ono sto je nekad bilo, da sada vladaju neke druge norme i standardi i da grad kao grad svake godine sve vishe i vishe lici na neshto sto nije ni S od starog Sarajeva. Meni je nekako ublehaski pricati Sarajevo je i dalje Sarajevo, ne cine ga ljudi i slicno, a svijedok sam haman svakodnevnog pucanja u gradu, svakodnevnog unistavanja svega sto ima veze sa proslosti, poigravanja sa olimpijskim planinama i olimpijadom........

Ne mogu ja nikako ostati imun na ove situacije, a pricati pricu Sarajevo je ostalo Sarajevo, kada proste cinjenice ne govore tako.

Sve ce to jednom biti proslost... samo crna hronika xy dana... i ti ljudi koji blate ime grada ce jednom nestati.. ma nece ni njih biti... i u parkovima ce igrati neki novi klinci mozda ce i oni biti kao ovi danasnji destruktivni i bijesni na sve i svakoga... mozda ce biti bolji i od nas... mozda ih u parkovima nece ni biti jer ce se igrati viritualnih sjedeljki u parkovima... ali ce parkova i dalje biti... mozda nece biti klupa u njima jer danasnji vandali razvaljuju sve sto sto stignu ali ce barem ostati neki obris da je nekad tu bila klupa i da su klinci pjevali "Bolje biti pijan nego star" prvi put se zaljubili ....

prosta cinjenica je da bio rat i da su danasnje poljedice nesretnog rata jos uvijek vidljive... od papnluka i ciganluka ti se zivot ne mili... ali ja to pokusavam zanemariti... i pokusavam klinca koji po parku ganja djecvojcice gole guzice naruziti da to ne valja i da je sramota ( to ga roditelji trebaju nauciti)... pokazem onom seljaku u komsiluku da imamo kantu za smece ispred zgrade i da otpadke od cokolade koje je pojeo njegov mali vandal ne treba livadi koja je rijetkost vec da ima svoje mjesto... male vandale koji pokusavaju demolirati zgradu tjeram iz nje i dajem im do znanja da nisu u sumi vec u gradu... i u tramvaju ustanem starijima znacajno gledajuci klinca od 16-17 godina koji sjedi, a sa njegovog mobitela tresti "ljuljaj zumro dedo umro" i tiho mu se obracam da stisa barem ton ili stavi slusalice.. pri cemu dobijem bujicu prostih rijeci iz tih nevinih usta ali se trudim ostati pribrana... ....ja ne mogu ispraviti rad politicara.. starog konja novim trikovima niko nije naucio... ali ti klinci su nekakva buducnost ovog grada ...

sarajevo je ostalo i odoljeva vremenu samo su se doselili drugi ljudi namecu nam njihove standarde od kojih ja bjezim jer oni nisu dio moje kulture i tradicije... a na gradjanima je da ih prihvate ili ne... lakse je pljuvati po gradu i pricati kako ne valja, a od 50 ljudi u tramvaju koji su vidjeli ubistvo svjedocio je samo djecak prijatelj djecaka kojeg su ubili... mozda je neko od ovih koji pljuju po gradu jedan od tih svjedoka... pa nek se zapitaju ...

i na kraju Sarajevo nisu ni zgrade ni ti kriminalci i ubice, niti vandali ni dosljaci koji namecu svoje poremecene standarde ... Sarajevo je vise od toga... Sarajevo su ljudi koji ga vole a ne oni koji pljuju po njemu.... no lakse je i pljuvati po Sarajevu nego uciniti nesto za njega...

[Better Man]

Sarajevo je jedna obicna mahala. Kada odete u Richmond park u Londonu koji je veci od kompletnog Sarajeva onda shvatite zasto je Sarajevo jedna obicna mahala i nista vise, da ne upotrijebim grublji izraz. Najmanji park u Londonu je veci povrsinom od svih parkova u Sarajevu zajedno. Sarajevo vapi za zelenim povrsinama gdje bi roditelji mogli izvesti svoju djecu da se igraju. I ono sto ima je tako minijaturno da nakon par koraka zavrsis na cesti. U Londonu svaka zgrada ima svoju veliku bastu sa klupama i stolovima gdje stanari mogu da provedu svoje slobodno vrijeme i da tu iznesu rucak rucaju sa svojom porodicom i i uzivaju u zelenilu i cvijecu. Dok je takvo nesto misaona imenica u Sarajevu. I da, u Londonu se za parkiranje na nedozvoljenom mjestu ili trotuaru (ne mora citavom, dovoljno je samo mrvu trotuara zauzeti) u roku od 5 minuta pise kazna koja je minimalno 50 funti.

Pametnjakoviću. KOliko LOndon ima stanovnika? A koliko Sarajevo? Uspoređuješ neusporedivo i svaki ti je komentar glup do bola, ali neizrecivo glup.

Kaze mi osoba koja se divi Avazovom tornju koji u Londonu nikad ne bi mogao biti napravljen, jer ne bi dobio dozvolu. Zasto je neusporedivo? Dali to znaci da se u Sarajevu ne trebaju postovati propisi i zakoni i da u Sarajevu treba graditi samo rugobne tornjeve, a ne da se napravi i uredi jedan veliki park i sl. U Londonu se ne moze graditi kako ko hoce, vec kako estetika i okolina zahtijeva i mora sve biti u skladu sa tom istom okolinom i u Londonu se ne moze parkirati na trotuar ili na neko drugo nedozvoljeno mjesto i da ne budes kaznjen. Komentari su mi glupi kako ti kazes samo zato sto ukazujem kako se u Londonu posuju propisi i kako su tamo zelene povrsine svetinja. Sve se to moze napraviti i i urediti i u Sarajevu kada bi se postovali propisi i zakoni, ali tada Radoncic i slicni ne bi mogli nikada dobiti dozvole da prave rugobne tornjeve i da cine urbicid od grada i ne bi mogao svaki dosljo da namece svoja seoska pravila ponasanja, vec bi se morao ponasati po pravilima grada. Prosetaj malo Evropom i svijetom prije nego krenes nekom reci da su mu kontari glupii slicno.

[Romeo 80]

@Better Man

Ja mislim da je problem u tome što si Sarajevo uporedio sa Londonom a ne s Novim Pazarom...

[Admir_1984]

Sarajevo je.. moj grad... nisu samo u pitanju zgrade niti ljudi.. vec osjecaj mnogo jaci od svega toga.... cijenim svaki kutak svog grada u kojem prozivih nesto lijepo ili ruzno... sjecanje mi niko ne moze uzeti... sjecam se odlazaka u KUD Ivo Lola Ribar kurseva engleskog jezika, mladih ljudi koji su plesali folklor... sjecam se svojih prvih pokusaja da otplesem kao i oni i prvog neuspjeha i prvog uspjeha... sjecam se dana kad sam upisala III gimnaziju i prvog odlaska na nastavu... prvih zaljubljenih pogleda preko oka i prvih jedinica.. sjecam se prvih suza zbog nesretne ljubavi i prvih vristanja zbog dobre ocjene iz matematike... gledam i danas .. druga djeca isti problemi...
sjecam prvog odlaska na koncert u Dom mladih i osjecaja srece .... maminog drezdanja na prozoru da stignem sretno do kuce... tatinog zamisljenog pogleda "moja djevojcica vise nije tako mala"...
sjecam se vremena kad smo svi pjevali do kasno u noc na klupi "Bolje biti pijan nego star", pili litar Coca cole onako coporativno i smijeha do suza zbog .....

i sad ... volim otici prosetati pored te klupe i obuzme me radost kad vidim neke nove klince kako uz gitaru pjevaju "Bjezi kiso s prozora" zagrljeni... volim to vidjeti... volim prosetati gradom nakon sluzbenog puta, godisnjeg odmora, zanemarim sve ono ruzno i uzivam u svom gradu... uzivam i osjecam se sretnom sto sam jos uvijek sposobna cijeniti i radovati se...

moj grad nije prasina sto se nakupila.. nisu ni zeleni trotoari... nije seljak sto glasno pusta Cecu iz bijesnog auta... moj grad je iznad toga i sad mogu pricati sta hoce ali moj grad je u srcu mom i kakav god da je moj je...

Sve je ovo fino receno. Svako od nas ima svoja sjecanja i to mu niko ne moze oduzeti. Ali cista realnost je da Sarajevo nije ono sto je nekad bilo, da sada vladaju neke druge norme i standardi i da grad kao grad svake godine sve vishe i vishe lici na neshto sto nije ni S od starog Sarajeva. Meni je nekako ublehaski pricati Sarajevo je i dalje Sarajevo, ne cine ga ljudi i slicno, a svijedok sam haman svakodnevnog pucanja u gradu, svakodnevnog unistavanja svega sto ima veze sa proslosti, poigravanja sa olimpijskim planinama i olimpijadom........

Ne mogu ja nikako ostati imun na ove situacije, a pricati pricu Sarajevo je ostalo Sarajevo, kada proste cinjenice ne govore tako.

Sve ce to jednom biti proslost... samo crna hronika xy dana... i ti ljudi koji blate ime grada ce jednom nestati.. ma nece ni njih biti... i u parkovima ce igrati neki novi klinci mozda ce i oni biti kao ovi danasnji destruktivni i bijesni na sve i svakoga... mozda ce biti bolji i od nas... mozda ih u parkovima nece ni biti jer ce se igrati viritualnih sjedeljki u parkovima... ali ce parkova i dalje biti... mozda nece biti klupa u njima jer danasnji vandali razvaljuju sve sto sto stignu ali ce barem ostati neki obris da je nekad tu bila klupa i da su klinci pjevali "Bolje biti pijan nego star" prvi put se zaljubili ....

prosta cinjenica je da bio rat i da su danasnje poljedice nesretnog rata jos uvijek vidljive... od papnluka i ciganluka ti se zivot ne mili... ali ja to pokusavam zanemariti... i pokusavam klinca koji po parku ganja djecvojcice gole guzice naruziti da to ne valja i da je sramota ( to ga roditelji trebaju nauciti)... pokazem onom seljaku u komsiluku da imamo kantu za smece ispred zgrade i da otpadke od cokolade koje je pojeo njegov mali vandal ne treba livadi koja je rijetkost vec da ima svoje mjesto... male vandale koji pokusavaju demolirati zgradu tjeram iz nje i dajem im do znanja da nisu u sumi vec u gradu... i u tramvaju ustanem starijima znacajno gledajuci klinca od 16-17 godina koji sjedi, a sa njegovog mobitela tresti "ljuljaj zumro dedo umro" i tiho mu se obracam da stisa barem ton ili stavi slusalice.. pri cemu dobijem bujicu prostih rijeci iz tih nevinih usta ali se trudim ostati pribrana... ....ja ne mogu ispraviti rad politicara.. starog konja novim trikovima niko nije naucio... ali ti klinci su nekakva buducnost ovog grada ...

sarajevo je ostalo i odoljeva vremenu samo su se doselili drugi ljudi namecu nam njihove standarde od kojih ja bjezim jer oni nisu dio moje kulture i tradicije... a na gradjanima je da ih prihvate ili ne... lakse je pljuvati po gradu i pricati kako ne valja, a od 50 ljudi u tramvaju koji su vidjeli ubistvo svjedocio je samo djecak prijatelj djecaka kojeg su ubili... mozda je neko od ovih koji pljuju po gradu jedan od tih svjedoka... pa nek se zapitaju ...

i na kraju Sarajevo nisu ni zgrade ni ti kriminalci i ubice, niti vandali ni dosljaci koji namecu svoje poremecene standarde ... Sarajevo je vise od toga... Sarajevo su ljudi koji ga vole a ne oni koji pljuju po njemu.... no lakse je i pljuvati po Sarajevu nego uciniti nesto za njega...

Licno cinim i ucim koliko mogu druge svim vrijednostima koje su krasile nekadasnje Sarajevo. Dokaz o tome koliko danasnje Sarajevo cijeni svoju proslos sam jasno postavio na temi ZOI 1984, kada sam napisao koliko sam mailova dobio iz Sarajeva na moj text o Sarajevskoj Olimpijadi. U globalu nas kojima je stalo do pravog Sarajeva je jako malo, neko zlo vrijeme je doslo i to je sasvim dovoljno da se promjeni slika grada. Ljudima sa strane uvijek pricam sve najbolje o Sarajevu, tj o onim vrijednostima koji su ga krasila i o onima koji se trude da se to danas i nastavi.

[Šeherzada]

Sve ce to jednom biti proslost... samo crna hronika xy dana... i ti ljudi koji blate ime grada ce jednom nestati.. ma nece ni njih biti... i u parkovima ce igrati neki novi klinci mozda ce i oni biti kao ovi danasnji destruktivni i bijesni na sve i svakoga... mozda ce biti bolji i od nas... mozda ih u parkovima nece ni biti jer ce se igrati viritualnih sjedeljki u parkovima... ali ce parkova i dalje biti... mozda nece biti klupa u njima jer danasnji vandali razvaljuju sve sto sto stignu ali ce barem ostati neki obris da je nekad tu bila klupa i da su klinci pjevali "Bolje biti pijan nego star" prvi put se zaljubili ....

prosta cinjenica je da bio rat i da su danasnje poljedice nesretnog rata jos uvijek vidljive... od papnluka i ciganluka ti se zivot ne mili... ali ja to pokusavam zanemariti... i pokusavam klinca koji po parku ganja djecvojcice gole guzice naruziti da to ne valja i da je sramota ( to ga roditelji trebaju nauciti)... pokazem onom seljaku u komsiluku da imamo kantu za smece ispred zgrade i da otpadke od cokolade koje je pojeo njegov mali vandal ne treba livadi koja je rijetkost vec da ima svoje mjesto... male vandale koji pokusavaju demolirati zgradu tjeram iz nje i dajem im do znanja da nisu u sumi vec u gradu... i u tramvaju ustanem starijima znacajno gledajuci klinca od 16-17 godina koji sjedi, a sa njegovog mobitela tresti "ljuljaj zumro dedo umro" i tiho mu se obracam da stisa barem ton ili stavi slusalice.. pri cemu dobijem bujicu prostih rijeci iz tih nevinih usta ali se trudim ostati pribrana... ....ja ne mogu ispraviti rad politicara.. starog konja novim trikovima niko nije naucio... ali ti klinci su nekakva buducnost ovog grada ...

sarajevo je ostalo i odoljeva vremenu samo su se doselili drugi ljudi namecu nam njihove standarde od kojih ja bjezim jer oni nisu dio moje kulture i tradicije... a na gradjanima je da ih prihvate ili ne... lakse je pljuvati po gradu i pricati kako ne valja, a od 50 ljudi u tramvaju koji su vidjeli ubistvo svjedocio je samo djecak prijatelj djecaka kojeg su ubili... mozda je neko od ovih koji pljuju po gradu jedan od tih svjedoka... pa nek se zapitaju ...

i na kraju Sarajevo nisu ni zgrade ni ti kriminalci i ubice, niti vandali ni dosljaci koji namecu svoje poremecene standarde ... Sarajevo je vise od toga... Sarajevo su ljudi koji ga vole a ne oni koji pljuju po njemu.... no lakse je i pljuvati po Sarajevu nego uciniti nesto za njega...

Ostala sam bez teksta.Svaka cast kockice