#251
Posted: 27/10/2006 14:13
Sjedim ja i žena mi u mene, turisti ne-sarajlije, ispred neke slastičarne u SA, jel slatko ćoše ili preko puta nisam siguran (turista).
I fino mi naručimo nešto pa šta donesu donesu.
U tom će ti sjesti jedna k'o familija za susjedni sto. Bili unutra i nešto naručili.
Dođe posluga i donese im nekakve torte i ode nazad u radnju.
Kad prestaše mješati njemački i bosanski, poče majka (najstarija žena), nešto ovako:
"Gledaj kaka him je ova torta k'o da su je miši izjeli, gledaj ovo okomljeno po ivicama! Ovo je nekad bila najslastičarna u gradu. Slijedi okretanje i mahanje djevojci što ih posluži. Donese djevojka drugu tortu pretrpjevši glasne kometare o "Basna o miševima i ivicama torte"
Smiri se to, opet malo razgovora na bosansko-njemačkom bez obzira što mi sjedimo 40cm od njih za svojim stolom i pokušavamo da razgovaramo normalnim glasom a da ne moramo slušati njih.
Onda basna na njemačko-bosanskom o "šljeglom narodu", "nije SA što je nekad bilo", "nemožeš vidjeti sarajlije na kilometar" i sve gore od goreg, halapljivo jedući neokomljenu tortu od 2KM koju u Minhenu sigruno ne mogu naći ispod 4 Eura.
I dan danas ne znam šta da mislim o ovome, ali jedno je sigurno, ako ikad preselim u SA gledaću da budem što dalje od "slatkog ćošeta" i "sarajlija" i svima ću nabiti na nos da nisam sarajlija i da ne želim postati to niti se pretvarati, pa taman se mor'o i šakama ubjeđivati.
I fino mi naručimo nešto pa šta donesu donesu.
U tom će ti sjesti jedna k'o familija za susjedni sto. Bili unutra i nešto naručili.
Dođe posluga i donese im nekakve torte i ode nazad u radnju.
Kad prestaše mješati njemački i bosanski, poče majka (najstarija žena), nešto ovako:
"Gledaj kaka him je ova torta k'o da su je miši izjeli, gledaj ovo okomljeno po ivicama! Ovo je nekad bila najslastičarna u gradu. Slijedi okretanje i mahanje djevojci što ih posluži. Donese djevojka drugu tortu pretrpjevši glasne kometare o "Basna o miševima i ivicama torte"
Smiri se to, opet malo razgovora na bosansko-njemačkom bez obzira što mi sjedimo 40cm od njih za svojim stolom i pokušavamo da razgovaramo normalnim glasom a da ne moramo slušati njih.
Onda basna na njemačko-bosanskom o "šljeglom narodu", "nije SA što je nekad bilo", "nemožeš vidjeti sarajlije na kilometar" i sve gore od goreg, halapljivo jedući neokomljenu tortu od 2KM koju u Minhenu sigruno ne mogu naći ispod 4 Eura.
I dan danas ne znam šta da mislim o ovome, ali jedno je sigurno, ako ikad preselim u SA gledaću da budem što dalje od "slatkog ćošeta" i "sarajlija" i svima ću nabiti na nos da nisam sarajlija i da ne želim postati to niti se pretvarati, pa taman se mor'o i šakama ubjeđivati.