ibrik wrote:Poništenje tendera za prodaju Energoinvesta i Hidrogradnje?
Tenderi za prodaju kapitala u sarajevskim kompanijama Energoinvest i Hidrogradnja mogli bi biti poništeni, saznaje online magazin Investitor.
Federalni ministar industrije, energetike i rudarstva Vahid Hećo najavio je nedavno mogućnost poništenja ovih tendera, posebno u slučaju Energoinvesta, i to zbog određenih proceduralnih razloga i pogrešnih podataka unesenih u tendersku dokumentaciju.
„Ja također imam informaciju da će tender za privatizaciju Energoinvesta najvjerovatnije biti poništen i da će nakon toga ljudi iz vlasti i struke zajednički sjesti i pokušati odgovoriti na pitanje šta uraditi sa svim strateškim kompanijama, uključujući i Energoinvest. Da li će u Energoinvestu, kao jednom od najpoznatijih bh. brendova, država trajno zadržati svoj udjel, da li će ga prodati strateškom partneru ili partneru kao što je bila ortačka grupa, sve su to pitanja na koje će se morati dati odgovor na tom sastanku“, rekao je Džemail Vlahovljak direktor Energoinvesta za online magazin Investitor.
Za tender za prodaju državnog kapitala u Energoinvestu do sada je pristigla ponuda slovenske kompanije Kapis, koja je nedavno uradila i due diligence u ovoj bh. Kompaniji. Trajanje tendera je produživano nekoliko puta, a trebao bi se konačno zatvoriti početkom maja.
Nažalost, nismo uspjeli dobiti nikakvu službenu potvrdu informacije da bi tender za prodaju državnog kapitala u Hidrogradnji mogao biti poništen, iako se i o tome uveliko špekulira u krugovima bliskim vladi FBiH.
Sta kazete na ovo??? Ja sam to govorio od trenutka kada se firma Rudnap iz Srbije prijavila na tender...znao sam da je ostavljena neka caka na osnovu koje ce se ponistiti tender...
Evo malo o famoznom RUDNAP-u:
KO SE KRIJE IZA RUDNAPA, KOMPANIJE KOJA SE JAVILA NA TENDER ZA PRIVATIZACIJU ENERGOINVESTA
Monday, 23.04.2007.
Prema riječima izvora , kontroverzni kotorski biznismen Vojin Lazarević, te «energetski magovi» iz sjenke Radivoje Dangubić i Drago Skulić, vlasnici većinskog paketa akcija u kompaniji „Rudnap“, pokazali su ...
... interesovanje za kupovinu 67 odsto državnog kapitala u sarajevskom „Energoinvestu“, kako zbog velikih ino-potraživanja te firme, tako i zbog preferencijalne pozicije koju bi im vlasništvo nad tim preduzećem, navodno, obezbijedilo u izgradnji novih hidroelektrana u FBiH, ali i u drugim državama. Agencija za privatizaciju FBiH raspisala je početkom ove godine tender za privatizaciju državnog kapitala u sarajevskom preduzeću „Energoinvest“. Nakon produženja roka za podnošenja prijava do 4. maja ove godine, kao najozbiljniji takmaci za kupovinu tog preduzeća izdvojile su se kompanije „Rudnap“ i „Zoom Technologies” te ortačka grupa koju čine menadžment i zaposleni u „Energoinvestu“ sa sadašnjim generalnim direktorom Džemailom Vlahovljakom na čelu. Iako je tender u nekoliko navrata produžavan, u čitavoj priči oko privatizacije ne bilo ništa sporno da se nije saznalo ko stoji iza „Rudnapa“ te da u javnost nisu isplivali svi repovi afera koji se godinama povlače za tom kompanijom i njenim sadašnjim vlasnicima. Prva velika afera potresla je to preduzeće u vrijeme Miloševićevog režima, a na afere „Rudnap“ nije postao imun ni nakon 5. oktobra 2000, i privatizacije kada je trojac Vojin Lazarević, Radivoje Dangubić i Drago Skulić zasjeo na čelo firme.
Pod lupom CIA i BND: Albanski dnevnik «Shekuli», u februaru ove godine, na naslovnoj strani objavio je tekst u kome je navedeno da je „Rudnap“ predmet dugogodišnje analize i praćenja američkih i njemačkih bezbjednosnih službi zbog, kako je navedeno, umiješanosti u poslove sa transportom materijala korišćenih za programe nuklearnog naoružanja u Libiji i Iranu.
Otkriće dnevnika „Shekuli“ zasniva se na dokumentima ugledne američke analitičke organizacije „Nuclear Threat Initiative“ (NTI), koja se bavi pitanjem nuklearne profileracije.
Po „NTI“, „Rudnap export-import“ pojavio se na «radarima» američke obavještajne agencije CIA i njemačkog BND-a tokom 90-ih, kada je Libija od vojnih struktura bliskih Miloševićevom režimu u Srbiji, pokušala da obezbijedi rezervne dijelove i tehničku pomoć pri izgradnji raketnog sistema SS-21. Saradnja na toj liniji je uspostavljena, a potvrda je dobijena u aprilu 1993. godine, kada su ukrajinske vlasti zaplijenile pošiljku 80 metričkih tona amonijum-perklorata, koji se koristi za raketno gorivo.
Kako je tada utvrđeno, zaplijenjeni amonijum-perklorat poticao je iz Rusije, a pošiljalac do Ukrajine bila je moskovska kompanija «Pavoks Foreign Economic Association». Pošiljku je u Ukrajini preuzeo „Rudnap“, koji je preuzetu robu dalje isporučivao Libiji, a u izvještajima CIA dostupnim javnosti navodi se da je dio tog materijala završavao i u Iranu.
Interesantno je spomenuti da se „Rudnap export-import“ i njegove filijale u Alžiru, Kini, Njemačkoj, Poljskoj, Indoneziji, Rusiji i Češkoj nalaze na listi pojedinaca i preduzeća koje je američka Vlada (Office of Foreign Assets Control) identifikovala kao dio režima pokojnog Slobodana Miloševića, te su im zamrznuta sva sredstva i onemogućen rad sa američkim i drugim kompanijama.
Snaga struju valja: Povod za tekst u albanskom dnevniku bila je afera koja je u februaru ove godine potresla tu zemlju. Do nje je došlo nakon što je albanska Vlada saopštila da će „Rudnap“, do tada na tržištu struje nepoznata kompanija, snabdijevati sa 50 MW elektroprivredu Albanije (KESH).
Vijest je pruzrokovala pravi politički skandal, pošto odluci nije prethodio ni uobičajeni tender, ni javno natjecanje, niti bilo kakav transparentni i javni proces.
Ispostavilo se da je do sklapanja posla došlo nakon jednog od privatnih sastanaka albanskog premijera Saljija Beriše sa Vojinom Lazarevićem u Moskvi.
Direktor KESH-a, nešto kasnije smijenjen je zato što se usprotivio toj odluci Vlade i premijera Beriše, što je dovelo do prave erupcije nezadovoljstva opozicije i većeg dijela javnosti.
Da je Lazarević više nego vješt u prljavim političkim igrarijama i manipulisanju na tenderima, govori i nedavni primjer iz Srbije kada je i njega i kabinet aktuelnog premijera Srbije Vojislava Koštunice Zoran Drakulić, vlasnik kompanije „Ist point“ optužio da stoje iza prodaje RTB „Bor“ rumunskom „Kupromu“.
Dvojac sa kormilarom: A ko su uopšte pomenuta trojica? Prema riječima izvora „NR“, riječ je o licima koja da bi došla do nekog cilja ne prezaju od prljave igre. Naruku im idu i dobre političke veze Vojina Lazarevića koji do sada u svojoj poslovnoj karijeri nije napravio gotovo nijedan posao a da prethodno nije dobro “podmazao” nečije dizanje ruke ili stavljanje parafa na neki dokument.
Vojin Lazarević inače važi za jednog od najuticajnijih poslovnih ljudi u Srbiji čiji poslovni interes ide od trgovine naftom, električnom energijom i nekretninama do bankarstva. Bio je jedan od osnivača „EFT-a“, londonske kompanije koja se bavi trgovinom strujom, ali se 2005. godine razišao sa suvlasnikom Vukom Hamovićem, zbog, kako su tada pisali beogradski mediji, prevelikog miješanja u politiku i bliskosti sa kabinetom Vojislava Koštunice. Budući da je porijeklom iz Kotora, u Crnoj Gori je dugi niz godina bio i bliski saradnik Mila Đukanovića, u čijoj vladi je jedno vrijeme bio prvi savjetnik za ekonomska pitanja.
Za razliku od Vojina Lazarevića, Dangubić i Skulić mnogo manje su poznati javnosti, a svoje vlasništvo u „Rudnapu“ kriju iza of-šor struktura. Ta dvojica, za razliku od Lazarevića, znaju da se bave samo strujom i oni, u stvari, stoje iza „Rudnapovih“ skorašnjih poteza na regionalnom tržištu el. energijom.
Drago Skulić je bivši fudbalski sudija, nekadašnji direktor EPRS i nekadašnja perjanica SDS-a koji je svoje milione napravio u «ranim radovima» „EFT-a“. Izvor „NR“ navodi da je Skulić indirektno i jedan od većih akcionara u jednoj banjalučkoj banci.
Radivoje Dangubić je nekoliko decenija proveo u Elektroprivredi Srbije. Kloneći se direktorskih fotelja, mada su mu bile dostupne, više je volio da poziciju i uticaj u tada najvećoj društvenoj firmi u Srbiji, gradi iz drugog plana. Tokom devedesetih nije bilo ključnih odluka koje bi bile donijete bez Dangubićeve saglasnosti. Do vrha poslovne karijere stigao je 1999. godine kada je kao pomoćnik generalnog direktora upravljao Elektroprivredom Srbije. Visoki položaj u EPS-u Dangubić napušta poslije pada Miloševićevog režima.
Svoj talenat i poznavanje prilika na tada gotovo nepostojećem regionalnom tržištu el. energije prenosi u „EFT“, gdje uz Vojina Lazarevića i Vuka Hamovića, narodski rečeno postaje imućan. Kada su se njih dvojica razišla zbog političkih nesuglasica Dangubić prelazi u „Rudnap“.
Skriveni interesi: Na kraju, postavlja se pitanje šta se krije iza upornog nastojanja „Rudnapa“ i njegovih vlasnik, da pošto-poto dođu do većinskog paketa akcija „Energoinvesta“.
Prema riječima izvora „NR“, kontroverzni kotorski biznismen Vojin Lazarević, te «energetski magovi» iz sjenke Radivoje Dangubić i Drago Skulić, vlasnici većinskog paketa akcija u kompaniji „Rudnap“, pokazali su interesovanje za kupovinu 67 odsto državnog kapitala u sarajevskom „Energoinvestu“, kako zbog velikih ino-potraživanja te firme, tako i zbog preferencijalne pozicije koju bi im vlasništvo nad tim preduzećem, navodno, obezbijedilo u izgradnji novih hidroelektrana u FBiH, ali i u drugim državama. Dodatni razlog zašto je pomenuti dvojac sa kormilarom «trznuo» na „Energoinvest“ mogao bi ležati i u činjenici da sadašnji predstavnici „Energoinvesta“ tvrde da to preduzeće ima vlasnički udjel u Jadranskom naftovodu u Hrvatskoj, a on se mjeri stotinama miliona dolara.
Reporter
