Pa, ako je otvoreno pitanje da li su krstjani uopće preživjeli pad Bosne, ne može ih se stavljati u kontekst prelaska na islam....Turska prijetnja da Tko ne želi preći na islam, taj mora ići ili će biti raja.... Poznata opservacija, naravno, površna i neutemeljena
Svakako, Osmanlije nisu bili uzor velikodušnosti, počesto ni pravedni vladari...Iako su imali solidan sistem, pogotovo u prva dva stoljeća vladavine Bosnom.... Uzroci islamizacije u BiH, puno su kompliciraniji....No, nema potrebe za romantičnim varijantama, čemu su skloni Bošnjaci, a po kojima su krstjani,onako, listom, prešli na islam, zbog njegove sličnosti s njihovim učenjem.... Naravno, nema potrebe ni proces islamizacije objašnjavati sindromom " ognja i mača", jer stvari tako objašnjene, ne nude prave odgovore....Ne treba smetnuti s uma, da je Osmanski sistem bio feudalni sistem, pa je i zbog toga " oganj i mač" , kao varijanta, ekonomski bio neisplativ... A vladari, ko vladari, u kmetski su položaj stavili i izvjestan dio muslimanskog seljaštva...Svakako, manji, mnogo manji, nego kršćanski...E,sad, ima i onaj dio priče o vojnoj obavezi za muslimane, a za ostale ne...No, onda će neko pomenuti"danak u krvi"....I tako, teško je zadovoljiti sve "strane"....
Sa ovim se uglavnom slazem. Samo bi zelio dodati sljedece:
Vrlo mali broj krstjana je doceo kraj Bosne. Vecinom su se do tada prilagodili ili pravoslavnoj ili katolicnoj crkvi. Medjutim, na osnovu nekih pronadjenim pisama, ima jedan podatak o jednom krstjanskom sveceniku koji je nakon pada Bosne izbjegao u Lombadiju i tu primio katolicanstvo. Takodjer, dubrovacki arhiv daje podatak da je odredjen broj krscanski porodica trazio smjestaj u Dubrovniku nakon pada Bosne, a jos jedna hronika iz Zete (mislim da je od Balsica) govori o nekom jeretiku koji se vratio staroj (pravoslavnoj) vjeri. Znaci postojali su u vrijeme pada Bosne, sada je samo pitanje u kolikom broju. Ali sigurno se moze reci da taj broj nije bio znacajan jer su i prijasnjim decenijama oni dobro desetkovani.
Ali ako je postojao solidan broj onih koji su pobjegli u vani, znaci da ih je sigurno dosta ostalo u Bosni. Tu moze biti veze izmedju onih nisana iz okoline Trnova, sa kraja XV i pocetka XVI stoljeca, koji imaju predominantno bosanske tj. krstjanske motive kao sto su frizovi ratnika, mada se pouzdano moze reci da se tu radi o islamskim nadgrobnim spomenicima.
Osmanski sistem svakako zasluzuje detaljnije proucavanje.
Ovako povrsno kada se govori o tome se mora reci da kada se gleda pripadnost nekoj konfensijalnoj grupi u XV stoljecu i kada se to gleda danas, tu postoji jedna velika razlika. U XV stoljecu se na vjeru gledalo slicno kao sto se danas gleda na politicke partije. To jest mijenjalo se po potrebi, nuzdi, koristi, narocito na vjersko-mjesovitom prostoru, a uvijek je bilo onih koji su pri tome ostali isti, pa kao rezultat bivali kanonizirani u svece ili slicno. Danas se na vjeru gleda (makar na Balkanu) kao nesto sto se dobiva rodjenjem i sto se ne moze mijenjati. Ali u srednjem vijeku je bilo mnogo drugacije. Najbolji je primjer reformacije u Njemackoj, kada se pripadnost katolickoj ili protestantskoj opciji gledala kao pripadnost danasnjim politickim partijama pri sukobu pozicija-opozicija. Takvo stanje je u Bosni bilo odavno, i kada su Turci dosli, mnogi plemici su jednostavno vidili priliku da se prilagode novom vremenu i novim uslovima (kao sto danas rade bivsi komunisti), pa tako su prihvatili islam. Koji mozda u pocetku nije bio jak, ali kako je vrijeme prolazilo, pustao je sve vise korijena.
Naravno da je dolazilo tursko plemstvo, pa ulema, pa onda i zanatlije, a kasnije je i obican narod poceo da prihvata islam, jer je u njemu vidio olaksanje za zaista tezak zivot. Islam su prihvatali svi, ali posto su krstjani bili vec sasvim mali i beznacajni, bez ikakve potpore na istoku ili zapadu, oni su upravo bili ti, koji su odmah u prvim godima osmanske vlasti nestali.
Kasnije u XVI stoljecu kretanje katolika prema Dalmaciji, kao i naseljavanje pravoslavnih vlaha je druga prica.
Jos nesto, mislim da je negdje oko 1700 godine (nisam siguran), sultan (zaboravio sam mu ime) donjeo ferman da okoliko jedan clan neke porodice prihvati islam, da ce cijela porodica biti oslobodjena placanja haraca. Tako su mnogo porodice, svjesno da kazem ´zrtvovali´ jednog clana za dobrobit svih ostalih. O tome je pisao i Mesa Selimovic u Sjecanjima. Moze se zakljuciti da su upocetku zajedni zivjeli, a onda su se kasnije razisavali kao sto braca i rade, svako svojoj kuci. Na osnovu ovoga imamo veliki broj zajednickih prezimena ljudi sa razlicitim konfesijama.
Navesti cu jos jedan primjer.
Plemicka porodica iz Stoca Hrabren-Miloradovici, jos za vremena Kosace je bila jaka. Njihovo porodicno groblje je neklopolja stecaka na radimlji, a zaduzbina je manastir Zitomislic. Jedan stocanin mi je ispricao pricu vezanu za tu porodicu. Naime, kada je pomenuti sultan donjeo ferman, jedan clan porodice je odlucio da prihvati islam, za dobrobit drugih. Noc prije prihvatanja nove vjere, oni su imali slavlje i on se napio, pa su njegovi dobili prezime Opijaci. Inace, jedan dio Miloradovica je otisao u Rusiju, i tu su zadrzali plemstvo, a najinteresantnije je da su zadrzali veze izmedju dvije iste porodice. Takodjer, poznata je Opijaceva Kula u Stocu.
Eto toliko od mene za sada, pozdrav svima!
Poznata opservacija, naravno, površna i neutemeljena
