He, he, kako se osjeca stari dobri Platon u ovom hadisu, koji nije nikakav odgovor na pitanja koje postavljas u uvodu. Ono sto aludiras ovim hadisom jeste Platonov "pseudoracionalizam", koji nema veze sa istinskim racionalizmom prosvjetiteljstva (Kant, Frojd, Marks, Poper, pa ranije i Sokrat) i kojim se zapravo direktno sugerisu i promovisu submisivnost i autoritativnost nas "izgubljenih", nas "slijepih vjernika" prema onim razumom obdarenim (valjda voljom boga), a potiskuju egalitarizam i humanizam, koji bi zapravo trebali biti posljedica racionalizma.Šta mi da radimo?
Kako mi da učimo ?
Da li je sam Kur'an dovoljan?
Muhammed s.a.v.s. je muslimanima najljepši primjer, te muslimani imaju obavezu pokornosti prema Božijem poslaniku.
Kako će današnjim muslimanima Muhammed a.s. biti primjer ?
Bilo je dosta nedoumica, kao i nesuglasica među muslimanima prve generacije. Jedna od uloga Božijeg Polanika je bila da razriješi te nedoumice.
Kako ćemo mi da razriješimo te nedoumice?
Božiji poslanik je bio najvjerodostojniji tumač Kur'ana.
U ime Allaha Milostivog Samilosnog:
"On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni (Mutešabih). Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svog tumačenja - slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!" - A samo razumom obdareni shvaćaju". (Kur'an, Ali Imran.7)
Znači, postoje i manji jasni, kao i nejasni ajeti. Ljudima, koji nisu razumom obdareni, se ne može ništa dokazati. Takvi ljudi su sposobni da unesu razdor među muslimane, zbog svog iskrivljenog shvatanja vjere.
Ljudi se, u najboljoj namjeri, mogu podijeliti zbog različitih shvaćanja pravde i pravednog. Božiji Poslanik, je bio taj koji je, kao vrhovni autoritet, sprečavao muslimane da se, za njegovog vremene podijele.
Citiram Platona: "treba reći da u mnijenju svaki čovjek ima udjela, a u umu (ili "intelektualnoj intuiciji") samo
bogovi i tek nekolicina od ljudskog roda".
Za razliku od ovog, racionalističko stanoviste je intelektualna skromnost, i uvjerenje da u traganju za istinom imamo potrebu za saradnjom i da, pomocu argumenta, vremenom mozemo postici nesto kao objektivnost i jasnije shvatati nego smo shvatali prije. Biti racionalan ne znaci koristiti vlastitu superiornost nad drugim, sto znaci da racionalist ce, cak i ako vjeruje da je intelektualno nadmocan u odnosu prema drugima, odbiti sve zahtjeve za autoritetom. Kritika i umjetnost njenog slusanja su osnova racionalizma. Tolerancija i sloboda misljenja, a ne pokornost prema onim "razumom obdarenim" ili ti u ovom slucaju "pravim vjernicima", ciji stavovi i ucenja ne bi smjeli biti predmet kritike i skepse. Jah!
Mozda nisam dovoljno razumom obdaren pa ne shvatam ovaj hadis na pravi nacin, ali cini mi se da dijeli covjecanstvo na mali broj izabranih, i veliki broj izgubljenih ili slijepih u svojoj vjeri.

Rose Tea Cup Cupcake