Forum Klix.ba

Opet Stolac. Prošlo nekih šest mjeseci rata, uglavnom u svakodnevnom granatiranju. U jednom od rijetkih mirnih momenata, Ale i Badžo raspucali tavle u bašti ispred Doma Kulture. Taman postalo interesantno kad počinju da padaju granate po Bradama, nekih dvjesto metara od njih.
Ale i Badžo izmjenjuju pogled i mirno nastavljaju da igraju, kao da se ništa ne dešava. Badžo onda kaže: “Hebo mater, stvarno ni ovi četnici više nikom nisu interesantni…”

milaa wrote:Sarajevske ratne price, i sarajevski humor.
I ne ocekujem da razumijes.

I meni nije smiješno sekunde, a bio sam u Sarajevu čitav rat.

evo jedne price sa linije tj sa igmana onog zajebanog puta sto je malo ko smio spustit kamion ili ga popet
dakle nekom umproforcu nesto kamion stao i nece da upali nema sanse oni nesto gledaju tamo vamo i nemogu meda sto bi se reklo i jedan nas inace majstor boli glava kaze ja cu napravit al 3 steke marlbora i tu se pogode pravo on uzme prar kljuceva,cekic i ode pod kamion i jedno 15 minuta lezo ispod nesto kuco zatezo i kad je izaso kaze umproforcu de ga krehni i upali isprve ovaj dadne 3 steke a poslije raji isprico samo mu se neka zica iskopcala on je vratio i dole proveo 15 minuta da ne bi bilo ofirno ipak su cigare u pitanju

Godine 92-93. Sarajevsko naselje koje se "naslanja" na Kosevo.

Prica 1: Raja iz naselja, sve momci 18-24 koji se druze i van smjene od "24-48" (za one koji nisu tu bili u ratu, "24-48" je znacilo da je osoba 24 sata na duznosti, a potom 48 sati slobodan/slobodna), na liniji, vecer je. U po frke, pojavljuje se mali sa kanticom graha, trazi tatu, kaze da je mama poslala grah, ali nije imala soli, pa je neslan. Raja se zgledaju, vecina ni cure kako treba nema, a kamoli djece. Pitaju ga kako mu se zove tata.
Mali: "Obrad".
Skontaju raja koliko je sati, pocnu zvati "preko", cetnici se jave.
Nasi: "Ima li tu Obrada?"
(poslije par sekundi tisine) "Ima!"
Nasi: "Obrade, mali ti je ovdje kod nas, donio ti veceru!"
Poslije malo komesanja, Obrad: "Nemojte, ljudi, pustite malog, uzmite mene za njega!"
Nasi: "Neka te!" posole malom grah i zazovu opet "Ne pucajte, eto malog!".
Dijete predje.
Nakon nekog vremena, zovu s druge strane "Ne pucajte, eto malog!" - ide dijete i nosi dvije litre sljive.

Prica 2: Ista raja, isti vod, ista linija. Obzirom na blizinu cetnicke linije, u mnogim dijelovima grada su tada koristene lozinke, koje su cesto bile prilicno prozaicne. U zahebanciji, nasi glavni junaci se dogovore da im lozinka bude "Ziveo Seselj!", a odgovor "Ziveo, bre!". Nejse, u neka doba noci neko se priblizava rovu. Raja kontaju da im dolazi smjena iz pripreme i proderu se "Ziveo Seselj!". Ispostavi se da nije bila smjena, nego "delegacija" iz komande 1. korpusa koja je obilazila linije. Ljudi pobjegli, zvali komandu, citava se frka napravila da je linija pala.

.

Ne mogu vjerovati da se još niko iz Krajine nije javio sa našim pričama. Samo o Seji Bajkanovom bi se mogla baška tema otvoriti...

Ridjobrki wrote:Ne mogu vjerovati da se još niko iz Krajine nije javio sa našim pričama. Samo o Seji Bajkanovom bi se mogla baška tema otvoriti...

Deder ti

Ridjobrki wrote:Ne mogu vjerovati da se još niko iz Krajine nije javio sa našim pričama. Samo o Seji Bajkanovom bi se mogla baška tema otvoriti...

dederka,pobro....

ja sam čuo dvije:

ono autonomija pa bile one švercerske veze i cigo ošo nešto upazariti i sretne tamo nekog komšiju (cigu) ovaj će babinom cigi:e bre što ti tamo radiš kod izdajnika nije lepo itd..a ovaj će ti ovom našem e,brate tvoje dete pije vodu a moje đus ili tako nekako

ili ona:(gledo na kaseti)neka akcija i snimali HVO,i sad puškaranje i treb a juriš ali ni makac otud sije li sije,kad će ti ovaj jedan TEKBIIIRRR,a stali ALAHUEKBER ili već kako,prestade sijati a ovi u juriš,završila se akcija ide jedan havejac vodi četu a onaj snimatelj ga priupita kako se zove,kaže milan,pita on milana pa što temkbira i znali šta znači,veli milan nemam pojma znam samo da ovi bježe ko zečevi

Evo jedna iz Zenice, pričao mi tadašnji konobar kod kojeg se to desilo:

U Zenicu su 92-94 redovno dolazili Visočani da kupuju bijelu tehniku. Poslije pazara sjedne se malo u kafanu pa se komentariše ko je šta pazario. Lokalnom šalabajzeru dokundisali Visočani pa im odluči smjestiti. Za susjednim stolom u kafani, namjerno malo glasnije poče se "hvaliti" kako je super zaradio kod Unproforaca. Kao, Unprofor otkupljuje krompirovu zlaticu, plaća i po 1000 DEM za vreću od 25 kg. "Ne znam šta će im ali dobro plaćaju". A Visočani, stari trgovci samo mudro šute i osluškuju.
Prošlo mjesec dana, kad isti ti Visočani opet u kafani, ljuti, nervozni, naglas komentarišu: "Gdje li je onaj što nas je za*ebo, mi digli cijelo selo da skuplja zlaticu, djeca, nene,... upalili agregat da i po noći skupimo što više. Donijeli pet vreća pred bazu Unprofora a oni nas gledaju k'o budale".
Pita konobar, onako kao nezainteresovano: "Pa šta uradiste sa tolikim bajama?" - Ma ništa, istresli ih komšiji!

Ne znam je li bilo ovo:

Došli Unproforci u neko selo, naoružai do zuba, pancirni prsluci, šljemovi, ruksaci,... bruka opreme na njima, k'o vanzemaljci.
Iznijela im nena kafu, ali kako slabo vidi, omakne joj se pa naspe fildžan do samoh vrha, tako da nema šanse da popije a da ne prospe. I nena se sagne da srkne malo s vrha fildžana, a Unproforci gledaju, misle valjda u Bosni se kafa tako mora piti, da ne dirneš rukom fildžan... i svi onako natovareni, sagnu se i pođu srkati iz fildžana. A nena gleda.. a ja budala?

notsure wrote:Ne znam je li bilo ovo:

Došli Unproforci u neko selo, naoružai do zuba, pancirni prsluci, šljemovi, ruksaci,... bruka opreme na njima, k'o vanzemaljci.
Iznijela im nena kafu, ali kako slabo vidi, omakne joj se pa naspe fildžan do samoh vrha, tako da nema šanse da popije a da ne prospe. I nena se sagne da srkne malo s vrha fildžana, a Unproforci gledaju, misle valjda u Bosni se kafa tako mora piti, da ne dirneš rukom fildžan... i svi onako natovareni, sagnu se i pođu srkati iz fildžana. A nena gleda.. a ja budala?

HAHAHAAAA,nije valjda,hahahaa

Zabolila mene glava ili zub vise se nesjecam negdje 94 i tako se zalim jaranu kaze on imam ja pravo dobre tablete(on bio u jurisnom vodu i njima su davali sve najbolje za razliku od nas)....daj vamo nemogu vise da trpim...popijem ja tabletu...ma ko curica, neosjecam noge 2 dana...letim gore dole. nasjekao drva staroj, dovuko vode...ma ko na struju...poslije par dana krahiram ali nema veze....proslo od toga jedno mjesec dva...sjedim ja sa tim jaranom kaze on meni znas dugujes mi cenera...odakle ti to??? za onu tabletu...da te jebem cuj cenera ....ma kaze nisu to bile tablete protiv bolova, greskom sam ti dao ekstazi .....tad sam prvi put saznao za te "tablete protiv bolova "

U nasem kraju je ljude uveseljavao dugo vremena Radio Sajgon sa svojim programom.
Sav program se svodio na ratnu tematiku i volio bih kada bi neko dodao nesto na ovu temu posto se ja nicega ne sjecam, bio sam prilicno mali u to vrijeme


Sad pogledah, ima na Youtube-u dosta materijala...

Libyano wrote:U nasem kraju je ljude uveseljavao dugo vremena Radio Sajgon sa svojim programom.
Sav program se svodio na ratnu tematiku i volio bih kada bi neko dodao nesto na ovu temu posto se ja nicega ne sjecam, bio sam prilicno mali u to vrijeme


Sad pogledah, ima na Youtube-u dosta materijala...

e njih sam se sjetila kad sam vidjela ovu temu
ne bih znala nista prepricati, ali sjecam sam se da smo se smijali..

notsure wrote:Ne znam je li bilo ovo:

Došli Unproforci u neko selo, naoružai do zuba, pancirni prsluci, šljemovi, ruksaci,... bruka opreme na njima, k'o vanzemaljci.
Iznijela im nena kafu, ali kako slabo vidi, omakne joj se pa naspe fildžan do samoh vrha, tako da nema šanse da popije a da ne prospe. I nena se sagne da srkne malo s vrha fildžana, a Unproforci gledaju, misle valjda u Bosni se kafa tako mora piti, da ne dirneš rukom fildžan... i svi onako natovareni, sagnu se i pođu srkati iz fildžana. A nena gleda.. a ja budala?

I ako je izmišljeno, smiješno je!

exliberal wrote:Zabolila mene glava ili zub vise se nesjecam negdje 94 i tako se zalim jaranu kaze on imam ja pravo dobre tablete(on bio u jurisnom vodu i njima su davali sve najbolje za razliku od nas)....daj vamo nemogu vise da trpim...popijem ja tabletu...ma ko curica, neosjecam noge 2 dana...letim gore dole. nasjekao drva staroj, dovuko vode...ma ko na struju...poslije par dana krahiram ali nema veze....proslo od toga jedno mjesec dva...sjedim ja sa tim jaranom kaze on meni znas dugujes mi cenera...odakle ti to??? za onu tabletu...da te jebem cuj cenera ....ma kaze nisu to bile tablete protiv bolova, greskom sam ti dao ekstazi .....tad sam prvi put saznao za te "tablete protiv bolova "

isto smo uradili u vojsci (2003) liku, "doktor" ga zvali, medicinu lik zavrsio i dosao da odsluzi...helem, bolila ga glava i dobio je "bobu".... malo je rec da je bio hiperaktivan i zbunjen poslije

Neka akcija na Vlašiću i zarobiše jednog ćetu (bio neka funkcija) i neki borac ga iz bjesa (stradao mu jaran) tresnu kundakom u glavu.Probudio se u bolnici u Zenici i pita gdje se nalaze.Kad mu rekoše gdje je on onako izgubljeno reće"U bre zar smo dogurali čak dovde"

Tuzla, 92. godina, poprilicno cesto granatiranje grada. Svi su se nakon detonacije pravili strucnjaci i pokusavali pretpostaviti u kojem dijelu grada je granata explodirala, bio si jako ponosan na sebe ako se kasnije ispostavi da je tvoja procjena bila bolja od jaranove. Jedan dedo sa Slatine, preko 70 godina, malo senilan, poprilicno nagluh zivio je na zadnjem spratu sa zetom i kcerkom. Sjedio je u kuhinji kad je pocelo granatiranje i granata mu rokne direkt u stan, razvali dnevnu sobu, izvali radijator, ali nije doslo do kuhinje. Sjedi on i kaze, "uh, ovo je bilo blizu, negdje oko Skvera (jedno 250 m vazdusne linije)

Najčešća hrana u ratu je bila leća, za koju prije rata malo ko da je i čuo a kamoli kuhao. Tako se jedan dan požalila jedna stara nena, koja sa svojih 70+ godina godinama nije makla iz stana na 14. spratu solitera: "Nestalo mi apaurina". Na pitanje kojih apaurina, jer ih se od početka rata nije moglo naći, nena odgovori "Pa onih zelenih, u kesici pored TVa".
Jadnica, onako polućorava čitav rat je redovno za smirenje pila leću, misleći da pije tablete Apaurina... a nikad se nije požalila da ne djeluje.

Evo dvije moje:
1. Ležimo u rovu počinje granatiranje, padaju sve bliže nama, a nekako smo u to vrijeme svi očekivali neko čudo od naše slavne artiljerije A BIH i gađali se pretpostavkama "ovo je naša", uglavnom esplozija pravo glasna negdje u našoj neposrednoj blizini u tom če neko ono famozno "ovo je naša", a do mene Nino "ne znam jel po ocu il` po materi", naime Nino dijete iz mješanog braka (a iz kakvog če biti ?) otac Musliman majka Srpkinja.
2. Sjedimo u pripremi i deremo remija po ko zna koju partiju po redu. Ulazi Ahmet K. i nosi 5 ( PET) klipača SARAJEVSKE PIVE, mi naravno skočimo oko njega da se ogrebemo a Ahmo će (inaće izbjeglica iz činimi se "Kramer sela" ): A jok da zbog mene u haram odete nema od toga ništa....... i popi sve sam.

92. toplo ljeto a nama na položaje dođoše neki" specijalci" u ispomoć.Pade par minobacačkih a mi trk u rovove.Sa mnom u isti rov upade jedan od onih "specijalaca"Vidim sav se trese od straha pa ga ponudi cigarom da se malo smiri mada ih nisam imao za bacanje i tek što zapalismo on povuče dim-dva i zgazi svoju cigaru."Gasi otkriće nas po dimu"E jebo ovakvu pomoć .

i ja kazem, za deset

Mozda je off-topic al je prejako!
ja sam oplako

Devedeset i druge, neki datum kojeg se ne mogu sjetiti ali znam da je bila noc, Sarajevo posule granate. "Roka" na sve strane. Strcali smo u skloniste, vidim komsija nosi veliku sliku sa sobom, iza njega komsinica vuce psa na uzici i nosi flasu vode u ruci. Buka od granata postala je jaca, izvadi ona komsinica iz dzepa neke tablete, vidim apaurin. Kontam hoce da popije da se malo smiri, kad ona dozva Mimicu - psa, stavi mu apaurin u usta i zasu malo vodom. Malo kasnije vidim Mimicu ispod stola, zakunjala, a ostali kipte od ljubomore sto se ne docepase onog apaurina.

27.06.1995, došao je u RTV dom neki fri lenser u nadi za eksluzivom iz sarajeva i zaradom. Uzeo je ured u domu (iznajmio) , kako je štedio nije išao u Holidej, nego će kao tu i spavati. BIlo je predveče i iznimno mirno. Sa tipičnom američkom prepotencijom je sve gledao sa visine i stalno ponavljao fakin sarajevo, fakin wor, ništa od rata itd.
28.06.1995 oko 09.35 je u RTV dom udarila protuavionska modificirana bomba, koja ga je sa 6 kata (gdje je iznajmio ured) spustila na prvi. Prošao je bez ozlijeda.