test01 wrote:
Cekaj malo.Daj mi objasni taj dogovor.Prvo je bio bljesak.Pa onda oluja.Znaci 2 dogovora.
Kazes da je Beograd prodao Krajinu u Hrvatskoj,a krajina sama,bez Beograda je imala oruzja da se brani...koliko?Barem nekoliko mjeseci.
Osim toga,zasto bi se lokalni Srbi tek tako povukli i ostavili svoja ognjista?Pa oni taj dogovor nisu ni znali niti bi ga ikada prihvatili.
I na kraju,slijedeci tu logiku i prodor HV prema Banja luci je bio dogovor(ili nije),i prodor Armije BIH dogovor.
Mos mi to objasniti tj.pruziti jake dokaze.
1) E ja se vise ne sjecam sta je bljesak a sta je oluja...
2) Ma ko je pitao te Srbe iz Krajine hoce li ili nece da bjeze. Ko je pitao Srbe sa Grbavice hoce li ili nece da se sele 1996? To ti je tako i nema druge...
3) Pa dogovor je bio da HV dodje do granice a oni jos malo bili produzili sa A BIH pa reko Slobo, halo Franjo zaustavi te sto su posli za Banja Luku, dogovor je bio samo do granice
Novi-list wrote:Akcija “Oluja” nije trijumf Hrvatske vojske, nego rezultat dogovora Tuðman – Milo¹eviæ
Za polo¾aj generala Ante Gotovine nije neva¾no da, ukoliko se odluèi na susret s ha¹kim istra¾iteljima, smogne hrabrosti i snage razotkriti sve one koji su se tako grubo i licemjerno poigrali Hrvatskom vojskom, hrvatskim vojnim zapovjednicima i od sigurne hrvatske pobjede u ratnom vihoru napravili dug èiji raèun na naplatu veæ godinama dolazi hrvatskim zapovjednicima i braniteljima umjesto Tuðmanovim politièkim me¹etarima
Nedavnim prvim javnim nastupom u tjedniku “Nacional” nakon bijega u ilegalu u jednu od zemalja Europske unije, general Ante Gotovina pokazao je da polako ali sigurno shvaæa da je bio ¾rtvovan od svojih najbli¾ih suradnika i prijatelja s ciljem da se glavni i odgovorni za sramnu nagodbenjaèku politiku sa Slobodanom Milo¹eviæem ne samo izvuku od procesuiranja pred Meðunarodnim sudom u Den Haagu, veæ da se godinama u hrvatskoj javnosti prikazuju kao kreatori i akteri pobjedonosne vojno-redarstvene akcije “Oluja 95”.
Nakon ¹to je potpisivanjem Washingtonskog sporazuma u o¾ujku 1994. godine Tuðmanu postalo posve jasno da je njegova politika podjele BiH izmeðu Beograda i Zagreba do¾ivjela potpuni slom i poraz, on je sa svojim najbli¾im suradnicima i u kontaktu sa Milo¹eviæem i nekim predstavnicima meðunarodne zajednice, oèajnièki vrebao priliku da te¹ki poraz svoje politike rata s Muslimanima u Bosni i Hercegovini, nadoknadi bilo kakvom makar i prividnom vojnom pobjedom nad - od Milo¹eviæa - odavno otpisanim eksponentima velikosrpske politike i nositeljima okupacije nekih dijelova Republike Hrvatske.
Neposredno iza pokolja Muslimana u Srebrenici od strane bosanskih Srba u srpnju 1995. godine Tuðman shvaæa da je naglo promijenjen stav amerièke administracije prema ofenzivnom ratnom djelovanju NATO-a protiv polo¾aja bosanskih Srba, dugo pri¾eljkivana prilika da nadoknadi teritorijalne gubitke Republike Herceg Bosne povratkom okupiranih podruèja Republike Hrvatske i barem djelomièno kompenzira te¾ak poraz svoje ratne politike u BiH. U drugoj polovici srpnja 1995. Tuðman saziva tajni sastanak na Brijunima, na kojem je prisutan i general Gotovina, da bi se dogovorila i razradila vojno-redarstvena akcija "Oluja 95".
Fingirana oslobodilaèka akcija
Za veæinu prisutnih na tom sastanku trebala je to biti akcija oslobaðanja okupiranih podruèja RH, a samo za nekolicinu prisutnih ukljuèujuæi i samog Tuðmana, fingirana vojno-redarstvena oslobodilaèka akcija radi zaposjedanja okupiranih hrvatskih podruèja od prethodno evakuiranih paravojnih srboèetnièkih jedinica i lokalnog srpskog stanovni¹tva tzv. srpske republike Krajine.
Dakle, zakulisno, iza leða hrvatskoj javnosti i najveæem dijelu hrvatskih èasnika i branitelja, Tuðman u dogovoru sa Milo¹eviæem ¹alje svojeg emisara i onda¹njeg predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvoja ©ariniæa u Beograd gdje ovaj dogovara sa Milo¹eviæem sve detalje oko odlaska krajinskih Srba iz Hrvatske i jamstvo Zagreba da æe za barem 50 posto teritorija BiH dati punu suglasnost da se prepusti bosanskim Srbima. Tuðman je tim dogovorom sa Milo¹eviæem iza leða hrvatskom narodu i hrvatskoj vojsci, osigurao da je tzv. srpska republika Krajina prodana i prepu¹tena od Milo¹eviæa Hrvatskoj, jer je Milo¹eviæ zajamèio Tuðmanu posredstvom ©ariniæa, da se ostatak Jugoslavije neæe izravno mije¹ati u ratove izvan njenih granica.
Tuðman je iz tog dogovora izvukao neposrednu korist na naèin da se u hrvatskoj javnosti brzo zaboravi poraz njegove protubosanske politike neuspjelim poku¹ajem stvaranja Republike Herceg Bosne, zatim da se prika¾e kao pobjednik u ratu protiv kninskih Srba, bez obzira ¹to je pobjeda dogovorena sa Beogradom, zatim da pru¾i jamstvo meðunarodnim snagama u BiH da Milo¹eviæ neæe vojno inervenirati ukoliko krene vojna akcija protiv bosanskih Srba zbog srebrenièkog pokolja, ali samo ukoliko se ne dovede u pitanje opstanak tzv. Republike Srpske u BiH. Na taj naèin, Tuðman je postao radi svoje vlastite jagme za vla¹æu najbolji Milo¹eviæev advokat za podjelu BiH na Republiku Srpsku i bo¹njaèko-hrvatsku Federaciju, kako bi u miru postojala moguænost obnove scenarija podjele BiH na Republiku Herceg Bosnu i Republiku Srpsku koji je propao potpisivanjem Washingtonskog sporazuma.
Vlast od 2000. godine ignorira dokaze HSP-a 1861
Vojno redarstvena akcija Oluja, zbog koje je pred Ha¹kim sudom i optu¾en general Gotovina, nije nikakva trijumfalna pobjeda hrvatske vojske i generala Gotovine, veæ je prije svega rezultat dogovora Tuðmana i Milo¹eviæa, koji meðusobno razmjenjuju i trguju teritorijima i stanovni¹tvom radi kompenzacije Tuðmanovog politièkog i vojnog poraza u BiH godinu dana ranije, radi nastavka politike realizacije projekta male Velike Srbije kroz meðusobno uglavljenu diobu BiH na koju je svojedobno pristao i tada¹nji predsjednik Predsjedni¹tva BiH Alija Izetbegoviæ i radi osiguranja Tuðmanove pobjede na predstojeæim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, koji su odr¾ani veæ u listopadu 1995. godine, dva mjeseca nakon akcije "Oluja 95".
Sve navedene i mnogobrojne druge dokaze i stavove nudio je HSP 1861 Dr¾avnom odvjetni¹tvu RH pred vi¹e od tri godine, dakle 2000. godine, u obliku kaznenih prijava protiv odgovornih, ali su one radije zadr¾ane u ladici voljom sada¹njih politièkih i pravosudnih struktura, vjerojatno zato da se ne bi sru¹io mit o Tuðmanovom vojnom i pobjednièkom geniju, te da se prave krivce, a ne samo generala Gotovinu (ili bi mo¾da on èak bio izostavljen), ne bi trebalo izvoditi pred lice pravde. Time bi se postiglo da Republika Hrvatska ne samo ne bude talac optu¾enièke ha¹ke klupe zbog Tuðmanove i HDZ-ove ratne i mraène politike, veæ da odgovaraju najodgovorniji i pravi krivci za moguæe ¾rtve i kolateralne ¹tete nastale tijekom i nakon vojnih akcija HVO-a i HV-a po BiH i RH, dok bi Hrvatska vjerojatno veæ bila sa Slovenijom slijedeæe godine ravnopravna èlanica Europske unije.
Za sam polo¾aj generala Ante Gotovine nije neva¾no da, ukoliko se odluèi na susret s ha¹kim istra¾iteljima, smogne hrabrosti i snage razotkriti sve one koji su se tako grubo i licemjerno poigrali Hrvatskom vojskom, hrvatskim vojnim zapovjednicima i od sigurne hrvatske pobjede u ratnom vihoru napravili dug èiji raèun na naplatu veæ godinama dolazi hrvatskim zapovjednicima i braniteljima umjesto Tuðmanovim politièkim me¹etarima, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861..
.... a rs ce uvijek sanjat o pripojenju srbiji s kosovom ili bez...i uvijek ce pronalaziti neke argumente,izmisliti,slagati...al nema od tog nista 
