[1] Ako pod "izumima" misliš na različite religije/vjere - onda nisi u pravu.TLR wrote:Uvjeren sam da to u što ja vjerujem vjerovatno nije istinito, a da to u što milijarde ljudi vjeruju gotovo sigurno nije istinito. Otkad je broj ljudi koji u nešto vjeruju - argument za istinitost bilo čega?
Islam sam je "podignut" na rušenju starog koncepta vjerovanja. Rušenje onoga u šta je ogromna većina do tada vjerovala. [1] Svaki izum je u osnovi rušenje onoga u šta je do tada ogromna većina vjerovala.
[2] Argument ateističke percepcije stoji na neutralnosti, na dokazivosti, a ne na vjerovanju.
A i to ti je relativno. Kako postoji na svijetu svakakvih vjernika, nađe se i svakakvih ateista - pa čak i ateističkih vjernika...![]()
Ja iskreno i ne znam koji sam, ali zasigurno znam da kada vjerujem - ja doista ne znam. Samo očekujem i nadam se i vjerujem. Čovjek sam.
I da ti samo još dodam, da je imenica (pojam) vjera (npr. ja vjerujem svom prijatelju", "vjerujem da smo svi u osnovi dobri" i sl.) označava oslanjanje na neki drugi autoritet ili iskustvo. Vjera je očekivanje da će se nešto desiti u skladu sa očekivanjem.
Vjera u religijskom smislu je izvedena iz pojma vjera (sintaksno i semantički). Drugim riječima, ja nisam govorio o vjerovanju u Allaha, nego u vjerovanju uopšte. Vjerovanje u Allaha npr. i dalje ostaje vjerovanje.
Evo da zadam teško pitanje. Možeš li mi reći šta ti vidiš kao suštinsku razlike između neograničenog vjerovanja u Allaha i vjerovanja u nešto drugo (u veliku, ali ograničenu dobrotu svojih roditelja npr.)?
[2] Netačno. Neutralnost = agnosticizam, tj. odsustvo spoznajne moći. A ako ateisti priznaju da su nesposobni spoznati istinu, onda čemu priča? Dokazivost = materijalistički racionalizam, a kako materijalno nije jedino što postoji, te kako za analizu materijalnog je nephodno i nematerijalno, onda i ovdje ateisti su u bunilu i ne znaju šta hoće da kažu.
Ukratko, osnova ateizma je materijalistički racionalizam, koji već tu ima fatalnu manu - limitiranje spoznaje na materijalno, pri čemu sama spoznaja materijalnog zahtijeva poziv na nematerijalno.
Usput, isti pojam može imati više različitih značenja. Valjda ti je jasno da niko ne "vjeruje u Boga" na način kao što "vjeruje da će sutra biti živ" i tome slično. Nemojmo ulaziti u nepotrebne semantičke komplikacije, kad je jasno da prva tvrdnja moje prethodne rečenice nije identična u smislu i sadržaju, kao ni posljedici, druge tvrdnje...








