Niste izgubili novac sve dok ne prodate dionice
Predsjednik Uprave i direktor brokerske kuće FIMA International, u razgovoru za magazin Dani, govori o trenutnom stanju na tržištu kapitala u BiH, o gašenju brokerskih kuća i smanjenom prometu, o tome hoće li preživjeti Sarajevska berza, kao i o "nerealiziranim gubicima" bh. građana na berzi
Ahmed Hodžić: "Volja postoji kod stranih investitora, postoji i u teoriji plan da se nešto uradi, ali realizacija s naše strane jednostavno ne postoji"
DANI: Gospodine Hodžiću, tržište kapitala u FBiH trenutno je u jako teškoj situaciji. Promet je dramatično smanjen u odnosu na prethodne godine, dnevno trgovanje je u posljednjih nekoliko dana oko 100 hiljada KM, a pojedine brokerske kuće već su počele da podnose zahtjeve za gašenje, odnosno prestanak rada... Kakva je perspektiva našeg tržišta kapitala?
HODŽIĆ: Perspektiva generalno u ovom trenutku nije optimistična. Svi pokazatelji su stvarno vrlo, vrlo loši. Promet je nikakav, tržište je potpuno nelikvidno, a i sam vremenski period trajanja ove krize, i globalno i regionalno, ne ide u prilog dobroj perspektivi. Međutim, svaka kriza ima svoj početak pa samim tim i kraj. Naravno, sada se postavlja pitanje koliko će sve to potrajati i šta će to kriza na kraju izbaciti kao negativno ili pozitivno. Ja lično smatram da je svaka kriza na određeni način prilika. Jednostavno, razina cijena koje trenutno imamo kod određenih dionica definitivno ne odražava njihovu stvarnu vrijednost. Znači, određene bh. kompanije su dobre, imale su dobre poslovne rezultate i zaista trenutno postoji velika razlika između tržišne vrijednosti dionica određenih kompanija i njihove realne vrijednosti. Također, vrijedi pomenuti da smo prije dvije godine imali potpuno obrnutu situaciju. Imali smo, naprimjer, kompanije čija je tržišna vrijednost na berzi bila toliko velika da opet nije odražavala njihovu stvarnu vrijednost. Tako da mislim da je suština cijele te priče sa tržištem kapitala, Sarajevskom berzom i brokerima, ipak pozitivna - naše tržište ima potencijala. Mi smo zemlja u tranziciji i možemo dobiti dosta povoljnih prilika za investiranje, pogotovo na ovom nivou cijena. Ali taj dio ipak ovisi o tome koliko ćemo mi napraviti dobar ambijent za investicije.
DANI: Šta podrazumijevate pod tim?
HODŽIĆ: Pa, na makroekonomskom niovu investitori ocjenjuju da BiH, s obzirom da nije razvijena, nije toliko pogođena ekonomskom krizom ako je, naprimjer, poredimo sa Hrvatskom i Srbijom, koje su, kao zemlje, jako zadužene i za koje analitičari već ocjenjuju da će morati potražiti pomoć MMF-a i tako dalje. Dakle, analitičari smatraju da je BiH "sačuvana" u ovoj krizi zbog toga što nije razvijena. I eto, to je jedan koliko loš, toliko i dobar pokazatelj. Dakle, naša prednost u odnosu na ostale zemlje ipak ovisi o nama. Ako krenemo s ozbiljnijom i transparentnijom privatizacijom, čime ćemo pokazati investitorima da mi želimo nešto napraviti od svog tržišta, možemo se nečemu nadati. Ali, nažalost, protekle godine nam jednostavno ne daju za pravo, jer je veoma jasno da u proteklom periodu nismo napravili apsolutno ništa. Nismo privatizirali strateške kompanije koje bi bile značajni pokretač razvojnih ciklusa, a s druge strane nismo dobili nove instrumente na tržištu kapitala - obveznice. Dakle, i danas mi na tržištu kapitala u FBiH imamo samo dionice i par obveznica koje su emitirale banke. To jednostavno nije dovoljno da bi privuklo investitore.
DANI: Vlada FBiH je prije par dana donijela odluku da će krenuti s privatizacijom telekom operatera, Energoinvesta, Hidrogradnje, Aluminija i još par kompanija. Hoće li se, dakle, to odraziti na stanje na tržištu kapitala? S obzirom da na našem tržištu nema domaćih investitora, hoće li, dakle, ta odluka Vlade biti interesantna i hoće li privući strane investitore?
HODŽIĆ: Ne vjerujem. Ja uopće ne sumnjam da država ima plan da privatizira te kompanije, ali iskustvo iz prethodnih godina nam pokazuje da je država i ranije donosila slične odluke pa se na kraju ništa od svega nije desilo. Dakle, kod nas se godinama priča o tome, donose se odluke, ali se stvarno ništa ne dešava. Mene je strah da opet ovo ne bude plan koji u kraćem vremenskom periodu nema svoju realizaciju. A strani investitori nas po tome ocjenjuju. Oni kažu: "OK, donijeli ste odluku, kao i mnogo puta do sada. Ali ta odluka nije zaživjela u praksi." Znači, dok se to ne desi, dok stvarno ne počne praktična realizacija tih odluka - nemamo se čemu nadati. A i sami znate da prelazak teorije u praksu kod nas nije baš jednostavan i da zavisi od milion nekih političkih razloga, što nam pak sugerira da bi sve moglo ostati, kao i mnogo puta do sada, mrtvo slovo na papiru. Jednostavno, znači da mi ne možemo pred strane investitore izaći i reći: "Evo, Vlada je donijela ovu odluku." Jer oni znaju da Vlada vrlo lako može i poništiti tu odluku, dakle, da se iz svega toga ništa ne desi. A onda će strani investitori na kraju reći: "Pa ljudi moji, nemojte nas zavlačiti." Dakle, volja postoji kod stranih investitora, postoji i u teoriji plan da se nešto uradi, ali realizacija s naše strane jednostavno ne postoji.
DANI: A dok ne krene realizacija, polovina brokerskih kuća u FBiH neće preživjeti. Neke su već podnijele zahtjeve za prestanak rada. Kako procjenjujete situaciju u tom segmentu?
HODŽIĆ: Vrlo je teško špekulirati tim stvarima i vrlo je nezahvalno baviti se takvim prognozama. Mi bismo voljeli, naravno, da ostane ovaj dio brokerskih kuća i da ih bude čak i više. Ali, realno govoreći, da bi se to desilo mora se desiti nešto na tržištu. Jer ova razina prometa ne ulijeva optimizam da dvadeset brokerskih kuća mogu ostvariti dovoljne prihode na ovoj razini prometa. S druge strane, brokerske kuće nisu evoluirale, ili jednostavno nisu mogle stvoriti neke nove poslove, nove izvore prihoda. Brokerske kuće se, dakle, nisu bavile consultingom, vođenjem portfelja, investicionim savjetovanjem, nije bilo masovnih preuzimanja. Doduše, ti se poslovi donekle nisu ni mogli razvijati zbog zakonskih nedorečenosti, ali ne svi. Naravno, sada ni ova situacija ne dozvoljava da brokerske kuće krenu sa svim tim poslovima, tako da smo se sada našli u nekoj vrlo čudnoj situaciji: formalno imamo mogućnost da radimo, ali je vrijeme vrlo loše za te poslove.
DANI: Dobro, upravo zbog tih stvari pesimisti tvrde da će u narednom periodu, ako kriza još samo malo potraje, od brokerskih kuća preživjeti samo one koje su "naslonjene" na jake finansijske institucije, naprimjer, na banke. A te mogućnosti, ako sam dobro razumio, predviđa i novi zakon u FBiH koji sada dozvoljava da brokerska kuća bude organizaciona jedinica ili odjel unutar banke.
HODŽIĆ: Pa ne bih ja nužno stavio znak jednakosti između preživljavanja brokerskih kuća i njihove veze s bankama. Mi imamo brokerskih kuća koje nemaju nikakve veze s bankama i koje, evo i u ovako teškim vremenima, posluju veoma, veoma dobro. Tako da će određeni broj brokerskih kuća koje nemaju takvu pozadinu sigurno preživjeti, one su, da tako kažem, već pronašle svoje mjesto na tržištu, imaju svoje klijente koji su tako jaki da im to omogućava poslovanje, tako da mogu biti ravnopravni "igrači" s brokerskim kućama koje iza sebe imaju banke ili neke druge finansijske grupacije. Ali, jedno ne znači nužno i drugo. I za brokerske kuće koje trenutno posluju u sastavu finansijskih grupacija ili banaka ne znači da će bezuvjetno preživjeti na neki duži vremenski period u ovom našem poslu. Evo, vidjeli smo šta se desilo u Hrvatskoj ili Sloveniji. Za brokersku kuću na duži vremenski period ni ulazak u sastav banke nije dobitna kombinacija. Jednostavno, banke kao banke, ili brokerski odjeli unutar banaka, nikada neće raditi taj posao kvalitetno kao što to rade oni kojima je to core business. Oni mogu u jednom vremenskom periodu preuzeti primat, ali, jednostavno, nivo usluga koje se daju će pokazati da brokerske kuće mogu biti ispred ili bar rame uz rame uz banke. Ali za to treba vremena. U Hrvatskoj je za taj ciklus trebalo par godina. Dakle, banke su preuzele u određenom trenutku taj primat, a trebalo je par godina da se to "ispravi" i da se primat ponovo vrati brokerskim kućama kojima je taj posao osnovna djelatnost. Sve, dakle, ima svoje prednosti ali i nedostatke. Trenutno je mnogo lakše kućama koje iza sebe imaju banke ili grupacije, ali poslovanje odjela brokerske kuće unutar banke, s druge strane, stvara brokerskim kućama određene administrativne probleme, sporije su, ne mogu brzo reagirati, i tako dalje.
DANI: Ljudi me često u zadnje vrijeme pitaju šta će biti s našom berzom, hoće li preživjeti?
HODŽIĆ: Prvo, Sarajevska berza je jako mlada. Hoće li preživjeti? Pa vidjeli smo i u regiji da se nije baš puno berzi ugasilo. Naravno, ako ne računamo nestanak pojedinih berzi usljed spajanja, kao što je to bio recimo slučaj sa Varaždinskom burzom koja je pripojena Zagrebačkoj burzi. Mislim da je perspektiva Sarajevske berze regionalizacija, dakle, dolazak pod okrilje neke berze koja će "poklopiti" sve regionalne berze. Naše tržište je malo i u nekih narednih dvadesetak godina vrlo je teško i pomisliti da bi mi mogli biti neki bitan element u ovom poslu i u ovoj regiji. Prema tome, mislim da će se u narednom periodu stvoriti jedno jako tržište, sastavljeno od nekoliko berzi. Ali, mi još nemamo ni zakonskog okvira za takvo nešto, tek se po novom zakonu otvara mogućnost za, recimo, neko preuzimanje berze. Ali, također mislim da mi u sve to ne smijemo srljati i govoriti o prodaji Sarajevske berze, jer iz perspektive vlasnika je trenutno vrlo mala razina cijene koja bi se mogla dobiti. Ne možemo, dakle, mi biti u istoj poziciji kao Zagrebačka ili Beogradska berza, o čijoj se kupovini ovih dana govori, jer jednostavno mi nemamo taj kapacitet.
DANI: Ali nisam mislio na preživljavanje berze u smislu njenog preuzimanja. Mislio sam na ovdašnje građane koji su prije dvije godine po najskupljim mogućim cijenama kupili određene dionice čija je vrijednost dramatično pala. Ti ljudi se sada, naravno, pitaju šta će biti sa svim tim, hoće li berza preživjeti ovu krizu i hoće li njihove investicije propasti?
HODŽIĆ: Opet se vraćamo na osnovni postulat investiranja u vrijednosne papire. Dakle, taj dio investiranja treba uvijek promatrati kao dugoročnu investiciju. Bez obzira na to što je jako veliki broj ljudi kupovao dionice i što sad njihova situacija nije baš bajna. Ako gledamo i velike institucionalne investitore, onda je i kod njih ulaganje u vrijednosne papire proces u periodu od tri do pet godina, dakle, dugoročna investicija. Ja vjerujem da gubitak od 40, 50 ili čak 60 posto od ulaganja izgleda strašno našim ulagačima, ali jednostavno kriza ima vremenski ciklus i na kraju će opet doći do rasta tržišta. Dakle, ulaganje koje se nije realiziralo nije ništa strašno. Sve dok ljudi ne prodaju svoje dionice, oni, dakle, nisu ni napravili gubitak. Oni za sada, kako se to stručno kaže, imaju nerealizirani gubitak. Tek kada realiziraju taj gubitak, može se reći da su izgubili. Dakle, ako investitori psihološki preformuliraju svoja ulaganja u dugoročne investicije, bit će im lakše, a period od tri do pet godina će vjerovatno proizvesti pozitivan efekt. Nažalost, ljudi su kod nas na berzu ulazili s velikim očekivanjima, ulazili su nepromišljeno i neinformirano u cijeli posao s dionicama, što na kraju znači da je to ipak bila njihova odluka za koju na kraju moraju preuzeti i određenu odgovornost. Ako to sada shvate i preimenuju sve to u dugoročnu investiciju, mislim da će na kraju ipak dobro proći.
Investicioni fondovi
Fond-menadžeri kao "spavači"
DANI: Kako ocjenjujete situaciju s investicionim fondovima kroz prizmu ove globalne krize?
HODŽIĆ: Nažalost, situacija s investicionim fondovima nije baš bajna. Naši fondovi, koji su nastali iz PIF-ova (privatizacijsko-investicioni fondovi), su, sudeći prema izvještajima, izgubili jako puno iz svojih portfelja. Osim toga, njihova trenutna tržišna vrijednost nije realan pokazatelj onoga što fondovi imaju u svojoj imovini, a krivce za dobar dio tog lošeg stanja možemo tražiti među njihovim fond-menadžerima. Ja ih volim nazvati "spavačima". Imaju, dakle, jako puno imovine kojom upravljaju, ali nisu aktivni. Ponašaju se kao veletrgovci: prodaju ono što imaju i nemaju nikakvih modela da dalje ulažu, razvijaju firme ili restrukturiraju. Jednostavno, ono što su bukvalno dobili kroz certifikatsku privatizaciju, oni to prodaju, novac od te prodaje se ne vraća na tržište kapitala, znači, oni ne kupuju, što znači dok se taj njihov pristup ne promijeni, na njih ne možemo polagati puno nade ili očekivanja.
Oporavak tržišta
BiH mora biti interesantnija od Gane i Nigerije
DANI: Kada se može očekivati oporavak tržišta?
HODŽIĆ: Danas niko ne može sa sigurnošću pretpostaviti koliko će kriza trajati i samim tim kada se može očekivati oporavak tržišta. U svakom slučaju, naše tržište je vezano za globalnu krizu. Međutim, ja vjerujem da oporavak našeg bh. tržišta ipak zavisi više od nas samih, od onoga šta ćemo napraviti na tržištu, nego od globalne krize. Ako mi budemo aktivni i ako se mi istaknemo kao dobro tržište za investicije, onda ne vidim razlog zašto bi nas institucionalni investitori zaobišli. Evo, naprimjer, američki fondovi su u zadnje dvije godine bili izuzetno aktivni na tržištu Afrike, od Gane, Nigerije i tako dalje, zemalja koje, iskreno govoreći, ne mogu ponuditi ništa kvalitetno. Onda je realno očekivati da će američki fondovi tražiti nove poslovne prilike. Da li je to centralna Evropa, Rusija ili Azija, zavisi od ljudi s tih tržišta. Dakle, mi moramo biti po nečemu specifični u moru svih onih koji se nude. A imamo mnogo toga, naprimjer, privatizacija nam je velika prilika.
.