Forum Klix.ba

Djeci se treba posvetiti! Djete se ne smije zlostavljati ali nekada se ne može sve riješiti razgovorom. Kako da se dijete od 3-4 god. umiri lijepim riječima ako mu je takav ćejf da se ne umiri. Ni odraslim ljudima se ne može sve dokazati argumentima. Koliko se u školama, na Tv-u, na netu govori o drogama a koliko mladih ljudi danas proba hors? Ponekad dijete i treba dobit koju pljusku ako je zaslužilo ali treba imati mjeru. Zlostavljanje i zapuštanje djeteta dovode do iste stvari. Ja, do neke 6-e godine sam uglavnom po čitave dane bila kod neke tete ili u obdaništu, a od 6-e po čitave dane napolju jer su mi roditelji radili. A kad se vrate sa posla mrtvi umorni nalazili su vremena za mene i dva brata. Kad dobijem obicnu bojanku bila sam presretna. A one lego kocke sam najviše htjela od svih igračaka i nikad ih nisam dobila. Pa opet sam bila zadovoljna i vesela. Često sam i dobijala pljuske al kad je bilo zasluženo, i opet ispadoh zdravo i normalno čeljade. Ali... djetetu se nebi trebale govoriti riječi poput : marš, stoko, glupane.....To najviše boli, a kada se dijete na to navikne, ne valja. Jer dijete je jedna licnost koja nema iskustva kao odrastao čovjek ali ono hoće da ga se poštuje i isto kao što odraslog čovjeka vrijeđa ružna riječ, tako i dijete......lupetam ......

Kazna je nakucinkovitija metoda jer je najbrza, ali sigurno nije najbolja. Mene moji roditelji nikada nisu istukli, a nisu me ni pretjerano kaznjavali, pa sam, bogme, (po svojim vidjenjima, naravno) dobro ispala...S druge strane, znam puno prijatelja koji su imali stroge kazne, pa kad odu kasnije negdje bez roditelja ponasaju se kao pusteni s lanca... Sad znam da su moji roditelji sproveli ono sto ja sad ucim iz knjiga... Umjesto da su me kaznjavali za ruzno ponasanje batinama ili zabranama ( doduse, ruzili me jesu) oni su me nagradjivali kada bih se lijepo ponasala... Naravno, ovo je maksimalno pojednostavljeno receno, ali eto ukratko.... S druge strane, slazem se sa svim sto su napisali dijete je slika roditelja... Dijete sve upija i imitira. Njegovo psovanje nije sigurno nauceno zato sto mu starci nikad pred njim nisu spojili je i be... Mislim da smo svi mi nesvjesni sposobnosti upijanja naseg ponasanja od strane djeteta...

p.s. izvinjavam se ako sam rekla vec receno, nisam stigla procitati svu temu, tek sam se ukljucila

modesti wrote:@mostarac, pročitala sam jako malo tvog vrlo dugog i ne tako pametnog teksta. Stvarno lupaš bezze, samo da bi nešto lupio. Nadam se da ne radiš u obrazovanju a ni sa manjom djecom.

ah zato tvoj odgovor vristi inteligencijom i argumentima

nisam roditelj, ali kad vidim kako se pojedini ponasaju prema svojoj djeci muka mi bude.

1. primjer:
mislim da dosta roditelja shvati dosta poruku o odgoju bukvalno. neki dan sjedim kod brata, dolazi porodica sa dvoje djece (djevojcice od 2 godine i 7 godina) i sta se desava: te dvije curice "kolo vode". navratili iznenada, na stolu zdjelica slatkisa i mala od 2 godine je bukvalno zaronila glavu u to i jede li jede. ne smeta meni sto dijete jede (oni sami imaju pravila koliko ce ona slatkisa konzumirati dnevno/ sedmicno, ali sokirana budem kad vidim postupak roditelja: po nekad bi se javi jedno od njih i reci joj "nemoj toliko da jedes").
sta jedno dijete od 2 godine zna?
zar ne bi u tom momentu bilo bolje da su je svojim prstima dodirnuli po njenim prsticima, rekli joj da to ne dira itd itd? ALI kako odgojiti dijete u roku od par minuta kad oni NISTA ne cine vec 2 godine?????
na kraju sam ja, kad sam vidjela da od roditelja nema nista, uzela zdjelu i rekla da nema vise keksica i slatkisa i sklonula je.
cijelo vrijeme sam mogla cuti kukanje kako malu od 2 godine jos nece u vrtic slati jer su vrtici pobogu prljavi zato ce cekati do zadnjeg, pa dijete nece imati socijalnih antena, ali ce zato znati za svaku stvar reci "bljak", jer mala flekica je KRIZA, alarm se pali.
isto tako svaki pokret mora biti u patikama jer pod je "hladan". a da ne pricam kako ne daju djeci da piju vodu sa cesme, jer je hladna. zato oni natoce bokal vode i ostave da se ugrije.

2. prica:
prije par godina dolazi porodica sa djecom, prenocit ce. jedna od njihove djece je pravo ziva bila. navecer pred spavanje je mala od 7-8 godina sa svojim prstima iscopala zidove u 2 sobe. to se nije dalo samo prefarbati, jer tapete su nalijepljene. to je receno roditeljima, sad ja ocekujem da ce oni ustati, kazniti je ili bilo sta, ali jok: oni hoce da odglume kako oni sve rijesavaju kroz razgovor. par puta joj rekose: "pa zasto si ovo uradila? sta cemo sada? je li ovo pravilno?". itd itd
meni ta njihova prica ne rijesi problematiku sa kojom ostavise zidove u stanu, zidovi su se morali opet farbati, a takvi roditelji uvijek pricu pricaju kako oni rijesavaju odgoj SA PRICOM.
kako da ne.

kao dijete nisam se kretala po podovima sto imaju podno grijanje, ali nikad to nije bio razlog da roditelji navlace na mene po 10 carapa ili patike. hodala i visila vise vani nego unutra, padalo se, modrica se imalo, u prljavim se majicama hodalo i nije se presvlacilo cim se ugleda jedna tackica koja ne bi trebala da bude na majici.

zato se pitam: dokle ce roditelji dozvoliti da njihova djeca vladaju nad njima, da se ne poznaju ama bas nikakve granice, da se roditelji te djece "dure" kad samo kazes djetetu NE, NE... nek mene shvati kako god ko hoce, ali kad kod mene dijete nemirno dodje ne smeta mi da trci po stanu, ali da moze uraditi sve sto mu je po cejfu: NE MOZE. negdje postoje granice.

cula sam milion puta roditelje koji kazu: "sto ljudi imaju svakakvih detaljica po stanu i onda im krivo kad moje dijete to prebire i dira? zar ne bi ti ljudi trebali da to sklonu, umjesto da se ljute za svaki mali detalj" .

sta takvi roditelji misle? da se svijet okrece samo oko njihove djece i da se svi mi trebamo prilagoditi djetetovim normama, a da zaboravimo sve ono sto smo naucili, znamo i praktikujemo?

U vecini evropsih zemalja je zabranjeno i kaznjivo djecu vaspitavati tucom jer se zna da takvo ponizavanje utice na postovanje samog sebe i to na neki nacin invalidira ljude kad osrastu. Ako zelite samostalnu djecu punu samopouzdanja i psihicki zdravu ne preporucuju se kazne ni u kom obliku. Nas narod ne razumije da smo mi ti koji vaspitavamo djecu objasnjavanjem i pokazivanjem dobrog ponasanja. Pa kome ce djeca pokazati da su nezadovoljna, umorna, da ne razumiju svijet oko njih ako nece nama, i ako zauzvrat dobiju po guzici lomimo njigov ego umjesto da im pomognemo da prevazidju frustracije. Ja sam stvarno mislila da danasnji roditelji prije nego sto dobiju djecu citaju neke knjige o pedagogiji i psihologiji ali ocito da nisam u pravu.

Children see, Children do
http://www.youtube.com/watch?v=7ZscS775ek8

tuca i nije rijesenje, ali nije ni rijesenje da dijete moze da radi sta hoce i da zapali kucu ako hoce.
pedagogija je puno vise od samog ponasanja, jedna knjiga nece rijesiti sve probleme, jer sva su djeca razlicita. najveci je problem sto roditelji ne poznaju svoje granice, pa puste djeci da rade ono sto je njima volja.
vaspitanje djeteta nije samo to, nekad se isplati reci NE.
sta je to? roditelji se boje suza i to znaci da odgajaju dijete na pogresan nacin?

nekad se isplati reci NE

nekad se mora reci NE

nekad se mora i mlatnut

kroz moje djetinjstvo moj tata je samo jednom spustio ruku na mene, i toga se sjecam i dan danas jer znam da je to uradio sa punim razlogom. za to cu mu biti zahvalna do groba!

cHupjahalic@ wrote: 2. prica:
prije par godina dolazi porodica sa djecom, prenocit ce. jedna od njihove djece je pravo ziva bila. navecer pred spavanje je mala od 7-8 godina sa svojim prstima iscopala zidove u 2 sobe. to se nije dalo samo prefarbati, jer tapete su nalijepljene. to je receno roditeljima, sad ja ocekujem da ce oni ustati, kazniti je ili bilo sta, ali jok: oni hoce da odglume kako oni sve rijesavaju kroz razgovor. par puta joj rekose: "pa zasto si ovo uradila? sta cemo sada? je li ovo pravilno?". itd itd
meni ta njihova prica ne rijesi problematiku sa kojom ostavise zidove u stanu, zidovi su se morali opet farbati, a takvi roditelji uvijek pricu pricaju kako oni rijesavaju odgoj SA PRICOM.
kako da ne.

A da su je istukli po guzi papucom da li bi to okrecilo zidove u stanu?

lala_sa wrote:

cHupjahalic@ wrote: 2. prica:
prije par godina dolazi porodica sa djecom, prenocit ce. jedna od njihove djece je pravo ziva bila. navecer pred spavanje je mala od 7-8 godina sa svojim prstima iscopala zidove u 2 sobe. to se nije dalo samo prefarbati, jer tapete su nalijepljene. to je receno roditeljima, sad ja ocekujem da ce oni ustati, kazniti je ili bilo sta, ali jok: oni hoce da odglume kako oni sve rijesavaju kroz razgovor. par puta joj rekose: "pa zasto si ovo uradila? sta cemo sada? je li ovo pravilno?". itd itd
meni ta njihova prica ne rijesi problematiku sa kojom ostavise zidove u stanu, zidovi su se morali opet farbati, a takvi roditelji uvijek pricu pricaju kako oni rijesavaju odgoj SA PRICOM.
kako da ne.

A da su je istukli po guzi papucom da li bi to okrecilo zidove u stanu?

mislim da bukvalno shvatas moje rijeci.
jesam ja igdje napisala da je trebalo istuci? svasta.
dijete se ne odgaja u posjeti, dijete se odgaja od samog rodjenja. a nije dovoljno reci 2-3 recenice i misliti da si ucinio sve. to pokazuje i ponasanje djeteta.
ako je za tebe normalno da dijete od 7-8 godina moze tako nesto uraditi, bez da ikakva kazna slijedi onda je sasvim normalno sto dijete radi sve sto joj pada na pamet.

po tvom pisanju ti bi znaci pustila svoje dijete da zapali kucu ako mu je volja?

lala_sa wrote: Njegovo psovanje nije sigurno nauceno zato sto mu starci nikad pred njim nisu spojili je i be... Mislim da smo svi mi nesvjesni sposobnosti upijanja naseg ponasanja od strane djeteta...

nemoj u to biti sigurna.
kad dijete provodi 8 sati dnevno sa drugom djecom u vrticu, moze da pokupi dosta toga. kako god imitiraju svoje roditelje, tako imitiraju i ostale sa kojima su redovno u kontaktu.
poznajem roditelja i roditelja koji sve cine i posvete maksimalno paznje djetetu, pa opet ispadne po neka psovka. pricam o psovkama na norveskom, a bosanski se kuci prica cijelo vrijeme.

Wednesday wrote:

semmy wrote: ...kad pored ovakovog djeteta sjedite pola sata i pokusavate da jedete u nekoj normalnoj atmosferi a ono vam ne dozvoljava dodje mi da prvo majku namlatim dobro pa onda to djete...moj sin ( 8 god.) ga pratio sa cudjenjem i samo mahao glavom...ipak mislim da odgoj djece pocinje vec u pelenama i da sam s tim napravila pravu stvar u odgoju svog sina...

da li sa odgojem djeteta pocinjete dok je jos u pelenama ili puno kasnije????

za mene je svaki fizicki obracun s djetetom (i samar, i preko guzice, i za uho...) ZLOSTAVLJANJE , za koje NEMA OPRAVDANJA. bolje nikakav odgoj nego takav.

ako smo nesto milion puta culi to je ono: "ne diraj slabijeg od sebe". i krvnicki je upraznjavati silu na nekome nemocnom, ko nema nikakvog nacina da se brani, da uzvrati... to moze samo voditi do poremecaja psihe jadnog djeteta.
mnogi misle da je to jedini nacin da se djetetu "dokazu" neke stvari.
ali, sve se moze postici RAZGOVOROM.

Aj, ti pricaj sa djetetom od 3-4 godine da te razumije i da te poslusa. Nisam za samar i slicne stvari ali ni razgovorom se nece nista postici.
Razgovorom sa nekim odraslim neces nista postici a kamoli sa djecom.

cHupjahalic@ wrote:

lala_sa wrote: Njegovo psovanje nije sigurno nauceno zato sto mu starci nikad pred njim nisu spojili je i be... Mislim da smo svi mi nesvjesni sposobnosti upijanja naseg ponasanja od strane djeteta...

nemoj u to biti sigurna.
kad dijete provodi 8 sati dnevno sa drugom djecom u vrticu, moze da pokupi dosta toga. kako god imitiraju svoje roditelje, tako imitiraju i ostale sa kojima su redovno u kontaktu.
poznajem roditelja i roditelja koji sve cine i posvete maksimalno paznje djetetu, pa opet ispadne po neka psovka. pricam o psovkama na norveskom, a bosanski se kuci prica cijelo vrijeme.

Pa naravno da su uticaji raznih ljudi prisutni, a o TV-u da i ne govorim... Ovo ja spomenuh onako jer je dosta roditelja nesvjesno da ih dijete posmatra i uci od njih... A i roditelji su svakako najveci modeli jer bi trebalo da su djeca najbliza sa njima...

usput, neko je postavio gore odlican link na youtubeu...

cHupjahalic@ wrote:

lala_sa wrote:

cHupjahalic@ wrote: 2. prica:
prije par godina dolazi porodica sa djecom, prenocit ce. jedna od njihove djece je pravo ziva bila. navecer pred spavanje je mala od 7-8 godina sa svojim prstima iscopala zidove u 2 sobe. to se nije dalo samo prefarbati, jer tapete su nalijepljene. to je receno roditeljima, sad ja ocekujem da ce oni ustati, kazniti je ili bilo sta, ali jok: oni hoce da odglume kako oni sve rijesavaju kroz razgovor. par puta joj rekose: "pa zasto si ovo uradila? sta cemo sada? je li ovo pravilno?". itd itd
meni ta njihova prica ne rijesi problematiku sa kojom ostavise zidove u stanu, zidovi su se morali opet farbati, a takvi roditelji uvijek pricu pricaju kako oni rijesavaju odgoj SA PRICOM.
kako da ne.

A da su je istukli po guzi papucom da li bi to okrecilo zidove u stanu?

mislim da bukvalno shvatas moje rijeci.
jesam ja igdje napisala da je trebalo istuci? svasta.
dijete se ne odgaja u posjeti, dijete se odgaja od samog rodjenja. a nije dovoljno reci 2-3 recenice i misliti da si ucinio sve. to pokazuje i ponasanje djeteta.
ako je za tebe normalno da dijete od 7-8 godina moze tako nesto uraditi, bez da ikakva kazna slijedi onda je sasvim normalno sto dijete radi sve sto joj pada na pamet.

po tvom pisanju ti bi znaci pustila svoje dijete da zapali kucu ako mu je volja?

Ja nisam rekla da se u takvim situacijama ne treba kazniti dijete, nego samo da kazna ne kreci zidove
Bilo bi budalasto da se nikad ne kazni dijete, ali fazon je sto manje to raditi. Uprkos tome sto je to najlaksa metoda za roditelje.

Ali radi se o tome sto svako dijete ima svoje vidjenje kazne i to se nauci od roditelja. Npr. ja imam 5 godina i moji roditelji puno rade, kada dodju kuci umorni su i ne mogu se igrati sa mnom, nego samo gledaju TV. Ali zato kada ja iscerupam zidove svojim prsticima oni tada obrate paznju na mene. Nema veze sto me ruze, pametuju ili malo po guzi udare. Vazno je da oni sada mene primjecuju... Ovo je jedan vid scenarija...

Znaci, nekad mozemo misliti da kaznjavamo dijete, a ustvari je njemu to nagrada. S druge strane, ono sto se nama cini puno blazim, kao sto je razgovor, moze biti pravo kaznjivo za dijete. Meni nije bilo nista gore od toga kad me mama posadi na stolicu pa ispituje, ili jos gore, kada prestane da prica sa mnom (to mi je dosta puta radila, cak i kad sam imala jako malo godina)...

I meni samoj ovo sto pricam zvuci pravo dvolicno, jer ja nemam iskustva sa djecom, a dobro se zna da je jedno teorija a drugo praksa. Ali se stvarno iskreno nadam da se necu nikada uvjeriti da je batina izasla iz raja...

lala_sa wrote:

cHupjahalic@ wrote: 2. prica:
prije par godina dolazi porodica sa djecom, prenocit ce. jedna od njihove djece je pravo ziva bila. navecer pred spavanje je mala od 7-8 godina sa svojim prstima iscopala zidove u 2 sobe. to se nije dalo samo prefarbati, jer tapete su nalijepljene. to je receno roditeljima, sad ja ocekujem da ce oni ustati, kazniti je ili bilo sta, ali jok: oni hoce da odglume kako oni sve rijesavaju kroz razgovor. par puta joj rekose: "pa zasto si ovo uradila? sta cemo sada? je li ovo pravilno?". itd itd
meni ta njihova prica ne rijesi problematiku sa kojom ostavise zidove u stanu, zidovi su se morali opet farbati, a takvi roditelji uvijek pricu pricaju kako oni rijesavaju odgoj SA PRICOM.
kako da ne.

A da su je istukli po guzi papucom da li bi to okrecilo zidove u stanu?

Najgora situacija je odgajati djete u gostima.
Pravi roditelj bi svaku štetu nanesenu od strane njegovog djeteta trebao lijepo platiti. To znači sanirati štetu.
I ja sam imala slučaj da je moje djete loptom razbio prozor. Nisam pravila nikakav problem nisam tukla djete nego sam lijepo otišla kod komšije nazvala majstora staklara, čovjek stavio novo staklo, ja lijepo platila ispričala se komšiji i to je to.

I drugi slučaj.
Došla mi poznanica u goste sa svojom djevojčicom od 6 godina. Mi pijemo kavu, a djevojčica pravo u kuhinju, otvorila element uzela šerpe, lonce i poklopce da se igra. Moja poznanica je prokomentirala da se njena princeza kod kuće igra sa šerpama. Pa dobro kod svoje kuće može.
A znate šta sam ja odgovorila. U mojoj kući djete može za igru dobiti igračke i igrati se igračkama a sa šerpama i loncima nemože jer ja to ne dozvoljavam. I bez dlake na jeziku zamolila sam je da poštuje moj stav. Da nebude zabune dječija soba puna igračaka i djete njen vršnjak je uopšte nisu zanimali.
Posjeta je voma kratko trajala.

Mislim da mi možemo primjenjivati kakave god hoćemo modele vaspitanja, ali da u biti djeca budu naša kopija. Stoga, prije nego što dijete počnemo podučavati bilo čemu, moramo malo sebe preispitati, pa možda i prevaspitati.
Jer možemo mi dijete koliko hoćemo učtivo opominjati, govoriti kako ovo ili ono nije pravilno, ne radi se, ako mi u našem svijetu odraslih se isto tako ne ponašamo, sve je uzalud.
Što reći za roditelje koji sa djetetmo prelaze preko crvenog svjetla, a sutra, kada to dijete treba samo da ide u školu, mi mu objašnjavamo da se ulica prelazi na zelenom,,,Bacanje smeća tamo gdje ne treba pred djetetom i onda učenje djeteta da se smeće ne baca na ulicu, način komuniciranja sa okolinom, sve to naša dječica kopiraju od nas. Možemo mi biti načitani koliko hoćemo i prostudirati najbolje metode odgoja za našu malu curicu ili dječaka...kakvi smo mi, biće i oni...Stoga, kada odgajamo djecu-prvo sebe sagledati, svoje navike i načine ponašanja, pokušati korigovati i bar pred djetetom biti onakvi kakvi očekujemo od naše djece. Jer, roditelji su djeci primjer-dobar ili loš, do nas je...

@iz dna duse upravo tako.
ne pomaze pricati jedno, sprovoditi sasvim nesto drugo u djelima i ocekivati nesto trece od djeteta.

IMME wrote:Pade mi na um kazna "stajanje u cosku",licem okrenuto ka cosku, a bez da se smijes naslonuti na bilo sta - e, to je bas ponizavajuce za dijete krivca.

Kad se ta kazna sprovodila u skoli, "bolilo" je vise no 10-15 jacih "prutom po dlanu".

Osjetih taj ponizavajuci osjecaj u samo 2 navrata, kuci ... al u skoli, hvala Bogu i meni, ni jedanput

al, vidi sad - sad bi djeca da im se takvo sto naredi za kaznu rekla: "necu" ... sta onda

iz dna duše wrote:Mislim da mi možemo primjenjivati kakave god hoćemo modele vaspitanja, ali da u biti djeca budu naša kopija. Stoga, prije nego što dijete počnemo podučavati bilo čemu, moramo malo sebe preispitati, pa možda i prevaspitati.
Jer možemo mi dijete koliko hoćemo učtivo opominjati, govoriti kako ovo ili ono nije pravilno, ne radi se, ako mi u našem svijetu odraslih se isto tako ne ponašamo, sve je uzalud.
Što reći za roditelje koji sa djetetmo prelaze preko crvenog svjetla, a sutra, kada to dijete treba samo da ide u školu, mi mu objašnjavamo da se ulica prelazi na zelenom,,,Bacanje smeća tamo gdje ne treba pred djetetom i onda učenje djeteta da se smeće ne baca na ulicu, način komuniciranja sa okolinom, sve to naša dječica kopiraju od nas. Možemo mi biti načitani koliko hoćemo i prostudirati najbolje metode odgoja za našu malu curicu ili dječaka...kakvi smo mi, biće i oni...Stoga, kada odgajamo djecu-prvo sebe sagledati, svoje navike i načine ponašanja, pokušati korigovati i bar pred djetetom biti onakvi kakvi očekujemo od naše djece. Jer, roditelji su djeci primjer-dobar ili loš, do nas je...

Potpisujem svaku rijec!

zeleno volim te wrote:

IMME wrote:Pade mi na um kazna "stajanje u cosku",licem okrenuto ka cosku, a bez da se smijes naslonuti na bilo sta - e, to je bas ponizavajuce za dijete krivca.

Kad se ta kazna sprovodila u skoli, "bolilo" je vise no 10-15 jacih "prutom po dlanu".

Osjetih taj ponizavajuci osjecaj u samo 2 navrata, kuci ... al u skoli, hvala Bogu i meni, ni jedanput

al, vidi sad - sad bi djeca da im se takvo sto naredi za kaznu rekla: "necu" ... sta onda

Ja bi radije da mi djete smjesti u cosak nego da ga tuce.
Kad bi ga tukli (u skoli) onda bi imali veliki problem samnom.

neprilagodjena wrote:

zeleno volim te wrote:

IMME wrote:Pade mi na um kazna "stajanje u cosku",licem okrenuto ka cosku, a bez da se smijes naslonuti na bilo sta - e, to je bas ponizavajuce za dijete krivca.

Kad se ta kazna sprovodila u skoli, "bolilo" je vise no 10-15 jacih "prutom po dlanu".

Osjetih taj ponizavajuci osjecaj u samo 2 navrata, kuci ... al u skoli, hvala Bogu i meni, ni jedanput

al, vidi sad - sad bi djeca da im se takvo sto naredi za kaznu rekla: "necu" ... sta onda

Ja bi radije da mi djete smjesti u cosak nego da ga tuce.
Kad bi ga tukli (u skoli) onda bi imali veliki problem samnom.

ni ja ne opravdavam da djecu tuku u skoli, al imamo problem kad dijete u sestom osnovne tuce nastavnike i niko mu ne smije nista jer mu je stari lokalni hadzo. Treba li reci da taj kompletan razred mozes odmah ispisati iz skole jer njihov boravak u istoj vise nema nikakvog smisla jer je tu skola kao institucija porazena i vise ne sluzi svojoj svrsi jer je ucenici ne dozivljavaju ozbiljno, a nastavnike dozivljavaju kao budale, a ne kao uzore ili autoritete koji im prenose znanje.
Biti nastavnik u ovoj zemlji je jedno veoma gadno zanimanje, jer moras pomiriti dvije kontradikcije, a to je da imas dijete hadze u razredu koje se izivljava nad razredom i cjelokupnim obrazovnim sistemom, a ne mozes mu nista, jer je njegov stari rekao da mali mora bit odlican inace ce napravit dramu, a s druge strane ti bi se trebao postaviti toj djeci kao vaspitac i neko ko im pruza znanje i ima odredjeni autoritet nad njima.

Kad bi moje djete tuklo nastavnike i drugu djecu u razredu onda bi ja imala veliki problem,sta mislis koliko bi proslo od toga pa bi i mene pocelo da tuce

A drugo ljudi netrebaju da se osjecaju ugrozeno od tog oca (htjela sam reci seljak ali ne zelim da me neko pogrsno razumije,kod mene je ono 'nije seljak ko je na selu rodjen')
jer njihova djeca idu u tu skolu,treba da budu sigurna tu a ne da ih neko maltretira jer se svi boje njegovog oca.
Nek poduzmu nesto ili ce vjecno biti pod nogom tog oca,ja ne bi dozvolila da mi neko tuce djete ili da neko tuce mene jer je njegov otac neki posljeratni hadza.
Hoce da mu djete bude odlicno onda nek sjedne i nek uci,ovako ce samo zavrsiti u zatvoru jednog dana.

Eto prosle sedmice gledam tv i kazu 'Otac napao nastavnika sjekirom u sarajevu'

Odgoj djeteta zahtijeva veliki napor i odricanje. Jer, dijete je slika i prilika roditelja a ako su roditelji nenormalni sta onda ocekivati od djeteta.
Osim roditeljskog odgoja veliku ulogu igra i skola kao i kvart u kojem dijete odrasta.
Danasnja djeca prebrzo odrastaju