Prvi put kad odem u rodno mjesto napravit cu koju fotku pa da i ostali vide gornji tok Neretve.A sto se tice koristi mjestana Glavaticeva od raftinga je opsta nula.Sto je naj tuznije 95% raftera nije nikad doslo do Glavaticeva to jest do "centra" vec dodju odakle krece rafting i to je to.Da nije jednog covjeka koi drzi "mlin" na Ladjanici gotovo niko nebi ni vidijeo Glavaticevo.
Jesili bila u "mlinu" kod Halila?Ako nisi obavezno da odes kad budes gore isla.
Neretva nas treba!
Moderator: anex
-
triton
- Posts: 523
- Joined: 09/08/2006 13:42
#252 Re: Neretva nas treba!
nije u direktnoj vezi s neretvom ili mozda jeste, - svejedno svidja mi se 
BOŽIDAR MANDIĆ, AVANGARDNI UMJETNIK I OSNIVAČ PRVE SRPSKE EKOLOŠKO-UMJETNIČKE KOMUNE "PORODICA BISTRIH POTOKA" U BLIZINI GORNJEG MILANOVCA
ŽIVOT JE POSTAO HEREZA
Tatjana GROMAČA
21. svibnja, 2008.
Veliki sam protivnik tehnološkog progresa. Naša - ili moja - kuća je gotovo prazna. Nije mi potrebno ništa, sem smisla i budnosti. Imam čak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. Čine da oni šprintom čoveku oduzimaju karakter. Čovek se sve više zaljubljuje u predmete, ali zbog toga što sam sebe vara, on gubi volju. Živim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam samo staru pisaću mašinu, živim sa ljudima i prazninom i čini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnološkim aparatima, možda i više jer u sebi imam energije koju mi daje priroda
Božidar Mandić avangardni je umjetnik – književnik, kazalištarac, likovni umjetnik, koji je još sedamdesetih godina uočen kao jedan od rijetkih umjetnika sa jakim osjećajem za prirodu i ekološku svijest. Jedan je od "aktera" novosadske konceptualne scene, gdje je djelovao unutar avangardne skupine "Kod". Godine 1977. Božidar Mandić seli iz Novog Sada i nastanjuje se u selu Brezovica, u općini Gornji Milanovac. Tako se, na jedan način, odriče javnog prostora u umjetnosti, i odlučuje na djelovanje u intimi. Na svom imanju osniva prvu svojevoljnu ekološko-umetničku komunu, nazvanu "Porodica bistrih potoka".
Komunu čini širok krug prijatelja i ljudi sličnog razmišljanja, a njena osnovna idejna točka je život i rad sa prirodom i unutar prirode, sklad umjetnosti i života. U međuvremenu, "Porodica bistrih potoka" svojim je životnim i umjetničkim djelovanjem, u već punih trideset godina upornosti, postala jedinstven slučaj i izvan granica svoje zemlje. Na njenom se prostoru odigravaju susreti umjetnika, kazališni festivali, razni razgovori, uvijek, naravno, na jedan autonoman i autentičan način, posve suprotan dominantnoj kulturi "mainstreama".
Božidar Mandić u beogradskom dnevniku Danas ispisuje zapažene, originalne kolumne filozofsko literarnog tona, u kojima ukazuje na mnoge apsurdnosti modernog življenja. Ovih je dana u Beogradu objavljena jedna knjiga Mandićevih kolumni, nazvana "Novi krojači", a uručena mu je i nagrada povodom Dana planeta zemlje. Božidar Mandić objavio je 17 knjiga, realizirao 12-ak samostalnih izložbi i kazališnih predstava. Suradnik je i Dječje redakcije Radio Beograda i Radio Televizije Srbije.
Kreativni život
- Sa svojom "prvom srpskom ekološko–umjetničkom" komunom koju ste nazvali "Porodica bistrih potoka" krenuli ste, kao osnivač, 1977. godine. Dotadašnje bavljenje konceptualnom umjetnošću "prebacili" ste u neku vrst prakse, "življenja umjetnosti". Možete i malo pojasniti ideju življenja u vašoj "Porodici"?
- Porodica bistrih potoka već poseduje istoriju. Ona postoji trideset i jednu godinu. Iz jedne vrste urbane komune koju sam živeo nekoliko godina u Novom Sadu sa prijateljima umetnicima, preselio sam se u Brezovicu, malo selo pod planinom Rudnik. Tu sam sa ženom i troje dece i puno prijatelja zasnovao mali dom tople naracije i prisnog zagrljaja. Živeli smo bez ikakve ideologije i organizacionih imperativa, jedini orijent nam je bila sloboda i kreativni život. Već kao mlad čovek shvatio sam da su nam svakom date samo dve tačke: rođenje i smrt i da taj put treba sa što više tačnosti proživeti. Biti svoj. Držati smisao u svojim rukama.
Tako smo obrazovali autentičnu ekonomiju čije je pravilo bilo: Sve što imamo želimo da podelimo, sve što nam treba nekako ćemo dobiti. I to je neverovatno bogata ekonomija. Tada smo imali sve, sem novca. Naučili smo da obrađujemo baštu i sarađujemo sa životinjama. Naše ideje bile su Ekologija, Umetnost i Gostoljublje. Ja, lično, čitavu svoju filozofiju zasnivao sam na "bolu zemlje", jer sam smatrao da udaljeni čovek asfalta od nje već trpi posledice teške otuđenosti od samog sebe i drugih. Znači, prethodne tri decenije mi smo proživeli rasterećenu idilu života u jednoj usamljenoj kući u šumi gdje nas je posetilo oko trideset hiljada ljudi, što je očit pokazatelj da čovek nije zadovoljan savremenom civilizacijom. Da postoje ostrva i alternativna mesta koja treba negovati i održavati. Vremena su mog življenja u šumi već duga, mnoge stvari su se promenile.
U svakom slučaju, sada živim sam sa mnogo ljudi, deca su otišla svojim životnim putevima, menjale su se žene, kao i novi prijatelji, i putnici namernici. U ovim godinama, a ja sam rođen 1952. godine, želim se više baviti kreacijom: pisanje, pozorište, likovnost jer u meni nabujava iskustvo koje želi da se ispolji. Do skora sam kazivao da sam književnik koji brani šume, a sad sam izgleda postao književnik koga šuma brani.
Plinske komore
- Životom u prirodi niste mogli "poništiti" svoje veze sa urbanitetom – kako umjetničke, tako i egzistencijalne. Izjavljujete da živite po načelima beznovčane ekonomije. Kako takav život izgleda u praksi?
- I sada volim da kažem da sam jedan od najbogatijih ljudi u Evropi, a nemam kinte u džepu. Kada smo došli u šumu prvi zavet nam je bio da ćemo se odupreti zavodljivosti novca. To, kao i sve ostale ideje o skromnosti, deljenju i davanju, mislim, da sam proživeo sa puno dostojanstva, ali ne kao neki guru ili učitelj, već najbezazlenije sa verom da je radost najveća revolucija. Tako barem mislim, puno ljudi je kod nas pronašlo utočište i utehu jer sam ja veoma običan i jednostavan čovek. Kada me ljudi upoznaju, razočaraju se. Očekuju da će pred njih izaći neki sedobradi mudrac, a ono istrči – dete! U to jako verujem. Naime, moje su ideje da posle doba matrijarhata i patrijarhata, bilo bi fer, sada, dođe doba deteta. U društvenom kontekstu sličan razvoj desio se sa ekonomijom i politikom, dete je znak umetnosti.
- Ima li uopće, po vama, nečeg pozitivnog u današnjem – suvremenom životu kakvog živimo u gradovima?
- Mislim da nam realnost savremenog sveta ne pruža mnogo činjenica da kažemo nešto lepo u njegovu korist. Nažalost, prevladao je pesimizam, negativna energija, depresija i apatija, i to u svim segmentima, od najobičnijih slojeva do bogatih i elite. Današnje društvo, ako misli da izađe iz ove kapitalne krize, morati će da se leči. Gradovi, naročito, postaju pretesni, zagađeni, obeznađeni. Oni su nove gasne komore bez indicija da će se čovek adaptirati u njima, nego ugušiti. Sećate se početnih scena Fellinijevog "Osam i pol" - Marcello Mastroiani se guši. Takva mora postala je simbol dvadeset i prvog veka koji se zove neizvesnost. Često citiram Marlowa – a to je radio i Ionesco: Dvadeset i prvi vek ili će bit duhovan ili ga neće biti! Moja vizija je da će ga biti, ali ako čovek sagleda pesimističke činjenice i pretvori ih u optimizam. To je nova solucija spasonosnosti.
- U svom ste "šumskom domu" pokrenuli "Festival pozorišne alternative". Pretpostavljam da je, tijekom dugih godina, kod vas bilo i brojnih drugih umjetničkih događanja?
- U našem domu je mnogo igre i smeha. Opušteni smo i puno razgovaramo o raznim temama. Mi smo jedna mala šumska akademija. Tako je nastalo i naše pozorište. Jednostavno izađemo na scenu i prikazujemo svoj život. Život komune prenosimo na daske, ulični ambijent ili po livadama. Tako je nastao i naš festival pod nazivom "ŠUMES" - Šumski Susreti. Dolaze nam trupe i u tri dana živimo zajedno, igramo predstave, vodimo polemike, zajednički klopamo i valjamo se po travi. Za mene umetnost i priroda imaju jedan zajednički imenitelj, a to je eros. Ničemu ne pristupam ako u tome ne mogu sebe dati strasno. Radim iz ubeđenja, zatim i lične satisfakcije, nagrađenosti.
Ovde, kod nas dolaze razni gosti sa kojima razgovaramo, od Vladete Jerotića, Ljube Ršuma, Želimira Žilnika, Jovana Ćirilova, Ružice Sokić, Rade Đuričin, Koste Bogadanovića, Irine Subotić... Pokušavamo da zaustavimo vreme i odupremo se nekomunikaciji. Znate, kaže Sartre, tamo gde nema komunikacije, javlja se agresija. Naravno da nastojimo da budemo tolerantni i suočljivi. U svemu je važno, nekako da kažem, prijateljstvo suprotnosti. Ovde, kod nas u šumi, jedna tema je neizbežna – to su muško-ženski odnosi, nesporazumi ova dva pola i razmagnetisanost u kojoj pate i jedni i drugi.
Najbolji otac
- Održali ste brojna predavanja o životu i radu vaše komune – vidite li kakvog efekta u tome? Tko su današnji članovi "Porodice bistrih potoka", vaša djeca danas žive u gradu?
- Nisam čovek od uticaja i uticajnosti. Ja sam samo jedna mala paradigma. Kazujem da se može živeti pojedinačno i planetarno i da se to sme i može i javno ilustrovati. Tako ja pišem tekstove angažovanog karaktera. Zahvaljujući razumevanju Zdravka Huber, urednika Danasa, pristižem u medije gde govorim o borbi za prirodu i čoveka, drugačije mišljenje i življenje, ali sve to radim samo kao pesnik koji traga za smislom života. Moja deca su već velika i samostalna. Volim da kažem da sam najbolji otac na svetu, jer me deca ništa ne slušaju. I to je istina. Ja sam sada u zadnjoj fazi roditeljstva, kada deca brinu o meni i vraćaju mi onu idiličnu emociju koju sam ja ulio u njih bez kažnjavanja, autoriteta i učenja.
- Kao umjetnik, izražavate se kroz više medija – objavili ste oko 17 knjiga, realizirali velik broj izložbi, alternativnih kazališnih predstava. Ako je umjetničko izražavanje jedan vid pružanja otpora svijetu, koliko je taj otpor uspješan, jak – osjećate li zamor od borbe sa nečim što brojni prije vas nisu uspjeli promijeniti?
- Da, pišem, realizujem likovne izložbe i pozorišne predstave. Moja umetnost ne liči ni na šta, ali ja verujem u nju. Ovde postoje ljudi i institucije koje nas cene i poštuju, ali i oni koji nas eliminišu, marginalizuju. Najčešće, i to mi je pomalo žao, to su najčešće ljudi koje mi cenimo i koji bi nam trebali biti najbliži. Svugde se može prepoznati identifikacija sa agresorom, pa i u avangardnim strukturama. Najviše, čini mi se, mnogima smeta naša komunitarnost, autentičnost, personalitet, nepristajanje na institucionalno mišljenje, radikalna estetika koju mi nazivamo "divljizam" ili "elementarna kultura" za koju lično mislim da zamenjuje doba establišmentske vladavine postmoderne. Još nisam izgubio samopouzdanje, a najveća nagrada mi je sopstveno uživanje u stvaralaštvu. Znate kako je govorio Blake: Napiši dobru knjigu, baci je u pustinju i ne brini. Slično je kazivala i Gertrude Stein: Pišem za dva tri prijatelja. Smisao stvaralaštva je da nadjača egzistencijalno nesnalaženje i patnju.
- Živite bez mobilnog telefona, bez telefona, bez televizije, bez kompjutera. Gotovo svatko bi upitao – kako je to moguće? Otežava li vam to, u nekim praktičnim pogledima, život?
- Veliki sam protivnik tehnološkog progresa. Naša - ili moja - kuća je gotovo prazna. Nije mi potrebno ništa, sem smisla i budnosti. Imam čak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. Čine da oni šprintom čoveku oduzimaju karakter. Čovek se sve više zaljubljuje u predmete, ali zbog toga što sam sebe vara, on gubi volju. Živim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam samo staru pisaću mašinu, živim sa ljudima i prazninom i čini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnološkim aparatima, možda i više jer u sebi imam energije koju mi daje priroda.
Posljednja nada
- Srbija zacijelo nije primjer ekološki osvještene zemlje – iako je njena priroda prekrasna...
- Srbija nije ušla još ni u predvorje ekološke misli ili geste. Ovde to još nije u povoju. Zbog toga smo mi ovdje jeretička pojava, persone non grate. Posebno u našoj opštini Gornji Milanovac političke strukture me žele proterati. Prema meni se, pored svog mog umetničkog rada, ponašaju ksenofobski – i sa ignorisanjem. Mada smo mi osnivači ekoloških pokreta u Srbiji, kada se nije ni znalo šta ta reč, koju je prvi izrekao Ernst Haeckel, znači. Ovde se sada, zbog dolaska ilegalnog kapitala ruši i devastira na sve strane, naravno, posledice će tek slediti. No, ja ne odustajem od svojih ideja da branim nevina bića prirode, potoke, planine, šume. Bez njih samo ćemo nastaviti već duboko započetu dezorijentisanost.
Ovde još ima zelenih, zadivljujuće divljih predela, ali oni drastično brzo nestaju. Moja borba i angažman, u tom smislu nikad neće biti opstruirani. Ekologija je reč koja označava poslednju nadu za ovo umorno čovečanstvo. Zbog toga ja pripadam kulturi Planete i Pojedinca. Moja vizija je da jedino "planetarizam" može korigovati prethodne društvene periode od fašizma, komunizma do kapitalizma.
- Prije nekoliko godina, susreli ste se sa čuvenim sociologom Edgarom Morenom. O čemu ste razgovarali?
- Edgar Moren je rekao: Mladi, bežite od beznađa! Tome stremim, i zato, gde god se pojavim, spominjem Omladinsku revoluciju 68, kada je još bilo entuzijazma i energije za jedan plemenitiji svet. Sada je zavladao apsurd sa velikim "A", slovom sa kojim započinje i najstrašnija epoha vladavina Atomske energije.
- Postojali su određeni problemi sa idejom gradnje kamenoloma, za koji je cesta trebala ići dijelom i preko vašeg imanja, na kojem su tri bistra potoka. U protivljenju toj ideji dobili ste i veliku podršku srpske kulturne javnosti. Što je trenutno sa idejom kamenoloma, odnosno sa vašim imanjem?
- Život je počesto strašan. Kako Byron kaže: Zapamti, sve ono što ti je dato jednog dana biće ti oteto. Tako sam i ja doživeo da usred divljine posle tri decenije života u nevinosti pored naše same kuće prođe asfaltni put. Bilo je to veliko iskušenje za mene. Četiri godine nastojali smo da sačuvamo oazu. Ali nismo uspeli. Ambijent je okrnjen, planina je ranjena, a potok povređen. Sa austrijskim kapitalistom smo ovih dana napravili sporazum da sve to rehabilitujemo zajednički i da "Porodica bistrih potoka" nastavi da živi, razvija radost i dalje okuplja ljude dobre volje i zanosa prema umetnosti i prirodi. Nadamo se da će tako i biti. Jedno malo ostrvo koje pamti o postojanju i trajanju života.
BOŽIDAR MANDIĆ, AVANGARDNI UMJETNIK I OSNIVAČ PRVE SRPSKE EKOLOŠKO-UMJETNIČKE KOMUNE "PORODICA BISTRIH POTOKA" U BLIZINI GORNJEG MILANOVCA
ŽIVOT JE POSTAO HEREZA
Tatjana GROMAČA
21. svibnja, 2008.
Veliki sam protivnik tehnološkog progresa. Naša - ili moja - kuća je gotovo prazna. Nije mi potrebno ništa, sem smisla i budnosti. Imam čak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. Čine da oni šprintom čoveku oduzimaju karakter. Čovek se sve više zaljubljuje u predmete, ali zbog toga što sam sebe vara, on gubi volju. Živim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam samo staru pisaću mašinu, živim sa ljudima i prazninom i čini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnološkim aparatima, možda i više jer u sebi imam energije koju mi daje priroda
Božidar Mandić avangardni je umjetnik – književnik, kazalištarac, likovni umjetnik, koji je još sedamdesetih godina uočen kao jedan od rijetkih umjetnika sa jakim osjećajem za prirodu i ekološku svijest. Jedan je od "aktera" novosadske konceptualne scene, gdje je djelovao unutar avangardne skupine "Kod". Godine 1977. Božidar Mandić seli iz Novog Sada i nastanjuje se u selu Brezovica, u općini Gornji Milanovac. Tako se, na jedan način, odriče javnog prostora u umjetnosti, i odlučuje na djelovanje u intimi. Na svom imanju osniva prvu svojevoljnu ekološko-umetničku komunu, nazvanu "Porodica bistrih potoka".
Komunu čini širok krug prijatelja i ljudi sličnog razmišljanja, a njena osnovna idejna točka je život i rad sa prirodom i unutar prirode, sklad umjetnosti i života. U međuvremenu, "Porodica bistrih potoka" svojim je životnim i umjetničkim djelovanjem, u već punih trideset godina upornosti, postala jedinstven slučaj i izvan granica svoje zemlje. Na njenom se prostoru odigravaju susreti umjetnika, kazališni festivali, razni razgovori, uvijek, naravno, na jedan autonoman i autentičan način, posve suprotan dominantnoj kulturi "mainstreama".
Božidar Mandić u beogradskom dnevniku Danas ispisuje zapažene, originalne kolumne filozofsko literarnog tona, u kojima ukazuje na mnoge apsurdnosti modernog življenja. Ovih je dana u Beogradu objavljena jedna knjiga Mandićevih kolumni, nazvana "Novi krojači", a uručena mu je i nagrada povodom Dana planeta zemlje. Božidar Mandić objavio je 17 knjiga, realizirao 12-ak samostalnih izložbi i kazališnih predstava. Suradnik je i Dječje redakcije Radio Beograda i Radio Televizije Srbije.
Kreativni život
- Sa svojom "prvom srpskom ekološko–umjetničkom" komunom koju ste nazvali "Porodica bistrih potoka" krenuli ste, kao osnivač, 1977. godine. Dotadašnje bavljenje konceptualnom umjetnošću "prebacili" ste u neku vrst prakse, "življenja umjetnosti". Možete i malo pojasniti ideju življenja u vašoj "Porodici"?
- Porodica bistrih potoka već poseduje istoriju. Ona postoji trideset i jednu godinu. Iz jedne vrste urbane komune koju sam živeo nekoliko godina u Novom Sadu sa prijateljima umetnicima, preselio sam se u Brezovicu, malo selo pod planinom Rudnik. Tu sam sa ženom i troje dece i puno prijatelja zasnovao mali dom tople naracije i prisnog zagrljaja. Živeli smo bez ikakve ideologije i organizacionih imperativa, jedini orijent nam je bila sloboda i kreativni život. Već kao mlad čovek shvatio sam da su nam svakom date samo dve tačke: rođenje i smrt i da taj put treba sa što više tačnosti proživeti. Biti svoj. Držati smisao u svojim rukama.
Tako smo obrazovali autentičnu ekonomiju čije je pravilo bilo: Sve što imamo želimo da podelimo, sve što nam treba nekako ćemo dobiti. I to je neverovatno bogata ekonomija. Tada smo imali sve, sem novca. Naučili smo da obrađujemo baštu i sarađujemo sa životinjama. Naše ideje bile su Ekologija, Umetnost i Gostoljublje. Ja, lično, čitavu svoju filozofiju zasnivao sam na "bolu zemlje", jer sam smatrao da udaljeni čovek asfalta od nje već trpi posledice teške otuđenosti od samog sebe i drugih. Znači, prethodne tri decenije mi smo proživeli rasterećenu idilu života u jednoj usamljenoj kući u šumi gdje nas je posetilo oko trideset hiljada ljudi, što je očit pokazatelj da čovek nije zadovoljan savremenom civilizacijom. Da postoje ostrva i alternativna mesta koja treba negovati i održavati. Vremena su mog življenja u šumi već duga, mnoge stvari su se promenile.
U svakom slučaju, sada živim sam sa mnogo ljudi, deca su otišla svojim životnim putevima, menjale su se žene, kao i novi prijatelji, i putnici namernici. U ovim godinama, a ja sam rođen 1952. godine, želim se više baviti kreacijom: pisanje, pozorište, likovnost jer u meni nabujava iskustvo koje želi da se ispolji. Do skora sam kazivao da sam književnik koji brani šume, a sad sam izgleda postao književnik koga šuma brani.
Plinske komore
- Životom u prirodi niste mogli "poništiti" svoje veze sa urbanitetom – kako umjetničke, tako i egzistencijalne. Izjavljujete da živite po načelima beznovčane ekonomije. Kako takav život izgleda u praksi?
- I sada volim da kažem da sam jedan od najbogatijih ljudi u Evropi, a nemam kinte u džepu. Kada smo došli u šumu prvi zavet nam je bio da ćemo se odupreti zavodljivosti novca. To, kao i sve ostale ideje o skromnosti, deljenju i davanju, mislim, da sam proživeo sa puno dostojanstva, ali ne kao neki guru ili učitelj, već najbezazlenije sa verom da je radost najveća revolucija. Tako barem mislim, puno ljudi je kod nas pronašlo utočište i utehu jer sam ja veoma običan i jednostavan čovek. Kada me ljudi upoznaju, razočaraju se. Očekuju da će pred njih izaći neki sedobradi mudrac, a ono istrči – dete! U to jako verujem. Naime, moje su ideje da posle doba matrijarhata i patrijarhata, bilo bi fer, sada, dođe doba deteta. U društvenom kontekstu sličan razvoj desio se sa ekonomijom i politikom, dete je znak umetnosti.
- Ima li uopće, po vama, nečeg pozitivnog u današnjem – suvremenom životu kakvog živimo u gradovima?
- Mislim da nam realnost savremenog sveta ne pruža mnogo činjenica da kažemo nešto lepo u njegovu korist. Nažalost, prevladao je pesimizam, negativna energija, depresija i apatija, i to u svim segmentima, od najobičnijih slojeva do bogatih i elite. Današnje društvo, ako misli da izađe iz ove kapitalne krize, morati će da se leči. Gradovi, naročito, postaju pretesni, zagađeni, obeznađeni. Oni su nove gasne komore bez indicija da će se čovek adaptirati u njima, nego ugušiti. Sećate se početnih scena Fellinijevog "Osam i pol" - Marcello Mastroiani se guši. Takva mora postala je simbol dvadeset i prvog veka koji se zove neizvesnost. Često citiram Marlowa – a to je radio i Ionesco: Dvadeset i prvi vek ili će bit duhovan ili ga neće biti! Moja vizija je da će ga biti, ali ako čovek sagleda pesimističke činjenice i pretvori ih u optimizam. To je nova solucija spasonosnosti.
- U svom ste "šumskom domu" pokrenuli "Festival pozorišne alternative". Pretpostavljam da je, tijekom dugih godina, kod vas bilo i brojnih drugih umjetničkih događanja?
- U našem domu je mnogo igre i smeha. Opušteni smo i puno razgovaramo o raznim temama. Mi smo jedna mala šumska akademija. Tako je nastalo i naše pozorište. Jednostavno izađemo na scenu i prikazujemo svoj život. Život komune prenosimo na daske, ulični ambijent ili po livadama. Tako je nastao i naš festival pod nazivom "ŠUMES" - Šumski Susreti. Dolaze nam trupe i u tri dana živimo zajedno, igramo predstave, vodimo polemike, zajednički klopamo i valjamo se po travi. Za mene umetnost i priroda imaju jedan zajednički imenitelj, a to je eros. Ničemu ne pristupam ako u tome ne mogu sebe dati strasno. Radim iz ubeđenja, zatim i lične satisfakcije, nagrađenosti.
Ovde, kod nas dolaze razni gosti sa kojima razgovaramo, od Vladete Jerotića, Ljube Ršuma, Želimira Žilnika, Jovana Ćirilova, Ružice Sokić, Rade Đuričin, Koste Bogadanovića, Irine Subotić... Pokušavamo da zaustavimo vreme i odupremo se nekomunikaciji. Znate, kaže Sartre, tamo gde nema komunikacije, javlja se agresija. Naravno da nastojimo da budemo tolerantni i suočljivi. U svemu je važno, nekako da kažem, prijateljstvo suprotnosti. Ovde, kod nas u šumi, jedna tema je neizbežna – to su muško-ženski odnosi, nesporazumi ova dva pola i razmagnetisanost u kojoj pate i jedni i drugi.
Najbolji otac
- Održali ste brojna predavanja o životu i radu vaše komune – vidite li kakvog efekta u tome? Tko su današnji članovi "Porodice bistrih potoka", vaša djeca danas žive u gradu?
- Nisam čovek od uticaja i uticajnosti. Ja sam samo jedna mala paradigma. Kazujem da se može živeti pojedinačno i planetarno i da se to sme i može i javno ilustrovati. Tako ja pišem tekstove angažovanog karaktera. Zahvaljujući razumevanju Zdravka Huber, urednika Danasa, pristižem u medije gde govorim o borbi za prirodu i čoveka, drugačije mišljenje i življenje, ali sve to radim samo kao pesnik koji traga za smislom života. Moja deca su već velika i samostalna. Volim da kažem da sam najbolji otac na svetu, jer me deca ništa ne slušaju. I to je istina. Ja sam sada u zadnjoj fazi roditeljstva, kada deca brinu o meni i vraćaju mi onu idiličnu emociju koju sam ja ulio u njih bez kažnjavanja, autoriteta i učenja.
- Kao umjetnik, izražavate se kroz više medija – objavili ste oko 17 knjiga, realizirali velik broj izložbi, alternativnih kazališnih predstava. Ako je umjetničko izražavanje jedan vid pružanja otpora svijetu, koliko je taj otpor uspješan, jak – osjećate li zamor od borbe sa nečim što brojni prije vas nisu uspjeli promijeniti?
- Da, pišem, realizujem likovne izložbe i pozorišne predstave. Moja umetnost ne liči ni na šta, ali ja verujem u nju. Ovde postoje ljudi i institucije koje nas cene i poštuju, ali i oni koji nas eliminišu, marginalizuju. Najčešće, i to mi je pomalo žao, to su najčešće ljudi koje mi cenimo i koji bi nam trebali biti najbliži. Svugde se može prepoznati identifikacija sa agresorom, pa i u avangardnim strukturama. Najviše, čini mi se, mnogima smeta naša komunitarnost, autentičnost, personalitet, nepristajanje na institucionalno mišljenje, radikalna estetika koju mi nazivamo "divljizam" ili "elementarna kultura" za koju lično mislim da zamenjuje doba establišmentske vladavine postmoderne. Još nisam izgubio samopouzdanje, a najveća nagrada mi je sopstveno uživanje u stvaralaštvu. Znate kako je govorio Blake: Napiši dobru knjigu, baci je u pustinju i ne brini. Slično je kazivala i Gertrude Stein: Pišem za dva tri prijatelja. Smisao stvaralaštva je da nadjača egzistencijalno nesnalaženje i patnju.
- Živite bez mobilnog telefona, bez telefona, bez televizije, bez kompjutera. Gotovo svatko bi upitao – kako je to moguće? Otežava li vam to, u nekim praktičnim pogledima, život?
- Veliki sam protivnik tehnološkog progresa. Naša - ili moja - kuća je gotovo prazna. Nije mi potrebno ništa, sem smisla i budnosti. Imam čak averziju prema kompjuteru, internetu, mobilnom telefonu. Čine da oni šprintom čoveku oduzimaju karakter. Čovek se sve više zaljubljuje u predmete, ali zbog toga što sam sebe vara, on gubi volju. Živim primitivno. Putujem autostopom, od tehnike imam samo staru pisaću mašinu, živim sa ljudima i prazninom i čini mi se, sve postignem kao i ovi sa tehnološkim aparatima, možda i više jer u sebi imam energije koju mi daje priroda.
Posljednja nada
- Srbija zacijelo nije primjer ekološki osvještene zemlje – iako je njena priroda prekrasna...
- Srbija nije ušla još ni u predvorje ekološke misli ili geste. Ovde to još nije u povoju. Zbog toga smo mi ovdje jeretička pojava, persone non grate. Posebno u našoj opštini Gornji Milanovac političke strukture me žele proterati. Prema meni se, pored svog mog umetničkog rada, ponašaju ksenofobski – i sa ignorisanjem. Mada smo mi osnivači ekoloških pokreta u Srbiji, kada se nije ni znalo šta ta reč, koju je prvi izrekao Ernst Haeckel, znači. Ovde se sada, zbog dolaska ilegalnog kapitala ruši i devastira na sve strane, naravno, posledice će tek slediti. No, ja ne odustajem od svojih ideja da branim nevina bića prirode, potoke, planine, šume. Bez njih samo ćemo nastaviti već duboko započetu dezorijentisanost.
Ovde još ima zelenih, zadivljujuće divljih predela, ali oni drastično brzo nestaju. Moja borba i angažman, u tom smislu nikad neće biti opstruirani. Ekologija je reč koja označava poslednju nadu za ovo umorno čovečanstvo. Zbog toga ja pripadam kulturi Planete i Pojedinca. Moja vizija je da jedino "planetarizam" može korigovati prethodne društvene periode od fašizma, komunizma do kapitalizma.
- Prije nekoliko godina, susreli ste se sa čuvenim sociologom Edgarom Morenom. O čemu ste razgovarali?
- Edgar Moren je rekao: Mladi, bežite od beznađa! Tome stremim, i zato, gde god se pojavim, spominjem Omladinsku revoluciju 68, kada je još bilo entuzijazma i energije za jedan plemenitiji svet. Sada je zavladao apsurd sa velikim "A", slovom sa kojim započinje i najstrašnija epoha vladavina Atomske energije.
- Postojali su određeni problemi sa idejom gradnje kamenoloma, za koji je cesta trebala ići dijelom i preko vašeg imanja, na kojem su tri bistra potoka. U protivljenju toj ideji dobili ste i veliku podršku srpske kulturne javnosti. Što je trenutno sa idejom kamenoloma, odnosno sa vašim imanjem?
- Život je počesto strašan. Kako Byron kaže: Zapamti, sve ono što ti je dato jednog dana biće ti oteto. Tako sam i ja doživeo da usred divljine posle tri decenije života u nevinosti pored naše same kuće prođe asfaltni put. Bilo je to veliko iskušenje za mene. Četiri godine nastojali smo da sačuvamo oazu. Ali nismo uspeli. Ambijent je okrnjen, planina je ranjena, a potok povređen. Sa austrijskim kapitalistom smo ovih dana napravili sporazum da sve to rehabilitujemo zajednički i da "Porodica bistrih potoka" nastavi da živi, razvija radost i dalje okuplja ljude dobre volje i zanosa prema umetnosti i prirodi. Nadamo se da će tako i biti. Jedno malo ostrvo koje pamti o postojanju i trajanju života.
-
Liska
- Posts: 1953
- Joined: 12/05/2004 13:44
- Location: Mostar
#253 Re: Neretva nas treba!
Vlada FBiH: Eksperti podržali projekt hidroenergetskog iskorištenja gornjeg toka Neretve
UVladi Federacije BiH danas je održan sastanak federalnog ministra za energiju, rudarstvo i industriju Vahida Heće i članova Komisije za pregovore ovog ministarstva s članovima stručne Komisije za reviziju projekta izgradnje hidroenergetskih objekata u gornjem toku rijeke Neretve.
Cilj sastanka je bio da se u izravnom susretu sa stručnjacima, koji su dali ocjenu opravdanosti i održivosti projekta, razmijene stručna mišljenja i dobiju saznanja o svim aspektima njihove revizijske ocjene.
Naglašavajući značaj izgradnje elektroenergetskih objekata u Federaciji BiH ministar Hećo istaknuo je da izgradnja hidroenergetskih objekata na području Bjelimića i Glavatičeva u gornjem toku rijeke Neretve predstavlja pilot projekt od velikog značaja za ovaj kraj, ali i dragocijeno iskustvo i za sve sljedeće projekte u ovoj oblasti.
"Bez novih energetskih objekata naša država nema perspektivu razvoja, pa je osnovno pitanje dinamike realizacije njihove gradnje jer oni nemaju alternativu. U tom smislu dragocijene su i procjene struke koju ćemo konzultirai i u narednim projektima", istakao je ministar Hećo.
Prof. Vlatko Določek je, u ime Komisije, izrazio zadovoljstvo povjerenim zadatkom od Vlade i dao generalnu ocjenu da je Komisija ovom projektu dala pozitivno mišljenje.
Zaključeno je da projekt osigurava održivi razvoj pošto zadovoljava neophodne ekonomske, tehničke, okolinske i društvene aspekte.
Struka je detaljno sagledala ovaj projekat, članovi Komisije su pojedinačno, kao eksperti za razne oblasti, prostudirali sve njegove aspekte i na kraju se složili da je održiv i dobar i da ga treba realizirati.
Dali su i svoje primjedbe i prijedloge na neke tehničke detalje koji, međutim, ne mijenjaju opću sliku da je projekt dobar i potreban.
Ako želimo održiv razvoj i napredak onda moramo iskoristiti prirodne resurse u ovoj oblasti i osigurati budućim generacijama perspektivu života i napretka u ovoj zemlji. Korištenje čiste energije do sada neiskorištenog hidro potencijala je naša šansa za razvoj, jednodušna je ocjena s ovog sastanka, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH.
UVladi Federacije BiH danas je održan sastanak federalnog ministra za energiju, rudarstvo i industriju Vahida Heće i članova Komisije za pregovore ovog ministarstva s članovima stručne Komisije za reviziju projekta izgradnje hidroenergetskih objekata u gornjem toku rijeke Neretve.
Cilj sastanka je bio da se u izravnom susretu sa stručnjacima, koji su dali ocjenu opravdanosti i održivosti projekta, razmijene stručna mišljenja i dobiju saznanja o svim aspektima njihove revizijske ocjene.
Naglašavajući značaj izgradnje elektroenergetskih objekata u Federaciji BiH ministar Hećo istaknuo je da izgradnja hidroenergetskih objekata na području Bjelimića i Glavatičeva u gornjem toku rijeke Neretve predstavlja pilot projekt od velikog značaja za ovaj kraj, ali i dragocijeno iskustvo i za sve sljedeće projekte u ovoj oblasti.
"Bez novih energetskih objekata naša država nema perspektivu razvoja, pa je osnovno pitanje dinamike realizacije njihove gradnje jer oni nemaju alternativu. U tom smislu dragocijene su i procjene struke koju ćemo konzultirai i u narednim projektima", istakao je ministar Hećo.
Prof. Vlatko Določek je, u ime Komisije, izrazio zadovoljstvo povjerenim zadatkom od Vlade i dao generalnu ocjenu da je Komisija ovom projektu dala pozitivno mišljenje.
Zaključeno je da projekt osigurava održivi razvoj pošto zadovoljava neophodne ekonomske, tehničke, okolinske i društvene aspekte.
Struka je detaljno sagledala ovaj projekat, članovi Komisije su pojedinačno, kao eksperti za razne oblasti, prostudirali sve njegove aspekte i na kraju se složili da je održiv i dobar i da ga treba realizirati.
Dali su i svoje primjedbe i prijedloge na neke tehničke detalje koji, međutim, ne mijenjaju opću sliku da je projekt dobar i potreban.
Ako želimo održiv razvoj i napredak onda moramo iskoristiti prirodne resurse u ovoj oblasti i osigurati budućim generacijama perspektivu života i napretka u ovoj zemlji. Korištenje čiste energije do sada neiskorištenog hidro potencijala je naša šansa za razvoj, jednodušna je ocjena s ovog sastanka, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH.
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#254 Re: Neretva nas treba!
Ovo je taj kanjon koi bi trebao biti pretvoreno u jezero.Ono dole u daljini je mjesto gdje bi bila brana.Inace ovo je slikano sa starog grada Veletin.
-
Liska
- Posts: 1953
- Joined: 12/05/2004 13:44
- Location: Mostar
#255 Re: Neretva nas treba!
Ovi dijelovi su mozda neki i od najljepsih u citavoj BiH. Koliko vidim i citam, politicari polako ali sigurno pripremaju teren za gradnju hidrocentrale(a) u gornjem toku Neretve. Jucer je i Silajdzic stao iza tog projekta a ne cujem nikakvu reakciju ekologa iz Konjica. Nego raja, imate ovo ljeto i eventualno iduce i ovoj ljepoti dolazi kraj. Daj Boze da grijesim ali iskustvo mi govori da sto politicari zacrtaju, to i ostvare.
@riko-ga imam jedno pitanje za tebe jer bolje poznajes ovaj teren od mene. Proslu subotu sam uspio svojim vozilom izaci na vrh planine ili brda i na tome vrhu postoje neki bunkeri a prije vrha je bio neki objekat koji je srusen. Pogled je fantastican, nista iznad tebe a golim okom se moze vidjeti i Boracko i okolica. Znas li mozda kako se zove vrh na kojem sam bio?
@riko-ga imam jedno pitanje za tebe jer bolje poznajes ovaj teren od mene. Proslu subotu sam uspio svojim vozilom izaci na vrh planine ili brda i na tome vrhu postoje neki bunkeri a prije vrha je bio neki objekat koji je srusen. Pogled je fantastican, nista iznad tebe a golim okom se moze vidjeti i Boracko i okolica. Znas li mozda kako se zove vrh na kojem sam bio?
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#256 Re: Neretva nas treba!
Reci mi iz koeg pravca si isao i otprilike ono gdje si skrenuo i to.Jeli se moze sa autom skroz i sigurno cu znati gdje si bio.A stose tice brana one su prosle nazalost 100%.Ovaj kanjon na slici je ono bas nedirnuti biser i tek sad pomalo raja ga pocinje upoznavati.Prije par dana sam imao priliku upoznati turiste Madjare i jos neke koi su se spustili ovim gornjim tokom Neretve jer je puno zahtjevni od onog donjeg ko je vec sad svjetski poznat od Glavaticeva do Konjica.Ali najvjerojatnije to ce biti potopljeno 
-
Liska
- Posts: 1953
- Joined: 12/05/2004 13:44
- Location: Mostar
#257 Re: Neretva nas treba!
Gledaj, skrenuo sam od Boraka prema Rujistu. Nakon jedno pet-sest kilometara put ide pravo prema Rujistu a ja sam isao desno putem koji se nakon par kilometara pretvara u malo bolje kozju stazu. I tako jedno petnaestak kilometara staze a koja je jedva prolazna i zavrsava na vrhu planine. Na samome vrhu se vide neki otvori i lice na nesto sto bi mogla praviti JNA. Nisam mogao do vrha jer je put zarusen, tj. objekt koji se nalazio pored puta je unisten eksplozijom i tako blokira prilaz. Ali pogled vrijedi zlata. 
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#258 Re: Neretva nas treba!
Po onome sto sam ja skontao to moze biti Borasnica.Imali gdje tu TV-e relej?
A evo pogledaj ovu stranicu mislim da je to to.
http://www.takeadventure.com/routes/Bor ... /bor_1.htm
A evo pogledaj ovu stranicu mislim da je to to.
http://www.takeadventure.com/routes/Bor ... /bor_1.htm
-
Liska
- Posts: 1953
- Joined: 12/05/2004 13:44
- Location: Mostar
#259 Re: Neretva nas treba!
Hvala ti puno. U pitanju je dakle Borašnica, prepoznao sam je po ovom srušenom objektu. Šta je to bilo na njoj za vrijeme rata?
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#260 Re: Neretva nas treba!
Da budem iskren nikad gore nisam bio.Ali ja mislim dasu to objekti od prije rata.Jer sam cuo price da je gore bilo neki podzemni tunela i tako to.Kako cuo tako i prodo uglavno da sam skontao gdje si bio.
-
ibrahim_tanovic
- Posts: 262
- Joined: 18/03/2008 11:50
- Location: Sarajevo
-
ibrahim_tanovic
- Posts: 262
- Joined: 18/03/2008 11:50
- Location: Sarajevo
#262 Re: Neretva nas treba!
Tražio sam u GoogleEarth programu izvorište Neretve i mislim da sam ga našao. Ali nisam baš siguran...
Da li ovdje ili negdje drugo izvire Neretva?
Koordinata: 43°17'4.12"N 18°33'5.34"E
(Za one koji su intalirali GoogleEarth na svom računaru, neka u Search polje unesu ovu gore navedenu koordinatu. A oni koji nemaju taj program, neka odu na http://maps.google.com/ i tamo unesu datu koordinatu.)
Da li ovdje ili negdje drugo izvire Neretva?
Koordinata: 43°17'4.12"N 18°33'5.34"E
(Za one koji su intalirali GoogleEarth na svom računaru, neka u Search polje unesu ovu gore navedenu koordinatu. A oni koji nemaju taj program, neka odu na http://maps.google.com/ i tamo unesu datu koordinatu.)
-
vodoinstalater
- Posts: 245
- Joined: 14/07/2004 22:45
#263 Re: Neretva nas treba!
Za sada je raspisan tender za izradu idejnih rješenja HE Unac (desna pritoka Une, protice kroz Drvar), prostor koji bi sama akumulacija obuhvatala ne bi ulazio u zašticeno podrucje rijeke Une, HE Ustikolina i HE Vranduk. Za sad je Neretva ostavljena "sa strane", mozda je prva bitka dobijena. Mozda se nisu usudili sada, nakon izbora ce biti svega......
-
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#264 Re: Neretva nas treba!
Na Borasnici je bio radiorelejni centar JNA, znaci vojni objekat i repetitor za prenos signala TV,Liska wrote:Hvala ti puno. U pitanju je dakle Borašnica, prepoznao sam je po ovom srušenom objektu. Šta je to bilo na njoj za vrijeme rata?
kao i antene nekih imalaca veza (radioamateri, ... ?).
Za vrijeme rata Borasnica je bila pod kontrolom Srba, a objekat je koristen za odrzavanje veza
i za "kontrolu" i osmatranje Konjica.
Poslije povlacenja u podzemni objekat su postavljene mine i napusten je, a TV repetitor je srusen.
Podaci od covjeka koji odlicno poznaje teren, a i situaciju na ovom dijelu. Ili, posto kupio, po to i prod´o.
-
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#265 Re: Neretva nas treba!
Kakvi su rezultati ove dobre zamisli ?ibrahim_tanovic wrote:Portal Sarajevo-x.com podržava naš ekološki pogled na prirodne ljepote kanjona Neretve.
Pročitajte!
Da li je ista od ovoga ostvareno, a ako jeste, kako je bilo ?
Ja sam bio malo ranije.
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#266 Re: Neretva nas treba!
A ja malo ranije koju godinu????
-
riko-ga
- Posts: 2232
- Joined: 17/03/2008 16:43
#267 Re: Neretva nas treba!
I da naravno to nemoze bez janjca proci.A jos vaznije od toga je da svake godine OBAVEZNO sve ponovimo:
-
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#268 Re: Neretva nas treba!
Ovako bistra i cista voda je rijetkost.
A i njeni "stanovnici" takodjer.
Zasluzuju nasu paznju i zastitu.
http://www.raftingneretva.com/galerija/ ... um=2&pos=0
A i njeni "stanovnici" takodjer.
Zasluzuju nasu paznju i zastitu.
http://www.raftingneretva.com/galerija/ ... um=2&pos=0
-
kekec
- Posts: 4854
- Joined: 18/05/2004 15:40
- Location: EU
#269 Re: Neretva nas treba!
VODA JE ZIVOT.
Nasljedstvo od predaka koje cemo ostaviti potomcina.
Cuvajmo i stitimo nasu vodu, nase ciste i bistre izvore,
rijeke i potoke.
Zbog nas samih, a jos vise zbog nase djece i djece
njihove djece.
22.mart - svjetski Dan vode.
Nasljedstvo od predaka koje cemo ostaviti potomcina.
Cuvajmo i stitimo nasu vodu, nase ciste i bistre izvore,
rijeke i potoke.
Zbog nas samih, a jos vise zbog nase djece i djece
njihove djece.
22.mart - svjetski Dan vode.
-
ibrahim_tanovic
- Posts: 262
- Joined: 18/03/2008 11:50
- Location: Sarajevo
-
lintro
- Posts: 1
- Joined: 14/07/2009 23:29
#271 Re: Neretva nas treba!
Brane na Neretvi ce proizvoditi toliko novca da ih stamparija ne moze tom brzinom stampati odnosno vec proizvode ne zamislivu kolicinu novca.
Taj novac ne ce puniti opstinske kase, vec prepune kase tih firmi koje ce za sicu da podkupe ili odkupe nase tlo ispod nogu. Zato ne smijemo dozvoliti da se i kakvi poduhvati takvih dimenzija sprovedu u sada u ovakvoj drzavi. MORAMO TO ZABRANITI jer to ova drzava i ova vlast nije zasluzila, a kad dodje vrjeme mi cemo sami znati sta cemo i kuda cemo sa tim potencijalom. Zato pomozimo da nam ovi vukovi ne otmu nasu okolini, i dajmo im do znanje da ce za svaki kilowat krvavo platiti. Bit ce da je SABOTAZA jedini nacin da shvate...
Taj novac ne ce puniti opstinske kase, vec prepune kase tih firmi koje ce za sicu da podkupe ili odkupe nase tlo ispod nogu. Zato ne smijemo dozvoliti da se i kakvi poduhvati takvih dimenzija sprovedu u sada u ovakvoj drzavi. MORAMO TO ZABRANITI jer to ova drzava i ova vlast nije zasluzila, a kad dodje vrjeme mi cemo sami znati sta cemo i kuda cemo sa tim potencijalom. Zato pomozimo da nam ovi vukovi ne otmu nasu okolini, i dajmo im do znanje da ce za svaki kilowat krvavo platiti. Bit ce da je SABOTAZA jedini nacin da shvate...
-
BihYankee
- Posts: 152
- Joined: 02/04/2007 11:18
- Location: Sarajevo
- Contact:
#272 Re:
Evo nađoh da je objavljen javni poziv za NVO koji imaju projekte iz oblasti ekologije da ih predlože za finasiranje : Encouragement of the partnership between governmental and non-governmental sectors with the aim of effective implementation of EU standards in environment. Projekti moraju stići do 09.10. Dakle ko hoće nešto da uradi a ne samo da priće -evo može iz IPA fonda dobiti lovu za to. Kod mene stoji da vise informacija mogu dobiti na http://www.Ceppei.ba- centar za promociju i podršku evropskih integracija. Ima i mail adresa : [email protected].repeater wrote:šta - kako - gdje
Bujrum ekolozi( šo reko Reis "...dosta je baa priiiče- radite nešta...")
-
iz dna duše
- Posts: 1396
- Joined: 24/06/2008 13:38
#273 Re: Neretva nas treba!
Gledam večeras 60 minuta i između ostalog, Bakir kritikuje ministra Heću i našu vlast zato što se još nije pristupilo izgradnji brane na Neretvi kod Glavatičeva, što bi, citiram "donijelo hilljade i hiljade novih radnih mjesta".
Šta bismo izgubili Bakire, jesi li svjestan toga? Neretva, Vrbas, Una... nije nešto što nam je babo ostavio u naslijeđe pa da jedna vlast, upitna sama po sebi, donosi takvu odluku koja se tiče svih budućih naraštaja i gradi brane, uništava prirodu. Imamo mi dovoljno drugih načina da stvaramo nova radna mjesta pa to ipak ne činimo. No, činjenica je da je to-proizvodnja struje, za vlast najprofitabilnije, napravi branu i prodaji struju-nema jednostavnije dobijenog proizvoda i lakše zarađene i za nas, obični puk, netransparentne pare.
Bakire, razočarao si me. Mislila sam da dublje i dalekosežnije razmišljaš za dobro BiH!
(Druga je stvar što sam ja duboko svjesna da do gradnje brane na Neretvi nije došlo ne iz ljubavi Hećine ili drugih prema prirodnim ljepotama BiH, nego zbog drugih razloga-interesnih).
U svakom slučaju, Slovenci neće graditi branu na Soči, što li bogati?!
Šta bismo izgubili Bakire, jesi li svjestan toga? Neretva, Vrbas, Una... nije nešto što nam je babo ostavio u naslijeđe pa da jedna vlast, upitna sama po sebi, donosi takvu odluku koja se tiče svih budućih naraštaja i gradi brane, uništava prirodu. Imamo mi dovoljno drugih načina da stvaramo nova radna mjesta pa to ipak ne činimo. No, činjenica je da je to-proizvodnja struje, za vlast najprofitabilnije, napravi branu i prodaji struju-nema jednostavnije dobijenog proizvoda i lakše zarađene i za nas, obični puk, netransparentne pare.
Bakire, razočarao si me. Mislila sam da dublje i dalekosežnije razmišljaš za dobro BiH!
(Druga je stvar što sam ja duboko svjesna da do gradnje brane na Neretvi nije došlo ne iz ljubavi Hećine ili drugih prema prirodnim ljepotama BiH, nego zbog drugih razloga-interesnih).
U svakom slučaju, Slovenci neće graditi branu na Soči, što li bogati?!
-
vodomar
- Posts: 2
- Joined: 11/11/2009 19:30
#274 Re: Neretva nas treba!
Hidroelektrane su ogromno zlo - i od nje profitiraju gradđevinske kompanije i svi vezani uz njih (čitaj politika).
kad se u jednadžbu stave sve varijable, jasno je je rezultat debelo negativan i za prirodu i ljude, osim za graditelje i njihove političke jatake.
Mi smo u Hrvatskoj srušili HE na Dravi tešku 500 milijuna Eura, ali nismo uspjeli spriječiti HE na Dobri. Drava protiče uz intelektualne centre poput Čakovca, Varaždina, Osijeka i Virovitice, na čelu s Koprivnicom. Dobra (donji tok) protječe uz tri sela sa tri starca.
Postojeće brane na Dravi npr. imaju sve manju snagu, a uskoro će izgubiti i sva radna mjesta jer ce biti automatski upravljane iz ZG. Koristi za lokalnu zajednicu gotovo ništa - u konačnici.
Borba protiv brana - vlro teška i dugotrajna, na svim frontovima. Mi smo imali podršku cijelog WWF-a i jos dosta stranih partnera. Postoji jako dobra studija Svjetske komisije o branama, al ju nemam u pdf-u. U njoj je raskrinakno mnogo zabluda, mitova i legendi na kojima HEP i građevinci hoće obmanuti narod.
sretno s Neretvom!
kad se u jednadžbu stave sve varijable, jasno je je rezultat debelo negativan i za prirodu i ljude, osim za graditelje i njihove političke jatake.
Mi smo u Hrvatskoj srušili HE na Dravi tešku 500 milijuna Eura, ali nismo uspjeli spriječiti HE na Dobri. Drava protiče uz intelektualne centre poput Čakovca, Varaždina, Osijeka i Virovitice, na čelu s Koprivnicom. Dobra (donji tok) protječe uz tri sela sa tri starca.
Postojeće brane na Dravi npr. imaju sve manju snagu, a uskoro će izgubiti i sva radna mjesta jer ce biti automatski upravljane iz ZG. Koristi za lokalnu zajednicu gotovo ništa - u konačnici.
Borba protiv brana - vlro teška i dugotrajna, na svim frontovima. Mi smo imali podršku cijelog WWF-a i jos dosta stranih partnera. Postoji jako dobra studija Svjetske komisije o branama, al ju nemam u pdf-u. U njoj je raskrinakno mnogo zabluda, mitova i legendi na kojima HEP i građevinci hoće obmanuti narod.
sretno s Neretvom!
-
vodoinstalater
- Posts: 245
- Joined: 14/07/2004 22:45
#275 Re: Neretva nas treba!
Evo kako bi po nekim Neretva trebala da izgleda...